REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4594/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Tatjana Kujundžić Novak, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Stanislav Ostojić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi isplate iznosa od 1.578,01 EUR, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1368/2022-29 od 19. rujna 2024., 4. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1368/2022-29 od 19. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi: „Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, da plati tužitelju EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, iznos od: -1.578,01 EUR / 11.889,53 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 02. veljače 2022. do isplate obračunato uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sve u roku 15 (petnaest) dana“ (točka I. izreke), te je u cijelosti odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška (točka II. izreke).

2. Sud je tako odlučio jer je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio da ne postoji suodgovornost osiguranika tuženika za predmetni štetni događaj, s obzirom na to da je osiguranik tužitelja radnjom ulaska u raskrižje presjekao put kretanja biciklistu i time uzrokovao ovaj štetni događaj, dok bi biciklista da je poduzeo radnju kočenja, udaljen oko 15,7 m od mjesta naleta, uspio zaustaviti svoj bicikl prije mjesta naleta i do ovog štetnog događaja ne bi došlo. Utvrdio je da za zaustavljanje imao na raspolaganju put od oko 15,7 m, dok mu je zaustavni put radnjom kočenja bio znatno kraći i iznosio je oko 8,1 m, dok je automobil osiguranika tuženika prema nalazu i mišljenju vještaka bio zaustavljen 16,8 m od mjesta naleta. Stoga je prvostupanjski sud zaključio da tuženik nije u obvezi isplatiti tužitelju iznos od 1.578,01 EUR, odnosno tužbeni zahtjev je u cijelosti odbio kao neosnovan na temelju odredbe čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) te je odlučeno kao u točki I izreke.

3. Protiv pobijane presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o parničnom trošku. Predlaže presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 365,59 EUR. U žalbi u bitnome navodi da je to što je vozilo osiguranika tuženika bilo nepropisno parkirano i što je zauzimalo cijelu površinu biciklističke staze dovelo do toga da je biciklist morao zaobići vozilo osiguranika tuženika na način da je prešao na kolnik dok je osiguraniku tužitelja bilo skraćeno vidno polje u kojem je mogao uočiti biciklista. Zbog pogrešnog zaključka sud je pogrešno primijenio materijalno pravo. Osim toga, presuda se ne može ispitati pa je zahvaćena bitnom povredom postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku.

4. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnog postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. i 9., ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. st. 2. ZPP-a), uzevši u obzir razloge zbog kojih je dopušteno pobijati presudu donesenu u sporu male vrijednosti (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

7. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatom utuženog iznosa od 11.889,53 kn s pripadajućim zateznim kamatama s osnova isplate neimovinske štete oštećenom DĆ po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-170/2019. Tužitelj smatra da je osiguranik tuženika koji je sa svojim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] bio nepropisno parkiran na biciklističkoj stazi zaklanjalo vidljivost vozilima koja su se uključivala sa sporedne ceste odnosno iz ulice A. G. Matoša na glavnu Zagrebačku ulicu. Stoga smatra da je osiguranik tuženika pridonio nastanku štetnog događaja na način da vozač automobila osiguranog kod tužitelja ne vidjevši od nepropisno parkiranog vozila osiguranika tuženika kretanje biciklista, započeo radnju uključivanja na glavni cestu, dok je biciklist obilazio nepropisno parkirani automobil i uključivao se s prometne trake za motorna vozila na traku za bicikliste uslijed čega je došlo do štetnog događaja. Stoga smatra da je osiguranik tuženika suodgovoran za nastanak štetnog događaja u omjeru od 30%, pa je isplatom iznosa od 39.631,76 kn stekao pravo regresa prema tuženiku u iznosu od 11.889,53 kn.

8. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja niti je sporno da je osobno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] koje je bilo zaustavljeno na biciklističkoj stazi bilo osigurano kod tuženika, nije sporno niti da je tužitelj oštećenom biciklisti DĆ po presudi poslovni broj Pn-170/2019 isplatio iznos od 39.631,76 kn.

9. Dakle, sporna je odgovornost osiguranika tuženika, odnosno je li osiguranik tuženika suodgovoran za nastanak štetnog događaja.

10. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka, a posebno na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio:

- da je osiguranik tužitelja ispred raskrižja, za svoj smjer kretanja, imao prometni znak „STOP“ - obavezno zaustavljanje,

- da je zaustavljeno vozilo osiguranika tuženika na biciklističkoj stazi nalazilo udaljeno oko 15 m od raskrižja, odnosno 16,8 m od mjesta naleta dok je vremenska analiza pokazala da se sudionik na biciklu u cijelosti nalazio u vidnom polju osiguranika tužitelja kada je poduzeo radnju pokretanja vozila iz zaustavnog položaja ispred zaustavne linije raskrižja,

- da tehničkim putem nije moguće utvrditi kako bi osiguranik tužitelja reagirao da je mogao ranije vidjeti biciklistu,

- da je prilikom sudara došlo do kontakta prednjeg lijevog vrha vozila osiguranika tužitelja s prednjim desnim bočnim dijelom bicikla, u predjelu prednjeg kotača, pa kako prilikom očevida na kolniku nisu pronađeni nikakvi tragovi vezani za predmetni štetni događaj, to nije moguće točno utvrditi mjesto naleta vozila osiguranika tuženika na bicikl sudionika,

- da prema smjerovima kretanja vozila proizlazi da je do naleta došlo na biciklističkoj stazi Zagrebačke ulice, u raskrižju s Ulicom Antuna Gustava Matoša,

- da se s obzirom na intenzitet nastalih oštećenja na vozilima i nabačaj tijela osiguranika tužitelja s bicikla na prednje vjetrobransko staklo, može procijeniti da je brzina bicikla sudionika u trenutku naleta iznosila oko 15 do 25 km/h, dok je naletna brzina vozila osiguranika tužitelja iznosila oko 19,5 km/h,

- da je osiguranik tužitelja poduzeo radnju pokretanja vozila ispred zaustavne linije raskrižja, prostorno oko 7,6 do 7,8 m, a vremenski oko 2,8 s prije naleta, kada se bicikl sudionika nalazio udaljen oko 15,7 m od mjesta naleta.

11. Prvostupanjski sud je na temelju navedenog, a ocijenivši nalaz i mišljenje vještaka stručnim, logičnim i vjerodostojnim utvrdio da se sudionik na biciklu u cijelosti nalazio u vidnom polju osiguranika tužitelja kada je poduzeo radnju pokretanja vozila iz zaustavnog položaja ispred zaustavne linije raskrižja, pa da je osiguranik tužitelja vidjevši nailazak sudionika na biciklu odustao od radnje uključivanja u raskrižje i propustio sudionika da na biciklu prođe raskrižjem, do ovog štetnog događaja ne bi došlo. Dakle prvostupanjski sud je utvrdio da je osiguranik tužitelja radnjom ulaska u raskrižje presjekao put kretanja bicikliste i time uzrokovao ovaj štetni događaj. Prvostupanjski sud je nadalje zaključio da ne postoji suodgovornost osiguranika tuženika za predmetni štetni događaj, s obzirom na to da je osiguranik tužitelja radnjom ulaska u raskrižje presjekao put kretanja bicikliste i time uzrokovao ovaj štetni događaj, dok bi biciklista da je poduzeo radnju kočenja, udaljen oko 15,7 m od mjesta naleta, uspio zaustaviti svoj bicikl prije mjesta naleta i do ovog štetnog događaja ne bi došlo, jer je za zaustavljanje imao na raspolaganju put od oko 15,7 m, dok mu je zaustavni put radnjom kočenja bio znatno kraći i iznosio je oko 8,1 m, dok je automobil osiguranika tuženika prema nalazu i mišljenju vještaka bio zaustavljen 16,8 m od mjesta naleta.

12. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud, a žalitelj nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude. Naime, suprotno žalbenim navodima presuda nije zahvaćena bitnom povredom postupka iz čl. 354. st.

2. t. 11. ZPP-a. Obrazloženje pobijane presude je jasno i potkrijepljeno sadržajem izvedenih dokaza. Suprotno žalbenim navodima, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

13. Ostalim žalbenim navodima kojima tužitelj ukazuje na to da je sud pogrešno zaključio o postojanju određenih činjenica i u kojima navodi da je vozilo osiguranika tuženika bilo nepropisno parkirano i da je to dovelo do štetnog događaja tužitelj zapravo pobija utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda. Predmetnu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se nedopušteni žalbeni razlog tužitelj u žalbi neosnovano poziva niti može biti predmetom ispitivanja u postupku pred drugostupanjskim sudom budući da se radi o sporu male vrijednosti. Utvrđenja prvostupanjskog suda nisu u suprotnosti s ispravama u spisu, a na tako utvrđeno činjeničnog stanje, koje ovaj sud nije ovlašten ispitivati, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo.

14. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Zagreb, 4. prosinca 2024.

Sudac

Tatjana Kujundžić Novak