Poslovni broj: Usž-2673/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Lidije Rostaš i Blanše Turić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice NSZ, [adresa], koju zastupa opunomoćenica Danijela Blažević, odvjetnica u Zagrebu, Marka Viriusa 16, protiv tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ulica grada Vukovara 33, Zagreb, kojeg zastupa voditeljica službe NS, radi stjecanja hrvatskog državljanstva, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-302/2023-8 od 16. svibnja 2024., na sjednici održanoj 4. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-302/2023-8 od 16. svibnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zahtijevala poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/I-224-02/18-01/4014, URBROJ: 511-01-203-22-7 od 13. prosinca 2022. kojim je odbijen zahtjev iste za stjecanje hrvatskog državljanstva.
2. Protiv označene presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 66. st. 1. Zakona o upravnim sporovima – „Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje u tekstu: ZUS), koji se primjenjuje u skladu s odredbom članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24.).
3. Tužiteljica u žalbi ponavlja tužbene navode te smatra da je obrazloženje pobijane presude konfuzno, da proturječi samo sebi i da se temelji na pogrešnim navodima. Navodi da se cijeli život smatra pripadnicom hrvatskog naroda, da ranije nije podnosila zahtjev jer je bila uvjerena da je predaja tog zahtjeva samo formalnost, s obzirom na neoborivu jasno ovdje dokumentiranu činjenicu da su njezina majka i brat hrvatski državljani. Navodi da je kod upisa djece u školu podatke popunjavao njen suprug, a da su svoju pripadnost hrvatskom narodu, kulturi i jeziku iskazali zajedničkim upisom djece u Katolički školski centar u [adresa], gdje su upisani kao N. Smatra da se izborom škole za djecu jasno deklarirala B. Navodi da ima u suvlasništvu nekretnine u Hrvatskoj, a da se ne sjeća izjašnjavanja pri upisu na fakultet gdje je u rubrici nacionalnost navedeno „Č“, tvrdi da se radi o vjerskoj pripadnosti te da su u vrijeme dok je studirala većinu službenih dokumenata popunjavali pripadnici vojne službe jer je bilo ratno stanje pa da je to neistinit upis.
4. Tužiteljica na navode da je riječ „Z“ naknadno dodana pored riječi „BIH“ kod sklapanja braka 2002. godine tvrdi da tuženik isto ničim ne dokazuje i ne objašnjava. Zatim navodi da je pored riječi „BIH“ namjerno napisala „Z“ jer da riječ „U“ smatra stranim izrazom. Navodi da je za vrijeme rata za razliku od majke i brata ostala s ocem u [adresa] koji je tamo i preminuo, da je stalno zaposlena u struci na kvalitetnom radnom mjestu i da nema pretenzije ostvarivati benefite stjecanjem državljanstva. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu ili preinačiti istu u njenu korist, a podredno vratiti predmet na ponovni postupak uz naknadu troška žalbenog postupka.
5. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava navode žalbe i tvrdi da u hrvatsko državljanstvo po osnovi člana 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“ 53/91., 70/91., 28/92., 113/93., 4/94., 130/11. i 110/15. - dalje: ZHD) mogu biti primljene samo osobe za koje se utvrdi da doista jesu pripadnici hrvatskog naroda. Tvrdi da je u postupku utvrđeno da je tužiteljica imala brojne mogućnosti nacionalnog izjašnjavanja tijekom života, navodi pojedine mogućnosti te tvrdi da je izjašnjavanje tužiteljice kao pripadnice drugog naroda u brojnim prilikama kontradiktorno pripadnosti hrvatskog naroda kao pretpostavci stjecanja hrvatskog državljanstva po pravnoj osnovi članka 16. ZHD-a. Navodi da izjašnjavanje tužiteljice kao pripadnice hrvatskog naroda tijekom postupka i u izvatku iz matične knjige rođenih 2018. godine nije cijenjeno kao dokaz kojim bi se potvrdila stvarna pripadnost hrvatskom narodu kao i da je osnovano očekivati od osobe koja hrvatsko državljanstvo traži na temelju pripadnosti hrvatskom narodu da tu pripadnost jasno i nedvosmisleno u tijeku svog života i izražava, što kod tužiteljice nije slučaj. Navodi da na temelju dokaza izvedenih u postupku proizlazi da stranka svoje nacionalno izjašnjavanje prilagođava pravnom interesu koji u određenoj životnoj situaciji želi ostvariti.
