Broj: Ppž-6651/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv prvookrivljenog PB i drugookrivljene PBP, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.) odlučujući o žalbama prvookrivljenog PB i drugookrivljene PBP podnesenim protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, broj: Pp-919/2022 od 15. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe prvookrivljenog PB i drugookrivljene PBP te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.) prvookrivljeni PB i drugookrivljena JBP obvezni su naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura), svaki posebno, u roku 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, broj: Pp-919/2022 od 15. veljače 2024., proglašeni su krivima prvookrivljeni PB i drugookrivljena JBP da su, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz članka 22. stavka 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji im je, svakom posebno, izrečena novčana kazna u iznosu 1.060,00 eura. Prvookrivljenom PB je u kaznu, na temelju članka 40. Prekršajnog zakona, uračunato vrijeme oduzimanja slobode kao 1 dan zatvora odnosno 39,82 eura novčane kazne. Novčane kazne okrivljenici su dužni platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Također, okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 13,27 eura, svaki posebno.
2. Protiv navedene presude okrivljenici su pravodobno osobno podnijeli sadržajno identične žalbe zbog odluke o novčanoj kazni, kako proizlazi iz sadržaja žalbi, s prijedlogom da se žalbe prihvate. U žalbama navode kako nisu u mogućnosti platiti izrečene novčane kazne zbog financijske situacije u kojoj se nalaze. Osim toga, izražavaju žaljenje zbog počinjenog prekršaja i obećaju da će se ubuduće kloniti činjenja prekršaja.
3. Žalbe nisu osnovane.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbama, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Razmotrivši odluku o kazni koju je prvostupanjski sud izrekao okrivljenicima za počinjeni prekršaj, ovaj drugostupanjski sud prihvaća kao pravilno utvrđene od strane prvostupanjskog suda sve okolnosti koje u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja.
5. 1. Naime, za prekršaj za koji su okrivljenici proglašeni krivima zakonom je propisana novčana kazna od najmanje 1.060,00 eura ili kazna zatvora od najmanje 60 dana, pa izrečene novčane kazne u iznosima od 1.060,00 eura predstavljaju novčanu kaznu izrečenu u iznosu zakonom propisanog minimalnog iznosa kazne za predmetni prekršaj. Imajući na umu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, koji se ogleda i u tome što je sam zakonodavac predvidio da se za ovaj prekršaj osim novčane može izreći i kazna zatvora od najmanje 60 dana, a naročito imajući na umu težinu počinjenog prekršaja, otklonjena je mogućnost izricanja blaže kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u žalbama. Osim toga, sve okolnosti koje se ističu u žalbama nemaju karakter naročito olakotnih okolnosti koje opravdavaju primjenu odredbi o ublažavanju kazne.
5. 2. Sijedom navedenog, žalbe okrivljenika zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni nisu osnovane.
6. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura ) pa iznos od 30,00 eura predstavlja gotovo minimalno mogući iznos paušalne svote. Ista je određena posebno u odnosu na svakog žalitelja.
7. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 4. prosinca 2024.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Mladen Budiša, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Crikvenici u 4 otpravka: za spis, okrivljenike i tužitelja.