REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4350/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Draženke Deladio, predsjednice vijeća, Tatjane Kujundžić Novak, sutkinje izvjestiteljice i Mirne Maržić, članice vijeća u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom TOFRADO PROIZVODNJA d.o.o., u stečaju, OB 18367522457, Pleternica, A, Starčevića 16, odlučujući o žalbi razlučnog vjerovnika EXPERTA GRUPA d.o.o., OIB 76603559319, Požega, Industrijska 30, kojeg zastupa punomoćnik Frane Dobrović, odvjetnik u Rijeci, protiv rješenja Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj St-803/2023-50 od 14. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj St-803/2023-50 od 14. listopada 2024. u dijelu točke IV. izreke u kojem je naloženo kupcu - razlučnom vjerovniku EXPERTA GRUPA d.o.o. položiti samo onaj iznos kupovnine koji odgovara troškovima postupka koji obuhvaćaju stvarne troškove unovčenja predmeta razlučnog prava u iznosu od 15.229,00 EUR umanjene za iznos ukupno uplaćene jamčevine u iznosu od 6.250,00 EUR, odnosno iznos od 8.979,00 EUR, točke XII. i XIII. izreke i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem kupcu-razlučnom vjerovniku dosuđene su nekretnine pobliže opisane u izreci označenog rješenja, te je kupac oslobođen plaćanja kupovnine jer je ona manja od njegove osigurane tražbine ( točke I., II., III., V., VI., VII., VIII., IX., X., XI., XIV., XV. izreke). Točke IV., XII. i XIII. izreke koje su predmet žalbe odnose se na troškove postupka u iznosu od 8.979,00 EUR koje je kupac-razlučni vjerovnik dužan uplatiti na račun stečajne mase.
2. Protiv pobijanog rješenja žalbu je podnio kupac-razlučni vjerovnik. Iz sadržaja žalbenih navoda proizlazi da se žalitelj žali na dio točke IV. izreke u kojem mu je naloženo platiti iznos od 8.979,00 EUR na ime troškova postupka, te na točke XII. i XIII. izreke koje se također odnose na taj trošak. U žalbi u bitnome navodi da je rješenje zahvaćeno bitnom povredom postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku zbog kojega se ne može ispitati jer rješenje u tom dijelu nema razloga o odlučnim činjenicama. Navodi da se rješenje ne može ispitati jer sud nije obrazložio zašto je razlučnom vjerovniku naložio platiti upravo navedeni iznos troškova postupka. Primjerice da sud nije obrazložio zašto razlučni vjerovnik sudjeluje u troškovima postupka u postotku od 78,18%, da nema razloga o kakvim se putnim troškovima radi, također da nema razloga o tome na što se odnosi stavka „izlučivanje i arhiviranje i vještačenje pokretnina“ budući da su predmetnim rješenjem kupcu dosuđene dvije nekretnine, te da je nepravilan i neobrazložen obračun nagrade stečajnom upravitelju. Navodi da se troškovi mogu osnovano potraživati tek po pravomoćnosti rješenja o dosudi, te da stečajni upravitelj ima pravo na nagradu tek kada obavi sve poslove za koje je imenovan, te kada podnese završni račun.
3. U odgovoru na žalbu stečajni dužnik osporava sve žalbene navode i predlaže rješenje potvrditi, a žalbu odbiti kao neosnovanu.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitavši pobijano rješenje sukladno odredbama čl. 365. st. 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u vezi s čl. 10. Stečajnog zakona („Narodne novine” broj: 71/15, 104/17, 36/22 i 27/14; dalje: SZ), u granicama žalbenih razloga, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da pobijano rješenje nije pravilno ni osnovano na zakonu jer je zahvaćeno bitnom povredom postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.
6. Pobijanim rješenjem jedinom kupcu-razlučnom vjerovniku nakon provedene prve elektroničke javne dražbe za nekretnine opisane u točkama I. i II. izreke pobijanog rješenja dosuđene su te nekretnine, te je kupac oslobođen polaganja kupovnine budući da je ona manja od njegove osigurane tražbine. Stoga mu je naloženo platiti onaj iznos koji obuhvaća stvarne troškove unovčenja predmeta razlučnog prava.
7. Osnovano žalitelj tvrdi da se rješenje ne može ispitati jer sud nije u obrazloženju pobijanog rješenja dao konkretne razloge o tome na što se točno odnose pojedini troškovi i na temelju kojih dokaza ih je utvrdio, slijedom čega se visina troškova unovčenja predmetnih nekretnina ne može ispitati. Osim toga da nije naveo niti materijalno pravo na temelju kojega je odredio navedene troškove. Također, osnovano žalitelj navodi da niti sam zbroj troškova unovčenja predmetnih nekretnina nije matematički točan pa se niti zbog toga odluka ne može ispitati.
8. Naime, sud u rješenju primjerice samo općenito navodi da je kupac dužan podmiriti „knjigovodstveni trošak“, zatim „putni trošak“, „trošak izlučivanja i arhiviranja i vještačenja pokretnina“, „nagradu stečajnom upravitelju“, a da pri tome ne dovodi u vezu navedene troškove s unovčenjem predmetnih nekretnina zbog čega ovaj sud njihovu visinu ne može ispitati. Sud nije dao obrazloženje niti kako je došao do postotka od 78,18% u kojem postotku razlučni vjerovnik sudjeluje u troškovima postupka unovčenja.
9. Stoga, obrazloženje prvostupanjskog suda u pogledu kako osnove tako i visine određenog iznosa troškova ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama na temelju kojih bi ovaj sud mogao ispitati žalbene navode žalitelja u pogledu njegove visine. Prvostupanjski sud je dužan kada odlučuje o troškovima postupka unovčenja točno navesti na što se odnosi pojedini stvarni trošak unovčenja razlučnog prava, na temelju kojeg dokaza ga je utvrdio, u kojoj visini, te na temelju koje odredbe ga je dosudio. Samo na taj način stranka može znati zašto je u obvezi platiti određeni iznos, a drugostupanjski sud osnovu i visinu tako dosuđenog iznosa može ispitati.
10. Također, u pogledu nagrade stečajnom upravitelju, prema odredbi čl. 94. SZ-a stečajni upravitelj ima pravo na nagradu za svoj rad i naknadu stvarnih troškova (st. 1.), a nagradu stečajnom upravitelju rješenjem određuje sud prema Uredbi kojom Vlada Republike Hrvatske utvrđuje kriterije i način obračuna i plaćanja nagrade stečajnim upraviteljima i to kada dovrše poslove za koje su imenovani (čl. 2. st. 2. Uredbe) uzimajući u obzir obujam i složenost poslova rad stečajnog upravitelja na ispitivanju tražbina i vrijednost unovčene stečajne mase (čl. 5. st. 1. Uredbe).
11. Žalbeni navodi o preuranjenosti zahtjeva za trošak su bespredmetni budući da je u međuvremenu rješenje u dijelu u kojem su kupcu dosuđene nekretnine postalo pravomoćno.
12. Zato je na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a rješenje u pobijanom dijelu ukinuto kao u izreci ove odluke.
13. U nastavku postupka sud će donijeti novo na zakonu osnovano rješenje o visini troškova pri tome će o visini dati valjane, konkretne razloge, a sve kako ga je uputio ovaj sud u obrazloženju ovoga rješenja.
Zagreb, 4. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Draženka Deladio
