Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-730/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Vetma kao predsjednice vijeća, Srđana Kuzmanića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Noemi Butorac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. OT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. ŽT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po ..., odvjetniku iz ... iz [adresa], protiv tuženice Opće bolnice Dubrovnik, Dubrovnik, Dr. Roka Mišetića 2, OIB 75970517069, zastupane po punomoćniku ... ..., odvjetniku iz Odvjetničkog društva ... i partneri iz z,
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom selu poslovni broj Pn-491/2019-36 od 24. siječnja 2020.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovno:
„I Nalaže se tuženiku Općoj bolnici Dubrovnik, Dr. Roka Mišetića 2, Dubrovnik, OIB 75970517069, da tužitelju pod 1. OT iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos 220.000,00 kn na ime neimovinske štete zajedno zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe tj. od 25. siječnja 2018. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku Općoj bolnici Dubrovnik, Dr. Roka Mišetića 2, Dubrovnik, OIB 75970517069, da tužiteljici pod 2. ŽT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos 220.000,00 kn na ime neimovinske štete zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe tj. od 25. siječnja 2018. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku Općoj bolnici Dubrovnik, Dr. Roka Mišetića 2, Dubrovnik, OIB 75970517069, da tužitelju pod 1. OT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos 13.213,75 kn na ime pogrebnih troškova zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14. siječnja 2016.g. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.
IV Nalaže se tuženiku podmiriti solidarno tužiteljima prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 99.314,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a sve to u roku 15 dana.“
2. Protiv prvostupanjske presude tuženica je izjavila žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da se ista preinači i donese odluka „kojom se u cijelosti usvaja tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška“.
3. Žalba je pravovremena i dopuštena.
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba nije osnovana.
6. Tužitelj OT je suprug, a tužiteljica ŽT kći sad pokojne ZT s kojom su zajedno živjeli u zajednici života, a koja je umrla **.**.2016. u Općoj bolnici Dubrovnik nakon operativnog zahvata. Tužitelji tvrde da je za njezinu smrt isključivo odgovorna tuženica, jer joj je prilikom operativnog zahvata na bubrežnom kanalu zbog nepažnje probušeno tanko crijevo, što je dovelo do izlijevanja sadržaja crijeva po trbušnoj šupljini, a potom do trovanja i propadanja okolnog tkiva, što je u konačnici dovelo i do smrti. Tužitelji potražuju naknadu neimovinske štete zbog smrti člana obitelji, kao i imovinsku štetu s osnove troškova prijevoza iz bolnice do mjesta sahrane i troškove pogreba, sve uvećano za zatezne kamate.
7. ZT je primljena na odjel urologije Opće bolnice Dubrovnik radi planiranog operacijskog zahvata i to odstranjenja suženog dijela desnog mokraćnog voda sa posljedičnom hidnonefrozom desnog bubrega, a nakon te operacije je tijekom daljnjeg bolničkog liječenja umrla. Sporno je postojanje uzročno-posljedične veze između liječenja ZT i njezine smrti, odnosno je li u njezinom liječenju došlo do liječničkog propusta koji je doveo do smrtnog ishoda.
8. Radi utvrđenja osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je proveo dokaz pregledom spisu priloženih isprava, medicinskim vještačenjem po Medicinskom fakultetu u Zagrebu te je saslušao liječnike koji su izradili vještačenje i to dr. PT, dr. BT, dr. AT, dr. ŠT te je saslušao tužitelje kao parnične stranke.
9. U predmetnom medicinskom vještačenju iznesena je kronologija događaja od prijama sad pokojne ZT u Opću bolnicu u Dubrovniku 7. prosinca 2015. do njezine smrti u bolnici 2. siječnja 2016. koja se reproducira i u pobijanoj presudi.
10. Po pitanju uzročno-posljedične veze između smrti ZT i njezinog liječenja vještaci su u svom nalazu i mišljenju naveli da je iz medicinske dokumentacije razvidno da je kod ZT tijekom operacijskog zahvata 8. prosinca 2015. s velikom vjerojatnošću došlo do ozljede tankog crijeva koja u poslijeoperacijskom tijeku nije na vrijeme prepoznata te je došlo do izlaska crijevnog sadržaja u trbušnu šupljinu i razvoja upale potrbušnice sa svim ostalim kasnijim komplikacijama koje su posljedica izlaska crijevnog sadržaja u trbušnu šupljinu i kasnog prepoznavanja navedenog izlaska crijevnog sadržaja. Također su zaključili da neprepoznavanje pogoršanja zdravlja koje je bilo posljedica ozljede crijeva predstavlja propust u liječenju, te da je nepravodobno prepoznata komplikacija urološkog zahvata rezultirala pogoršanjem zdravlja i u konačnici da je dovela do smrtnog ishoda. Vještaci smatraju da je kod ZT došlo do neadekvatnog praćenja zdravstvenog stanja nakon učinjenog operacijskog što predstavlja propust u liječenju, koje je rezultiralo pogoršanjem zdravlja, odnosno da je navedeno kasno postupanje i neadekvatno praćenje u uzročno-posljedičnoj svezi sa smrtnim ishodom.
