REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4424/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Draženke Deladio, predsjednice vijeća, Tatjane Kujundžić Novak, sutkinje izvjestiteljice i Mirne Maržić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ALPHA & OMEGA STRUCTURA d.o.o., OIB: 45342722752, Zlojići 4, Podrujnica (Kula Norinska), kojeg zastupa punomoćnik Julijano Dropulić, odvjetnik u Pločama, protiv tuženika EH, vl. obrta [obrt], obrt za građevinarstvo, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dino Žuvela, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Šeparović, Špehar i Gavranić j.t.d. Pisarnica Blato, radi isplate iznosa od 20.197,23 eura, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-471/2019 od 22. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-471/2019 od 22. studenog 2022. u točkama I. III., IV. i V. njezine izreke i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci o glavnoj stvari.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tomislava Žderića iz Ploča, Neretvanskih gusara 12, poslovni broj Ovrv-346/2019 od 20. rujna 2019., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 15.774,83 eura sa zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka u iznosu od 647,32 eura sa zateznim kamatama (točka I. izreke), djelomično je ukinut platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 4.422,40 eura sa zateznim kamatama (točka II. izreke), utvrđena je osnovanom tražbina tuženika u iznosu od 663,61 eura (točka III. izreke), prebijena je tražbina tužitelja sa tražbinom tuženika za iznos od 663,61 eura (točka IV. izreke), nalaženo je tuženiku u roku od osam dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.604,09 eura (točka V. izreke), te je odbijen tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.866,71 eura (točka VI. izreke).

2. Protiv označene presude u točkama I., III., IV. i V. izreke tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku navodeći da se presuda ne može ispitati. U žalbi u bitnome navodi da je sud u obrazloženju presude doslovno samo reproducirao iskaze stranaka, svjedoka i vještaka iz zapisnika s ročišta pri čemu je u potpunosti izostala ocjena svih izvedenih dokaza. Navodi da sud nije obrazložio koje je odlučne činjenice utvrdio na temelju kojih dokaza. Navodi da sud nije dao razloge o tuženikovim prigovorima u odnosu na tužbeni zahtjev kao niti u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka. Navodi da je tijekom postupka tuženik tvrdio da mu je tužitelj prouzročio štetu u vidu plaćenih penala investitoru, te u vidu troškova otklanjanja nedostataka u djelu tužitelja, koje je tuženik sam otklonio, te da je time istaknuo postojanje svoje tražbine i tražio od suda da presudom izvrši prijeboj. Međutim, da sud nije cijenio te navode tuženika, niti dokaze koje je na te okolnosti dostavio u spis. Također navodi da sud nije dao razloge zašto nije izveo dokaz dopunom vještačenja, saslušanjem svjedoka ĆH na okolnost otklanjanja nedostataka u djelu tužitelja. Navodi da je sud utemeljio presudu na nalazu i mišljenju vještaka koji je ocijenio stručnim i jasnim. Međutim, sud pri tome nije otklonio prigovore tuženika na nalaz i mišljenje vještaka koji je nepotpun jer je vještak propustio utvrditi iznos troškova najvećih nedostataka – na dvama bazenima i podu kuhinje. Trošak tih nedostataka vještak nije utvrđivao smatrajući da je odgovornost za te nedostatke bila na tuženiku, međutim pitanje odgovornosti nije zadatak vještaka nego suda. Zadatak vještaka je bio jasno određen - utvrditi visinu troškova uklanjanja zatečenih nedostatka. Također navodi da je vještak propustio navesti koliko košta trošak otklanjanja svakog pojedinog nedostatka od ukupno 34 utvrđena nedostatka. Također je ostalo neutvrđeno koliko košta trošak uklanjanja nedostataka na bazenima i u kuhinji čije je postojanje vještak utvrdio. Navodi da je na ovaj način sud propustio utvrditi činjenično stanje jer nije pravilno utvrdio sve nedostatke u radovima, tužitelja, niti njihovu visinu. Navodi i da je u cijelosti izostala primjena Zakona o obveznim odnosima. Sud je primijenio samo materijalno pravo koje ovlašćuje tužitelja na naplatu svog potraživanja dok je u cijelosti propustio primijeniti materijalno pravo u pogledu odgovornosti za štetu tužitelja za materijalne nedostatke. Također navodi da je sud zaključio da tuženik nije otklonio nedostatke o svom trošku, a pritom nije proveo dokaze predložene na tu okolnost, a niti je obrazložio zašto ih nije proveo. Također navodi da ga sud nije pozvao na očevid na licu mjesta koji se provodio u postupku osiguranja dokaza čime ga je onemogućio u raspravljanju. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 621,68 eura.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se u cijelosti protivi svim žalbenim navodima tuženika i predlaže presudu potvrditi i odbiti žalbu kao neosnovanu. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 327,31 eura.

