Poslovni broj: 17 Gž-745/2022-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 17 Gž-745/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. M. iz V., OIB: …, zastupanog po punomoćnici A. G. C., odvjetnici u Z., protiv tuženika Z. b. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. D., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M., K. & P. d.o.o., Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4689/2020-19 od 5. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 19. prosinca 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4689/2020-19 od 5. siječnja 2022. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.     Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da su ništetne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj … sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 3. ožujka 2006. u dijelu u kojem se odnose na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i u dijelu u kojem se odnose na ugovaranje kamatne stope koja je promjenjiva jednostranom odlukom tuženika, a koje odredbe su sadržane u dijelovima članka 1., članka 2., članka 7, članka 23. st. P) Ugovora o namjenskom kreditu (točka I. izreke). Također, tuženiku je naloženo da tužitelju isplati iznos od 80.195,88 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 10.012,19 kn sa zateznim kamatama tekućim od 5. siječnja 2022. do isplate (točka II. izreke).

 

2.     Protiv presude žalbu je podnio tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3.     Žalba je osnovana.

 

4.     Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem djelomične ništavosti ugovora o kreditu zbog nepoštenih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i zahtjev tužitelja za isplatom kao posljedicom ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi.

 

5.     Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

              - da su tužitelj i tuženik dana 3. ožujka 2006. sklopili Ugovor o kreditu kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti od 50.000,00 CHF uz rok otplate od 20 godina,

              - da je ugovorom o kreditu ugovorena početna redovna kamatna stopa od 4,50 % godišnje,

              - da je čl. 2. Ugovora o kreditu ugovoreno da je redovna kamatna stopa promjenjiva, te da se ista mijenja sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika,

              - da je čl. 7. Ugovora ugovoreno da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja,

              - da je u čl. 23. stavak P) ugovoreno da je korisnik kredita izjavio da je upoznat sa činjenicom da su ovaj kredit te sve obveze na povrat toga kredita vezani uz valutnu klauzulu pa da pristaje na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjene tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja toga ugovornog odnosa,

 

6.     Navedene činjenice između stranaka i nisu sporne. Između stranaka je tijekom prvostupanjskog, a i sada žalbenog postupka, sporno, da li su odredbe ugovora o kreditu kojim su ugovorene valutna klauzula i promjenjivost kamatne stope nepoštene, i posljedično tome, ništetne.

 

7.     Sud prvog stupnja je pobijanom presudom prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući da je vezan presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presudom istog suda posl. broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja jednostranom odlukom banke i valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Pritom je sud prvog stupnja, obzirom na vezanost presudom u postupku kolektivne pravne zaštite, zauzeo stav da nije potrebno provoditi dokazni postupak saslušanjem tužitelja i djelatnika tuženika R. C. na okolnost nepoštenosti i ništetnosti odredbi ugovora o kreditu.

 

8.     Međutim, utvrđenja i ocjena suda prvog stupnja o nepoštenosti i, posljedično tome, ništetnosti spornih odredbi Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula i promjenjivost kamatne stope ne mogu se za sada prihvatiti.

 

9.     Naime, odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu. Stoga su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na sudu je zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjeri na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora.

 

10. Dakle, u pojedinačnom potrošačkom sporu teret dokazivanja o obaviještenosti (informiranosti) potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora je na tuženoj banci, pa stoga pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP) podrazumijevaju obvezu suda da na okolnost obaviještenosti konkretnog potrošača (tužitelja), koja nije bila utvrđivana u kolektivnom sporu, izvede dokaze koje je banka predložila u pojedinačnom potrošačkom sporu.

 

11. U pojedinačnom potrošačkom sporu dakle, nije moguće odbiti dokazni prijedlog za saslušanjem zaposlenika banke i tužitelja na okolnost obaviještenosti određenog potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora (a koja nije bila predmet utvrđivanja u kolektivnom sporu), a potom utvrditi da banka, na kojoj je teret dokaza, tu okolnost nije dokazala i zaključiti da nije dala odgovarajuće obavijesti potrošaču prije sklapanja ugovora. Takvim tumačenjem bi nastala situacija u kojoj se odluka o tužbenom zahtjevu temelji na okolnosti koja zapravo nikad nije bila utvrđena niti ju je banka mogla dokazivati, ni u kolektivnom, ni u pojedinačnom potrošačkom sporu, što je protivno zahtjevima jednakosti oružja i prava na pristup sudu (u tom smislu i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.).

 

12. U konkretnom slučaju, tuženik je na okolnost informiranosti tužitelja kao potrošača predložio saslušanje tužitelja i svjedoka zaposlenika banke R. C.. Sud prvog stupnja je navedene dokazne prijedloge odbio s obrazloženjem da u postupku nije bilo potrebno provoditi poseban dokazni postupak jer bi navedeno bilo neekonomično i previše tegobno za potrošača, a isto tako i suprotno odredbama ZPP i Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03), pozivajući se pritom i na pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019.

 

13. Međutim, suprotno stavu prvog stupnja, sud ne može u pojedinačnom postupku potrošača protiv banke donijeti zakonitu odluku samo primjenjujući utvrđenja iz kolektivnog spora bez provođenja sveobuhvatnog dokaznog postupka, u situaciji kad je tuženik predložio provođenje dokaza upravo na okolnost različitih ključnih činjenica (identično pravno shvaćanje izraženo je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-81/2023 od 21. veljače 2023. kojom je odstupljeno od pravnog shvaćanja izraženog u odluci broj Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019.).

 

14. Slijedom iznijetog, sud prvog stupnja je odbijajući dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem tužitelja i svjedoka počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 220. st. 2 ZPP. Navedeno postupanje je posljedično dovelo i do toga da je i činjenično stanje nepotpuno utvrđeno tako da je ostvaren i žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP.

 

15. Pogrešna su pravna shvaćanja suda prvog stupnja koja se odnose na tuženikov prigovor zastare. Naime, sud prvog stupnja smatrao je da opći zastarni rok od pet godina još nije počeo teći s obzirom da prema zauzetom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-2 od 30.siječnja 2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 - dalje: ZOO) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

 

16. Međutim, o spornom pravnom pitanju Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeo je pravno shvaćanje broj Su-IV-33/2022 od 31. siječnja 2022. Prema tom pravnom shvaćanju ako je ništetnost ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

 

17. Dakle, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva iznova ponovno počinje teći od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u tom sporu. Stoga rok zastare ponovno počinje teći od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., odnosno od 13. lipnja 2014. u odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na ništetnost promjenjivosti kamatne stope, odnosno od 14. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost valutne klauzule.

 

18. Pogrešno je dakle, shvaćanje suda prvog stupnja da zastara u odnosu na restitucijski dio tužiteljevog tužbenog zahtjeva još nije počela teći, te da slijedom toga niti jedan dio tužiteljeve novčane tražbine nije zastario.

 

19. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP, prvostupanjsku presudu ukinuti i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

20. S obzirom da obveza naknade troškova ovisi o konačnom rješenju spora, to je ukinuta i odluka o troškovima parničnog postupka.

 

21. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

22. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na kojem mu je ovaj sud ukazao ovim rješenjem, te će ponovno odlučiti o dokaznom prijedlogu tuženika za saslušanjem tužitelja i svjedoka. Također, sud prvog stupnja će ponovno raspraviti tuženikov prigovor zastare, te će u tu svrhu ocjenjivanja osnovanosti tog tuženikova prigovora utvrditi činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje. Nakon toga sud će moći donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

 

23. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 19. prosinca 2023.

 

 

              Predsjednica vijeća:

                   Vesna Žulj, v.r.