REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4125/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Davor Pustijanac, u pravnoj stvari tužitelja GABINUS j.d.o.o., OIB 28990643441, Đeletovci, Bana Jelačića 71, kojeg zastupa punomoćnik Boris Hlatki, odvjetnik iz Vukovara, J.J. Strossmayera 5a, protiv tuženika MEĐIMURJE GRADITELJSTVO d.o.o., OIB 15921860232, Čakovec, Zagrebačka ulica 42A, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-56/2024-4 od 2. rujna 2024., 4. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-56/2024-4 od 2. rujna 2024.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 25,21 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-56/2024-4 od 2. rujna 2024. ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Ruže Hoblaj iz Murskog Središća poslovni broj sudskog predmeta Ovrv-5539/2023 od 14. prosinca 2023. i tužbeni zahtjev je odbijen.

2. U obrazloženju te presude prvostupanjski sud je utvrdio da je rješenjem tog suda poslovni broj Povrv-56/2024-2 od 28. svibnja 2023. tužitelj pozvan najkasnije u roku od 15 dana iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđenje iznesenih činjenica i predložiti održavanje usmene rasprave.

2.1. Budući da je tužitelj navedeno rješenje primio 28. svibnja 2024. i po njemu nije postupio, prvostupanjski sud je ocijenio da nije potrebno održati ročište radi provođena dokaznog postupka, jer je tužitelj uz prijedlog za ovrhu dostavio račune, koji su jednostrane isprave, a tuženik je priložio otvorene stavke iz kojih proizlazi da je tužitelju njemu dužan.

2.2. Zbog toga je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.) i članka 461.a stavaka 3. i 4. Zakona o parničnom postupku donio pobijanu presudu.

3. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovom sudu da pobijanu presudu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje i naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 312,50 EUR.

4. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi kako je prvostupanjski sud na pogrešan način smatrao da bez provođenja bilo kakvih dokaza može donijeti zakonitu i pravičnu odluku u ovoj pravnoj stvari.

4.1. Tužitelj ističe kako je netočan zaključak prvostupanjskog suda da računi sami po sebi ne dokazuju ni jednu činjenicu, jer se iz sadržaja računa mogu utvrditi činjenice da su računi izdani tuženiku za obavljene usluge građevinskih poslova i to lijepljenje stiropora na fasadi, lijepljenje stirodura, obradu unutarnjih zidova i usluge gletanja odnosno dobavu građevinskog materijala te je očigledno da je između tužitelja i tuženika postojao poslovni odnos.

4.2. Osim toga, tužitelj navodi da je tijekom postupka bilo nužno provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje kako bi se utvrdile sporne činjenice i da je prvostupanjski sud pogrešno i preuranjeno u ovoj fazi postupka donio odluku o tužbenom zahtjevu, da je povrijedio načelo saslušanja stranaka i budući da iz privijenih isprava proizlazi postojanje poslovnog odnosa između parničnih stranaka, prvostupanjski sud je morao odluku donijeti na temelju usmene, neposredne i javne rasprave kako bi na potpun i istinit način utvrdio sve sporne činjenice i donio zakonitu i pravednu odluku.

5. Odgovor na žalbu podnio je tuženik koji predlaže da ovaj sud odbije tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu. Potražuje i naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 25,21 EUR.

6. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnome navodi da se presuda u konkretnom slučaju ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i da tužitelj nije dokazao osnovu i visinu svog potraživanja niti je dostavio ili barem predložio bilo kakve dokaze u prilog osnovanosti svojeg potraživanja. Smatra da je neosnovan tužiteljev navod o povredi načela saslušanja stranaka jer tužitelj nije sudu uputio ni jedno očitovanje ili prijedlog.

7. Žalba nije osnovana.

8. Ispitavši pobijanu presudu na temelju članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.) u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda na zakonu osnovana.

9. Predmetni spor je spor male vrijednosti koji je nastavljen u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

10. Odredbom članka 461.a stavka 6. Zakona o parničnom postupku propisano je da u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave.

11. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog (članak 461.a stavak 4. Zakona o parničnom postupku).

12. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave osporio tužiteljevo utuženo potraživanje navodeći da je podmirio sve obveze prema tužitelju i u prilog svoje tvrdnje privio je spisu otvorene stavke tuženika iz kojih proizlazi da zapravo tužitelj duguje tuženiku iznos od 11.191,51 EUR.

13. Tužitelj, iako uredno pozvan, nije se u ostavljenom roku očitovao niti osporio tuženikove navode iz prigovora.

14. Budući da ni jedna stranka nije predložila izvođenje dodatnih dokaza osim isprava koje su već privijene spisu, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da nije potrebno održati ročište radi provođenja dokaznog postupka. Neosnovano tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud trebao izvesti dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem, budući da takav dokaz nije predložen, a sud nije ovlašten izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile osim u zakonom predviđenim iznimnim slučajevima (članak 7. stavak 2. Zakona o parničnom postupku).

15. Isto tako, samo na temelju činjenice da su stranke bile u poslovnom odnosu (koja nije ni sporna između stranka) ne može se automatizmom zaključiti da postoji tužiteljeva tražbina prema tuženiku u utuženom iznosu.

16. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud pravilno primijenio odredbu članka 451. stavka 3. Zakona o parničnom postupku i ukinuo nalog za namirenje tražbine sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave te odbio tužbeni zahtjev, pa je valjalo na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

17. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za donošenje odluke (članak 155. Zakona o parničnom postupku). Stoga je i zahtjev tuženika za naknadu troška nastalog u žalbenom postupku odbijen kao pod točkom II. izreke ove presude.

Zagreb, 4. prosinca 2024.

Sudac

Davor Pustijanac