4. Tuženikova žalba je osnovana.

5. Ispitavši prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

2. t. 2., 4., 8., 9., 10., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je pobijana presuda zahvaćena bitnom povredom postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

6. Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. U konkretnom slučaju u pobijanoj presudi nedostaju razlozi o gotovo svim odlučnim činjenicama, pa se pobijana presuda ne može ispitati.

7. Predmet spora je isplata iznosa od 20.197,23 eura na ime obavljenih, a neplaćenih izolaterskih, keramičarskih i kamenorezačkih radova koje je za tuženika kako glavnog izvođača radova obavio tužitelj kao njegov podizvođač. Radovi su se izvodili na građevinama VIS 1, VIS 2, VIS 3 i VIS 4 na Visu. Iako su parnične stranke 15. ožujka 2019. sklopile pisani ugovor koji su nazvale Ugovor o građenju, a kojim je definirana vrsta radova i cijena, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su ugovorne strane zapravo bile u poslovnom odnosu s osnove ugovora o djelu s obzirom na samo prirodu izolaterskih, keramičarskih i kamenorezačkih radova. Stoga i ovaj sud prihvaća takvu ocjenu prvostupanjskog suda u pogledu poslovnog odnosa među strankama.

8. Nadalje, tuženik je prema tužitelju u tijeku postupka istaknuo prigovor radi prebijanja kojim je u prijeboj do iznosa tužiteljeve tražbine koja se odnosi na isplatu naknade za obavljeno djelo, stavio svoju tražbinu koju ima prema tužitelju po osnovi troškova za otklanjanje nedostataka na djelu tužitelja (za koje tuženik navodi da ih je sam otklonio), te po osnovi penala koje je platio glavnom naručitelju zbog kašnjenja u radovima (koje kašnjenje stavlja na teret tužitelju kao njegovom podizvođaču radova).

9. Nije sporno da su stranke bile u poslovnom odnosu prema kojem je tužitelj za tuženika trebao obaviti određene izolaterske, keramičarske i kamenorezačke radove.

10. Iz tuženikova prigovora protiv rješenja o ovrsi proizlazi da je tuženik osporio utuženo potraživanje navodima da tužitelj radove nije izveo u ugovorenom roku i prema pravilima struke, a o čemu da ga je pravovremeno obavijestio. Također je osporio visinu tražbine navodima da je tužitelj pogrešno obračunao cijenu izvedenih radova kao i da je u preostali iznos koji tuženik treba platiti pogrešno uračunao avans od 8% koji je prema ugovoru platio prilikom potpisivanja ugovora. Naveo je i da je tužitelja pravovremeno obavijestio o nedostacima djela, te mu ostavio privremeni rok za otklanjanje nedostataka, koje tužitelj da nije otklonio, već je nedostatke otklonio sam tuženik o svom trošku, nakon što je tužitelja obavijestio da će to učiniti. Stoga troškove uklanjanja nedostataka po trećoj osobi stavlja u prijeboj s do iznosa tužiteljeve tražbine po osnovi naknade za izvedene radove.

