Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-1168/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivici Čuturiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv I tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 i II tuženika Zagrebački električni tramvaj d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1231/2019-55 od 9. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1231/2019-55 od 9. srpnja 2021. potvrđuje u točkama I do V izreke, osim u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice iz točke I izreke za razdoblje od 14. ožujka 2019. do 17. travnja 2019.

II Djelomičnim uvaženjem žalbe stranaka preinačuje se citirana presuda u točki

I i VI izreke i sudi:

1. Preinačuje se citirana presuda u točki I izreke te se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 12.586,00 kn za razdoblje od 14. ožujka 2019. do 17. travnja 2019.

2. Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi tužitelju na ime troškova postupka daljnji iznos od 66,00 eur/497,28 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 9. srpnja 2021. godine do isplate, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

III Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Citiranom presudom u točki I izreke naloženo je tuženicima solidarno isplatiti tužitelju iznos od 12.586,00 kn s zakonskom zateznom kamatom od 14. ožujka 2019. do isplate, a točkom II tuženicima je naloženo solidarno isplatiti tužitelju daljnji iznos od 1.134,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 9. srpnja 2021. godine do isplate, sve po stopi kako je to navedeno u izreci, u roku od 15. dana.

2. Točkom III izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.880 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 16. veljače 2019. do isplate, zatim zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđene iznose iz točke I izreke za razdoblje od 16. veljače 2019. do 13. ožujka 2019. te zahtjev za isplatu kamata na iznos iz točke II izreke za razdoblje od 16. veljače 2019. do 8. srpnja 2021.

3. Točkom IV izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 64,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 16. veljače 2019. do isplate.

4. Točkom V izreke naloženo je tuženicima solidarno naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 7.315,63 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, u toku od 15 dana, dok je točkom VI izreke zahtjev tužitelja za naknadu troškova u preostalom dijelu za iznos od 13.159,37 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, odbijen kao neosnovan.

5. Protiv navedene presude žalbu su podnijele sve stranke i to u dijelu u kojem nisu uspjele u sporu pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o paničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima.

6. Tužitelj u odgovoru na žalbe tuženika poriče osnovanost žalbenih navoda tuženika te predlaže žalbe odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi, dok tuženici nisu odgovorili na žalbu tužitelja.

7. Žalba tuženika nisu osnovane, osim u dijelu koji se odnosi na tijek zakonske zatezne kamate, dok je žalba tužitelja osnovana u dijelu koji se odnosi na troškove postupka.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete iz štetnog događaja od 3. prosinca 2018. zbog ozljeda zadobivenih na radu.

9. Sud prvog stupnja utvrđuje te proizlazi iz sadržaja spisa slijedeće:

- tužitelj je zaposlenik drugotuženika na poslovima kontrolora karata koji je sa prvotuženikom imao sklopljenu Policu o osiguranja od odgovornosti broj 078700027298

- 18. prosinca 2018. podnesena je Prijava ozljedi na radu u kojoj je navedeno da se tužitelj ozlijedio 3. prosinca 2018. u razdoblju između 13:13 i 13:59 sati za vrijeme obavljanja redovnih poslova dok je kao kontrolor u javnom gradskom prijevozu pisao prijavu putniku

- prema nalazu sudskog vještaka dr. ZZ tužitelj je zadobio istegnuće desnog ramena koja dijagnoza je potvrđena klinički te ultrazvučnim pregledom desnog ramena pa je proveo liječenje od 3 tjedna imobilizacije i poštede ruke, a potom višekratnom fizikalnom terapijom s time da je liječenje završeno 14. ožujka 2019.

10. Iz iskaza tužitelja sud prvog stupnja utvrđuje da je u predmetni autobus ušao 50m prije raskršća na kojem autobus skreće u lijevo. U tom autobusu je uvijek gužva pa je bila i toga dana tako da je ušao na zadnja vrata, a kolega kontrolor RZ na prva vrata i registrirao se na uređaju. Krenuo je sa kontrolom prema sredini autobusa i došao je do putnice koja nije imala kartu pa je počeo ispisivati obavijest, a dok je obavljao tu radnju autobus je počeo skretati iz Selske u Ilicu kada je izgubio ravnotežu. Da ne padne uhvatio se za rukohvat desnom rukom i naglo istom povukao ali tada nije osjetio bol. Tek slijedeći dan počeo je osjećati bolove a kako su se isti pojačavali to se liječniku javio nekoliko dana nakon toga kada je provedeno ultrazvučno snimanje i utvrđeno istegnuće zbog čega je upućen na bolovanje radi liječenja i obavljanja terapije. Inače predmetna trasa mu je dobro poznata i na tim poslovima radi oko 26 godina. Iz iskaza svjedoka CZ vozača autobusa utvrđuje da je uobičajeno da se kontrolor javi vozaču na način da ga pozdravi i evidentira putem uređaja za kontrolu karata, ali kontrolor nema takvu obvezu. Isti se ne sjeća da je navedenog dana došlo do nekog posebnog incidenta sa tužiteljem odnosno do zadobivanje ozljede, a za slučaj da do toga dođe bilo od srane djelatnika ili putnika poziva se policija i hitna medicinska služba.

11. Cijeneći naprijed navedene iskaze, sadržaj Prijave ozljedi na radu te ostale priložene dokumentacije sud prvog stupnja zaključuje da je tužitelj zadobio ozljedu prilikom obavljanja svojih redovnih radnih zadataka kao kontrolor karata, pa da drugotuženik kao njegov poslodavac sukladno odredbi čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 , 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 – dalje ZR) za pretrpljenu štetu istom odgovara prema općim propisima obveznog prava, odnosno po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14 i 154/14, dalje ZZR) s time da može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu (st. 2.).

12. Kako je tužitelju predmetna trasa dovoljno poznata a na tim poslovima radi preko 26 godina smatra da prilikom njihova obavljanja nije upotrijebio dužnu pažnju jer je mogao predvidjeti da bi zbog skretanja autobusa moglo doći do gubitka ravnoteže. S druge strane da poslodavac nije osigurao adekvatan proces ispisivanja obavijesti putnicima koji nemaju kartu jer to za vrijeme vožnje od kontrolora iziskuje radnje kojima se ugrožava njegova sigurnost. Stoga zaključuje da je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 30% zbog čega mu sukladno odredbi čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO) pripada visina štete umanjena u tom postotku.

13. Iz sadržaja navedene Police osiguranja utvrđuje da je tuženik svoju odgovornost prema vlastitim djelatnicima osigurao a da je predmetna šteta proizašla iz njegove registrirane djelatnosti, s time da se prema čl. 3. st. 1. alineja 2. Uvjeta za osiguranje od javne odgovornosti trećim osobama ne smatraju djelatnici osiguranika, osim ukoliko se posebno ugovori ( što tuženici nisu ugovorili), pa zaključuje da je prvo tuženik temeljem odredbe čl. 965. i čl. 43. st. 1. ZOO-a te čl. 2. st.2. citiranih Uvjeta tužitelju solidarno odgovoran sa drugotuženikom za predmetnu štetu.

14. U odnosu na posljedice zadobivenih ozljeda iz nalaza i mišljenja vještaka dr. ZZ utvrđuje da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta 2 do 3 dana, srednjeg 5 dana te manjeg 5 tjedana, a da povremeni bolovi ulaze u trajno smanjenje životne aktivnosti. Nadalje utvrđuje da su uslijed ozljeda zaostale trajne posljedice koje se očituju bolovima u desnom ramenu, posebno pri fizičkom opterećenju te da je zaostalo minimalno ograničenje kretnji što uzrokuje trajno umanjenje životne aktivnosti tužitelja za 2 do 3 %. Zbog navedenog da je pretrpio primarni strah u trenutku ugroženosti i to intenzivan i kratkotrajan dok je sekundarni stah kao posljedica ozljede trpio jedan dan jakog intenziteta, 4 dana srednjeg te slabog intenziteta oko mjesec dana. Za vrijeme imobilizacije kada se nije mogao služiti dominantno desnom rukom da mu je bila potrebna tuđa pomoć i to ukupno tri tjedan po tri sata dnevno a potom još tri tjedna i to tri puta tjedno po dva sata.

15. Na temelju opisanih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da bi tužitelju zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje na ime neimovinske štete uz primjenu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a pripadala sveukupna naknada od 17.980,00 kn, koju umanjuje sukladno njegovoj suodgovornosti od 30% te mu dosuđuje iznos od 12.586,00 kn. Cijeneći nadalje da je prosječna sata tuđe njege i pomoći 20,00kn a s obzirom na vrijeme u kojem je ista bila tužitelju potrebna zaključuje da bi mu pripadao iznos od 1.620,00 kn, odnosno nakon umanjenja sukladno njegovoj suodgovornosti iznos od 1.134,00kn. Zahtjev tužitelja u preostalom dijelu odbija kao neosnovan, kao i zahtjev za isplatu iznosa od 64,50 kn na ime putnih troškova smatrajući da tužitelj nije dokazao da se radi o troškovima koji bi nastali uslijed potrebe za liječenjem.

16. Primjenom odredbe čl. 29. st. 2. i čl. 1103. ZOO-a dosuđuje tužitelju na navedeni iznos zakonsku zateznu kamatu od završetka liječenja do isplate, a na iznos tuđe njege i pomoći od donošenja prvostupanjske presude do isplate, pozivajući se na odredbu čl. 1086. i čl. 1089. st. 2. ZOO-a.

17. Odluku o troškovima postupka donosi primjenom odredbe čl. 154. st. 2. i 155. ZPP-a te odgovarajućom primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje Tarifa).

18. Protivno tvrdnjama stranka sud prvog stupnja je u obrazloženju presude iznio razloge u odnosu na sve odlučne činjenice tako da je presudu u svemu moguće ispitati pa nije počinjena apsolutno bitna procesna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a. Ispitujući presudu u povodu izjavljenih žalbi nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja provedenim postupkom i njenim donošenjem počinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2 ZPP-a.

19. Neosnovane su i žalbene tvrdnje tuženika da je donošenjem presude počinjena bitna povreda iz odredbe 354. st. 1. u vezi sa čl. 190. st. 2. ZPP-a jer da je protivno citiranoj odredbi sud prvog stupnja nakon zaključenja prethodnog postupka dopustio preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva smatrajući da promjena Orijentacijskih kriterija za određivanje visine naknade neimovinske štete ne predstavlja iznimku zbog koje bi preinaka tužbe mogla biti dopuštena nakon zaključenja prethodnog postupka. Protivno takvim tvrdnjama prvotuženika sud prvog stupnja je pravilno postupio kada je dozvolio preinaku tužbe po zaključenju prethodnog postupka jer i po ocjeni ovoga suda promjena Orijentacijskih kriterija za dosudu naknade neimovinske štete predstavlja okolnost na koju tužitelj nije mogao utjecati i koja se ne može prepisati njegovoj krivnji a od utjecaja su na visinu pripadajuće mu naknade. Uz to radi se o tzv. Nepravoj preinaci jer tužitelj iz iste činjenične i pravne osnove potražuje veći novčani iznos na ime pravične novčane naknade.

20. Nije sporno da je drugotuženik kao poslodavac tužitelja u vrijeme štetnog događaja imao sklopljenu Policu o osiguranju od odgovornosti sa prvotuženikom kao osigurateljem te da je tužitelj ozlijeđen kao kontrolor karata na način da je prilikom ispisivanja potvrde putniku koji nije imao kartu zbog skretanja autobusa došlo do njegove destabilizacije kada se, da ne bi došlo do pada, uhvatio za držač kojom prilikom je došlo do istegnuća ramena. Prvouženik i nadalje, kao i tijekom prvostupanjskog postupka ustraje kod tvrdnji iznesenih tijekom postupka da predmetna polica ne pokriva ovaj štetni događaj sukladno čl. 4. st. 4. Uvjeta za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti, odnosno za odgovornost za štetu iz posjedovanja ili korištenja motornih vozila i drugih vozila na motorni pogon.

21.Protivno takvim tvrdnjama prvotuženika u konkretnom slučaju nisu se ispunili uvjeti iz citirane odredbe Uvjeta prema kojoj se osiguranje ne odnosi odgovornost za štete iz posjedovanja ili korištenja plovila, letjelica, motornih vozila i drugih vozila na motorni pogon (samohodnih radnih strojeva, radnih vozila i ostalih vozila) te da je odgovornost za štetu koju pričine takva vozila dok obavljaju radnu funkciju pokrivena ugovorom o osiguranju samo ako je to posebno ugovoreno.

