REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-10363/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Karmen Novak-Hrgović kao predsjednice vijeća te Nediljka Bobana i Davorka Kučana kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Mirne Prišlin kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ČI, zbog prekršaja iz čl. 199. st. 7. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022,114/2022, 133/2023), odlučujući o žalbi okrivljenika ČI, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, poslovni broj Pp-14278/2024-5 od 30. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okrivljenika ČI kao neosnovana i potvrđuje se pobijana presuda.
II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022), okrivljenik ČI je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 30,00 (trideset) eura u roku od 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, okrivljenik ČI proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 199. stavak 7. i članka 216. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa je na temelju citiranog propisa, kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 4.640,00,00 eura, umanjenu za novčani ekvivalent vremenskog razdoblja koje je proveo u zadržavanju, tako da mu preostaje platiti 2.600,18 eura u 6 mjesečnih obroka.
1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura.
2.Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno, podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji. U žalbi okrivljenik priznaje počinjenje prekršaja, navodi kako nema vozačku dozvolu, auto je od supruge i ona vozi, opisuje okolnosti koje su dovele do počinjenja prekršaja te navodi kako nema novčanih sredstava za plaćanje novčane kazne jer su on i supruga nezaposleni, imaju kćer i snalaze se na sve načine. Predlaže uvjetnu osudu ili smanjenje novčane kazne.
2.1.Žalitelj predlaže da se žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4.Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Određujući vrstu i visinu kazne okrivljeniku, prvostupanjski sud je vodio računa o svim okolnostima koje se odnose na počinjene prekršaje i osobu okrivljenika, kako olakotnim tako i otegotnim okolnostima. Osim priznanja prekršaja i kajanja zbog počinjenih prekršaja što su obične olakotne okolnosti, Sud na strani okrivljenika nije utvrdio postojanje posebno izraženih olakotnih okolnosti koje bi utjecale na ublažavanje kazne dok mu je kao otegotno uzeo u obzir što je već jednom pravomoćno kažnjen zbog vožnje bez položenog vozačkog ispita, što podrazumijeva da je specijalni povratnik u činjenju prekršaja iz članka 216. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, što je djelom opisanim pod b) u izreci presude počinio jedan od najtežih prekršaja iz područja sigurnosti prometa na cestama koji u sebi sadrži visok stupanj pogibeljnosti i ugrožavanja zaštićenog dobra i to u stjecaju s prekršajem opisanim pod a) u izreci ove presude koji je teži prekršaj iz područja sigurnosti prometa na cestama i koji također predstavlja opasnost za sve sudionike u prometu i imovinu. S obzirom na navedeno te uzimajući pritom u obzir vrlo izražene zahtjeve generalno preventivnog djelovanja, Sud je okrivljeniku na temelju kažnjivih odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a sukladno članku 39. stavak 1. točka 2. Prekršajnog zakona, za djelo pod a), utvrdio najveću novčanu kaznu u iznosu od 1.990,00 eura i za djelo pod b), između alternativno propisane kazne zatvora i novčane kazne, utvrdio mu je najveću novčanu kaznu u iznosu od 2.650,00 eura te mu je Sud izrekao ukupnu novčanu kaznu u iznosu od 4.640,00 eura, a koja je jednaka zbroju pojedinačno utvrđenih novčanih kazni držeći da će se tako izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja, kako opće tako i specijalne prevencije pa Sud smatra kako je kazna individualizirana u odnosu na osobu počinitelja. Takvu mjeru kazne prihvaća i ovaj sud te okrivljenik žalbenim navodima, a koje je isticao i u prvostupanjskom istu nije doveo u pitanje.
6. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o prigovoru okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 kuna/ 13,27 eura do 5.000,00 kuna / 663,61 euro, a visina paušalnog iznosa troškova postupka povodom prigovora određena u iznosu od 30,00 eura / 225,00 kuna, po mišljenju ovog Suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka.
7. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 4. prosinca 2024.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Mirna Prišlin, v.r.
Karmen Novak-Hrgović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 3 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika.