Poslovni broj: Usž-1226/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Lidije Rostaš i Blanše Turić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja RČ, [adresa] kojeg zastupa opunomoćenik Krešimir Čule, odvjetnik u Zagrebu, Šenoina 6, protiv tuženog Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Frankopanska 1, Zagreb, kojeg zastupa NČ dipl. iur., radi utvrđivanja poreza na dohodak, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci poslovni broj: UsI-2054/2023-5 od 22. prosinca 2023., na sjednici održanoj 4. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-2054/2023-5 od 22. prosinca 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/II-471-02/20-1/340, URBROJ: 513-04-22-3 od 27. svibnja 2022. kojim je odbijena žalba tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Gospić, KLASA: UP/I-471-02/20-01/24, URBROJ: 513-07-09/20-1 od 21. srpnja 2020.
2. Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 66. st. 1. Zakona o upravnim sporovima – „Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje u tekstu: ZUS), koji se primjenjuje u skladu s odredbom članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24.).
3. Tužitelj u žalbi navodi da je jedina razlika u odnosu na prijašnju poništenu presudu prvostupanjskog suda dio koji je prvostupanjski sud dodao u obrazloženju pobijane presude, smatra da je bilo potrebno izvesti dokaze koje je predložio te se poziva na načela poreznog i upravnog postupka. Smatra da je prvostupanjski sud povrijedio odredbu članka 60. stavka 4. ZUS-a kao i da je u potpunosti izostala sudska kontrola i ocjena zakonitosti odluke tuženika. Navodi da prvostupanjski sud ističe načelo dokumentarnosti poreznog postupka gubeći iz vida temeljno načelo upravno- poreznog postupka, a to je načelo materijalne istine te navodi koja sva dokumentacija prileži spisu predmeta, da je bio zaposlen kod više poslodavaca i da su mu primanja bila daleko viša od onih koje porezna tijela navode u svojim odlukama te da je upirao na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, a da prvostupanjski sud, iako jest ocjenjivao te tvrdnje tužitelja, nije iznio jasne i valjane razloge.
4. Tužitelj navodi da u ovakvoj vrsti porezne stvari nije moguće odvojiti poslovanje obrta s fizičkom osobom koja je vlasnik obrta i da vlasnik obrta odgovara cjelokupnom svojom imovinom za obveze koje nastaju u obavljanju obrta. S obzirom na to da je imao pravo podizati novac s poslovnog računa svog obrta i trošiti ga u raznorazne svrhe, a koju činjenicu porezna tijela nisu ispitivala, smatra da je u tom dijelu činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Stoga predlaže poništiti pobijanu presudu i poništiti rješenje tuženika uz naknadu tužitelju troška žalbenog postupka.
5. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
6. Žalba je neosnovana.
7. Po ocjeni ovog suda, nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka jer je prvostupanjski upravni sud, suprotno tvrdnji žalitelja, pravilno primijenio odredbe ZUS-a. U obrazloženju svoje presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, u skladu s pravilima propisanim odredbom članka 60. stavka 4.
ZUS-a na koju žalitelj ukazuje.
8. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi svih izvedenih dokaza i njihovom ocjenom utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva te iznio dodatne i relevantne razloge donesene odluke.
9. Naime, prvostupanjski sud utvrđujući činjenično stanje u sporu u skladu s odredbom članka 33. ZUS-a, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke kao i činjenice koje je sam utvrdio. Iz navedenoga proizlazi da prvostupanjski sud može prihvatiti činjenično stanje utvrđeno tijekom upravnog postupka kada utvrdi da su sve pravno relevantne činjenice već utvrđene. Međutim, prvostupanjski sud je dužan u presudi obrazložiti zašto eventualno nije prihvatio utvrđivanje određenih činjenica ili izvođenje određenih dokaza, a što je u obrazloženju prethodne presude prvostupanjskog suda izostalo. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud je dodatno pojasnio zašto nije u sudskom postupku izvodio dokaze predložene po tužitelju, a što ni tužitelj žalbom ne osporava.
10. U postupku je utvrđeno da je kod tužitelja obavljen porezni nadzor utvrđivanja dohotka na temelju odredbe članka 63. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 125/13., 148/13., 83/14., 136/15.) za 2016. godinu i na temelju članaka 88. i 89. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ 115/16.) za 2017. i 2018. godinu. Usporedbom izvora stjecanja imovine i izdataka za stjecanje imovine nadzorom je utvrđeno da tužitelj za nadzirano razdoblje nije vjerodostojno dokazao izvore stjecanja imovine u smislu navedenih zakonskih odredaba te je prvostupanjskim rješenjem tužitelju za nadzirano razdoblje utvrđen manje obračunati porez na drugi dohodak i prirez porezu na drugi dohodak. Protiv tog rješenja tužitelj je podnio žalbu, a potom pokrenuo i upravni spor osporavajući zakonitost tuženikovog rješenja kojim je odbijena njegova žalba.
11. Prvostupanjski sud je, po ocjeni ovog suda, pravilno ocijenio tuženikovo rješenje zakonitim te odbio tužiteljev zahtjev uz obrazloženje s kojim je ovaj sud suglasan, a koje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanje prihvaća u cijelosti.
12. Ocjenjujući zakonitost pobijane prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi ovaj sud je ocijenio presudu zakonitom, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene materijalnog prava.
13. Kako je ovaj sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalbu je odbio kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu (t. I. izreke).
14. Kako tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.
U Zagrebu 4. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Boris Marković, dipl. iur.