11. Vještaci su na ročištu glavne rasprave od 20. veljače 2019. usmeno saslušani. Ostali su u cijelosti kod svoj pisanog nalaza i mišljenja. Pojasnili su da su u pisanom nalazu i mišljenju naveli da je kod ZT tijekom operacijskog zahvata 8. prosinca 2015. s velikom vjerojatnošću došlo do ozljede tankog crijeva, jer da je kasniji tijek njenog zbrinjavanja na to ukazao, kao i ponovni operacijski zahvat. Prema vještacima postoji mala vjerojatnost da je do puknuća crijeva došlo spontano, ali da to u konkretnom slučaju nije ni bitno s obzirom da je do smrtnog ishoda ZT došlo uslijed njenog neodgovarajućeg praćenja nakon učinjenog operacijskog zahvata u trbušnoj šupljini. Da nije došlo do odgovarajućeg praćenja nakon učinjenog operacijskog zahvata u trbušnoj šupljini jasno proizlazi iz činjenice da nije rađena nijedna dijagnostička pretraga od operacijskog zahvata pa do 14. prosinca 2015., kad je upalni parametar CRP iznosio 524 odnosno 105 puta više od normalne vrijednosti. Tada je kod ZT učinjena krvna slika koja je bila izrazito reducirana tako da su eritrociti iznosili 2,54, hemoglobin 74, s time da su eritrociti za žensku osobu normalni oko 4, a hemoglobin oko 130, bilirubin odnosno žučna boja iznosila je 191, a normalno je oko 20. Da je ZT na odgovarajući način praćena u poslijeoperacijskom tijeku, vještaci smatraju da se tad moglo pristupiti ranije operacijskom zahvatu i ne bi došlo do značajnog pogoršanja zdravlja, a šanse preživljavanja bi joj bile znatno veće. Vještaci smatraju da se iz kliničkog tijeka zbivanja odnosno pogoršanja zdravstvenog stanja ZT i smrtnog ishoda, bez obzira što nema podataka o obdukciji, može zaključiti kako je riječ o komplikacijama nastalim nakon neprepoznate intraoperativne ozljede crijeva, što znači da je smrtni ishod u uzročno-posljedičnoj vezi s propustom u postupanju tuženičinih djelatnika, a da je nastupila i sepsa. Sa sigurnošću tvrde da je upravo neodgovarajuće praćenje nakon operacijskoga zahvata dovelo do pogoršanja zdravlja i u konačnici do smrti ZT. Vještaci su s obzirom na medicinsku dokumentaciju mišljenja da se moglo reintervenirati najkasnije 11. prosinca 2015., kad je kod ZT tijekom prijevoja rane došlo do izlaska zamućenog, smrdljivog sadržaja i tad je trebalo vidjeti zašto je do toga došlo, učiniti odgovarajuću dijagnostičku obradu koja bi uključivala laboratorijske nalaze (napravljeni su tek 3 dana kasnije), prema kojima bi se onda mogla indicirati daljnja dijagnostička obrada u vidu ultrazvuka trbuha ili MSCT trbuha i tom dijagnostikom moglo se utvrditi postojanje sadržaja u trbušnoj šupljini.
12. Prvostupanjski sud je prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta u Zagrebu kao stručno. Kako iz vještačenja nedvojbeno proizlazi da je do pogoršanja zdravstvenog stanja i smrti ZT došlo zbog propusta u liječenju, prvostupanjski sud je nakon saslušanja tužitelja, koji su na vrlo emotivan i potresan način iskazivali kako je došlo do smrti ZT te od kakvog je utjecaja njezina smrt na njih i na daljnji tijek njihovog života, pobijanom presudom prihvatio njihove tužbene zahtjeve za naknadu neimovinske štete sukladno članku 1101. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22,156/22 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), za svakog tužitelja u iznosu od 220.000,00 kn uvećan za zatezne kamate po članku 29. stavku 2. ZOO-a od dana podnošenja tužbe, pa do ispunjenja.
