REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1391/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mirna Maržić, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, protiv tuženika LOVAČKO DRUŠTVO „TRČKA“ CVITOVIĆ, Slunj, Cvitković 39a, OIB 88581793803, radi isplate iznosa od 1.587,35 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude zbog ogluhe Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2506/2023-4 od 5. veljače 2024., 4. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda zbog ogluhe Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2506/2023-4 od 5. veljače 2024. u točki I. izreke i u dijelu točke II. izreke kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 79,64 EUR s pripadajućom kamatom.

II. Preinačuje se navedena presuda u dijelu točke II. izreke kojom je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 26,54 EUR i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 26,54 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom zbog ogluhe prvostupanjski je sud odlučio kako slijedi: „l. Nalaže se tuženiku Lovačko društvo „TRČKA“ CVITOVIĆ, 47240, Slunj, Cvitović 39a, OIB: 88581793803, da isplati tužitelju CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, 10000 Zagreb, Vatroslava Jagića 33 iznos od 1.587,35 EUR/ 11.959,88 kuna zajedno s zateznim kamatama koje teku od 12.02.2022. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od petnaest dana.

II. Nalaže se tuženiku Lovačko društvo „TRČKA“ CVITOVIĆ, 47240, Slunj, Cvitović 39a, OIB: 88581793803, da naknadi tužitelju CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, 10000 Zagreb, Vatroslava Jagića 33 parnični trošak iznosu od 106,18 EUR, zajedno s zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od petnaest dana.“

2. U obrazloženju se navodi da je tužba dostavljena tuženiku na odgovor, a istu je tuženik primio 23. listopada 2023. Budući da tuženik u roku od 30 dana nije podnio odgovor na tužbu te budući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate te ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, prvostupanjski sud smatra da su ispunjeni uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe, na temelju odredbe članka 331.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Odluka prvostupanjskog suda o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka iz odredbe odredaba postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome navodi da iz priloga tužbi ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i vratiti predmet na ponovno suđenje te potražuje trošak žalbenog postupka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je ista pravilna i zakonita.

7. Predmet žalbenog postupka je ocjena pravilnosti donošenja presude zbog ogluhe.

8. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi niti u pobijanoj presudi nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a u svojoj se žalbi neosnovano podnositelj žalbe poziva na bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i može se ispitati.

9. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbe članka 331.b stavka 1. ZPP-a o donošenju presude zbog ogluhe.

10. U odnosu na zaključak prvostupanjskog suda o urednosti dostave tužbe i poziva za davanje odgovora na tužbu, pravilno je, iz dostavnice uz str. 122. spisa utvrđeno da je uredna, a to utvrđenje odgovara i podacima u e-Spisu.

11. U odnosu na zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski je sud analizom i ocjenom isprava priloženih u spisu pravilno ocijenio da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s priloženim dokazima, a niti s općepoznatim činjenicama.

12. Iz dokumentacije, koju je prvostupanjski sud pobrojao u točki 2. obrazloženja pobijane presude, prvostupanjski sud je ocijenio da je 25. siječnja 2022. oko 18,15 sati vozač TA upravljao je osobnim automobilom reg. oznake i broja [registarska oznaka], krećući se kolnikom državne ceste broj 1 iz smjera Slunja u smjeru Karlovca kojom prilikom je, dolaskom u mjesto Donje Taborište b.b., na 28. km i 300 m kolnika 11. dionice državne ceste broj 1, njemu s desne strane na kolnik je istrčala divljač (srna) i došlo je do udara prednjeg desnog dijela osobnog automobila u tijelo divljači, koja je od siline udarca odbačena udesno van kolnika i uginula na mjestu događaja. Vozač TA tom prilikom nije bio pod utjecajem alkohola, a također nije utvrđena prekršajna odgovornost vozača zbog eventualnog prekoračenja brzine niti kršenja nekog drugog prometnog pravila niti je utvrđena prekršajna odgovornost druge osobe, time da je na mjesto događaja izašao pored djelatnika policije, i predsjednik lovačkog društva tuženika FA koji je preuzeo uginulu divljač uz Zapisnik o preuzimanju nastradale divljači serijskog broja: [serijski broj], a prema Prema Središnjoj lovnoj evidenciji mjesto štetnog događaja nalazi se na području županijskog lovišta IV/140 Cvitović kojim gospodari tuženik kao lovoovlašenik.

