REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI
Žrtava fašizma 7, 51000 Rijeka
Poslovni broj: Kžm-11/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, kao drugostupanjski sud u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca za mladež toga suda Srebrenke Šantić kao predsjednika vijeća, te sudaca Sandre Juranović i Saše Cvijetića kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Laure Pavlović, u kaznenom predmetu protiv mlt. CT zbog kaznenih djela iz članka 228. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18- dalje u tekstu KZ/11), rješavajući žalbu Općinskog državnog odvjetništva iz Rijeke izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Km-12/2020 od 18. srpnja 2024., dana 4. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika te se potvrđuje prvostupanjsko rješenje.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Km-12/2020 od 18. srpnja 2024. je pod točkom I. temeljem članka 88. stavka 2. i članka 32. stavka 2. Zakona o sudovima za mladež (Narodne novine broj 84/11, 143/12, 148/13 i 56/15 dalje u tekstu ZSM/11) obustavljen kazneni postupak prema mlt. CT zbog kaznenih djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11 i tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 1. KZ/11.
2. Pod točkom II. je temeljem članka 88. stavka 2. ZSM/11 obustavljen kazneni postupak prema mlt. CT zbog kaznenog djela razbojničke krađe iz članka 231. stavka 1. KZ/11.
3. Temeljem odredbe članka 89. stavka 1. ZSM/11 troškovi kaznenoga postupka padaju na teret državnog proračuna.
4. Protiv tog rješenja žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo iz Rijeke zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se isto ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje.
5. Odgovor na žalbu nije podnijet.
6.Temeljem članka 474. stavka 1. ZKP/08 predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci na dužno razgledavanje.
7. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
8. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik ukazuje na propust suda da kod odlučivanja o prijedlogu za primjenu odgojne mjere vodi računa o kriminogeno rizičnoj obitelji maloljetnog CT kojem da je otac u zatvoru, a braća da se nalaze smještena u ustanovama socijalne skrbi, dok da zaključak da maloljetnik nema novo prijavljenih kaznenih djela ne govori u prilog tome da je maloljetnik od takvog postupanja odustao već da nova kaznena djela nisu otkrivena i evidentirana, a da je izricanje mjere nužno kako bi se maloljetnik osposobio za samostalan život i prihvatio pozitivan obrazac ponašanja.
9. Kod ocjene svrhovitosti izricanja odgojne mjere prema maloljetnom počinitelju kaznenih djela treba poći od zakonom propisane svrhe izricanja maloljetničkih sankcija, a to je pružanje zaštite, pomoći, brige, nadzora te provođenje naobrazbe sa ciljem utjecaja na odgoj, razvijanje cjelokupne ličnosti i jačanja osobne odgovornosti maloljetnika radi suzdržavanja od ponovnog činjenja kaznenih djela. U sklopu tako propisane svrhe izricanja maloljetničkih sankcija odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod iz članka 16. ZSM/11 izriče se kada je maloljetnika nužno izdvojiti iz primarne sredine i primijeniti pojačane mjere odgoja obzirom na izražene poremećaje ponašanja i nedovoljnu spremnost maloljetnika da prihvati odgojne utjecaje.
10. U konkretnom slučaju je sud sve činjenice odlučne za ocjenu je li potrebno izreći najstrožu odgojnu mjeru maloljetnom CT pravilno i potpuno ocijenio, a na temelju tako utvrđenog iznio jasne i valjane razloge o nesvrhovitosti primjene predložene odgojne mjere.
11. Tako pravilno sud prvog stupnja odlučnim drži protek vremena od počinjenja kaznenog djela, maloljetnikovu sadašnju dob kao i činjenicu da se prema raspoloživim podacima u vremenu od počinjenja predmetnog djela nije javio kao počinitelj novih kaznenih djela te da sam pronalazi posao radi ostvarivanja zarade, a živi u vrlo složenim obiteljskim prilikama jer mu je otac u zatvoru, braća u ustanovi socijalne skrbi, a stambeno je nezbrinut jer je obitelj deložirana iz mjesta stanovanja pa se imenovani snalazi tako da spava i boravi na otvorenom ili kod poznanika ili poslodavaca. Navedene okolnosti same po sebi ukazuju da je jačanje osobne odgovornosti i suzdržavanje od ponovnog činjenja kaznenih djela kod maloljetnika prisutno i bez ikakvih dodatnih odgojnih utjecaja te da nisu niti prisutni posebno izraženi poremećaji ponašanja i nespremnost u prihvaćanju odgojnih utjecaja.
12. Stoga nije u pravu državni odvjetnik kada smatra da su pogrešni zaključci prvostupanjskog suda o nesvrhovitosti izricanja predložene odgojne mjere jer podaci o kaznenom djelu te osobnim i obiteljskim prilikama doista čine pravilnim zaključak da nije ispunjena zakonom propisana svrha izricanja maloljetničkih sankcija kao niti svrha primjene predložene odgojne mjere upućivanja u odgojni zavod. Ukazivanje na kriminogeno rizičnu obitelj i puka pretpostavka da „nova kaznena djela nisu evidentirana i otkrivena“ kod pravilno utvrđenih osobnih i obiteljskih prilika ne dovodi u pitanje pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda o tome da je zbog nesvrhovitosti valjalo postupak protiv mlt. CT obustaviti temeljem članka 88. stavak 2. ZSM/11.
13. Kako je sud našao da ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje pobija, a da nema niti povreda zakona na koje sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08 u svezi članka 3. ZSM-a ovim rješenjem je odbio žalbu mlt. CT kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsko rješenje.
Rijeka, 4. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
Srebrenka Šantić
