Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-515/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Ivana Tironija kao predsjednika vijeća, Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Daniele Pivčević, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku ABC, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika [trgovačko društvo] trgovinu i usluge, [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku ABC, odvjetniku u [adresa], radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-137/2024-59 od 12. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 4. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-137/2024-59 od 12. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

III. Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Utvrđuje se da odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu na određeno vrijeme za stalne sezonske poslove, sklopljenog 18.2.2019., od 12.9.2019., kao i odluka o ispravci odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu na određeno vrijeme za stalne sezonske poslove, sklopljenog 18.2.2019., od 7.10.2019., nisu dopuštene.

II. Nalaže se tuženiku [trgovačko društvo] za trgovinu i usluge, [adresa], [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ĐT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati bruto iznos od 7.537,09 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 7.537,09 eur , kako slijedi:

-na iznos od 2.046,48 eur od 16.9.2019. do isplate,

-na iznos od 2.515,50 eur od 16. 10 2019. do isplate,

-na iznos od 2.975,11 eur od 16.11.2019. do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku [trgovačko društvo] trgovinu i usluge, [adresa], [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju ĐT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 2.381,80 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. rujna 2024. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik pobijajući istu zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točke 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) uz prijedlog da se ista preinači shodno žalbenim navodima odnosno ukine, te istom obistini trošak žalbenog postupka.

3. Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika protiveći se svim žalbenim navodima i s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem nedopuštenim izvanrednog otkaza ugovora o radu na određeno vrijeme (članak 116. Zakona o radu, „Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje: ZR), te isplatu iznosa od 7.537,09 eura na ime naknade plaće.

6. Prema odredbi članka 116. stavak 1. ZR poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

7. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj bio zaposlenik tuženika na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme za stalne sezonske poslove od 18. veljače 2019., te je iz istog razvidno da se obvezao obavljati poslove na radnom mjestu referent u poslovnici [obrt],

- da je u članku 1. tog ugovoru utvrđeno njegovo trajanje i to od 1. ožujka 2019. do 31. listopada 2019.,

- da je tuženik navedeni ugovor o radu otkazao tužitelju odlukom o izvanrednom otkazu od 12. rujna 2019., ispravljenom odlukom o ispravci od 7. listopada 2019.,

- da je tužitelj zahtjev za zaštitu prava i tužbu sudu protiv predmetne odluke o izvanrednom otkazu podnio u rokovima propisanima ZR-om,

- da tuženik nema radničko vijeće ni sindikalnog povjerenika, pa nije postojala obveza savjetovanja iz članka 150. stavak 1. ZR-a,

- da je tužitelj dobio izvanredan otkaz ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, koja se navodi u odluci o otkazu, a to je uzimanje od stranaka novca u gotovini, i to po ugovorima broj: 9419250414 i 9419252111,

- da djelatnici tuženika nisu smjeli primati od stranaka gotovinu te da su na to bili izričito upozoreni, odnosno postojala je pisana zabrana s kojom su bili upoznati svi zaposlenici, pa tako i tužitelj,

- da je jedini prihvaćeni način plaćanja kod tuženika bilo kartično plaćanje,

- da je prema ugovoru o najmu broj: 9419250414 klijent ĐTH, iznajmio kod tuženika vozilo Opel astra 20. kolovoza 2019., a isto je vratio 27. kolovoza 2019.,

- da mu je pri povratu vozila isprintan račun radi naplate dužnih naknada, ali je on odbio plaćanje uz tvrdnju kako je platio pruženu mu uslugu i to još na dan preuzimanja vozila osobi koja mu je izdala ugovor, a radilo se o plaćanju u gotovini 50 eura,

- da je istog dana u svezi njegovih navoda izvršena provjera kroz sistem tuženika, a kako bi se razjasnilo koja osoba mu je izdala ugovor i naplatila gotovinu,

- da je rezultat provjere pokazao kako mu je ugovor o najmu izdao tužitelj što je i naznačeno na ugovoru,

- da je istog dana tj. 27. kolovoza 2019. o događaju i identitetu radnika odgovornog za događaj upoznat HT kao nadređeni (ovlaštena osoba tuženika), koji je s tužiteljem obavio razgovor i obavijestio ga o prijavi klijenta,

- da je klijent upućen i na podnošenje pisanog prigovora, pa je svoju pritužbu podnio još i putem e-maila dana 2. rujna 2019.,

- da navedeno postupanje tužitelja predstavlja osobito tešku povredu radne obveze, jer je prema pravilima tuženika uzimanja gotovine od stranke izričito zabranjeno,

- da je odluka o otkazu donesena 12. rujna 2019., dakle, nakon proteka prekluzivnog roka koji je rok počeo teći 28. kolovoza 2019., a istekao je 11. rujna 2019., pa je u odnosu na navedenu povredu nastupila prekluzija,

- da u odnosu na ugovor o najmu broj:9419252111 od 20. kolovoza 2019. tuženik nije dokazao da je tužitelj po predmetnom ugovoru primio gotovinu od klijenta na dan preuzimanja vozila u iznosu od 200-300 eura, a kako to tvrdi tuženik, niti je dokazao da je klijent predmetnog ugovora pisano prigovorio tuženiku odnosno obratio se njegovoj korisničkoj službi s pritužbom zbog gotovinskog plaćanja i zahtjevom za povrat, čime nije dokazao povredu radne obveze po tom ugovoru,

- da tužitelj osnovano potražuje naknadu bruto plaće od tuženika za vrijeme u kojem nije radio zbog nezakonite odluke o otkazu, u konkretnom slučaju od 12. rujna 2019., do isteka ugovora o radu na određeno vrijeme, budući u tom razdoblju nije radio zbog krivnje poslodavca (zbog nezakonite odluke o izvanrednom otkazu),

- da tuženik nije tužitelju u cijelosti isplatio ni plaću za kolovoz 2019., te je vještačenjem utvrđeno kako razlika bruto plaće za kolovoz 2019. i naknade bruto plaće za razdoblje od 12. rujna 2019. do 31. listopada 2019. ukupno iznosi 7.537,09 eura, a čemu tuženik i ne prigovara s obzirom da je isto utemeljeno na podacima dostavljenim po tuženiku.

