REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4235/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Marina Veljak, u pravnoj stvari tužitelja NITOR d.o.o. u stečaju, Split, Vukasova 2, OIB 97553872697, kojeg zastupa punomoćnik Ivo Staničić, odvjetnik u Splitu, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja 1. umješača DP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. umješača DPL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Doris Košta, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika, protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-42/2019-98 od 6. svibnja 2024., 4. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba tužitelja i žalba tuženika, ukida rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-42/2019-98 od 6. svibnja 2024. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-42/2019-98 od 6. svibnja 2024. glasi:
„Postupak u ovoj pravnoj stvari se prekida.“
2. U obrazloženju citiranog rješenja, prvostupanjski sud prije svega citira odredbu članka 213. stavka 2. točke 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), zatim navodi da za ocjenu jesu li ispunjeni uvjeti iz te odredbe treba u najkraćem mogućem obliku prikazati sadržaj tužbe na koju se tužitelj poziva radi utvrđenja ništetnosti i bez pravne valjanosti ugovora o kreditu i ugovora o zasnivanju založnog prava, zatim detaljno, na 18 stranica, prikazuje sadržaj tužbe, da bi konačno, u točki 23. obrazloženja, naveo: „Radi navedenog sud je odlučio prekinuti postupak u ovoj pravnoj stvari sve do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka koji se vodi protiv djelatnika tuženika i samog tuženika, jer se radi o odlučnim činjenicama koje će se u kaznenom postupku utvrditi i iz kojih bi proizlazilo da li je iz ponašanja tuženika i njegovih djelatnika povrijeđen prisilni propis propisan člankom 337. stavak 4. u svezi sa stavkom 1. KZ/97 i u svezi članka 3. stavak 1. i članka 5. stavak 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, a što bi utjecalo na konačni ishod postupka u ovoj pravnoj stvari.“
3. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj iz svih razloga propisanih Zakonom o parničnom postupku, navodeći da nije sporno među strankama da je Županijski sud u Splitu rješenjem poslovni broj Kov-27/2022-6 od 6. lipnja 2023. potvrdio Optužnicu protiv okrivljenih EP (Ćosić) i SP, bivših tuženikovih djelatnika te Zagrebačke banke d.d. kao pravne osobe, za kazneno djelo iz članka 337. stavka 4. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona/97, a protiv okrivljene pravne osobe i zbog članka 3. stavka 1. i zbog članka 5. stavka 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela („Narodne novine“ broj: 151/03, 110/07, 45/11 i 143/12) te da se u ovom trenutku čeka zakazivanje rasprave kod Županijskog suda u Splitu kao prvostupanjskog kaznenog suda (poslovni broj K-21/23). Tužitelj smatra da nije bilo osnova za prekid postupka jer je građanskopravna odgovornost daleko šira od kaznene odgovornosti, a napominje i da je nad tužiteljem u tijeku stečajni postupak koji je žuran i koji ne može čekati pravomoćno okončanje kaznenog postupka. Predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu radi nastavka postupka.
4. Protiv navedenog rješenja žali se i tuženik, iz svih žalbenih razloga. Apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a tuženik vidi u tome što iz izreke rješenja nije jasno do kad će postupak biti u prekidu, zbog čega se rješenje ne može ispitati. U obrazloženju rješenja sud nije „prikazao“ sadržaj tužbe nego je prepisao tužiteljeve navode iz podnesaka tijekom postupka, i to kao utvrđene činjenice, a nije nigdje naveo argumente i navode tuženika, niti je preispitao jesu li tužiteljevi navodi točni. Iz navedenog proizlazi da se pobijano rješenje temelji isključivo na navodima tužitelja. Iz obrazloženja nije jasno ni koja će utvrđenja iz kaznenog postupka utjecati na odluku u ovoj pravnoj stvari. Umjesto toga, u obrazloženju se samo paušalno navodi da će sud „radi navedenog“, aludirajući na kopirane navode iz tužbe, prekinuti postupak. Sve su to nedostaci radi kojih se pobijano rješenje ne može ispitati. Ukazuje na činjenicu da je u ovom postupku provedeno i vještačenje po stalnom sudskom vještaku Jeleni Delić, iz kojeg se može zaključiti da je tuženik u svim ugovorima postupao u cijelosti u skladu sa zakonom te da je tužiteljev zahtjev za utvrđenjem ništetnim svih ugovora neosnovan. Zbog navedenog, tuženik je mišljenja da je sud trebao nastaviti s postupkom i to na način da primjedbe i očitovanja stranaka na nalaz i mišljenje vještaka dostavi vještaku na očitovanje, radi dopune nalaza i mišljenja, a ne usred provedbe vještačenja odrediti prekid postupka. Štoviše, tuženik smatra da će, kad se dokaže da su sve ugovorne i zatezne kamate u skladu sa zakonom, odluka iz ovog postupka utjecati na kazneni postupak, a ne obrnuto. Budući da je pobijana odluka o prekidu postupka preuranjena, paušalna i nedovoljno obrazložena, predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovan postupak prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška sastava žalbe uz PDV tuženiku, u iznosu od 9.370,00 EUR.
5. Žalba je osnovana.
6. Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. i članka 381. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da prvostupanjsko rješenje nije pravilno ni u skladu sa zakonom.
7. Odredbom članka 213. stavka 2. točke 1. ZPP-a, na koju se pozvao u pobijanom rješenju prvostupanjski sud, propisano je da sud može odrediti prekid postupka ako odluka o tužbenom zahtjevu ovisi o tome je li učinjen trgovački prijestup ili je li učinjeno kazneno djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, tko je počinitelj i jeli on odgovoran, a osobito kad se pojavi sumnja da je svjedok ili vještak dao lažan iskaz ili da je isprava upotrijebljena kao dokaz lažna. U vezi toga, osnovano tuženik ukazuje na činjenicu da iz rješenja nije jasno koja će utvrđenja iz kaznenog postupka utjecati na odluku u ovoj pravnoj stvari, kao i na činjenicu da u izreci rješenja nije uopće određeno trajanje prekida, što predstavlja apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. točke 11. ZPP-a, jer se zbog toga rješenje ne može ispitati.
8. Slijedom iznijetog, na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a i tužiteljeva i tuženikova žalba su uvažene, pobijano rješenje ukinuto i predmet je vraćen na ponovan postupak prvostupanjskom sudu.
9. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud, ukoliko i novim rješenjem odredi prekid postupka, to rješenje valjano obrazložiti tako da će umjesto paušalnog navođenja svih razloga koji se spominju u stavku 2. točki 1. članka 213. ZPP-a, prije svega definirati o kojoj od situacija koje se u toj odredbi spominju je riječ, objasniti zašto to predstavlja prethodno pitanje za odluku u ovom postupku, obrazložiti čime se rukovodio pri donošenju odluke da sam ne rješava o tom prethodnom pitanju, a u izreci rješenja definirati trajanje prekida.
Zagreb, 4. prosinca 2024.
Sudac
Marina Veljak