13. Predmet spora je regresni zahtjev za isplatu iznosa koji je tužitelj isplatio svome osiguraniku s osnove Ugovora o kasko osiguranju motornoga vozila zbog naleta na divljač. Odredbom članka 80. stavak 6. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18, 32/19, 32/20 i 127/24; dalje: ZL) propisano je da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. To znači da je lovoovlaštenik odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, ako nije odgovoran vozač jer je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, međutim tuženik je propustio podnijeti odgovor na tužbu i priliku da se utvrdi eventualno drugačije. U slučajevima kada je do naleta vozila na divljač došlo u vremenu kada se nije provodio lov, i ako je vozač upravljao vozilom sukladno propisima kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, činjenica što se u vrijeme nastanka prometne nezgode i štete nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik ne može odgovarati za štetu. Odredbom članka 76. stavka 2. ZL-a propisano da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako tim zakonom nije propisano drugačije. Odštetna je odgovornost u konkretnom slučaju uređena i općim propisima obveznog prava kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti i to konkretno člankom 1045. stavkom 3. ZOO-a, koji određuje da se za štetu od opasne svari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju, te odredbama članaka 1063.-1067. ZOO-a budući da divljač koja pretrčava cestu na kojoj se odvija promet motornim vozilima predstavlja opasnu stvar, a šteta nastala u vezi opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari, što je u skladu s sudskom praksom. Sukladno navedenim odredbama Zakona o obveznim odnosima za štetu nastalu na vozilu naletom divljači koja pretrčava cestu odgovara tuženik kao lovoovlaštenik lovišta na je kojem ta divljač živjela, a u konkretnom slučaju nije sporno da je to upravo tuženik. Prema odredbi članka 7. točke 10. ZL-a, lovište je određena površina zemljišta koja je zaokružena prirodna cjelina u kojoj postoje ekološki i drugi uvjeti za uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači i njezinih dijelova, pri čemu pojam otvoreno lovište znači lovište u kojem je omogućena nesmetana dnevna i sezonska migracija divljači (članak 7. točka 17. ZL-a). Iz zakonskih je odredbi jasno da prilikom određivanja granica lovišta nije bitno pitanje u čijem se vlasništvu nalazi zemljište ili cesta koja ulazi u površinu lovišta. Odgovornost tuženika kao lovoovlaštenika ne prestaje na granici javne ceste koja prolazi kroz njegovo lovište, upravo iz razloga što je on lovoovlaštenik lovišta na kojemu je divljač, kao opasna stvar, živjela, i na čijem se području nesreća dogodila. Pri tome nije odlučno iz kojeg lovišta je na cestu naletjela divljač već samo lokacija prometne nezgode, dakle, da se prometna nezgoda dogodila unutar granica lovišta i kojeg. Iz odredbe članka 1067. stavaka 2. i 3. ZOO-a proizlazi da se lovoovlaštenik može osloboditi odgovornosti za štetu od divljači ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili djelomično ako je oštećenik pridonio nastanku štete. U tom smislu za nastalu štetu može biti odgovoran vozač, ako nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti i nije postupao po prometnom pravilu ili znaku, a odgovornost može biti i na strani osobe ovlaštene upravljati javnom cestom ako nije poduzela potrebne mjere sukladno odredbama Zakona o cestama.

14. Presuda zbog ogluhe donosi se protiv tuženika koji se „oglušio“ na poziv suda da podnese odgovor na tužbu. Institut presude zbog ogluhe nije negacija, već posljedica primjene načela saslušanja stranaka. Presumpcija o određenom procesnom držanju pasivne stranke dopuštena je u pretpostavci da je toj stranci bila pružena mogućnost aktivnog sudjelovanja u parnici. Da bi se iz pasivnosti stranke mogle izvoditi posljedice propisane zakonom, potrebno je da ta pasivnost bude potpuna, da izostane bilo kakvo aktivno držanje iz kojeg bi se moglo zaključiti da stranka zauzima drugačije stajalište od onog koje joj se imputira o priznanju činjeničnih navoda svog protivnika. Presuda zbog ogluhe zasniva se na tezi da tuženik svojom pasivnošću priznaje istinitost činjeničnih navoda tužitelja s kojima je prethodno bio upoznat, a ne na tezi da tuženik priznaje osnovanost tužbenog zahtjeva. Presumpcija o priznanju činjeničnih navoda tužitelja može se odnositi samo na činjenice koje su tuženiku bile prethodno priopćene urednom dostavom tužbe, a sud je dužan donijeti presudu zbog ogluhe kada tuženik propusti podnijeti pisani odgovor na tužbu u roku koji mu je za to određen.

15. Nisu, dakle, počinjene bitne povrede odredaba postupka koje navodi žalitelj i pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo, presudu zbog ogluhe nije dopušteno pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. ZPP-a), a žalbenim navodima tuženik nije doveo u sumnju zaključak prvostupanjskog suda da su ispunjeni propisani uvjeti pa ovaj sud ocjenjuje da je pravilno prvostupanjski sud donio pobijanu presudu zbog ogluhe.

16. Odluka o trošku također je pravilna u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju iznos sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR i u dijelu sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 26,54 EUR, jer se prema Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23; dalje: ZSP) i Tar. br. 2. stavak 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/19) za presudu zbog ogluhe plaća polovica pristojbe iz Tar. br. 1. stavak 1. te Tarife.

17. Budući da je prvostupanjski sud tužitelju dosudio naknadu za sudsku pristojbu na presudu u punom iznosu valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troška za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 26,54 EUR kao neosnovan i u tom dijelu preinačiti odluku o trošku.

18. U odnosu na navode tuženika da je tužitelj mogao pristojbe platiti korištenjem sustava e-Komunikacije i na taj način ostvariti 50% oslobođenja od obveze plaćanja sudske pristojbe, ovaj sud ističe da se radi o mogućnosti propisanoj odredbom članka 7. stavka 1. ZSP-a, ali ne i obvezi stranke iskoristiti tu mogućnost pa je taj navod neosnovan.

19. Zbog navedenoga je, primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, pobijana presuda zbog ogluhe potvrđena u dijelu kako je navedeno u točki I. izreke, a preinačena na temelju odredbe članka 373. točke 3. u vezi s odredbom članka 380. točke 3. ZPP-a.

Zagreb, 4. prosinca 2024.

Sudac

Mirna Maržić