8. S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prihvatio u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja i zaključio da nisu bili ispunjeni uvjeti za izvanredni otkaz.

9. Osporavajući navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, tuženik se u svojim žalbenim navodima zadržava na tome da sudskoj ocjeni dokaza suprotstavlja vlastitu ocjenu, a da pri tom ne navodi u čemu i zbog čega bi sudska ocjena bila neuvjerljiva, nelogična i neusklađena s izvedenim dokazima.

10. Međutim, pravo na ocjenu provedenih dokaza pridržano je za prvostupanjski sud (članak 8. ZPP-a), kojemu pripada i ovlast (članak 304. ZPP-a) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju tuženika prvostupanjski sud nije pogrešno primijenio materijalno pravo.

11. Sud prvog stupnja je pri ocjeni izvedenih dokaza naime, iste objektivno sagledao, te je njegova ocjena zasnovana na odredbi članka 8. ZPP-a.

12. Isto tako, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima svjedoka i samih zapisnika u smislu odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a kako to neosnovano ističe žalitelj. Pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano ispitati.

13. Protivno žalbi, obrazloženje presude sadrži sve što je propisano procesnim pravilima te nije počinjena relativno bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 338. stavak 4. ZPP-a.

14. Sud prvog stupnja dovoljno je ispitao sve okolnosti koje su pravno relevantne za donošenje zakonite odluke u ovome sporu te je na temelju provedenih dokaza u okviru dokaznih prijedloga stranaka i njihove pravilne ocjene, u obrazloženju presude utvrdio potrebno činjenično stanje, pa stoga nije počinjena u žalbi sadržajno istaknuta relativno bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a.

15. Ovaj sud prihvaća izneseno činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje te pravne zaključke suda prvog stupnja u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva, koji žalbenim navodima tuženika nisu s uspjehom dovedeni u pitanje.

16. Osporavana Odluka o otkazu sukladno članku 120. stavak 1. i 2. ZR-a sadrži obrazloženje iz kojeg jasno i određeno proizlazi koje ponašanje tuženik kao poslodavac smatra osobito teškom povredom obveze iz radnog odnosa i na temelju čega, a drugo je pitanje dokazanosti i osnovanosti takvih navoda iz Odluke o otkazu.

17. Sadržajem žalbe tuženik izdvaja dijelove iskaza saslušanih osoba te iznosi subjektivnu ocjenu tih iskaza. Vezano za opisane žalbene navode ističe se da je prvostupanjski sud analizirajući provedene dokaze, kao što je već rečeno, pravilno primijenio članak 8. ZPP-a, zbog čega neosnovano tuženik svojom subjektivnom prosudbom iznosi (i citira) dijelove iskaza saslušanih svjedoka.

18. Sukladno odredbi iz članka 116. ZR-a izvanredni otkaz je dopušten samo ako strana koja ga daje ima opravdani razlog za otkaz. U konkretnom slučaju, s obzirom na utvrđenja iz prvostupanjskog postupka, pravilno je zaključeno da u odnosu na ugovor o najmu broj 9419252111 povreda radne obveze nije ostvarena, pa tu povredu sud prvog stupnja ispravno nije cijenio u kontinuitetu s povredom koja mu se stavlja na teret u odnosu na ugovor broj 9419250414.

19. Navedenim, rok iz odredbe članka 116. stavak 2. ZR-a osnovano sud prvog stupnja nije promatrao u kontekstu ponašanju koje bi u kontinuitetu predstavljalo kršenje radne obveze, a kada rok ne počinje teći sve dok traje takvo ponašanje radnika.

20. Inače, da bi se moglo smatrati da je poslodavac dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz, potrebno je nedvojbeno utvrditi da je riječ o ponašaju radnika koje je teška povreda obveza iz radnog odnosa kod ocjene opravdanosti izvanrednog otkaza, a kako to ispravno cijeni i sud prvog stupnja.

21. U odnosu na povredu radne obveze po ugovoru broj 9419250414 ispravan je zaključak suda prvog stupnja da je nastupila prekluzija, obzirom da je od saznanja odgovorne osobe tuženika za činjenicu odnosno vjerojatnost i opravdanost sumnje da je upravo određeni radnik počinio osobito tešku povredu radne obveze do donošenja odluke o otkazu prošlo više od 15 dana.

22. Kako je dakle, do izvanrednog otkazivanja ugovora u radu došlo u okolnostima izvan roka za taj otkaz u odnosu na prvu u otkazu naznačenu povredu, te u okolnostima nepostojanja opravdanog razloga za taj otkaz u odnosu na drugu povredu, osnovano je sud prvog stupnja prihvatio zahtjev tužitelja na utvrđenje da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu, kao i daljnji zahtjev koji svoju osnovu ima u nedopuštenosti otkaza, a u svezi s kojim dijelom tuženik nije istakao posebne žalbene prigovore.

23. Odluka o troškovima postupka donesena je uz pravilnu primjenu članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, dok je sam obračun u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23).

24. Kako dakle, nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a žalbu tuženika je trebalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

25. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo je odbiti pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, jer nije uspio sa svojom žalbom.

26. Trošak odgovora na žalbu nije obistinjen u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a, jer isti nije bio nužan.

U Splitu 4. prosinca 2024.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

dr. sc. Ivan Tironi