REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4024/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Nenad Horvat, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Branko Bulat odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šavorić & partneri d.o.o, u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1572/2020-3 od 5. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2310/2019-18 od 17. rujna 2020., u sjednici održanoj 4. prosinca 2024.,

r i j e š i o j e:

I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na naznačena pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1572/2020-3 od 5. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2310/2019-18 od 17. rujna 2020. u toč. I., II. i IV. izreke.

2. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja slijedeća pitanja:

"1. Je li odredba Ugovora o kreditu kojom se za slučaj prijevremene ili konačne otplate kredita ugovara naknada koju korisnik kredita plaća banci sukladno Odluci o naknadama za usluge kao općim uvjetima ugovora, u postotku od neotplaćene glavnice kredita u trenutku prijevremene otplate kredita protivna, odnosno je li sukladna čl. 1024. st.3. i čl. 345. st. 3. Zakona o obveznim odnosima?

2. Ima li banka - davatelj kredita (načelno) pravo na naknadu stvarne štete propisane čl.1024. st. 3. Zakona o obveznim odnosima u slučaju da se o zakonom propisanoj obvezi korisnika kredita da naknadi štetu davatelju kredita nije posebno pregovaralo prije sklapanja ugovora o kreditu ili ako ugovor o kreditu u odredbi o naknadi za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita ne sadrži izričitu pravnu formulaciju iz čl.1024. ZOO?

3. Je li moguće primijeniti sekundarno pravo EU na pravne odnose koji su nastali prije pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, dana 1. srpnja 2013., u slučaju kada učinci pravnog odnosa nastalog prije pristupanja RH Europskoj uniji proizvode posljedice nakon pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji , osobito s obzirom na činjenicu da je prijevremena otplata kredita, čije posljedice su predmet ovoga spora, izvršena dana 6. veljače 2017.?"

2.1. Tuženik ističe da su mu pobijanom odlukom povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to:

- povreda prava na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Prijedlog za dopuštenje revizije je neosnovan u odnosu na postavljena pitanja, dok je nedopušten u odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.

5. Polazeći od odredbe čl. 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5.1. U odnosu na prvo i drugo pitanje, revizijski sud je izrazio pravno shvaćanje u presudi poslovni broj Rev-112/2018-2 od 9. ožujka 2022., a pobijana drugostupanjska odluka donesena je u skladu s pravnim shvaćanjem revizijskog suda, pa iz tih razloga u odnosu na postavljena pravna pitanja nije potrebno preispitivati sudsku praksu.

5.2. U odnosu na treće pitanje, koje se odnosi na pitanje primjene prava Europske unije u konkretnom predmetu, predlagatelj ne dostavlja odgovarajuće razloge važnosti niti obrazlaže postojanje pretpostavki iz čl. 385.a st. 1. toč. 4. ZPP-a, odnosno da bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.

6. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala i u nižestupanjskom postupku.

7. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. ZPP-a vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenio da tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Konvencije st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

7.1. Naime, tuženik osobito tešku povredu odredaba parničnog postupka obrazlaže tvrdnjama da prvostupanjski sud nije odlučio o prijedlogu za upućivanje zahtjeva Sudu Europske unije za donošenje odluke o prethodnom pitanju, pri čemu se poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2089/2017 od 3. prosinca 2019.

8. Imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja) te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je, da podnositelj prijedloga u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom kojom je potvrđena prvostupanjska presuda. Slijedom toga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.

9. Slijedom navedenog,na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odbijen je prijedlog za dopuštenje revizije kao u toč. I. izreke.

10. Kako tuženica nije učinila vjerojatnim da su joj povrijeđena temeljna ljudska prava, u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, te riješiti kao u toč. II. izreke.

Zagreb, 4. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek