Poslovni broj: Usž-688/2024-5
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja: Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice IP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Bojanu Lujaku, odvjetniku iz Dubrovnika, Vukovarska 17, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Dubrovnik, Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 13, OIB: 36162371878, radi protjerivanja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1543/23-18 od 29. rujna 2023., na sjednici održanoj 4. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1543/23-18 od 29. rujna 2023.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe i sudskih pristojbi.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, Broj: 511-03-07-UP/I-29/1-22 od 20. kolovoza 2022. (točka I. izreke) i zahtjev za naknadom troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Rješenjem tuženika tužiteljici je određeno protjerivanje iz Europskoga gospodarskog prostora (dalje EGP) jer predstavlja opasnost za javni poredak (točka I.); odlučeno je da joj prestaje zakoniti boravak u EGP-u, zabranjuje joj se ulazak i boravak u EGP-u trajanju dvije godine od dana napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske (točka II.); odlučeno je da joj prestaje zakonit boravak u RH te joj je određen rok za dragovoljni odlazak iz EGP-a od sedam dana od dostave rješenja (točka III.); propisana joj je obveza da se prilikom napuštanja Republike Hrvatske prijavi na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a (točka IV.); određeno joj je prisilno udaljenje iz Republike Hrvatske u državu iz koje je došla u Republiku Hrvatsku - Tursku, ako ne napusti EGP odnosno RH u određenom joj roku (točka V.); te je naznačeno da protiv rješenja može pokrenuti upravni spor (točka VI.).
3. Protiv prvostupanjske presude tužiteljica je izjavila žalbu zbog svih zakonom predviđenih razloga.
Bitnu povredu postupka prvostupanjski je sud počinio time što joj nije omogućio sudjelovanje na raspravi povrijedivši joj time pravo na pravično suđenje, osobito pravo na pristup sudu. Ne prihvaća da joj je omogućeno sudjelovanje u postupku time što je na ročište pristupio njen opunomoćenik. Smatra da ima pravo sudjelovati u postupku bez obzira ima li ju sud namjeru saslušati ili ne.
Pobijana je odluka nerazumljiva i proturječna sama sebi. Tužiteljica je tijekom upravnog postupka i spora osporavala da bi se odavala prostituciji te je pogrešan navod obrazloženja da bi njeno odavanje prostituciji bilo nesporno. Dokazi na kojima takva utvrđenja temelji prvostupanjski sud su nezakoniti i protivni članku 29. stavku 4. Ustava Republike Hrvatske jer se do istih došlo nezakonitim korištenjem prikrivenih policijskih istražitelja. Ističe da nezakoniti dokazi nisu prikladno dokazno sredstvo ni u smislu članka 58. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku.
Tužiteljica smatra da ju je prvostupanjski sud morao saslušati u vezi svih okolnosti tužbe, osobito izostanka prijevoda te se nije smio zadovoljiti „potpisivanjem nikad prevedenih zapisnika“. Navodi da se u konkretnome slučaju nalazila lišena slobode u policijskoj postaji, bez stručne pomoći.
Činjenično stanje je pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Prvostupanjski sud nije utvrđivao spornu i odlučnu činjenicu je li se ona bavila prostitucijom. Smatra da je postupak trebalo prekinuti dok se u prekršajnom postupku pravomoćno ne utvrdi njena odgovornost jer je to odlučna okolnost za ovaj postupak.
Predlaže Sudu poništiti pobijanu presudu i rješenje tuženika te traži naknadu troškova upravnog spora i trošak sastava žalbe te „pristojbe po odluci suda“.
4. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje ZUS) Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Pobijana presuda je donesena u izvršenu presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž1401/23-2 od 26. travnja 2023. kojom je bila poništena presuda prvostupanjskog suda, poslovnim broj: 14 UsI-1895/22-4 od 26. listopada 2022. te je predmet vraćen sudu na ponovni postupak.
