Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-845/2020-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Andrej Garić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rački i kolege, Zagreb, Vlaška 40A/4, Pisarnica u Slavonskom Brodu, Stjepana pl. Horvata 36, Slavonski Brod, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Trg hrvatskih branitelja 1, Karlovac, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-759/2016-34 od 1. srpnja 2020. u sjednici održanoj 4. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tuženika kao osnovana te se ukida presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-759/2016-34 od 1. srpnja 2020. u točki I, II i III izreke i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću iznos od 19.367,02 kuna, a točkom II izreke na ime naknade plaće za godišnji odmor daljnji iznos od 3.463,22 kn sa zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos za razdoblje od rujna 2011. do lipnja 2014. i to od petnaestog u mjesecu za prethodni mjesec do isplate. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 15.687,50 kuna sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, dok je točkom IV izreke odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenim bruto iznosima.

2. Protiv navedene presude u dosuđujućem dijelu žalbu je podnio tuženik, pozivajući se na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode i predlaže odbijanje žalbe kao neosnovane i potvrđivanje prvostupanjske presude.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu ukupnog iznosa od 23.330,24 kuna bruto s pripadajućim zateznim kamatama, s osnove razlike plaće za razdoblje od rujna 2011. do lipnja 2014. i to s osnove neisplaćenog dodatka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, te naknada plaće za godišnji odmor.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kod tuženika kao djelatna vojna osoba i da je radio na terenu. Sporan je broj odrađenih prekovremenih sati, budući da tužitelj tvrdi da u službenim evidencijama tuženika nisu evidentirani odrađeni prekovremeni sati na terenu te posljedično tome pravo tužitelja na isplatu spornog dodatka za prekovremeni rad, a u svezi s tim i naknada plaće za godišnji odmor.

7. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza, uvidom u priloženu dokumentaciju te provedenog financijskog vještačenja prihvaća prvu varijantu nalaza i mišljenja vještaka prema kojoj se prekovremeni rad ne umanjuje za iskorištene slobodne dane

. Utvrđuje da je u dnevnim evidencijama rada evidentiran rad pod oznakom "TR" ali bez oznake broja sati a da je dužnost tuženika postupati sukladno odredbi čl. 4. st. 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09., 61/11., 82/12., 73/13., 93/14., 130/23., dalje: ZR/09), odnosno voditi evidenciju o radnom vremenu, o korištenju slobodnih dana koja sadrži precizne podatke, zatim po kojoj su točno osnovi korišteni slobodni dani i odobreni te o korištenju slobodnih dana donositi posebno rješenje. Prihvaća da je u sporne dane kada je boravio na terenu tužitelj ostvario 8 sati prekovremenog rada, a kako tuženik nije dostavio rješenje o preraspodjeli radnog vremena tužitelja kojim bi se utvrdio točan način preraspodjele prekovremenih sati i slobodnih dana cijeni ispravnom varijantu nalaza i mišljenja vještaka u kojoj prekovremeni rad nije umanjen za slobodne dane pa prihvaća osnovanim zahtjev tužitelja u utuženom iznosu.

8. Pobijanu presudu donosi pozivajući se na Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj: 118/09 i 118/12, dalje:Odluka/09), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj: 118/09, u daljnjem tekstu: Pravilnik/09), Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 73/13, 75/15 i 50/16, u daljnjem tekstu: ZSOS/13), Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj: 33/14, 41/14, 53/14, 114/14 i 72/15, u daljem tekstu: Pravilnik/14), Odluku o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj: 66/14, 23/15 i 84/15, u daljnjem tekstu: Odluka/14), Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj: 140/02 i 68/11, dalje: Pravilnik o godišnjem odmoru/02), Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine", broj; 54/14, u daljnjem tekstu: Pravilnik o godišnjem odmoru/14), te prihvaća tužbeni zahtjev u cijelosti.

9. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st.5. i čl. 155.ZPP-a pa tužitelju dosuđuje troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje Tarifa).

10. Osnovano tuženik žalbom osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega za sada nije moguće ispitati pravilnost materijalnog prava

11. U konkretnom slučaju mjerodavno pravo predstavlja odredba čl. 169. st.1. ZSOSRH/02 i čl. 136.st.1. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 73/13., dalje:ZSOSRH/13) koji su bili na snazi u utuženom razdoblju, a kojima je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću, s time da prema čl. 97. st. 5. ZSOSRH/02 djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku pripada povećana plaća za prekovremeni rad pod uvjetima i u iznosu koji su uređeni općim propisima, a prema st. 6. istoga članka pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad djelatna vojna osoba ne ostvaruje ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena. Sukladno odredbi čl. 219. ZSOSRH/13 plaće i druga materijalna prava djelatnih vojnih osoba do stupanja na snagu podzakonskih propisa iz ovoga Zakona kojima će se urediti to područje određivat će se u skladu s propisima donesenima na temelju ZSOSRH/02, konkretno do 1. lipnja 2014. kada je stupila na snagu Odluka o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“ broj 66/14.), dakle u cijelom utuženom razdoblju djelatnoj vojnoj osobi pripada povećana plaća za prekovremeni rad prema provedbenim propisima donesenim u primjeni ZSOSRH/02.