22. Naime, u konkretnom slučaju se ne radi o šteti koja bi proizašla iz posjedovanja i korištenja nekog od vozila navedenih u citiranom članku Uvjeta prvo tuženika te koju bi takva vozila počinila u obavljanju radne funkcije kako to zaključuje i sud prvog stupnja. Valja dodati da je u smislu odredbe čl. 2. toč. 33. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ( NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14 i 64/15 dalje ZSPC) "motorno vozilo" svako vozilo koje se pokreće snagom vlastitog motora, osim vozila koja se kreću po tračnicama i pomoćnih pješačkih sredstava. Stoga je nadalje pravilno sud prvog stupnja otklonio prigovor tuženika cijeneći odredbu čl. 2. Uvjeta kojima je određeno da je predmet osiguranja građansko pravna izvanugovorna ( javna) odgovornost osiguranika za štetu zbog smrti, povreda tijela ili zdravlja, te oštećenja ili uništenja stvari treće osobe ( st. 2.) te da je ovim osiguranjem pokrivena isključivo izvanugovorna (javna) odgovornost osiguranika, koja proizađe iz obavljanja njegove registrirane djelatnosti, vlasništva, posjedovanja ili određenog svojstva stvari, te pravnog odnosa, s obzirom da je u konkretnom slučaju do štete došlo prilikom obavljanja registrirane djelatnosti poslodavca tužitelja.

23. Tužitelj i drugotuženik pobijaju pravilnost zaključka suda prvog stupnja o suodgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja jer tužitelj tvrdi da ničim nije doprinio nastanku istog s obzirom na utvrđene uvjete rada te njegovo postupanje u obavljanju poslova dok drugotuženik tvrdi da je tužitelj postupao grubom nepažnjom pa da je do štetnog događaja došlo isključivo njegovom krivnjom, odnosno da njegov doprinos od 30% nije pravilno cijenjen već da je s obzirom na iznesena utvrđenja trebalo pravilno ocijeniti sa većim postotkom. Protivno takvim tvrdnjama pravilno sud prvog stupnja utvrđuje da je sukladno odredbi čl. 111. st. 1. ZR-a drugotuženik kao poslodavac tužitelja, a vezano uz štetu koju pretrpi na radu i u svezi s radom, u obvezi naknaditi mu tu štetu sukladno općim propisima obveznog prava s time da za štetu odgovora po načelu objektivne odgovornosti (bez obzira na krivnju) sukladno čl. 25. st. 1. ZZR-a. Do ozljeđivanja tužitelja došlo je prilikom ispisivanja prijave putnici koja nije imala kupljenu kartu koju radnju je isti mogao izvršiti jedino na način da upotrijebi obje ruke što svakako ugrožava njegovu sigurnost. Tuženici na kojima bi bio teret dokaza da je tužitelj tu radnju vršio krajnjom nepažnjom to nisu dokazali jer je istu provodio na uobičajeni način a u vozilu nisu osigurani drugačiji uvjeti za poduzimanje te radnje, pa tužiteljistu mora vršiti sa obje ruke u stajaćem položaju. Međutim, pored utvrđenja da je tužitelj prilikom štetnog događaja te poslove obavljao preko 26 godina i da se to dogodilo na trasi koju dobro poznaje i za koju je mogao predvidjeti da prilikom skretanja autobusa može doći do gubitka ravnoteže, pridonio je nastanku štetnog događaja koji i prema mišljenju ovoga suda s obzirom na opisane okolnosti, sud prvog stupnja pravilno cijeni sa omjerom od 30%, pa mu sukladno istom umanjuje pripadajuće iznose uz primjenu odredbe čl. 1106. u svezi sa čl. 1092. st. 1. ZOO-a.