8. Uvidom u pobijanu presudu i spis predmeta utvrđeno je da je prvostupanjski sud u obzir uzeo dokaze pribavljene tijekom upravnog postupka koji ukazuju da je tužiteljici zbog toga što predstavlja opasnost za javni poredak bilo potrebno odrediti protjerivanje iz EGP-a i odlučiti da joj prestaje zakoniti boravak. Žalbeni su razlozi ponovljeni navodi tužbe čiju je osnovanost valjanim obrazloženjem, koje ovaj sud u potpunosti prihvaća, otklonio prvostupanjski sud. Prvostupanjski sud nije povrijedio pravo tužiteljice na pristup sudu. Tužiteljica je putem svog opunomoćenika bila pozvana na raspravu, a prvostupanjski je sud prema stanju spisa pravilno procijenio da za pravilnost utvrđivanja činjeničnog stanja nije potrebno provesti dokaz, saslušanja tužiteljice, kako je ista predlagala. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju isprava iz spisa upravnog postupka, naveo je razloge odbijanja dokaznih prijedloga tužiteljice s kojim razlozima je suglasan i ovaj Sud. Sukladno članku 33. ZUS-a, sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan i činjenice koje je sam utvrdio, a stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Neosnovani su žalbeni navodi prema kojima bi prethodno pitanje za rješavanje predmetnog upravnog spora bila odluka u prekršajnom postupku u kojem se odlučuje o prekršajnoj odgovornosti tužiteljice vezano za počinjenje prekršaja odavanje prostituciji, kao i navodi da su dokazi o tome pribavljeni na nezakonit način.
8.1. Spisu predmeta prileži zapisnik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Dubrovnik, Broj: 511-03-07-UP/I-29/1-2022 od 20. kolovoza 2022. u kojem je sadržana izjava tužiteljice da je 31. srpnja 2022. doputovala u Hrvatsku, a 13. kolovoza iste godine u Dubrovnik gdje je odsjela u hotelu Minčeta. U Hrvatsku je doputovala turistički i na internetskoj stranici Eurogirlsescort.com oglasila pružanje seksualnih usluga na području Dubrovnika. Navela je da se 19. kolovoza 2022., po prethodnom dogovoru sastala s klijentom u hotelu Minčeta u namjeri da mu pruži navedenu uslugu uz plaćanje unaprijed nakon čega se osoba predstavila kao policijski službenik. Iz zapisnika proizlazi da je iskaz dala na engleskom jeziku za koji je izjavila da ga razumije i govori, da joj je zapisnik pročitan, a ona ga je bez primjedbe potpisala.
9. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, Zakon o strancima („Narodne novine“, 133/20.; dalje: Zakon) i Pravilnik o postupanju prema državljanima trećih zemalja („Narodne novine“, 136/21.; dalje: Pravilnik), čije je mjerodavne odredbe citirao u pobijanoj presudi.
9.1. Zakon u članku 5. stavku 3. propisuje da je državljanin treće zemlje dužan za vrijeme kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj pridržavati se zakona i propisa te odluka državnih tijela Republike Hrvatske.
9.2. Pravilnik u članku 10. stavku 1. točki 2. propisuje da se smatra da državljanin treće zemlje predstavlja opasnost za javni poredak ako je prekršio propis, ili iz njegove izjave ili ponašanja proizlazi, ili postoje saznanja da bi mogao prekršiti propis.
10. Obrazloženje prvostupanjske presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ista bila rezultat arbitrarnog postupanja. Žalbeni prigovori tužiteljice su neosnovani i bez utjecaja na drugačije rješavanje upravne stvari.
11. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda.
12. Sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, s obzirom na to da je žalba tužiteljice odbijena, odbijen je i njen zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke). Sudske pristojbe tužiteljici nisu bile obračunate, iste se sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“, 118/18., 51/23.) obračunavaju u posebnom postupku.
U Zagrebu 4. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić