Broj: Ppž-5437/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog JĆ, zbog prekršaja iz članka 39. stavka 1. točke 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“ broj 117/03., 71/06., 43/09., 34/11. i 114/22.) odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, III. policijske postaje Zagreb, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: Pp-6028/2024 od 16. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, III. policijske postaje Zagreb kao neosnovana i potvrđuje se pobijana presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: Pp-6028/2024 od 16. svibnja 2024., proglašen je krivim okrivljeni MĆ da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 39. stavka 1. točke 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 260,00 eura. U kaznu, okrivljeniku je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.) uračunato vrijeme oduzimanja slobode kao dva dana zatvora, te mu je preostalo za platiti 180,36 eura. Na temelju članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan preostali dio izrečene novčane kazne platiti u roku od 3 mjeseca od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne. Istom presudom, okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 40,00 eura.

2. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji i to samo u odnosu na odluku o zaštitnoj mjeri, s prijedlogom da se žalba prihvati. U žalbi navodi kako je prvostupanjski sud okrivljeniku trebao izreći po tužitelju predloženu zaštitnu mjeru odnosno zaštitnu mjeru zabrane prisustvovanja nogometnim utakmicama HNK ''Rijeka'' i Hrvatske nogometne reprezentacije u RH i inozemstvu s obvezom javljanja u policijsku postaju u trajanju od 12 mjeseci te zaštitnu mjeru zabrane odlaska na sportska natjecanja Hrvatske nogometne reprezentacije u RH i inozemstvu s obvezom javljanja u policijsku postaju i predavanja putne isprave u trajanju od 12 mjeseci. Ističe kako je izricanje zaštitne mjere okrivljeniku potrebno iz razloga generalne i specijalne prevencije. Osim toga, navodi kako je pogrešan stav prvostupanjskog suda da nije nužno izricanje predloženih zaštitnih mjera iz razloga što se je okrivljenik svojim protupravnim ponašanjem isticao u skupini i time djelovao negativno na ostale.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud cijeneći utvrđene olakotne okolnosti zaključio da će se svrha kažnjavanja ostvariti izricanjem samo novčane kazne.

5. 1. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da u ponašanju okrivljenika ima onog stupnja drskosti i upornosti u protupravnom ponašanju koji bi upućivao na potrebu izricanja predloženih zaštitnih mjera, slijedom čega bi izricanje istih bilo protivno članku 51.a Prekršajnog zakona, koji propisuje zabranu izricanja zaštitnih mjera ako nisu u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti. Osim toga, okrivljenik nije do sada osuđivan, niti se protiv njega prema podacima iz spisa predmeta vodi postupak za neki drugi prekršaj. Stoga, nije u pravu tužitelj kada tvrdi da okrivljeniku treba izreći zaštitne mjere iz članka 32. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima te i po ocjeni ovog suda, sve okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika ne upućuju na osnovanost izricanja zaštitnih mjera iz članka 32. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima.

5. 2. Također, navodi žalbe u kojima tužitelj ističe da prvostupanjski sud nije dovoljno cijenio sve okolnosti, jer se okrivljenik kritične zgode protupravno ponašao u skupini djelujući na taj način i na druge te na njihovo protupravno ponašanje, nisu takvog značenja da bi utjecali na pravilnost odluke prvostupanjskog suda.

6. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 4. prosinca 2024.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Mladen Budiša, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.