Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-9692/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Karmen Novak- Hrgović, predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Prišlin u svojstvu sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika DŠ, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 89/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/22, 133/2023), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, od 27. rujna 2024., broj: Pp-2568/2024-5, na sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okrivljenika DŠ kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 30,00 EUR (trideset eura), u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1.Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Varaždinu, okrivljenik DŠ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz člana 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 20 dana, u koju se uračunava vrijeme uhićenja, tako da mu preostaje za izdržati 19 dana zatvora, dok je za prekršaj iz čl. 242. st.5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama okrivljeniku izrečena novčana kazna u iznosu od 30,00 eura koju je dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

1.Okrivljena je istom presudom dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 4 mjeseca, u koju se uračunava vrijeme trajanja mjere opreza.

2.Na temelju članka 229. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, okrivljeniku se ima vratiti osobni automobil marke „Mazda 3”, registarskih oznaka [registarska oznaka], broja šasije: [broj šasije], srebrne boje, s pripadajućim registarskim pločicama i ključem od vozila, koji su privremeno oduzeti potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Ivanec, serijski broj: [serijski broj] od 22. rujna 2024., odmah po pravomoćnosti presude.

2.Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno, podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama. U žalbi se navodi kako okrivljenik svojim postupkom nikog nije ugrozio, ne bježi od odgovornosti, ali smatra da mu nije mjesto u zatvoru. Za svoje postupke može odgovarati financijski iako ima malu mirovinu ili „društvenim radom“ odraditi kaznu koja mu je izrečena.

2.1.Žalitelj predlaže da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4.Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Razmotrivši odluku o prekršajno pravnoj sankciji, okrivljeniku je za prekršaj iz čl. 199. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izrečena kazna zatvora, budući da je okrivljenik unatoč već pravomoćnim presudama za isto djelo prekršaja sklon ponavljanju i činjenju najtežih prekršaja po Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, a za prekršaj iz čl. 242. st.5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izrečena mu je novčana kazna u fiksnom iznosu a sve vjerujući da će se tako izrečenim kaznama zatvora i novčanim kaznama postići svrha kažnjavanja odnosno utjecati na okrivljenika da ne čini prekršaje u prometu, a koju mjeru kazne prihvaća i ovaj sud. Stoga prema prijedlogu okrivljenika iz žalbe nema uvjeta za izricanje novčane kazne niti zamjene iste radom za opće dobro jer je rad za opće dobro institut koji je uz zakonom propisane uvjete moguće primijeniti samo u postupku izvršenja pravomoćnih odluka.

6. Sud prvog stupnja opravdano je okrivljeniku za prekršaj iz čl.199. st.8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama primijenio i zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 4 mjeseca,budući da se to djelo prekršaja ubraja u kategoriju najtežih djela iz područja sigurnosti prometa na cestama gdje je kod okrivljene kritične zgode bio ustanovljen visok stupanj alkoholiziranosti od 1,76 g/kg zbog čega su u smislu čl. 58. st. 1. Prekršajnog zakona bili ispunjeni zakonom propisani uvjeti da se radi otklanjanja opasnosti da okrivljenik upravljajući motornim vozilom ne ugrozi sigurnost prometa primijeni mu se zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 4 mjeseca čime će se u potpunosti postići svrha primjene zaštitne mjere.

7. U pravu je prvostupanjski sud kako se za sada nisu stekli uvjeti za trajno oduzimanje vozila koje je uporabljeno inkriminirane prilike za počinjenje prekršaja budući da iz dosadašnjeg ponašanja i relevantne evidencije o kažnjavanosti okrivljenika ne proizlazi da bi prethodno bile poduzete sve mjere propisane zakonom da ga se na drugi način odvratiti od činjenja najtežih prekršaja. Naime, prema stanju spisa prvostupanjskog predmeta proizlazi da je okrivljenik već kažnjavan, i to između ostalog i tri puta zbog vožnje pod utjecajem alkohola, pri čemu su istome do sada izricane novčane kazne, a tek u ovom predmetu i kazna zatvora, koja će, uz novčanu kaznu, biti dovoljna da okrivljenika odvrati od ponavljanja sličnih prekršaja. Slijedom navedenog, mišljenje je ovog suda da je ranije protupravno ponašanje u predmetnom slučaju u dovoljnoj mjeri vrednovano kod odmjeravanja kazne i da je opravdano za očekivati da će kazna zatvora i novčana kazna djelovati na počinitelja da se ubuduće kloni takvih protupravnih postupanja i da za sada nisu ostvareni uvjeti iz članka 76.a stavka 1. Prekršajnog zakona, pri tome imajući na umu i načelo razmjernosti koje se primjenjuje kod svakog ograničenja slobode ili prava, sukladno članka 16. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 76/10., 85/10., 5/14.) i mjerodavnih odredbi konvencijskog prava, koje mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju u cilju postizanja tražene poštene ravnoteže između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinaca na mirno uživanje vlasništva.

8.Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

9.Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 4. prosinca 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Mirna Prišlin, v. r.

Karmen Novak Hrgović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 3 otpravka: za spis, okrivljenu, tužitelja.