Poslovni broj: Usž-2448/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Lidije Rostaš i Blanše Turić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice VL, [adresa], koju zastupa opunomoćenica Ana Jurić, odvjetnica u Splitu, Tolstojeva 47, protiv tuženog Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske, Sektora za žigove i industrijski dizajn, Ulica grada Vukovara 78, Zagreb, kojeg zastupa NL, dipl. oec., uz sudjelovanje zainteresirane osobe ČL, [adresa], koju zastupa opunomoćenik Bojan Čobanić, odvjetnik u Zagrebu, Sveti Duh 43, radi registracije žiga, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2468/2023-14 od 15. prosinca 2023., na sjednici održanoj 4. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2468/2023-14 od 15. prosinca 2023.

II. Nalaže se tužiteljici DL, [adresa], u roku od 15 dana od dana primitka ove presude nadoknaditi zainteresiranoj osobi ČL, [adresa], trošak žalbenog postupka u iznosu 1.562,50 eura.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zahtijevala poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/I-381-04/21-010/0540, URBROJ: 559-03/3-23-048/TR od 3. svibnja 2023. (t. I. izreke), odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora ( t. II. izreke) te je naloženo tužiteljici naknaditi zainteresiranoj osobi ČL troškove upravnog spora (t. III. izreke).

2. Protiv označene presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 66. st. 1. Zakona o upravnim sporovima – „Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje u tekstu: ZUS), koji se primjenjuje u skladu s odredbom članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24.).

3. Tužiteljica u žalbi ponavlja tužbene navode te navodi da prvostupanjski sud nije održao ročište za objavu presude te da je presuda netočno datirana. Navodi da je isti prvostupanjski sud donio presudu poslovni broj: UsI-2279/22-13 od 24. veljače 2023. kojom je poništio rješenje tuženika od 27. lipnja 2022 i vratio predmet tuženiku na ponovni postupak, tako da je pobijano predmetno rješenje doneseno u ponovnom postupku. Tvrdi da tuženik nije bio ovlašten odlučivati je li konkretni logo autorsko djelo jer da je Ugovorom o prijenosu autorskog prava izrijekom ugovorena primjena srpskog prava, a sve i da je imao pravo odlučivati da je bilo potrebno utvrditi je li predmetni logotip, odnosno njegova grafička determiniranost subjektivno originalna. Smatra da je ocjenu radi li se o autorskom djelu ovlašteno dati samo nadležno tijelo Republike Srbije.

4. Tužiteljica ne osporava da postojanje autorskog djela predstavlja prethodno pitanje u smislu članka 55. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09., 110/21., dalje: ZUP), ali ponavlja da isto ne spada u nadležnost tuženika te se poziva se na članak 7. stavak 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“ 111/21., dalje: ZAPSP) koji citira i naglašava da autor djela – logotipa IL nema ni prebivalište ni boravište u Republici Hrvatskoj. Navodi da sve da je tuženik i mogao odlučivati da nije dokazano da nepostojanje subjektivnog elementa na stani autora u trenutku stvaranja logotipa te da tuženik bez objektivnih kriterija bira u kojim slučajevima će prekinuti postupak što smatra povredom prava na pošteno suđenje. Zatim tvrdi da tuženik tri identična tipa autorskog djela cijeni drugačijima u smislu da dva proglašava autorskim djelom, a jedan neautorskim.

5. Tužiteljica navodi da je tuženik dužan utvrditi navode iste, ali da to ne znači da će samostalno ocijeniti radi li se ovdje o autorskom pravu ili ne te predlaže poništiti prvostupanjsku presudu uz naknadu troškova tužiteljici.

6. Zainteresirana osoba ČL u odgovoru na žalbu navodi da činjenica da je prvostupanjski sud nakon inicijalno zakazanog dana objave presude strankama elektroničkim putem dostavio presudu u skladu s člankom 62. ZUS-a ne utječe na zakonitost presude kao ni činjenica da je ista datirana na datum 15. prosinca 2023. kada je sud zakazao ročište za objavu presude. Zatim osporava da tuženik nije bio ovlašten odlučivati je li konkretni logo autorsko djelo jer je ugovorena primjena srpskog prava. Tvrdi da Zakon o žigu („Narodne novine“ 14/19.) izrijekom kao jednu od pravnih osnova za podnošenje prigovora navodi i ranije autorsko pravo koje u svojoj biti potječe iz autorskog djela čije je postojanje ili nepostojanje nužno utvrditi u svakom postupku prigovora koji se temelji na zakonskoj osnovi. Tvrdi da je tuženik bio dužan utvrđivati postoji li autorsko djelo i prava koja iz njega eventualno proizlaze, što je i učinio kako bi mogao riješiti predmetnu upravnu stvar, kao i da se kretao u okviru svoje ovlasti odlučujući o postojanju autorskog djela i samog autorskog prava na kojem je prigovor protiv prijave žiga bio utemeljen.

7. Nadalje zainteresirana osoba osporava da prvostupanjski sud ni tuženik nisu dokazali nepostojanje subjektivnog elementa na strani autora u trenutku stvaranja autorskog djela jer su detaljno i argumentirano naveli zašto se logotipi 1. i 2. mogu smatrati autorskim djelima, a logotip 3. ne može. Navodi da činjenica da sva tri logotipa potječu od iste osobe i da se radi o osobi koja je nagrađivana i poznata kao umjetnik ne znači da sve što ona stvori mora biti autorsko djelo. U odnosu na navode usmjerene na nedosljednost u odlučivanju i postupanju tuženika ističe da članak 55. ZUP-a daje ovlasti tuženiku da ovisno o okolnostima svakog pojedinog slučaja može, ali ne mora prekinuti upravni postupak radi rješavanja prethodnog pitanja. Navodi da je prvostupanjski sud izrijekom naveo da je prihvatio stajalište tuženika da je postojanje autorskog djela ključni element postupka prigovora temeljenom na članku 10. stavku 3. točki 3. Zakona o žigu, koje pitanje je u skladu s člankom 55. ZUP-a tuženik samostalno riješio. Navodi da se sud priklonio jasno izraženom i obrazloženom stajalištu tuženika da nema povrede autorskog prava jer osporavani znak predstavlja tek jedan od elemenata autorskog djela koji samostalno ne predstavlja autorsko djelo, a da uklopljen u cjelinu ostavlja ukupno različit dojam. Stoga predlaže odbiti žalbu i potvrditi pobijanu presudu te naložiti tužiteljici naknaditi zainteresiranoj osobi trošak žalbenog postupka.

8. Žalba je neosnovana.

9. Po ocjeni ovog suda, nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka jer je prvostupanjski upravni sud, suprotno tvrdnji žaliteljice, pravilno primijenio odredbe ZUS-a. U obrazloženju svoje presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, u skladu s pravilima propisanim odredbama članka 60. stavka 4. ZUS-a, a navodi žaliteljice koje iznosi u vezi održavanja ročišta za objavu presude i datuma presude nisu od utjecaja na zakonitost donesene odluke u predmetnom sporu.

10. Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke kao i činjenice koje je sam utvrdio. Raspravio je sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi svih izvedenih dokaza i njihovom ocjenom utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva pa nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. U postupku je utvrđeno da je Državni zavod za intelektualno vlasništvo 14. svibnja 2021. u službenom glasilu Zavoda objavio prijavu podnositeljice ČL iz [adresa] za registraciju žiga br. Z20210540A podnesenu za figurativni žig „THE FRAJLE“, na koju prijavu je LL iz [adresa], ovdje tužiteljica, podnijela prigovor koji je rješenjem tuženika od 27. lipnja 2022. odbijen kao neutemeljen i usvojena prijava predmetnog žiga. Tužiteljica je protiv navedenog rješenja pokrenula upravni spor te je prvostupanjski sud presudom poslovni broj: UsI-2279/22-13 od 24. veljače 2023. rješenje poništio i naložio tuženiku donošenje novog rješenja.

12. U ponovljenom postupku tuženik je donio rješenje od 3. svibnja 2023. kojim je ponovno odbio prigovor tužiteljice i usvojio prijavu registracije predmetnog žiga u odnosu na sve prijavljene proizvode i usluge. Osporavajući zakonitost navedenog rješenja tužiteljica je pokrenula upravni spor, međutim prvostupanjski sud je predmetnom presudom od 15. prosinca 2023. odbio tužbeni zahtjev cijeneći rješenje tuženika zakonitim.

13. U odnosu na prigovor žaliteljice o povredi ZAPSP-a, koji prigovor je isticala i u tužbi, da postojanje autorskog djela ne spada u nadležnost tuženika jer autor djela IL nema u Republici Hrvatskoj ni prebivalište ni boravište, već da je o tome trebalo odlučivati nadležno tijelo u Republici Srbiji te citiranje odredbe članka 7. stavka 1. tog Zakona, valja navesti da je točno da je citiranom zakonskom odredbom propisano da su po tom zakonu zaštićeni autori i nositelji srodnih prava koji su državljani Republike Hrvatske ili druge države članice Europske unije ili imaju svoje sjedište u Republici Hrvatskoj ili u drugoj državi članici Europske unije. Međutim odredba stavka 2. istog članka zakona propisuje da su jednako kao osobe iz stavka 1. toga članka, zaštićene fizičke i pravne osobe koje su državljani trećih država ili u trećim državama imaju svoje sjedište, u okviru obveza što ih je Republika Hrvatska prihvatila na temelju međunarodnih ugovora ili na temelju stvarne uzajamnosti. Dok se ne dokaže suprotno, smatra se da stvarna uzajamnost postoji. Kako Republika Srbija spada u treće zemlje, jednako su zaštićeni i kao osobe iz stavka 1. toga članka na koji se poziva žaliteljica pa žaliteljica neosnovano tvrdi da o predmetnom pitanju u odnosu na srpske državljane tuženik nije nadležan ni ovlašten odlučivati, kako je to pravilno naveo tuženik, a potvrdio prvostupanjski sud.

14. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je nakon provedenog postupka pravilno ocijenio da osporavanim rješenjem tuženika nisu povrijeđena prava i pravni interes tužiteljice.

15. Kako je tužiteljica iste prigovore isticala tijekom upravnog i upravnosudskog postupka, to je na njene prigovore iscrpno i razložno odgovorio tuženik u osporavanom rješenju, a što je prvostupanjski sud potvrdio svojom presudom uz razložno obrazloženje s kojim je ovaj sud suglasan, a koje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanje prihvaća u cijelosti.

16. Ocjenjujući zakonitost pobijane prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi ovaj sud je ocijenio presudu zakonitom, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene materijalnog prava.

17. Kako je ovaj sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalbu je odbio kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu (t. I. izreke).

18. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, a odnosi se na trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu 1.562,50 eura u skladu s Tbr. 27. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine” 138/23.), koji je tužiteljica dužna nadoknaditi zainteresiranoj osobi ČL (t. II. izreke).

U Zagrebu 4. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

Boris Marković, dipl. iur.