REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-9134/2024
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog TR, zbog prekršaja iz članka 249. stavka 8. Zakona o strancima (Narodne novine broj 133/20., 114/22. i 151/22.) odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Ston, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, broj: Pp-3009/2024 od 1. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Ston te se preinačuje pobijana prvostupanjska presuda u odluci o novčanoj kazni na način da se okrivljenom TR, za prekršaj iz članka 249. stavka 8. Zakona o strancima, za koji je tom presudom proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe, izriče novčana kazna u iznosu 3.050,00 eura (tri tisuće pedeset eura), a u koju novčanu kaznu se na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) uračunava vrijeme uhićenja, kao dva dana zatvora odnosno 79,64 eura (sedamdeset devet eura i šezdeset četiri centa), pa mu je preostalo za platiti 2.970,36 eura (dvije tisuće devetsto sedamdeset eura i trideset šest centi), koju je dužan platiti u roku od 30 dana od primitka ove presude, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Dubrovniku, broj: Pp-3009/2024 od 1. listopada 2024., proglašen je krivim okrivljeni TR da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 249. stavka 8. Zakona o strancima, za koji mu je, uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne, izrečena novčana kazna u iznosu od 150,00 eura. U kaznu mu je sukladno članku 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme oduzimanja slobode te mu je preostalo za platiti 70,36 eura, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog iznosa izrečene novčane kazne. Osim toga, okrivljenik je oslobođen obveze plaćanja troškova postupka.
2. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji ističući da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za primjenu instituta ublažavanje kazne te da se tako izrečenom kaznom neće postići pravednost i svrha kažnjavanja.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. U pravu je tužitelj kada ističe da je pogrešno prvostupanjski sud primijenio odredbe o ublažavanju novčane kazne, obzirom da nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti sukladno članku 37. stavak 2. Prekršajnog zakona, a imajući u vidu težinu počinjenog prekršaja.
5. 1. Kod ocjene mjere kazne, prvostupanjski sud potpuno zanemaruje činjenicu težine inkriminiranog prekršaja, a što tužitelj osnovano u žalbi ističe. S obzirom da, u konkretnom slučaju, nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti, a okolnosti koje prvostupanjski sud cijeni kao olakotne okolnosti, odnosno imovno stanje okrivljenika, priznanje, iskazano kajanje te obećanje da ubuduće neće činiti prekršaje ove vrste, nemaju karakter naročito olakotnih okolnosti koje opravdavaju primjenu odredbi o ublažavanju kazne te imajući na umu težinu počinjenog djela, i po ocjeni ovog suda, ne postoje one posebno izražene olakotne okolnosti koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne.
5. 2. Iz navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud, prilikom odmjeravanja kazne, precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti te propustio, kao otegotno, cijeniti značaj protupravnog postupanja okrivljenika. Inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik prekršaja, pa imajući na umu okolnosti počinjenja prekršaja i s time povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupnja pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, i ovaj sud smatra da nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne.
5. 3. S obzirom da je odredbom članka 249. stavka 8. Zakona o strancima propisano da će se kaznom zatvora do 60 dana ili novčanom kaznom u iznosu od 3.050,00 eura za svakog potpomognutog državljanina treće zemlje kazniti fizička osoba koja pomaže ili pokuša pomoći državljaninu treće zemlje u nezakonitom prelasku, tranzitu i nezakonitom boravku u Republici Hrvatskoj, ovaj sud je, prihvaćajući žalbu tužitelja, izrekao novčanu kaznu u visini zakonom propisanog iznosa odnosno u iznosu od 3.050,00 eura, smatrajući da će se jedino takvom kaznom postići svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
6. Stoga je, na temelju članka 207. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 4. prosinca 2024.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Mladen Budiša, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.