Broj: Ppž-10826/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. ZR i dr., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okr. ZR podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, Prekršajni odjel od 17. rujna 2021., broj: 30. Pp-914/2021-9, u sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

I. U povodu žalbe okr. ZR, a po službenoj dužnosti te po službenoj dužnosti i u odnosu na okr. OR, ukida se prvostupanjska presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Uslijed gornje odluke žalbe okr. ZR je bespredmetna.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Čakovcu, Prekršajni odjel od 17. rujna 2021., broj: 30. Pp-914/2021-9 proglašeni su krivim okr. ZR i okr. OR da su, na način činjenično opisan u izreci, počinili prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je svakom okrivljeniku izrečena novčana kazna 753,00 kuna, što je protuvrijednost 100,00 eura, koju su dužni platiti u roku 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

1.1.Istom presudom okrivljenici su obvezani naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka 300,00 kuna, svaki i trošak alkometra 80,00 kuna,svaki, dakle, ukupno 380,00 kuna, svaki okrivljenik.

1.2.Na temelju čl. 32. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira u vezi čl. 76. a st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17., 118/18.) okr. ZR oduzet je predmet-drvena letva 112 cm X 8 cm, prema potvrdi o privremenom oduzimaju predmeta br. 00028345.

2.Protiv te presude okr. ZR osobno je podnio žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da ga se oslobodi krivnje.

3.Žalba je bespredmetna.

4.Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje podnositelj žalbe navodi u žalbi i po službenoj dužnosti, te je po službenoj dužnosti utvrdio da je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. Prekršajnog zakona, jer se presuda temelji na nezakonitom dokazu.

5.Prvenstveno, kako je u povodu žalbe okr. ZR utvrđeno da razlozi zbog kojih pobijanu presudu treba ukinuti postoje i u odnosu na okr. OR, koji nije podnio žalbu, to je primjenom načela blagodati spojenosti (beneficium cohaesionis) na temelju čl. 202. st. 6. Prekršajnog zakona, po službenoj dužnosti, kao da takva žalba postoji, pobijana presuda ukinuta u cjelini, i u odnosu na okr. OR.

6.Naime, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud, između ostalih dokaza, odluku temeljio i na iskazu policijskog službenika ER, koji je utvrdio činjenično stanje na temelju sadržaja iskaza ZR i OR, koji razgovor je obavljen traženjem obavijesti od građana u okviru izvida prekršaja.

6.1.Međutim, navedeni iskaz ne može biti osnova za utvrđivanje odlučnih činjenica jer se time na posredan i zaobilazan način u dokazni materijal unosi nešto što ne može biti dokaz u prekršajnom postupku.

6.2.Naime, sukladno čl. 158. st. 6. Prekršajnog zakona, ovlaštena osoba tijela državne uprave, kada postupa u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora, mogu ispitati osobu u svojstvu osumnjičenika, sukladno odredbama toga Zakona o ispitivanju okrivljenika u prekršajnom postupku. Dakle, da bi se ono što policijski službenik sazna prilikom ispitivanja osumnjičenika, u okviru izvida prekršaja moglo koristiti kao dokaz u postupku, to ispitivanje mora biti provedeno sukladno odredbama Prekršajnog zakona o ispitivanju osumnjičenika u prekršajnom postupku, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Sva ostala saznanja policijskih službenika dobivena prilikom ispitivanja građana ostaju neformalne obavijesti, koje se ne mogu koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku, kako je to izrijekom propisano u čl. 158. st. 8. Prekršajnog zakona.

6.3.Stoga, prepričavanjem razgovora kojem se činjenično stanje utvrđuje na temelju razgovora policijskog službenika s ZR i OR, koji bi u prekršajnom postupku imali procesnu poziciju okrivljenika, na zaobilazan način se unose u dokazni materijal oni elementi koji ne mogu biti osnova donošenja sudske presude.

