REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2948/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Davor Pustijanac, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Ćurković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o., Zagreb, Maksimirska cesta 25, protiv tuženika Lovačka udruga „Jelen“ Našice, OIB 63590765490, Zoljan, N. Zrinskog 20, kojeg zastupa punomoćnik Matko Mamilović, odvjetnik iz Našica, Trg dr. Franje Tuđmana 2, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., Zagreb, Pisarnica Osijek, Ivana Gundulića 5B, radi isplate 4.474,13 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi i žalbi umješača na strani tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-270/2022-35 od 7. lipnja 2024., 4. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba i žalba umješača na strani tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-270/2022-35 od 7. lipnja 2024. u točki I. i dijelu točke II. njene izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak od 1.011,80 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 7. lipnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-270/2022-35 od 7. lipnja 2024. u dijelu točke II. njene izreke u odnosu na iznos od 375,00 EUR i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev na naknadu parničnog troška od 375,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 7. lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-270/2022-35 od 7. lipnja 2024. naloženo je tuženiku da tužitelju isplati 4.474,13 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 3.318,07 EUR od 4. studenog 2021. do isplate i na iznos od 1.156,06 EUR od 10. veljače 2022. do isplate po stopi pobliže označenoj u točki I. izreke te presude (točka I. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka od 1.386,80 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate (točka II. izreke) te je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka od 312,50 EUR (točka III. izreke).

2. U obrazloženju navedene presude prvostupanjski sud je utvrdio da se 20. listopada 2021. oko 23:15 sati na cesti D2 između mjesta Martin i mjesta Donja Motičina dogodila prometna nezgoda do koje je došlo uslijed izlijetanja divljači iz lovišta kojim gospodari Lovačka udruga Jelen Našice, Zoljani u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao ČB i koje je tom prilikom oštećeno. Utvrđeno je da je vlasnik predmetnog vozila Impuls leasing d.o.o. Zagreb a korisnik vozila NEXE d.d. Našice, da je navedeno vozilo u vrijeme nastanka prometne nesreće bilo osigurano kod tužitelja na temelju police kasko osiguranja broj br. 492700087305 od 14. travnja 2021. iz koje je razvidno da je ugovaratelj osiguranja korisnik vozila NEXE d.d. Našice a osiguranik vlasnik vozila Impuls leasing d.o.o. Zagreb, da je vozilo popravljeno, da je tužitelj ukupno isplatio korisniku vozila iznos od 33.710,34 kn (isplatom u iznosu od 25.000,00 kn i prijebojem u iznosu od 8.710,34 kn) što odgovara iznosu od 4.474,13 EUR te da su isplatom naknade iz osiguranja prešla su sva osiguranikova prava prema osobi koja je odgovorna za štetu na osiguratelja do visine isplaćene naknade.

2.1. Nadalje je prvostupanjski sud utvrdio da je na 180 m istočnije od mjesta događaja postavljen prometni znak „divljač na cesti“ s dopunskom pločom „u dužini od 2500 m“, te da je na 30 m istočnije od mjesta događaja postavljen prometni znak „ograničenje brzine 50 km/h“, odnosno da je pravna osoba koja upravlja predmetnom javnom cestom označila prometnom signalizacijom navedenu prometnicu.

2.2. Također je prvostupanjski sud utvrdio da se predmetno vozilo u trenutku naleta na divljač kretalo brzinom oko 73 km/h, odnosno brzinom većom od dopuštene brzine 50 km/h, ali je ocijenio da vozač predmetnog vozila nije doprinio nastanku štete jer i da se vozilo kretalo dopuštenom brzinom do prometne nesreće bi došlo i u tom slučaju.

2.3. Zbog toga je primjenom odredaba članka 1045. stavka 3., članaka 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.) prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev.

3. Protiv te presude u točkama I. i II. njene izreke žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom žalbenom sudu da pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev, a podredno da ju ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje i naknadu troška sastava žalbe od 572,99 EUR.

4. Tuženik u žalbi u bitnome navodi da u prvostupanjskom postupku nije dokazana tvrdnja da šteta potječe od divljači, a smatra i da se izrađeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka ne može koristiti u ovom sudskom postupku jer vještak nije imao na raspolaganju adekvatne, egzaktne početne podatke bitne za izradu vještačenja, nego je vještačenje izradio na nizu pretpostavki.

4.1. Tuženik navodi i da su u trenutku prometne nesreće bili noćni uvjeti te je vozač morao dodatno smanjiti brzinu kretanja vozila i prilagoditi kretanje uvjetima na cesti, a i vozio je brzinom većom od dopuštene, dok tuženik nije provodio lov, pa je tužbeni zahtjev trebalo odbiti. Ističe i da prometnica nije lovište, pa tuženik ne može biti odgovoran za štetu. Smatra i da tuženik nije vlasnik divljači i ne može biti odgovoran za nastalu štetu.