24. U prvostupanjskoj presudi nije obrazloženo u kojoj je mjeri svaki od zakonom propisanih kriterija iz čl. 1100. ZOO-a utjecao na visinu neimovinske štete. Međutim, ti kriteriji su definirani unatoč navedenom u obrazloženju presude kao i u činjeničnim navodima tužbe i koje je tužitelj definirao tijekom postupka kod preciziranja zahtjeva, tako da je presudu moguće ispitati. Prema mišljenju ovoga suda a cijeneći intenzitet i trajanje pretrpljenih bolova tužitelju bi pripadalo pravo na naknadu štete po tom kriteriju u iznosu od 5.400,00 kn, za pretrpljeni strah 5.500,00 kn a na ime duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 7.000,00 kn, što otprilike odgovara ocjeni suda prvog stupnja o pripadajućem iznosu na ime neimovinske štete. Naknada na ime imovinske štete odnosno tuđe njege i pomoći pravilno je utvrđena pri čemu je sud prvog stupnja vodio računa o trajanju potrebe za tuđom njegom i pomoći te prosječnoj cijeni sata rada osobe koja takvu pomoć pruža. Utvrđeni iznos pripadajuće naknade sud prvog stupnja je pravilno umanjio sukladno utvrđenoj suodgovornosti tužitelja nastanku štete u omjeru od 30%, primjenom odredbe čl. 1092. ZOO-a, dosudivši mu iznose navedene u točki I i II izreke presude. Prilikom odlučivanja o visini naknade štete osobito pravične novčane naknade, sud prvog stupnja je u dovoljnoj mjeri cijenio sve relevantne kvalifikatorne okolnosti na ime povrede prava osobnosti iz čl. 19. st. 1. i 2. kao i okolnosti iz odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, koristeći pri tome kao orijentir kod određivanja visine naknade Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje pravične novčane naknade utvrđene od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-5 od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.

25. Protivno tvrdnjama tužitelja pravilno je sud prvog stupnja na dosuđeni iznos na ime imovinske štete s osnova tuđe njege i pomoći dosudio mu zakonsku zateznu kamatu od donošenja prvostupanjske presude do isplate. Naime, radi se o nenovčanoj imovinskoj šteti čija je visina utvrđena tek provedenim medicinskim vještačenjem po cijenama na dan presuđena pa za takav vid štete tužitelju pripada zakonska zatezna kamata od presuđena odnosno 9. srpnja 2021. godine do isplate (Rev-6538/20 od 12. siječnja 2021. i Rev-168/17 od 26. siječnja 2021). U odnosu na preostali iznos naknade štete tuženici su u obvezi naknaditi tužitelju na dosuđene iznose glavnice i zakonsku zateznu kamatu ali sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a od podnošenja tužbe (18. travnja 2019.), pa je zahtjev tužitelja za preostalo razdoblje neosnovan.

26. Neosnovane su tvrdnje tužitelja kojima ukazuje na nezakonitost pobijene presude u odbijajućem dijelu u odnosu na zahtjev za isplatu iznosa od 64,50 kn a na ime putnih troškova. Naime, tužitelj je priložio tri autobusne karte sa datumom od 30. siječnja 2019. a spisu ne prileži dokumentacija iz koje bi proizlazilo da je tužitelj u svrhu liječenja navedenog dana putovao u Stubičke Toplice pa je pravilan zaključak suda prvog stupnja da tužitelj nije dokazao osnovanost istih te zahtjev u tom dijelu odbio. 27. Međutim, djelomično su osnovani žalbeni navodi tužitelja kojima ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava u primjeni odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Naime, sud prvog stupnja propustio je odmjeriti pripadajući trošak tužitelju na ime sastava podneska od 15. siječnja 2021. za koji je prema sadržaju troškovnika tužitelj zatražio trošak, s time da u obrazloženju pobijane odluke nisu navedeni razlozi odbića istog. Iz sadržaja tog podneska proizlazi da se tužitelj po pozivu suda istim očitovao na nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke te sukladno rezultatima vještačenja precizirao tužbeni zahtjev pa mu za sastav tog podneska pripada naknada prema Tbr. 8. točka 1. i Tbr. 42. Tarife u zatraženom iznosu. Međutim, navedeni iznos valja umanjiti sukladno utvrđenom postignutom uspjehu tužitelja u sporu, tako da je valjalo obvezati tuženike na isplatu daljnjeg iznosa o 66,00 eur/ 497,25 kn kako je to odlučeno točkom II izreke ove presude dok je u preostalom dijelu zahtjev neosnovan.

28. Slijedom iznesenog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. točka 3. ZPP- a odlučeno je kao u izreci.

29. Kako su stranke uspjele sa žalbama samo u neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi ( čl. 155. st. 5. u vezi sa čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a) dok se u odnosu na trošak odgovora na žalbu ne radi o potrebnom trošku, to su zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka odbijeni kao neosnovani.

U Rijeci 4. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Branka Ježek Mjedenjak