11. O svim tim prigovorima tuženika kojima osporava kako osnovu tako i visinu tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud nije dao razloge o tome zašto te prigovore nije prihvatio. Osnovano tuženik u žalbi navodi da se presuda ne može ispitati jer nema razloga o odlučnim činjenicama. Prvenstveno prvostupanjski sud u obrazloženju presude nije razlučio sporne od nespornih činjenica. Presuda se ne može ispitati u pogledu odlučne činjenice o kojim se to točno nedostacima u izvedenim radovima radi, nadalje nije navedeno koje sporne činjenice i na temelju kojih dokaza je sud utvrdio, nije dao niti ocjenu izvedenih dokaza, i to isprava koje prileže spisu, iskaza stranaka kao niti iskaza pet ispitanih svjedoka. Sud također nije doveo u vezu iskaze svjedoka i stranaka s ostalim izvedenim dokazima - ispravama u spisu i nalazom i mišljenjem vještaka građevinske struke. Osim toga, nije niti dao razloge o tome zašto je odbio izvesti dokazne prijedloge tuženika, a na što tuženik također osnovano ukazuje u svojoj žalbi. Također, u odnosu na tuženikovu tražbinu po osnovi troškova otklanjanja nedostataka u djelu tužitelja za koju je tuženik podnio prigovor radi prebijanja nema uopće razloge. Sud nije utvrdio činjenicu je li tuženik otklonio te nedostatke u visini koju navodi.

12. Osnovano tuženik u svojoj žalbi navodi da je prvostupanjski sud u svojoj presudi samo reproducirao iskaze stranaka i svjedoka ne navodeći pritom kako je te dokaze cijenio, a presudu je utemeljio isključivo na nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke DH. Obrazloženje prvostupanjske presude u odnosu na tužbeni zahtjev i tuženikov prigovor radi prebijanja sastoji se od jedne rečenice u kojoj prvostupanjski sud navodi da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka mjernika i vještaka građevinske struke utvrdio da su radovi izvedeni, te da postoje nedostaci koji iznose 5.000,00 kn, u kojem dijelu je tužbeni zahtjev ocijenjen kao neosnovan. Pri tome prvostupanjski sud nije naveo koje je prigovore tuženik imao na nalaz i mišljenje vještaka, te kako ih je sud otklonio, a osim toga nije naveo niti zašto je odbio tuženikov prijedlog za dopunom vještačenja, kao niti zašto nije proveo ostale dokaze predložene od strane tuženika.

13. U smislu odredbe čl. 606. st. 2. Zakona o obveznim odnosima naručitelj (ovdje tuženik) može ako je o nedostacima pravodobno obavijestio izvođača, prigovorom protiv izvođačevog zahtjeva za isplatu naknade, istaknuti svoje pravo na sniženje naknade i na naknadu štete. Odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju bi bile količina i vrijednost izvedenih radova, činjenica je li tuženik na vrijeme obavijestio tužitelja o nedostacima radova, jesu li nedostaci postojali i u čemu su se sastojali ti nedostaci, je li tužitelj poduzimao ikakve aktivnosti na otklanjanju tih nedostataka, a ako tužitelj nije otklonio postojeće nedostatke, te s obzirom na tu činjenicu da tuženik njegovom zahtjevu za isplatu naknade sada suprotstavlja svoju tražbinu po osnovi troškova otklanjanja nedostataka, odlučno je i kako će se utvrditi iznos troškova otklanjanja. Pri tome iz spisa proizlazi da tužitelj nije osporavao pravovremenost tuženikova prigovora na nedostatke, a niti je tužitelj osporavao tuženikove navode da ga je tuženik pozvao da otkloni nedostatke, da mu je za to dao primjereni rok, kao i da ga je, a nakon što tužitelj nije otklonio nedostatke u primjerenom roku, obavijestio da će nedostatke otkloniti sam po drugom izvođaču.