7.Čl. 90. st. 1. Prekršajnog zakona propisano je, da se sudske odluke ne mogu utemeljiti na dokazima pribavljenim na nezakonit način (nezakoniti dokazi), a u smislu st. 2. istog članka nezakoniti su oni dokazi koji su pribavljeni povredom odredaba prekršajnog postupka i koji su izričito predviđeni ovim Zakonom, te drugi dokazi za koje se iz njih saznalo.

7.1.Bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. Prekršajnog zakona postoji ako se presuda temelji na dokazu iz čl. 90. Prekršajnog zakona, pri čemu „utemeljiti“ presudu znači da je sud, slobodnom ocjenom tog dokaza, ocjenjujući taj dokaz u zajedništvu s drugim, zakonitim dokazima, utvrdio činjenično stanje na kojem je utemeljio svoju odluku. A to upravo čini prvostupanjski sud u ovom prekršajnom postupku kada u obrazloženju presude reproducira iskaz policijskog službenika o izjavi ZR povodom dojave događaja policiji, odnosno izjavi OR prilikom razgovora na okolnosti događaja.

7.2.Budući da prvostupanjski sud odluku o krivnji okr. ZR i okr. OR temelji na nezakonitom dokazu, počinjena je bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. Prekršajnog zakona, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8.Međutim, bez obzira što je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti zbog navedene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, a zbog čega presuda nije podobna za meritorno ispitivanje u pogledu pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja, već sada se može reći da sadržaj provedenih dokaza ozbiljno dovodi u sumnju pravilnost utvrđenja odlučne činjenice, na što žalbom ukazuje okr. ZR.

9.Prvenstveno, u konkretnom slučaju nije bilo uvjeta za vođenje žurnog postupka propisanih čl. 221. st. 1. Prekršajnog zakona. Naime, radi se o punoljetnim okrivljenicima, koji nisu bili uhićeni, niti zadržani, koji imaju prebivalište u [adresa], protiv kojih nije izdan obavezni prekršajni nalog, a za prekršaj je alternativno propisan i zatvor te niti po jednoj osnovi iz čl. 221. st. 1. Prekršajnog zakona nije bilo uvjeta za vođenje žurnog postupka. Iz navedenih razloga neprijeporno je u konkretnom slučaju trebalo provesti redoviti postupak, dakle, održati glavnu raspravu, te o krivnji okrivljenika odlučiti kontradiktornim raspravljanjem u postupku, a što je izostalo pogrešnim i neosnovanim vođenjem žurnog postupka, a što je svakako moglo utjecati na pobijanu presudu.

10. Nadalje, iz obrazloženja pobijane presude razvidno je da je prvostupanjski sud izveo dokaz suočenjem okrivljenika. U odnosu na suočenje napominje se da je smisao suočenja kontradiktorno sučeljavanje ispitanika u odnosu na važne činjenice oko kojih se ispitanici ne slažu, a nije smisao u ponovnom ispitivanju. Nadalje, pri suočenju se osim sadržaja iskaza ocjenjuje i držanje tijela, geste, promjene izgleda i slično (govor tijela) što je upravo bitno za ocjenu vjerodostojnosti ispitanika. Zbog toga se dovodi u pitanje i suočenje provedeno između okrivljenika u ovom postupku (list 19 spisa), jer način na koji je provedeno, uz izostanak bilo kakve analize istog, ne može dovesti do pravilnog zaključka o vjerodostojnosti ispitanika, a u konačnici i o krivnji žalitelja. Pri tome, potpuno je nejasno na koje je okolnosti u odnosu na prekršaj koji je okrivljenicima stavljen na teret suočenje provedeno, budući da je sud na suočenju pročitao obrane okrivljenika kod kojih su okrivljenici ostali i protivili se suprotnim navodima.