12. Taj provedbeni propis predstavlja Odluka/09, kojom je između ostalog propisano da časnici na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine obvezni su voditi dnevnu evidenciju radnog vremena podređenih pripadnika OS RH za svaki ostvareni sat rada na temelju koje se izrađuje mjesečno izvješće za financijsku službu u kojem se utvrđuje ostvareni broj sati rada s naznakom noćnog rada, rada subotom, nedjeljom i blagdanom odnosno drugim neradnim danom, rad u smjenama, rad u turnusu, sati ostvarenog aktivnog dežurstva i prekovremenog rada te dani službe unutarnjeg dežurstva i stražarske službe (čl.IV.), kao i da se sati prekovremenog rada za koje pripadniku OS RH nije moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena utvrđuju mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine dostavlja crtom vođenja i zapovijedanja nadležnoj financijskoj službi radi isplate (čl.XII). Odredbom čl. XIII. Odluke/09 propisana su uvećanja za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danom itd. u određenim postocima.

13. Prema odredbi čl. 4. ZR- a koji je bio na snazi u utuženom razdoblju, poslodavac je dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni (st.1.), koja mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu. Prema čl.131. st.4. ZR-a, u slučaju spora u svezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz članka 4. stavka 1. ovoga Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu.

14. U konkretnom slučaju, sporna je činjenica da li je tužitelj i u kojem opsegu ostvario prekovremene sate radom na terenu budući da tužitelj osporava točnost službene evidencije tuženika o radnom vremenu i tvrdi da je njegovo radno vrijeme bilo duže od redovnog radnog vremena navedenog u evidenciji pa da je radom na terenu ostvario prekovremene sate koji mu nisu plaćeni, dok tuženik tvrdi da je službena evidencija točna. Naime, iz sadržaja spisa proizlazi da su dnevne evidencije u većem dijelu potpisane od ovlaštene osobe i tužitelja te ne proizlazi da bi tužitelj osporavao evidenciju prije podnošenja tužbe u upravnom postupku niti je utvrđeno da bi u evidencije bili uneseni neistiniti podaci. Tuženik žalbom osporava činjenična utvrđenja suda prvog stupnja o radnom vremenu tužitelja na terenu utemeljena na navodima tužitelja te posljedično tome utvrđenu visinu razlike plaće na temelju prve varijante nalaza i mišljenja vještaka uz tvrdnje da nije prekovremeno radio svakog dana u određenim razdobljima već da je vikendima imao dane odmora a da je uz to dobivao i terenski dodatak. Ističe da je tužitelj koristio slobodne dane što je jasno vidljivo iz dnevnih evidencija radnog vremena pa da je dolazilo do preraspodjele radnog vremena.

15. Osnovano tuženik žalbom osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o ostvarenim prekovremenim satima radom na terenu budući da za sada nije prihvatljiv zaključak da službene evidencije tuženika nisu točne.

16. 1. Naime, u skladu sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u odluci broj Rev-217/2023 i Rev-445/2023, prilikom utvrđivanja broja stvarno ostvarenih sati rada, pa tako i sati prekovremenog rada na terenu, sud je dužan ocijeniti sadržaj i narav službene evidencije o radnom vremenu odnosno utvrditi kakva je ta evidencija bila i kakva je trebala biti, da li su u istoj bilježeni podaci o obliku i broju ostvarenih sati rada i slobodnim danima, da li je evidencija dana tužitelju na uvid i potpisana s njegove strane, da li je tužitelj prije podnošenja tužbe osporavao sadržaj evidencije i/ili obračuna plaće izvršenog na temelju iste, da li je tužitelj eventualno u upravnom postupku prije podnošenja tužbe osporavao evidencije o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor,neovisno o tome što se to pitanje može rješavati kao prethodno pitanje i u ovoj parnici, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg tužitelj osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena.

17. U konkretnom slučaju, prema stanju spisa predmeta tuženik je u utuženom razdoblju vodio dnevnu evidenciju radnog vremena za svaki pojedini mjesec, u kojoj su bilježeni dani koje je tužitelj radio, u kojem obliku rada (između ostalog TR i TO - rad na terenu) uz upisani broj sati redovnog rada (RRV), preraspodjele radnog vremena (PRV), stražarske službe (STR) i slobodnih dana nakon straže, dežurstva ili prekovremenog rada (SD), s time da su evidencije u većem dijelu potpisane od strane ovlaštene osobe i tužitelja. Međutim, prvostupanjski sud nije ocijenio sadržaj dnevne evidencije radnog vremena, već je smatrajući da je ista manjkava na temelju navoda tužitelja zaključio da tuženik u službenim evidencijama nije bilježio ostvarene prekovremene sate rada na terenu te da je tužitelj ostvario prekovremeni rad prema radnom vremenu kako to tvrdi, odnosno da je tužitelj u dane koji su u evidenciji označeni sa "TR" bez naznake radnog vremena odradio 8 sati prekovremeno i u skladu sa navedenim odredio zadatak vještaku, koji zaključak za sada nije prihvatljiv.

