REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3512/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Damir Salahović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 986,96 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1763/2020 od 2. lipnja 2023., 4. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1763/2020 od 2. lipnja 2023.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku u roku od petnaest dana platiti tužitelju iznos od 986,96 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke) te troškove u iznosu od 477,81 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke).
2. Iz obrazloženja presude proizlazi da je predmet spora regresni zahtjev za isplatu iznosa od 986,96 EUR koji je tužitelj isplatio svom osiguraniku na temelju police automobilskog kasko osiguranja po osnovi štete na osobnom automobilu, nastale u prometnoj nesreći koja se dogodila 5. travnja 2019. u 16.30 sati u poslovnom dvorištu društva HŽ Cargo d.o.o. u Zagrebu, Kožinčev put 4, na način da je tuženikov osiguranik upravljao skupom vozila i to vučnim vozilom i priključnim vozilom, vožnjom unatrag, kojom prilikom je stražnjim desnim dijelom priključnog vozila udario u stražnji lijevi bočni dio osobnog automobila kojim je upravljao tužiteljev osiguranik koji se kretao vožnjom unatrag. Prvostupanjski sud je na temelju iskaza svjedoka te nalaza i mišljenja sudskog vještaka utvrdio da ne postoji odgovornost tužiteljevog osiguranika za predmetni štetni događaj, već isključiva odgovornost tuženikovog osiguranika. Visinu štete je prvostupanjski sud utvrdio na temelju računa broj 1139-01-91 (str. 21. spisa) te nalaza i mišljenja sudskog vještaka kojim je utvrđeno kako visina štete na vozilu tuženikovog osiguranika iznosi 986,96 EUR, koji iznos odgovara iznosu troškova popravka vozila tužiteljevog osiguranika obračunatih u računu broj 1139-01- 91 (str. 21. spisa), kojem tuženik nije prigovorio.
3. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu kojom ju pobija u cijelosti, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome navodi da ne spori visinu štete, ali osporava krivnju svog osiguranika za nastanak štetnog događaja. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je predmetni štetni događaj uzrokovan isključivom krivnjom tuženikovog osiguranika, zbog čega je prvostupanjska presuda nezakonita. Ističe da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je do prometne nezgode došlo krivnjom tužiteljevog osiguranika jer je mišljenje vještaka da je tužiteljev osiguranik uzrokovao prometnu nezgodu, a da je tuženikov osiguranik tu nezgodu mogao izbjeći. Da je svoju ocjenu nalaza i mišljenja vještaka prema kojoj je do predmetne prometne nezgode došlo isključivom krivnjom tužiteljevog osiguranika. Smatra da je na tužitelju bio teret dokaza o krivnji tuženikovog osiguranika te da je prvostupanjski sud tužbeni zahtjev trebao odbiti pravilnom primjenom odredbe iz čl. 221.a Zakona o parničnom postupku te čl. 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima u vezi s čl. 43. st. 1. i 2. i čl. 45. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Podredno, ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad nije primijenio odredbu iz čl. 1072. st. 2. Zakona o obveznim odnosima jer iz mišljenja vještaka da je tuženikov osiguranik mogao izbjeći prometnu nezgodu može se zaključiti da je do iste došlo krivnjom oba vozača te da je pretežita odgovornost tužiteljevog osiguranika u omjeru od 70%, a tuženikovog osiguranika u omjeru od 30%. Kako prvostupanjska presuda o tome ne sadrži razloge, smatra da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku. Smatra da je i odluka o troškovima nezakonita jer je posljedica pogrešne primjene materijalnog prava u pogledu glavne stvari. Predlaže žalbu uvažiti i ukinuti pobijanu presudu te vratiti predmet na ponovno postupanje ili, preinačiti ju u skladu sa žalbenim navodima. Traži trošak ovog žalbenog postupka u iznosu od 273,11 EUR.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitavši pobijanu presudu u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 11. ZPP-a i pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je pravilna i zakonita.
6. Uvodno valja kazati da se ovdje radi o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a) te se u skladu s odredbom čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
7. Tijekom postupka, a niti u pobijanoj presudi, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Tuženikovi žalbeni navodi u glavnini se odnose na osporavanje činjenice krivnje tuženikovog osiguranika za nastanak štetnog događaja. Stoga ti navodi nisu od značaja u ovom sporu male vrijednosti u kojem drugostupanjski sud nije ovlašten ispitivati pravilnost i potpunost činjeničnog stanja kako ga je utvrdio prvostupanjski sud te kao takvi nisu cijenjeni.
9. Prvostupanjski sud je o isključivoj krivnji tuženikovog osiguranika za nastanak štetnog događaja zaključio temeljem iskaza svjedoka te nalaza i mišljenja sudskog vještaka, pri čemu je za takvo utvrđenje dao valjane i argumentirane razloge prema kojima je osobno vozilo tužiteljevog osiguranika u trenutku sudara bilo zaustavljeno i tužiteljev osiguranik je u trenutku sudara trubio vozaču vozila osiguranog kod tuženika, a nije ga mogao ranije uočiti jer je imao otežanu preglednost zbog nepropisno parkiranog teretnog vozila MAN, koji se nalazio na parkirnom mjestu odmah uz osobno vozilo tužiteljevog osiguranika, zbog čega nije mogao uočiti teretni skup vozila tuženikovog osiguranika koji se u trenutku sudara kretao brzinom od 10 km/h.
10. Dakle, prvostupanjski sud je dao sve razloge za utvrđenje odlučne činjenice isključive krivnje tuženikovog osiguranika, a navedeni razlozi i utvrđene činjenice nisu u proturječju s ispravama u spisu pa tako niti s nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila Igora Jakoplića od 2. siječnja 2023. (list 75. do 81. spisa), zbog čega neosnovano žalitelj ističe bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.
11. Žalbenim navodima se pokušava osporiti ocjena prvostupanjskog suda u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka, međutim, pravo ocjene provedenih dokaza pridržano je za prvostupanjski sud (čl. 8. ZPP-a), koji je u konkretnom slučaju za svoju ocjenu dao valjano obrazložene i logične razloge koji nisu u suprotnosti s ispravama u spisu, pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio u skladu s tuženikovim shvaćanjem, prvostupanjski sud nije ostvario povrede na koje se ukazuje žalbom.
12. Na činjenično stanje utvrđeno pobijanom presudom, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 221.a ZPP-a, čl. 3. (t. 1., 2., 9.) i čl. 22. st. 1. i 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) te čl. 963. st. 1., čl. 1086. i čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22).
13. Pravilna je i zakonita i odluka o troškovima postupka, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako po visini (čl. 155. ZPP-a).
14. Slijedom svega navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, a niti utvrđene povrede na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 4. prosinca 2024.
Sudac
Mladen Šimundić
