REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3593/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Maja Bilandžić, u pravnoj stvari tužitelja-predlagatelja osiguranja TERAN d.o.o., OIB 13773769044, Prgomelje, Prgomelje 82, kojeg zastupa punomoćnica Jacinta Toš Špehar, odvjetnica u Bjelovaru, protiv tuženika-protivnika osiguranja NOVI DOM JAKOVIĆ j.d.o.o., OIB 19663585338, Predavac, Ul. kralja Tomislava 23, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Čačić, odvjetnik u Bjelovaru, radi isplate, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-42/2023-20 od 20. lipnja 2024., 4. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba protivnika osiguranja i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-42/2023-20 od 20. lipnja 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-42/2023-20 od 20. lipnja 2024 je određena prethodna mjera radi osiguranja novčane tražbine tužitelja u iznosu od 7.742,97 eura sa zateznim kamatama sukladno čl. 501.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13., 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Iz obrazloženja pobijanog rješenja u bitnome proizlazi da je tužitelj predložio određivanje prethodne mjere koja je propisana čl. 501.a ZPP-a, radi osiguranja novčane tražbine s pripadajućim zateznim kamatama, a koja tražbina je sadržana je u platnom nalogu iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izdanim po javnom bilježniku. Tužitelj je nakon donošenja rješenja o upućivanju u parnicu u spis, predložio određivanje prethodne mjere. Tužitelj je dostavom dokumentacije u tijeku postupka pred prvostupanjski sudom učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine prema tuženiku u utuženom iznosu, a iz navoda u prigovoru tuženika ne proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu. Stoga je sud prihvatio zahtjev za izdavanje prethodne mjere temeljem čl. 501.a ZPP-a.
2. Protiv navedenog rješenja je žalbu podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom da ovaj sud pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. U žalbi ističe da je prvostupanjski sud propustio ispitati da li su ispunjene sve pretpostavke iz čl. 501.a ZPP-a, odnosno da je preuranjeno ocjenjivati stupanj vjerojatnosti s kojom bi bilo koja od stranaka uspjela u sporu.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje na temelju odredbe čl. 365. i čl. 381. ZPP-a u vezi s čl. 21. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ), u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da ono pravilno i na zakonu osnovano.
5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe čl. 501.a ZPP-a pobijanim rješenjem prihvatio prijedlog za određivanje prethodne mjere. Naime, prema odredbi navedenog članka Zakona u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sud će najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.
6. Iz navedene zakonske odredbe čl. 501.a ZPP-a proizlazi da sud može odrediti predmetnu mjeru osiguranja ako su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: a) ako se spor o osnovanosti tužbenog zahtjeva vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i b) ako je tužitelj do zaključenja glavne rasprave podnio prijedlog da se odredi zabrana banci da tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera
- osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.
7. Dakle, da bi se ispunile pretpostavke za određivanje prethodne mjere prema citiranoj odredbi Zakona o parničnom postupku dovoljno je da iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tužitelj uspije u sporu.
8. Zadaća je suda kod donošenja odluka o zahtjevima stranaka uvjeriti se u postojanje ili nepostojanje činjenica od kojih zavisi primjena prava. Kad je uvjerenje suda o relevantnoj činjenici takvo da isključuje svaku razumnu sumnju u njegovu pravilnost i istinitost, prihvaća se kako je određena teza potpuno dokazana, kako postoji izvjesnost o postojanju i sadržaju određene činjenice (odnosno o tome da je nema). U konkretnom slučaju, kod odlučivanja o postojanju zakonskih pretpostavki za usvajanje prijedloga za osiguranje dovoljno je reducirati svoja uvjerenja sa stupnja izvjesnosti na stupanj vjerojatnosti. Dakle, vjerojatnost je slabiji stupanj uvjerenja o postojanju ili nepostojanju određene činjenice od izvjesnosti o njenom postojanju. Ona dopušta već i samo utvrđenje mogućnosti da se uvjerenje poklapa sa stvarnošću. Pri tome se polazi od utvrđenja o postojanju više argumenata koji govore u prilog uvjerenju o postojanju relevantnih činjenica nego onih koji govore protiv. Međutim, pri tome broj argumenata na jednoj strani sam po sebi ne mora biti odlučan, već je odlučan sadržaj, odnosno snaga tih argumenata. Naime, kod donošenja odluke o prijedlogu za određivanje prethodne mjere, ocjenjuje se vjerojatnost uspjeha tuženika u sporu, na temelju navoda iz prigovora i priloženih isprava u spisu.
9. Uvidom u isprave u spisu je utvrđeno da su stranke bile u poslovnom odnosu, odnosno da je tuženik kupovao robu (građevinski materijal) od tužitelja, a roba nije plaćena. Navedeno proizlazi iz priloženih računa broj 236/V/101 i broj 237/V/101 od 5. studenog 2021., pripadajućih otpremnica te dopisa Ministarstva financija od 20. veljače 2024. iz kojeg pak proizlazi da je tužitelj osiguranja predao predmetnu robu tuženiku. Iz navedenog proizlazi da je temeljem njihovog međusobnog poslovnog odnosa ostala nepodmirena tužiteljeva tražbina u iznosu od 7.742,97 eur, pa je sud nakon provedenog dokaznog postupka pravilno zaključio da u ovom postupku ne proizlazi veća vjerojatnost tuženikova uspjeha u sporu, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 501.a ZPP-a prihvatio prijedlog za određivanje prethodne mjere.
10. Stoga je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je donio pobijano rješenje, na zakonitost kojeg nisu od utjecaja žalbeni navodi.
11. Stoga je, na temelju čl. 380. t. 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 4. prosinca 2024.
Sudac
Maja Bilandžić