14. U obrazloženju pobijane presude nema razloga iz kojih bi se mogle provjeriti navedene odlučne činjenice. Sud uopće nije naveo kako je cijenio iskaze stranaka i iskaze pet ispitanih svjedoka na te okolnosti, niti ima razloga o tome koje je odlučne činjenice iz kojeg iskaza ili dijela iskaza utvrdio. Nisu jasni razlozi niti o odlučnoj činjenici da su objektivno postojali nedostaci tužiteljevog djela i koji su to nedostaci. O tome sud samo navodi da iz provedenog vještačenja proizlazi da otklanjanje nedostataka iznosi 5.000,00 kn, a iz čega se ne može provjeriti pravilnost ocjene prvostupanjskog suda o toj odlučnoj činjenici. Posebno stoga što je tuženik navedenom iznosu prigovarao navodima da vještak u taj iznos nije uračunao nedostatke u kuhinji i bazenima koji su najveći, a što je vještak u svom iskazu i potvrdio. Prema tome, prvostupanjski sud je trebao navesti razloge i o tim nedostacima. Čak i ako je smatrao da za nedostatke u kadi bazena i kuhinji ne odgovara tužitelj, već da su oni eventualno posljedica nestručnog izvođenja radova koji su prethodili radovima koje je izvodio tužitelj, to je sud trebao navesti i dati razloge o tome na čemu temelji taj zaključak. Međutim, sud u obrazloženju presude o tome nije naveo ništa.

15. Presuda nema razloga niti glede tereta dokazivanja, jer svaka stranka mora dati dokaze za tvrdnje koje iznosi, a u ovom postupku je činjenicu nedostatka izvršenog djela kao tvrdnju iznio upravo tuženik, kao i činjenicu da su mu otklanjanjem nastali određeni troškovi koje stavlja u prijeboj s tužiteljevom tražbinom. Tuženik je tijekom postupka predlagao provođenje odgovarajućih dokaza na te okolnosti, te predlagao dopunu građevinskog vještačenja, pa stoga nije jasno zašto sud nije izveo te dokaze, budući da o tome nije dao nikakve razloge, a niti je uopće u presudi iznio svoj zaključak o prigovorima tuženika iznesenim tijekom postupka.

16. Iz pobijane presude proizlazi da je za sada prvostupanjski sud dao samo neobrazloženo utvrđenje da je iz provedenih dokaza zaključio o postojanju nedostataka, te da su nedostaci bili razlogom tuženikovog neplaćanje utuženog iznosa, ali budući da je sud utvrdio da otklanjanje tih nedostataka iznosi 5.000,00 kn, taj iznos je prebio s tužiteljevom tražbinom i održao na snazi platni nalog iz rješenja u ovrsi u preostalo dijelu.

17. Ovakva utvrđenja prvostupanjskom suda o kojima sud nije dao valjane razloge, ovaj sud ne može prihvatiti jer ih za sada ne može ispitati. Stoga su osnovani žalbeni razlozi bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

18. Osim toga, sud nije naveo odredbe materijalnog prava koje je primijenio na utvrđeno činjenično stanje pa je i taj žalbeni razlog tuženika osnovan.

19. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a riješeno kao u izreci.

20. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitne povrede na koje mu je ukazao ovaj sud, vodeći računa o odredbama materijalnog prava koje reguliraju predmetni ugovorni odnos, ocijeniti već izvedene dokaze te provesti po potrebi i druge dokaze koje su stranke pravovremeno u tijeku postupka predložile, a sve radi ocjene odlučnih činjenica na koje je ukazao ovaj sud. Ako se odluči odbiti provođenje određenih predloženih dokaza, o tome će dati razloge. Po provedenom postupku prvostupanjski sud će donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu u kojoj će navesti sporne i nesporne činjenice u ovom postupku, te dati sve razloge o odlučnim činjenicama, te odlučiti i o troškovima postupka.

Zagreb, 4. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Draženka Deladio