REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4454/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Gorane Aralica Martinović, sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Matas, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika ZAVAROVALNICA TRIGLAV d.d., Ljubljana, Miklošičeva 19, Republika Slovenija, OIB: 80149195768, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Urek, odvjetnik u Zagrebu, Frankopanska 18, radi isplate iznosa od 10.854,33 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2818/2023 od 24. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2818/2023 od 24. srpnja 2024. u točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška sastavljanja odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 10.854,33 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke), naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 3.560,04 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke), dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.996,19 EUR (točka III. izreke).

2. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud u bitnom navodi da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da mu je nastala stvarna šteta pa je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a Zakona o parničnom postupku u vezi s čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP) zaključio da tužitelju nije nastala stvarna šteta povodom isplate obiteljske mirovine svojim osiguranicima u smislu odredbe čl. 27. st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09 i 76/13; dalje: ZOOP).

3. Protiv točaka I. i II. izreke pobijane presude žalbu podnosi tužitelj, zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da se u predmetnom slučaju trebala primijeniti odredba čl. 160. i čl. 163. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 94/09, 40/10, 121/10, 139/10, 61/11, 114/11, 76/12 i 133/13; dalje: ZMO), a ne odredba čl. 27. ZOOP-a, odnosno da tužitelj ima pravo na isplatu utuženog iznosa jer Zakon o obveznim osiguranjima u prometu nije specijalan propis u odnosu na Zakon o mirovinskom osiguranju, a ujedno se radi i o ranijem propisu od Zakona o mirovinskom osiguranju pa u svakom slučaju valja primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju.

4. Tuženik podnosi odgovor na žalbu u kojem navodi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo (odredbu čl. 27. ZOOP-a) te odbio tužbeni zahtjev zbog toga što tužitelj nije dokazao nastanak stvarne štete u skladu s odredbom čl. 221.a ZPP-a.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13., 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 10.854,33 EUR (ranije: 81,781,97 kn) s osnova obiteljske mirovine koje je isplaćivao u razdoblju od 1. siječnja 2013. do 30. travnja 2015. ženi i djeci svog osiguranika pok. OK smrtno stradalog u nesreći koju je prouzrokovao osiguranik tuženika.

8. Polazeći od rješenja ovoga suda poslovni broj Pž-191/2022 od 5. srpnja 2023. kojim je ukinuta prvostupanjska presuda poslovni broj P-732/19 od 20. listopada 2021. u ovoj pravnoj stvari zbog pogrešne primjene materijalnog prava i to odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju, a kako bi se utvrdile odlučne činjenice u smislu odredbe čl. 27. ZOOP-a ovaj sud zaključuje da nisu osnovani žalbeni razlozi tužitelja kako bi se u predmetnom slučaju valjalo ipak odlučiti na temelju odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju jer se radi o specijalnom i kasnijem zakonu.

9. Naime, odredba čl. 27. st. 1. -3. ZOOP-a određuje da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove, među ostalim, mirovinskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (st. 1.). Pritom se stvarnom štetom, među ostalim smatra mirovina osiguranikove obitelji (st. 2.), a razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.).

10. Budući da je predmet vraćen na ponovno suđenje kako bi se upravo utvrdio navedeni razmjerni iznos mirovine i to u stadij pripremnog ročišta u prethodnom postupku i da je na tužitelju teret dokazivanja te činjenice, navode tužitelja na održanom pripremnom ročištu od 13. lipnja 2024. kako nema nikakvih dokaznih prijedloga (s obzirom na to da ustraje na primjeni odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju) pravilno ocjenjuje prvostupanjski sud te odlučuje na temelju odredbi čl. 221.a ZPP-a. Odnosno, ispravno zaključuje prvostupanjski sud u točki 18. obrazloženja da tužitelju nije nastala stvarna šteta, a s obzirom na to da tijekom postupka nije dokazao njezin nastanak pa ne preostaje nego odlučiti primjenom pravila o teretu dokazivanja pa, u skladu s navedenim, pravilno odbija tužbeni zahtjev u cijelosti.

11. Pravilnost pobijane presude nije dovedena u pitanje žalbenim razlozima stranaka niti razlozima na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa je, slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

12. Budući da trošak odgovora na žalbu nije potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

Zagreb, 4. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Jagoda Crnokrak