18. Osim toga, sud prvog stupnja nije utvrdio koje je konkretno poslove tužitelj obavljao u prekovremenom radu na terenu, odnosno da li je obavljao stražarsku službu i dežurstvo i u kojem opsegu jer tužitelju sukladno čl. VI. st. 3. i čl. VIII.st.5. Odluke/09 koja je bila na snazi u utuženom razdoblju za vrijeme aktivnog dežurstva odnosno obavljanja stražarske službe ne pripada pravo na uvećanje plaće iz čl. XIII. Odluke/09 tj. za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, neovisno o tome jesu li se stražarska služba ili dežurstvo obavljali na terenu već ima pravo na dodatke sukladno odredbama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 50/08., 142/08., 118/09., 99/12., 55/13., 33/14., dalje: Pravilnik/08) odnosno da li je ostvario prekovremeni rad obavljajući neke druge dužnosti sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike i u čemu se taj rad sa sastojao. Takvo pravno shvaćanje izraženo je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-130/2023 od 12. rujna 2023.

19. Nadalje, prilikom donošenja odluke o naknadi za rad na terenu za sate nakon radnog vremena pa do ukupno 24 sata boravka na terenu prvostupanjski sud nije utvrdio da li je tužitelj imao i koliko vremena za odmor jer mu za to vrijeme ne bi pripadalo pravo na naknadu. Takav stav u skladu je sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odlukama Revr-1318/2016 od 26. listopada 2016., Rev-1925/2018 od 21. listopada 2020., Revr-1676/2015 od 11. travnja 2017., Rev-708/2019 od 17. veljače 2021.

20. Tužitelju u utuženom razdoblju sukladno čl. 4. st. 2. i 3. Pravilniku o godišnjem odmoru/02 pripada pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora od 1. rujna 2011. do 7. svibnja 2014. u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca (obračunata uz umanjenje za iskorištene slobodne dane s osnove prekovremenog rada), dok mu sukladno čl. 4. st. 2. Pravilnika o godišnjem odmoru/14 od 8. svibnja 2014. do 1. lipnja 2016. pripada naknada plaće u visini plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a u koju plaću je uključen i dodatak za vojnu službu koji tužitelj prema priloženim platnim listama nedvojbeno ostvaruje. Naime, iz odredbe čl. 6. Pravilnika/14, kojom je propisano da sve osobe raspoređene na dužnost djelatne vojne osobe ostvaruju dodatak za vojnu službu, u određenim postocima, s time da se sukladno čl. 19. st. 2. istog pravilnika dodaci na plaću određuju odlukom o rasporedu za ustrojbena mjesta na koja se raspoređuju djelatne vojne osobe odgovarajuće vojnostručne specijalnosti, proizlazi da dodatak za vojnu službu pripada djelatnoj vojnoj osobi temeljem samog rasporeda na određenu dužnost, iz čega slijedi zaključak da djelatna vojna osoba taj dodatak ostvaruje i za rad u redovnom radnom vremenu pa isti valja uzet u obzir prilikom obračuna naknade za godišnji odmor prema Pravilniku/14.

21. Stoga se ne može prihvatiti utvrđenje prvostupanjskog suda o visini razlike plaće prema prvoj varijanti nalaza i mišljenja vještaka izrađenoj na temelju radnog vremena tužitelja utvrđenog na navodima tužitelja i navedenog zaključka o ostvarenim prekovremenim satima na terenu, bez umanjenja za iskorištene slobodne dane. Nalaz i mišljenje vještaka može se temeljiti na činjenicama koje su prethodno utvrđene izvedenim dokazima, pa je prvostupanjski sud dužan odrediti zadaću vještaka u skladu sa utvrđenim odlučnim činjenicama.

22. Stoga će sud prvog stupnja u daljnjem tijeku postupka ponovo ocijeniti sve izvedene dokaze, odnosno sadržaj i narav službene evidencije radnog vremena i druge prethodno navedene okolnosti radi utvrđenja da li je tužitelj i u kojem opsegu radom na terenu ostvario prekovremene sate sa uključenim satima rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danom, kao i koje je konkretne poslove tužitelj obavljao u prekovremenom radu i u kojem opsegu te da li je tijekom boravka na terenu imao vremena za dnevni odmor i koliko, a posljedično tome utvrditi visinu razlike plaće tužitelja s osnove neplaćenih sati rada, kao i naknade plaće za godišnji odmor nakon čega će donijeti novu na zakonu osnovanu odluku o tužbenom zahtjevu i troškovima cijelog postupka

23. Iz navedenih razloga valjalo je pozivom na odredbu čl. 370. ZPP-a prihvatiti žalbu tuženika kao osnovanu i ukinuti prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu.

24. Presuda suda prvog stupnja u točki IV izreke kao nepobijana ostaje neizmjenjena.

U Rijeci 4. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Branka Ježek Mjedenjak