5. Žalbu protiv navedene presude u točkama I. i II. njene izreke podnio je i umješač na strani tuženika zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu da prihvati žalbu i pobijanu presudu preinači, a podredno da ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ali drugom sucu. Potražuje naknadu troška žalbenog postupka od ukupno 403,69 EUR.

6. Umješač na strani tuženika u žalbi u bitnome navodi da postoji doprinos tužitelja povećanju obujma i visine štete jer se osiguranik tužitelja kretao brzinom od 23 km/h većom od dopuštene te je doprinio šteti najmanje 30%.

6.1. Osim toga, umješač navodi da tužitelj nije dostavio lovnogospodarsku osnovu iz koje bi se moglo utvrditi kojim vrstama životinja gospodari tuženik, ni je li osiguranik tužitelja udario u divljač kojom gospodari tuženik.

6.2. Smatra da je Zakon o lovu lex specialis i budući da u trenutku štetnog događaja nije bio organiziran lov, ne postoji ni odgovornost tuženika za štetu na vozilu. Isto tako, umješač ističe da nije dostavljen valjani dokaz da je navodna divlja životinja izašla iz lovišta kojim gospodari tuženik niti je li osiguranik tužitelja udario u takvu životinju ili u nešto drugo.

6.3. Osporava i odluku o trošku postupka zbog toga što tužitelj nije 7. lipnja 2024. platio sudsku pristojbu na presudu od 91,20 EUR kad mu je prvostupanjski sud priznao taj trošak, nego tek kasnije 20. lipnja 2024. Smatra da je za pristup ročištu 11. listopada 2023. tužitelju mogla biti priznata samo nagrada po Tbr. 9. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.) kao i da podnesci tužitelja od 20. prosinca 2023. i 29. veljače 2024. nisu bili potrebni za donošenje odluke. Isto tako, umješač smatra da su previsoko određeni troškovi sudskog vještaka čemu nije mogao ranije prigovoriti.

7. Odgovor na žalbu nije podnesen.

8. Tuženikova žalba nije osnovana, a žalba umješača je djelomično osnovana.

9. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.) u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda pravilna i na zakonu osnovana u odnosu na glavni zahtjev dok je u odnosu na zahtjev za naknadu parničnog troška djelomično donesena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava.

10. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za regres iznosa koji je kao osiguratelj isplatio svom osiguraniku za štetu koja je na osiguranom vozilu nastala zbog naleta tog vozila na divljač.

11. Predmetni spor je spor male vrijednosti, a odredba članka 467. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ne pruža zakonsku osnovu drugostupanjskom sudu, u smislu članka 370. istog Zakona provjeravati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud nije uzeo u razmatranje žalbene navode kojima žalitelj polemizira s prosudbama i zaključcima koje je prvostupanjski sud izveo o činjenicama koje su utvrđene iz provedenog dokaznog postupka.

12. Utvrđenje prvostupanjskog suda da šteta na vozilu tužiteljevog osiguranika potječe od divljači (jelena) nije u suprotnosti s ispravama privijenim spisu (Potvrde Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Našice od 13. studenoga 2021., Izvješće Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Našice od 21. listopada 2021., zapisnika o očevidu od 21. listopada 2021., službene bilješke Policijske postaje Našice od 21. listopada 2021., iskaza svjedoka ČB i ĐB), a tim istim ispravama nije proturječna ni utvrđena činjenica da je predmetna divlja životinja istrčala iz lovišta kojim gospodari upravo tuženik.

13. Činjenicu da se eventualno radi o vrsti divljači koja kojom tuženik ne gospodari umješač je prvi put iznio tijekom žalbenog postupka protivno odredbi članka 352. stavka 1. Zakona o parničnom postupku kojim je propisano da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice ni predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (članak 352. stavak 1. Zakona o parničnom postupku). Zbog toga sud ovu činjenicu (za koju nije ni dostavljen ikakav dokaz) ovaj sud nije uzeo u razmatranje.

14. Suprotno žalbenim navodima, ako je do štete došlo na području lovišta kojim kao lovoovlaštenik gospodari tuženik, a u vrijeme nastanka štete nije bio organizirani lov, odgovornost lovoovlaštenika za naknadu štete ima se procijeniti sukladno odredbama članaka 1063. – 1067. Zakona o obveznim odnosima koje reguliraju odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti kako je to pravilno ocijenio i prvostupanjski sud, sve u smislu odredbe članka 76. stavka 2. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18., 32/19., 32/20. i 127/24.) koja propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako tim zakonom nije propisano drukčije.

15. Tuženik kao lovoovlaštenik (tj. osoba koja gospodari lovištem iz kojeg je na cestu došla divljač) odgovara za štetu koju je prouzročila divljač koju je udarilo motorno vozilo koje je osigurano kod tužitelja. Dakle, radi se o objektivnoj odgovornosti za štetu osobe koja gospodari lovištem.

16. Također, u ovom predmetu nisu utvrđene okolnosti po kojima bi se tuženik kao lovoovlaštenik koji gospodari predmetnim lovištem i divljači koja se u lovištu nalazi, oslobodio odgovornosti u smislu odredbe članka 1067. Zakona o obveznim odnosima.

17. Neosnovano tuženik u žalbi ističe kako se nalaz i mišljenje sudskog vještaka ne može koristiti. I prema mišljenju ovog suda sudski vještak je svoj nalaz sačinio u skladu s pravilima struke na temelju dostupnih podataka te je za svoj nalaz dao valjane i logične argumente.

18. Nije osnovano niti žalbeno isticanje isključive krivnje vozača vozila zbog prekoračenja brzine s obzirom na to da je vještak utvrdio kako i u slučaju da se vozilo tužitelja u trenutku nezgode kretalo dozvoljenom brzinom od 50 km/h vozač ne bi mogao izbjeći nesreću.

19. Također, tijekom prvostupanjskog postupka nisu predloženi ni dostavljeni dokazi o tome da je veća brzina u konkretnom slučaju uzrokovala veća oštećenja na vozilu. Naime, visina štete ne ovisi isključivo o brzini kretanja vozila nego i o tome kojim dijelom vozila i koji dio divljači bi vozilo u tom slučaju udarilo, pa prekoračenje brzine ne dovodi nužno i automatizmom (kako to implicite proizlazi iz umješačevih žalbenih navoda) do veće štete, a za drugačije utvrđenje u ovom predmetu ne postoje razlozi.

20. Sudski vještak je svoj nalaz i mišljenje iznio usmeno na ročištu za glavnu raspravu 7. ožujka 2024. i suprotno žalbenim navodima, strankama je omogućeno da se na njega očituju i postavljaju pitanja, te im nije nezakonitim postupanjem suda onemogućeno raspravljanje.

21. Međutim, osnovano umješač u žalbi navodi kako za zastupanje na ročištu 11. listopada 2023. tužitelj ima pravo na nagradu odvjetniku po Tbr. 9. t. 2. Tarife u iznosu od 125,00 EUR s uključenim PDV-om od 25% (umjesto dosuđenih 250,00 EUR s uključenim PDV-om) jer se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Također, osnovan je i žalbeni navod kako sastav podneska od 20. prosinca 2023. (za koji mu je tužitelju dosuđen iznos od 250,00 EUR s uključenim PDV-om) nije bio potrebni za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. Zakona o parničnom postupku), te je za iznos od ukupno 375,00 EUR (250,00 + 125,00) trebalo umanjiti dosuđeni iznos troška.

22. Okolnost što u trenutku kad je tužitelju dosuđen trošak sudske pristojbe, ona još nije bila plaćena, nema utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja o naknadi troška. Naime, sudska pristojba je trošak koji će izvjesno nastati i može biti naplaćena i sudskim prisilnim putem, a stranka je pozvana na plaćanje sudske pristojbe na presudu tek kad je presuda donesena i otpremljena i ta pristojba nije ni mogla biti plaćena ranije.

23. Podneskom od 29. veljače 2024. tužitelj se očitovao na nalaz i mišljenje sudskog vještaka i trošak sastava tog podneska je prvostupanjski sud pravilno odredio primijenivši odredbu Tbr. 8. t. 1. Tarife. Isto tako, suprotno žalbenim navodima, nagrada sudskom vještaku je određena pravilnom primjenom Cbr. 2. t. 5. Cjenika naknade i nagrada stalnih sudskih vještaka koji je sastavni dio Pravilnika o stalnim sudskim vještacima („Narodne novine“ broj: 38/14., 123/15., 29/16., 61/19. i 21/22.).

24. Slijedom navedenog navodima žalbe tuženik i umješač nisu doveli u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane odluke u odnosu na glavni zahtjev, pa je valjalo na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku u tom dijelu presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kao u točki I. izreke ove presude.

25. Odluka o trošku postupka sadržana u pobijanoj presudi je djelomično preinačena primjenom odredbe članka 380. stavka 3. Zakona o parničnom postupku kao u točki II. izreke.

26. Umješaču nije dosuđen trošak sastava žalbe, jer u žalbenom postupku nije uspio u pogledu glavnog zahtjeva već samo u pogledu sporednih traženja. Iz navedenog proizlazi kako umješač na strani tuženika nije uspio u ovom žalbenom postupku u odnosu na odluku o glavnoj stvari, zbog čega nema pravo na trošak žalbenog postupka (članak 166. stavak 2. u svezi odredbe članka 154. Zakona o parničnom postupku).

Zagreb, 4. prosinca 2024.

Sudac

Davor Pustijanac