REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4039/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČM, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Viktor Barbir, odvjetnik u [adresa] protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB 38922958547, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1408/2024-2 od 10. lipnja 2024., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-47/2022-4 od 26. rujna 2022., u sjednici održanoj 4. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u odnosu na pravna pitanja se odbija.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.

III. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjskoga rješenja naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), a smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što su mu, prema njegovu mišljenju, povrijeđena temeljna ljudska prava, i to ona iz članaka 18. i 29. Ustava Republike Hrvatske (dalje: Ustav) te članka 6. stavka 1. i članka 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: EKLJP), a to zato što je „u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku počinjeno niz osobito teških povreda parničnog postupka kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava“.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je ovome sudu predložio da ga odbaci ili odbije i tužitelja obveže da mu nadoknadi trošak sastava toga podneska.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije je djelomično neosnovan, a djelomično nedopušten.

4.1. Drugostupanjskim je rješenjem potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je utvrđeno da je tužba u ovome postupku povučena.

4.2. Nižestupanjski sudovi takvu su odluku obrazložili pozivom na to da na ročište za glavnu raspravu sazvano za 30. lipnja 2022. nije došla niti jedna od stranaka, iako su obje uredno pozvane, te na članak 295. ZPP važeći u vrijeme kada se ročište trebalo održati (prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama Zakona o parničnom postupku, Narodne novine br. 80/22), kojim je bilo propisano: „Ako s ročišta za glavnu raspravu izostane tužitelj, ili ako na to ročište ne dođe tuženik, a uredno su pozvani, rasprava će se održati s prisutnom strankom.“ (stavak 1.); „Ako s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostanu obje stranke ili ako dođu na ročište, ali se neće upustiti u raspravljanje, ili se udalje s ročišta, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu.“ (stavak 2.).

5.1. Tužitelj je u prijedlogu naznačio sljedeća pitanja:

„a) Je li sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka kada raspravu nije održao sa tuženikom koji je na raspravu pristupio, a sve sukladno članku 295. stavak 1. tada važećeg ZPP-a ?

b) Je li sud drugog stupnja počinio bitnu povredu parničnog postupka kada pravilnom primjenom odredbe članka 295. stavak 2.ZPP-a nije ukinuo pobijano rješenje suda prvog stupnja unatoč saznanju i dostavljenom dokazu da punomoćnik tužitelja nije na ročište pristupio iz opravdanih razloga?

c) je li sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 125. ZPP-a kada Zapisnik sa ročišta od 30.lipnja 2022.g. nikada nije dostavio punomoćniku tužitelja putem njegovog informacijskog sustava?

d) Da li je propuštanjem dostave navedenog Zapisnika sud prvog stupnja ujedno počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354.stavak 2. točka 6. ZPP-a jer je time onemogućio tužitelja da u subjektivnom zakonskom roku podnese prijedlog za povrat u prijašnje stanje?

e) Je li sud prvog stupnja počinio apsolutno bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a kad sukladno odredbi članka 335. u vezi s člankom 347. ZPP-a nije u zakonskom roku od 45 dana od propuštanja ročišta dostavio tužitelju rješenje kojim se tužba smatra povučenom već je to dostavio nakon 88 dana, dakle po proteku objektivnog roka od dva mjeseca za podnošenje prijedloga za povrat u prijašnje stanje, pa je ta pravna norma kao takva bila lišena svakog korisnog učinka, a time je došlo i do povrede članka 6. stavak 1. EU Konvencije za zaštitu ljudskih prava je je tužitelju takvim postupanjem suda onemogućeno pravodobno saznanje o propuštanju roka za podnošenje prijedloga za povrat u prijašnje stanje i pravo na pristup sudu ?

f) Da li je sud drugog stupnja temeljem odredbe iz članka 375. stavak 1. ZPP- a dužan ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja na način da je u obrazloženju svoje odluke dužan određeno i jasno obrazložiti svoje shvaćanje o žalbenim prigovorima tužitelja kojima se izričito i određeno upire na bitne postupovne povrede iz članka 354 ZPP-a?

g) Je li u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje iz č. 29. Ustava RH temeljem kojeg se dopušta revizija?

h) Da li je Vrhovni sud RH dužan dopustiti reviziju tužitelju kod činjenice da su u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku tužitelju povrijeđena temeljna ljudska prava i slobode zaštićene čl. 6.st.1., a osobito čl.13 Konvencije koja glasi: “ Svatko čija su prava i slobode priznate u ovoj Konvenciji ima pravo na djelotvorna pravna sredstva pred domaćim državnim tijelom čak i u slučaju kad su povredu počinile osobe koje su djelovale u službenom svojstvu”?

