Broj: Ppž-9881/2024
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. VT, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17., 126/19. i 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Beli Manastir, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Donjem Miholjcu od 13. srpnja 2024., broj: Pp -2156/2024-6, u sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
Prihvaća se osnovanom žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Beli Manastir, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o prekršajnopravnoj sankciji, na način da se okr. VT, za prekršaj iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji je tom presudom proglašen krivim, na temelju tog zakonskog propisa izriče kazna zatvora 30 (trideset) dana u koju se na temelju čl. 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) uračunava vrijeme uhićenja okrivljenika 13. srpnja 2024. u 3:25 sati do 13. srpnja 2024. u 10:00 sati kao 1 (jedan) dan zatvora, tako da okrivljeniku preostaje za izdržati 29 (dvadeset devet) dana zatvora.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Donjem Miholjcu od 13. srpnja 2024., broj: Pp -2156/2024-6 proglašen je krivim okr. CT da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je ne temelju tog zakonskog propisa izrečena kazna zatvora 30 dana te primijenjena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna neće izvršiti ako okrivljenik u roku od jedne godine ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom, a u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunat će se vrijeme uhićenja okrivljenika kao 1 dan zatvora.
1.1.Na temelju čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtava nasilja u obitelji, majci ET i sestri LT, na bilo kojem mjestu na području Republike Hrvatske na udaljenosti manjoj od 100 metara u trajanju 3 mjeseca, u koju će se uračunati mjera opreza zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze s majkom ET i sestrom LT.
1.2.Na temelju čl. 17. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera udaljenja iz stambenog prostora na adresi u [adresa] u trajanju 3 mjeseca, u koju će se uračunati mjera opreza zabrane posjećivanja adrese u [adresa].
1.3.Istom presudom okrivljenik je oslobođen naknade troškova prekršajnog postupka.
2.Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova Policijska uprava osječko-baranjska, Policijska postaja Beli Manastir pravodobno je podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, s prijedlogom da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
3.Žalba je osnovana.
4.Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga iz kojih se pobija žalbom i po službenoj dužnosti, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Podnositelj žalbe smatra da prvostupanjski sud, primjenjujući uvjetnu osudu, nije uzeo u obzir intenzitet i upornost činjenja prekršaja, odnosno prethodnu kažnjavanost počinitelja, kao i činjenicu da je okrivljenik počinio prekršaj i 29. lipnja 2024., o čemu još nije zaprimiljena pravomoćna presuda. Žalbom se ističe da je sud ishitreno donio odluku kojom je okr. VT primijenio uvjetnu osudu, a da nije utvrdio sve relevantne činjenice.
6.Ispitujući pobijanu presudu u odluci o primijenjenoj prekršajnopravnoj sankciji, ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud, za počinjeni prekršaj iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, prema okr. VT primijenio preblagu prekršajnopravnu sankciju i to mjeru upozorenja, uvjetnu osudu.
6.1.Prilikom odmjeravanja kazne prvostupanjski je sud izrekao kaznu zatvora kao težu prekršajnu sankciju, uzimajući u obzir da je okrivljenik već ranije proglašen krivim za prekršaj obiteljskog nasilja iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (presuda istog suda od 15. siječnja 2023., broj Pp-141/2023., pravomoćna 8. veljače 2023.), dok je olakotnim cijenio materijalne prilike okrivljenika, da je nezaposlen, bez primanja i imovine. Prema okrivljeniku sud je primijenio uvjetnu osudu, držeći da se bez izvršenja kazne može očekivati svrha kažnjavanja.
6.2.Prvenstveno, prvostupanjski sud pogrešno cijeni otegotnom okolnost ranije osude okrivljenika za prekršaj iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (presuda istog suda od 15. siječnja 2023., broj Pp-141/2023., pravomoćna 8. veljače 2023.), obzirom da navedena okolnost čini kvalifikatornu okolnost prekršaja iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji u ovom prekršajnom predmetu, pa na opisani način prvostupanjski sud okolnost prijašnje osude dva puta vrednuje, kao kvalifikatornu okolnost i kao otegotnu okolnost. Međutim, budući da je okrivljeniku izrečena kazna zatvora u propisanom posebnom minimumu 30 dana, navedena pogreška prvostupanjskog suda nije od značaja za odluku o izrečenoj kazni zatvora.
7. Međutim, prvostupanjski sud nije dao nikakve razloge o primijeni uvjetne osude, navodeći paušalno „da se i bez izvršenja kazne može očekivati svrha kažnjavanja“, čime samo djelomično prepisuje odredbu čl. 44. st. 2. Prekršajnog zakona, u potpunosti zanemarujući okolnosti koje mora imati u vidu prilikom primjene uvjetne osude.
7.1. Naime, čl. 44. st. 2. Prekršajnog zakona propisano je da sud može primijeniti uvjetnu osudu kad ocijeni da se i bez izvršenja kazne može očekivati ostvarenje svrhe kažnjavanja, posebno imajući u vidu odnos počinitelja prekršaja prema tom prekršaju ili prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene prekršajem.
7.2. Dakle, prvostupanjski sud ne navodi nikakve okolnosti koje je imao u vidu primjenjujući uvjetnu osudu. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u konkretnoj situaciji nisu utvrđene zakonske pretpostavke za primjenu uvjetne osude, posebice imajući u vidu odnos okr. VT prema počinjenom prekršaju ili prema oštećenicama. Naime, okrivljenik se branio šutnjom, nije želio odgovarati na pitanja suda te je upitan njegov odnos prema počinjenom prekršaju ili prema oštećenicama.
8.Nadalje, prvostupanjski sud je u potpunosti zanemario otegotne okolnosti na strani okrivljenika, a to je njegova osuđivanost za prekršaje iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, iako je uvidom u izvadak iz prekršajne evidencije na ime okrivljenika vidljivo je višestruko kažnjavan za prekršaje iz oblasti javnog reda i mira.
9. Slijedom navedenog, u pravu je tužitelj da u ovoj situaciji nije bilo zakonskih uvjeta za primjenu uvjetne osude te da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir ni intenzitet i upornost činjenja prekršaja. Iz navedenih razloga, ovaj drugostupanjski sud je, cijeneći kao otegotne okolnosti na strani okr. VT dosadašnju osuđivanost za prekršaje iz oblasti javnog reda i mira, intenzitet i upornost činjenja prekršaja za koji se vodi ovaj prekršajni postupak (prevrnuo stol na kojem su se nalazile staklene čaše, pepeljare i televizor koji su se razbili, zatvorenom šakom udario u televizor), kao i odnos okrivljenika prema počinjenom djelu i oštećenicama, a olakotnom da je nezaposlen, bez primanja i imovine, uzimajući u obzir jačinu ugrožavanja obitelji kao zaštićenog dobra, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, okr. VT, za počinjeni prekršaj ponovljenog nasilja u obitelji iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, izrekao kaznu zatvora u posebnom minimumu kazne zatvora propisane u trajanju najmanje 30 dana, smatrajući da je tako izrečena kazna zatvora primjerena stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti počinjenog prekršaja i svrsi kažnjavanja, tako da će se njome ostvariti opća svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona i svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona.
10.Iz navedenih razloga, na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 4. prosinca 2024.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v. r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.