13. Prvostupanjski sud je također prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja pod 1. za naknadu imovinske štete na ime pogrebnih troškova sukladno članku 1093. ZOO-a u iznosu od 13.213,75 kn, prema dostavljenim računima koji se odnose na pogrebne usluge (sastoje se od troškova lijesa sa svim pripatcima, pisanje osmrtnice, preuzimanje pokojnika, usluge prijevoza, troškove vijenca, aranžmana za lijes, troškove korištenja kolica, korištenja hladnjače, odvoza vijenaca te usluge ukopa) kao i račun koji se odnosi na sviranje na pogrebu, zajedno sa zateznim kamatama prema članku 29. stavku 2. ZOO-a koje teku od 14. siječnja 2016.g., kad su ti troškovi nastali, pa do ispunjenja.
14. Ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenična utvrđenja i činjenično-pravne zaključke prvostupanjskog suda iz pobijane presude, kao i primjenu materijalnog prava, koji žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.
15. Protivno žalbenim navodima, pobijanom presudom nisu ostvarene bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 11. i 12. ZPP-a.
16. I po ocjeni ovog suda, medicinsko vještačenje u ovom postupku je provedeno stručno, objektivno i cjelovito, a temelji se na ispravama priloženim spisu koje su pažljivo analizirane te nije bilo objektivnog razloga prihvatiti tuženičin prijedlog za nadvještačenje. Iako prvostupanjski sud nije u obrazloženju dao razloge odbijanju navedenog prijedloga, što je protivno članku 345. stavku 1. ZPP-a, on ga je očito kao i ovaj sud smatrao nepotrebnim, a navedeni propust ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a, jer on nije utjecao na donošenje zakonite i pravilne presude.
17. Ispitujući nadalje pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud ne nalazi da su počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a o kojima ovaj sud vodi računa po službenoj dužnosti.
18. Prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi s uspjehom otklonio tuženičine prigovore na vještačenje, koji se ponavljaju i u žalbi.
18.1. Protivno žalbenim navodima, okolnost što doc. dr. sc. AT, specijalist urologije, nije ovlašteni sudski vještak, a sudjelovao je u izradi predmetnog pisanog nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta u Zagrebu u timu sa sudskim vještacima prof. dr. sc. ŽR, specijalistom kirurgije s užom specijalnosti abdominalnom i onkološkom kirurgijom i prof. dr. sc. BT, specijalistom sudske medicine, ne čini vještačenje nevaljanim. Vještačenje, naime, nije povjereno fizičkim osobama nego ustanovi i to Medicinskom fakultetu u Zagrebu, koji je u skladu s uobičajenom praksom odredio referente za izradu nalaza i mišljenja, liječnike kirurške, urološke i sudskomedicinske struke, koji ne trebaju nužno i sami biti ovlašteni sudski vještaci, već su birani po kriteriju stručnosti iz oblasti u kojima se provodi vještačenje i koji su sudjelovali u izradi predmetnog nalaza i mišljenja.
18.2. U odnosu na žaliteljičin prigovor da prim. dr. ... nije specijalist sudske medicine niti specijalist urolog, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je navedeni vještak specijalist opće kirurgije s užom specijalnosti iz abdominalne i onkološke kirurgije, a da je u konkretnom slučaju nastala komplikacija vezana za puknuće tankog crijeva i izlaskom crijevnog sadržaja, što je u domeni općeg, odnosno abdominalnog kirurga, što je upravo vještakova uža specijalnost. Uostalom, prof. dr. sc. BT, koji je također bio u timu za izradu nalaza i mišljenja, je specijalist sudske medicine.
18.3. U odnosu na žalbenu tvrdnju da je pisani nalaz i mišljenje nejasno, jer da se na jednom mjestu u njemu navodi da je operacijski zahvat dogodio 8. prosinca 2015., a da se na drugom mjestu navodi da je operacijski zahvat bio 10. prosinca 2015., riječ je o očitoj omašci u pisanju. Operacija ZT bila je 8. prosinca 2015., a vještaci su prilikom saslušanja u tom smislu i ispravili tu očitu omašku u pisanju nalaza i mišljenja.
18.4. Protivno tvrdnji žaliteljice, vještaci su u svom nalazu i mišljenju bili decidirani da je uslijed ozljede tankog crijeva došlo do daljnjih komplikacija u zdravstvenom statusu ZT. Isto tako su vještaci iskazali da nije ni bitno je li do ozljede tankog crijeva došlo tijekom operacije ili neovisno o njoj, budući su vještaci bili izričiti da je upravo neodgovarajuće praćenje nakon operacijskoga zahvata dovelo do pogoršanja zdravlja i u konačnici do smrti ZT.
19. Pravilna je i odluka o parničnom trošku.
20. Budući žalba nema opravdanja, valjalo je istu odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a.
Dubrovnik, 4. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća:
Marija Vetma