11.U postupku nije utvrđeno mjesto počinjenja prekršaja, odnosno javnost mjesta, kao zakonsko obilježje prekršaja čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. U optužnom prijedlogu, kao i izreci pobijane presude, kao mjesto počinjenja djela navodi se k, ulica k, dok okr. ZR u obrani navodi da je okr. OR „došao oko kuće do međne linije“ i tu mahnuo drvenom letvom prema njemu u namjeri da ga udari, dok okr. OR navodi da je u k kod kbr. 48 njega napao susjed ZR, „točnije ispred njegove kuće“. U žalbi okr. ZR navodi da je okr. OR došao napasti njega u njegovo dvorište na kbr. 47. Dakle, u postupku nije utvrđeno da li je mjesto počinjenja ulica, kao neograničeno javno mjesto, kod kojeg nije potrebno utvrđivati element javnosti ili dvorište, kao fiktivno javno mjesto kod kojeg je potrebno utvrđivati da li je posljedica nastupila na javnom mjestu.

12.Nadalje, žalitelj je u obrani pred sudom, kao i u podnesenoj žalbi tvrdio da je bio napadnut drvenom letvom od strane okr. OR, da on istog nije napao drvenom letvom, da se okr. OR ozlijedio prilikom pada, a moguće ga je on nehotice ozlijedio prilikom oduzimanja te letve. Po ocjeni ovog suda, a s obzirom na sadržaj izvedenih dokaza, prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri, s potpunom pouzdanošću, otklonio mogućnost da je obrana žalitelja istinita, odnosno da je smjer zaključivanja moguć i u pravcu postojanja nužne obrane. Prvostupanjski sud, bez prave analize, nije dao razloge zašto ne prihvaća ovakvu obranu okr. ZR, već je zaključio da „niti jedan od okrivljenika ne osporava da je došlo do fizičkog sukoba između njih na javnom mjestu uz međusobnu viku i galamu“, iako iz samog tijeka događaja, odnosno početka inkriminiranog događaja kako je opisan u optužnom prijedlogu, a kako ga opisuje i sam žalitelj, proizlazi mogućnost njegovog postupanja u nužnoj obrani. Važno je pouzdano utvrditi dinamiku događanja sukoba, jer s obzirom na sadržaj obrane žalitelja da se oduzimanjem drvene letve od okr. OR branio od njegovog napada, prvostupanjski je sud trebao razmotriti i ocijeniti da li se žalitelj nalazio u situaciji nužne obrane, odnosno da li je postupao radi toga da od sebe odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad, imajući u vidu da iz samog optužnog prijedloga proizlazi da je okr. OR započeo sukob.

13.Slijedom svega navedenog trebalo je pobijanu presudu ukinuti i predmet dostaviti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, u kojem će sud ponovno provesti sve već provedene dokaze (osim nezakonitog) i otkloniti istaknutu bitnu povredu prekršajnog postupka, po potrebi provesti će i druge dokaze te pravilnom i kritičkom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

13.1.U ponovnom postupku prvostupanjski će sud odlučivati samo o krivnji okrivljenika za remećenje javnog reda i mira mahanjem drvenom letvom i nanošenjem ozljede tom letvom suokrivljeniku, a ne i za remećenje javnog reda i mira vikom i galamom, budući da takav opis, u biti, predstavlja isključivo samo zakonski opis inkriminiranog prekršaja, i to dio zakonske odredbe čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira koja nije konkretizirana sadržajem riječi kojima su okrivljenici vikali i galamili, pa na takav način djelo prekršaja nije uopće određeno. S obzirom da je zakonski opis prekršaja odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to znači da sve odlučne činjenice, a to su, između ostalog, i konkretne radnje (u ovom slučaju sadržaj riječi) moraju biti jasno i izrijekom navedene u činjeničnom opisu prekršaja. U protivnom, dakle u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

14.Iz navedenih razloga, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 4. prosinca 2024.

Zapisničarka :

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v. r.

Gordana Korotaj, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Čakovcu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenike i tužitelja.