6. Tuženik cijeni navode tužiteljice da se osjeća kao pripadnica hrvatskog naroda kada dođe u Dubrovnik, da je odgajana te da tako odgaja i svoju djecu, ali da sama ta činjenica te okolnost što su majka R i brat BS hrvatski državljani temeljem podrijetla ne mogu biti osnova za primitak iste u hrvatsko državljanstvo, jer ista ni za jednog člana svoje obitelji nije dokazala pripadnost hrvatskom narodu pa tako ni moguće vlastito hrvatsko podrijetlo po ocu ili majci. Stoga predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
7. Žalba je neosnovana.
8. Po ocjeni ovog suda, nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka jer je prvostupanjski upravni sud, suprotno tvrdnji žaliteljice, pravilno primijenio odredbe ZUS-a. U obrazloženju svoje presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, u skladu s pravilima propisanim odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.
9. Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu, uz činjenice koje je sam utvrdio, uzeo u obzir i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke. Na osnovi svih izvedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti zahtjeva tužiteljice, a žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud pa je zbog toga i ovaj sud prihvatio tako utvrđeno činjenično stanje.
10. Iz spisa proizlazi da je tužiteljica podnijela zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva po osnovi članka 16. ZHD-a s kojim zahtjevom je nakon provedenog postupka odbijena jer je tuženik ocijenio da ista ne ispunjava propisane uvjete za stjecanje hrvatskog državljanstva po toj osnovi.
11. Naime, odredbom članka 16. ZHD-a propisano je da pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u [adresa], može steći hrvatsko državljanstvo ako udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 5. toga Zakona, a pripadnost hrvatskom narodu se utvrđuje ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu.
12. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tužiteljica ne ispunjava uvjete propisane odredbom članka 16. ZHD-a jer je, suprotno stajalištu žaliteljice, tijekom postupka dokazao da se ista ranije nije deklarirala kao pripadnica hrvatskog naroda. Utvrđeno je da se tužiteljica primjerice tijekom studiranja izjašnjavala kao H, što je potvrđeno provjerom na fakultetu, da je prilikom rođenja sina 2008. godine i sklapanja braka 2002. godine istoj u rubrici nacionalnost upisan podatak [adresa], Z, iako je iz priloženih preslika vidljivo da je riječ „Z“ naknadno dopisana uz riječ „BIH“. Zatim je utvrđeno da iz priloženih prijavnih listova za upis sina A u prvi razred školske godine 2011./2012. u Katolički školski centar Osnovne škole u Sarajevu vidljivo da se izjasnila „S“ po narodnosti, a da je za upis sina G u prvi razred školske godine 2014./2015. u istu ustanovu u rubriku narodnost upisano BIH državljanin.
13. Nadalje je pravilno ocijenjeno da se izvadak iz matične knjige rođenih iz 2018. ne može smatrati vjerodostojnim dokazom da se ista izjašnjavala kao Z jer je utvrđeno da je navedeni dokument izdan neposredno prije podnošenja zahtjeva za stjecanje hrvatskog državljanstva, time da su rješenjem Općine Centar Sarajevo od 10. svibnja 2018. na zahtjev tužiteljice dopunjeni podatci u Matičnoj knjizi rođenih za istu na način da je u rubriku „Nacionalnost“ upisano „Z“.
14. S obzirom na iscrpno proveden postupak, tuženik je pravilno ocijenio da tužiteljica ne ispunjava pretpostavke za stjecanje hrvatskog državljanstva po osnovi članka 16. ZHD-a, a što je potvrdio i prvostupanjski sud. Uz to valja navesti da je pravilno ocijenjeno i da činjenice hrvatskog državljanstva majke i brata tužiteljice, kao i suvlasništva nekretnina u Dubrovniku u Republici Hrvatskoj nisu od utjecaja na stjecanje hrvatskog državljanstva po navedenoj osnovi.
15. Po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi svih izvedenih dokaza i njihovom ocjenom utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.
16. Na tako pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio ZHD te odbio tužbeni zahtjev, uz razložno obrazloženje s kojim je ovaj sud suglasan u cijelosti.
17. S obzirom na navedeno, pobijana presuda je pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenih činjenica, tako i u pogledu primjene materijalnog prava.
18. Kako je ovaj sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalbu je odbio kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu (t. I. izreke).
19. Kako tužiteljica nije uspjela u žalbenom postupku, na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.
U Zagrebu 4. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Boris Marković, dipl. iur.
