Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-2530/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Lucije Lasić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. NU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i 2. HU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanih po punomoćniku ABC, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika KU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik ABC, odvjetnik u [adresa], radi zaštite suvlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog sud u Crikvenici, Stalne službe u Krku poslovni broj P-1164/2021-22 od 1. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog sud u Crikvenici, Stalne službe u Krku poslovni broj P-1164/2021-22 od 1. srpnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je suđeno:
"I.) Nalaže se tuženom KU da ukloni dvije metalne ograde postavljene na sjevernom dijelu dvorišta zgrade u [adresa] koja zgrada i dvorište su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe Krk označene kao k. č. [katastarska čestica] kuća, garaža i dvor upisane z zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje su metalne ograde prikazane na skici lica mjesta koja je sastavni dio nalaza geodetskog vještaka ABC [trgovačko društvo] od listopada 2019. godine izrađenog za potrebe ovog postupka crvenom linijom između slova C-D i E-F, te je tuženik dužan trpjeti da tužitelji pješice prolaze tim dijelom dvorišta koji je na istoj skici lica mjesta prikazan kao dio između slova C-D-F-E-C i točkama A – B kao linija pješačkog prolaza u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe
II.) Nalaže se tuženiku, nadoknaditi parnični trošak tužiteljima u iznosu od 3.818,04 EUR, u roku od 15 dana.".
2. Protiv te presude žali se tuženik, pobijajući istu u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u nastavku ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev uz dosudu parničnih troškova tuženiku.
3. Tužitelji su dostavili odgovor na žalbu u kojem pobijaju tuženikove žalbene navode i predlažu da se žalba odbije kao neosnovana, a tužiteljima naknadi trošak žalbenog postupka.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nakon što je pobijana presuda ispitana u granicama ovlaštenja iz članka 365. ZPP ovaj je sud utvrdio kako u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, a nije ostvarena ni povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11) ZPP na koju paušalno upućuje tuženik, jer pobijana presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
6. Tuženik tek u žalbi tvrdi kako je predmetna nekretnina promijenila katastarsku oznaku, te da se u međuvremenu promijenio njen oblik i površina, kao i upisani ostali (su)vlasnici. Međutim, u ovoj fazi postupka te činjenice nije moguće isticati po odredbi članka 352. ZPP, a u situaciji kad među strankama tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom nije bio sporan identitet predmetne nekretnine i, među ostalima, suvlasništvo stranaka u odnosu na tu nekretninu, eventualna promjena njene zemljišnoknjižne oznake i površine ne utječe na pravilnost pobijane presude.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao suvlasnika stambene zgrade u [adresa], za zaštitu suvlasništva u odnosu na tuženika koji ih je u tom suvlasništvu smetao postavljanjem metalnih ograda pobliže opisanih u izreci pobijane presude.
8. U ovoj fazi postupka nije sporno da su stranke suvlasnici predmetne zgrade, te da je tuženik postavio metalne ograde u dvorišnom dijelu te nekretnine.
9. Prvostupanjski je sud, kako proizlazi iz obrazloženja pobijane presude u provedenom postupku, pravilnom ocjenom izvedenih dokaza, utvrdio:
- kako predmetna nekretnina (u naravi zgrada i okućnica) nije etažirana iako je upravo tuženik prodavao, a tužitelji, među ostalima, kupili točno određeni apartman u predmetnoj zgradi, sa kojim je povezano suvlasništvo zajedničkih dijelova zgrade,
- da je metalna ograda, čije uklanjanje tuženici traže u ovom postupku, postavljena na dijelu nekretnine na kojem se nalaze okna (šahte) za infrastrukturne instalacije (voda, kanalizacija, struja, telefon), te je tuženik postavljanjem spornih metalnih ograda zasmetao ostale suvlasnike, a time i tužitelje u suvlasništvu tog dijela nekretnine,
pa je slijedom navedenih utvrđenja zaključio kako su tužitelji naspram tuženika ovlašteni na zaštitu svog suvlasništva spornog dijela nekretnine i stoga prihvatio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu članka 37. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/198, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 - u nastavku ZV).
10. Tuženik u žalbi osporava prvostupanjsku presudu smatrajući kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da bi sporni dio nekretnine bio suvlasništvo stranaka jer isti predstavlja dio njegove samostalne uporabne cjeline, pozivajući se na lokacijsku dozvoju za izgradnju predmetne zgrade, kupoprodajni ugovor navodno sklopljen između KU i UU **.**.1997., nepotpisani međuvlasnički ugovor o razvrgnuću suvlasničke zajednice i elaborat etažnog vlasništva iz travnja 2017., od kojih dokaza je uz odgovor na tužbu i tijekom postupka dostavio samo nepotpisani međuvlasnički ugovor (list 47 spisa) i elaborat etažnog vlasništva (list 54 spisa), a ti dokazi, suprotno tumačenju tužitelja ne upućuju na drugačiji zaključak u pogledu opsega posebnog dijela predmetne nekretnine koji bi bio u isključivom vlasništvu tuženika.
11. Naime, položaj šahti na prijepornom dijelu nekretnine utvrđen je očevidom i jasno je vidljiv na skici geodetskog vještaka, koju tuženik nije doveo u sumnju, a drugačije ne proizlazi niti iz dokaza koje je tužitelj dostavio, niti je za faktički položaj šahti relevantno gdje su one prikazane na lokacijskoj dozvoli (koja dozvola i nije priložena spisu), a upravo zbog činjenice da se na predmetnom dijelu zemljišta nalaze šahte za infrastrukturne instalacije pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako se namjena tog zemljišta protivi uporabi samo u korist posebnog dijela nekretnine u vlasništvu tuženika.
12. Naime, prema članku 67. stavku 6. ZV, vlasništvo posebnoga dijela nekretnine ne može postojati na dijelovima nekretnine koji služe kao zajednički, ili im se namjena protivi isključivoj uporabi samo u korist određenoga posebnoga dijela nekretnine; u sumnji se uzima da dio služi kao zajednički i da mu se namjena protivi isključivoj uporabi u korist određenoga posebnoga dijela.
13. Zbog izloženog razloga, dakle, na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev.
14. Odluka o parničnom trošku, obzirom da su tužitelji precizirali tužbeni zahtjev prema uputi ovog suda u rješenju Gž-1553/2020-3 od 5. studenoga 2021. i nastalim promjenama na mjestu spora (tuženik je tijekom postupka uklonio metalni lanac i stup na kojem je lanac bio postavljen), pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, a obračun tog troška tuženik žalbom nije osporio.
15. Zbog toga je po odredbi članka 368. stavka 1. ZPP presuđeno kao u izreci pod I.
16. Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen jer taj trošak nije bio potreban u smislu članka 155. ZPP, pa je riješeno kao u izreci pod II. Split, 4. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
Marko Pribisalić
