Broj: Ppž-9357/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ĐO, kojeg brani Toni Marinković, odvjetnik u Splitu, zbog prekršaja iz članka 39. stavka 1. točke 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“ broj 117/03., 71/06., 43/09., 34/11. i 114/22.) odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. policijske postaje Split, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu, broj: Pp-12396/2024-6 od 22. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. policijske postaje Split kao neosnovana i potvrđuje se pobijana presuda.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu, broj: Pp-12396/2024-6 od 22. rujna 2024., proglašen je krivim okrivljeni ĐO da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 39. stavka 1. točke 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 260,00 eura. U kaznu, okrivljeniku je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.) uračunato vrijeme oduzimanja slobode kao dva dana zatvora, te mu je preostalo za platiti 180,37 eura. Na temelju članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan preostali dio izrečene novčane kazne platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne. Istom presudom, okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 30,00 eura te mu je na temelju članka 76.a Prekršajnog zakona oduzeto pirotehničko sredstvo P-1 kategorije tzv. ''bengalka''.

2.Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri, s prijedlogom da se žalba prihvati. U žalbi navodi kako prilikom odlučivanja o sankcijama prvostupanjski sud nije uzeo u obzir ozbiljnost počinjenog prekršaja, kao i činjenicu da privremeno oduzeto nedopušteno sredstvo predstavlja veliku opasnost za sigurnost ljudi i imovine. Osim toga, tvrdi da se izrečenom kaznom, kao i činjenicom da okrivljeniku nije izrečena zaštitna mjera neće postići svrha kažnjavanja.

3.Žalba nije osnovana.

4.Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5.Razmotrivši odluku o novčanoj kazni, a povodom žalbenih navoda, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.

5. 1.Imajući na umu okolnosti počinjenja ovog prekršaja, a osobito činjenicu ranije okrivljenikove nekažnjavanosti, neosnovano tužitelj smatra da se svrha kažnjavanja može postići samo kaznom zatvora, dakle težom vrstom propisane kazne. Ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud osnovano zaključio da okrivljeniku treba izreći blažu vrstu propisane kazne te da je istu pravilno odmjerio, uzimajući osobito u obzir okrivljenikovo imovno stanje, osobne prilike te protupravnu količinu u njegovom postupanju.

6.Također, po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud cijeneći utvrđene olakotne okolnosti zaključio da će se svrha kažnjavanja ostvariti izricanjem samo novčane kazne.

6. 1.Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da u ponašanju okrivljenika ima onog stupnja drskosti i upornosti u protupravnom ponašanju koji bi upućivao na potrebu izricanja zaštitne mjere iz članka 32. stavka 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, slijedom čega bi izricanje iste bilo protivno članku 51.a Prekršajnog zakona, koji propisuje zabranu izricanja zaštitnih mjera ako nisu u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti. Stoga, nije u pravu tužitelj kada tvrdi da okrivljeniku treba izreći zaštitnu mjeru iz članka 32. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima te i po ocjeni ovog suda, sve okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika ne upućuju na osnovanost izricanja zaštitne mjere iz članka 32. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima.

7.Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 4. prosinca 2024.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Mladen Budiša, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.