5.2. Pitanjem koje je naznačio pod „a)“ tužitelj polazi od toga da je tuženik pristupio ročištu. U prijedlogu tužitelj tvrdi da je tuženikov punomoćnik na ročište došao, ali da se udaljio nakon što je vidio da nije došao tužiteljev punomoćnik. Ovo iz obrazloženja nižestupansjkih rješenja ne proizlazi, no sve i da je bilo tako, nije jasno zašto tužitelj smatra da u takvoj situaciji prvostupanjski sud ne bi donio isto rješenje, kojim je utvrdio presumirano povlačenje tužbe. Naime, tuženikovo je pravo udaljiti se prije početka ročišta, kao što je njegovo pravo da se s ročišta ne udalji, ali da odbije raspravljati. I u tome bi slučaju, uz neopravdani izostanak uredno pozvanoga tužitelja s ročišta, sud morao donijeti rješenje o presumiranome povlačenju tužbe, jer je to propisano stavkom 2. članka 295. ZPP, kako je citiran u točki 4.2. obrazloženja ovoga rješenja. Tvrdnja od koje tužitelj polazi u ovome pitanju ne bi, dakle, za njega dovela do povoljnijega ishoda od situacije u kojoj niti jedna od uredno pozvanih stranaka nije došla na ročište, od koje polaze predmetna nižestupanjska rješenja. Zato ovo pitanje nije važno za odluku u sporu.

5.3. Pitanjem koje je naznačio pod „b)“ tužitelj polazi od toga da se je, kako to tvrdi u prijedlogu, nakon ročišta koje je propustio pozvao na bolest kao razlog koji ga je spriječio doći na ročište. Tužitelj, dakle, ne tvrdi da je izostanak s ročišta opravdao prije njegova početka. U slučaju opravdanoga propuštanja ročišta tužitelju je stajalo na raspolaganju zahtijevanje povrata u prijašnje stanje. Ako bi na temelju pravovremenoga i osnovanoga zahtjeva za povrat u prijašnje stanje sud povrat dopustio, tada bi već prvostupanjski sud morao ukinuti rješenje kojim je utvrdio presumirano povlačenje tužbe. No, to rješenje ni drugostupanjski sud ne može ukinuti ako prethodno tužitelju nije odobren povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja ročišta. Kako se u ovome slučaju to nije dogodilo, ni ovo pitanje nije važno za odluku u sporu.

5.4. Pitanjima koja je naznačio pod „c)“, „d)“ i „e)“ tužitelj, osim što polazi od pogrešnoga odnosno na niti jednoj postupovnoj odredbi zasnovanoga shvaćanja da mu je prvostupanjski sud po službenoj dužnosti bio dužan dostaviti zapisnik s ročišta koje je propustio, polazi i od pogrešnoga shvaćanja da stranka saznanje o tome da je propustila ročište može dobiti tek kad od suda dobije zapisnik na kojem je sud utvrdio da nije došla na ročište. Naime, kada tužitelj ne osporava da je uredno pozvan na ročište, i ne osporava da na ročište nije došao, već tvrdi da je na ročište bio spriječen doći zbog bolesti, on i sam tvrdi da je ročište propustio, pa je nelogično tvrditi da to nije mogao znati jer mu sud nije dostavio zapisnik s ročišta, odnosno, da je to saznao tek primitkom rješenja kojim je utvrđeno presumirano povlačenje tužbe. Tako su tužitelju rokovi za zahtijevanje povrata u prijašnje stanje počeli teći od prestanka razloga koji je uzrokovao propuštanje, kako je to propisano člankom 118. stavkom 2. ZPP. Zato ni ova pitanja nisu važna za odluku u sporu.

5.5. Ostala naznačena pitanja nisu pravna pitanja u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP već, u obliku upitne rečenice, tvrdnje o počinjenim bitnim povredama odredba parničnoga postupka, iz kojih tužitelj potom izvlači zaključke o navodno počinjenim povredama temeljnih ljudskih prava. Te će tvrdnje biti razmotrene niže u obrazloženju ovoga rješenje u osvrtu na pozivanje tužitelja na razloge za dopuštenje revizije prema članku 385.a stavku 2. ZPP.

5.6. Kako naznačena pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP, odlučeno je na temelju članka 389.b stavka 1. toga Zakona kao u točki I. izreke.

6.1. Glede tužiteljevih navoda da mu je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnoga prava, tužitelju se ukazuje na to da u rješenju kojim je utvrdio da se tužba smatra povučenom sud nije primijenio niti jednu odredbu materijalnopravne naravi, a po naravi stvari nije to ni mogao.

6.2. Drugostupanjskim je rješenjem odgovoreno na sve tužiteljeve relevantne žalbene navode uz pozivanje na relevantne zakonske odredbe na kojima je odluka zasnovana. Dakle, tužitelj nije učinio vjerojatnom tvrdnju o povredi temeljnih ljudskih prava pa je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.

7. Tuženiku nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije (točka III. izreke) jer se ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o prijedlogu (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP).

Zagreb, 4. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek