Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4826/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od Sanje Joka Umićević, predsjednice vijeća, mr. sc. Iris Gović Penić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NCS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina, iz [adresa], protiv tuženika Hrvatske šume d.o.o. iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2662/2022-10 od 25. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 3. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2662/2022-10. od 25. listopada 2023. u dijelu točke I izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 456.331,06 eura sa zateznim kamatama od 9. prosinca 2019. do isplate te u točki II izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana isplati tužitelju iznos od 456.331,06 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. prosinca 2019. do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 51.327,08 eura.

II Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2662/2022-10. od 25. listopada 2023. u točki I izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od 456.331,06 eura od 31. siječnja 2018. do 8. prosinca 2019.

III Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2662/2022-10. od 25. listopada 2023. u točki I izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka i sudi:

Nalaže se tuženiku Hrvatske šume d.o.o. iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], da naknadi tužitelju NCS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak u visini od 77.990,61 eura u roku od 15 dana.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

“I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Hrvatske šume d.o.o., [adresa], [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju NCS, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 456.331,06 EUR/3.438.226,35 kuna (bez PDV-a) zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.01.2018.g. i to do 30.06.2018.g. po stopi do 7,09%, od 01.07.2018.g. pa do 31.12.2018.g. po stopi od 6,82%, od 01.01.2019.g. pa do 30.06.2019.g. po stopi od 6,54%, od 01.07.2019.g. do 31.12.2019.g. po stopi od 6,30%, od 01.01.2020.g. pa do 30.06.2020.g. po stopi od 6,11% godišnje, od 01.07.2020.g. do 31.12.2020.g. po stopi od 5,89% godišnje, a od 01.01.2021.g. pa do 30.06.2021.g. po stopi od 5,75 godišnje, od 01.07.2021.g. pa do 31.12.2021.g. po stopi od 5,61 % godišnje, od 01.01.2022.g. pa do 30.06.2022.g. po stopi od 5,49 % godišnje, od 01.07.2022.g. pa do 31.12.2022.g. po stopi od 5,31 % godišnje, a od 01.01.2023.g. pa do 30.06.2023.g. po stopi od 5,50 % godišnje, a od 01.07.2023.g. pa do isplate po stopi od 7%, a u slučaju promjene prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku Hrvatske šume d.o.o. iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], da naknadi tužitelju NCS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak u roku do 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju NCS, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana tuženiku Hrvatske šume d.o.o., [adresa], [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak u iznosu od 51.327,08 EUR. (386.723,88 kn).”

2. Protiv ove presude žalbu je izjavio tužitelj zbog svih žalbenih razloga te traži naknadu troška sastava žalbe.

2.1. Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i traži naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

3. Žalba je pretežnim dijelom osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku odluku, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a kao niti one koje tužitelj ističe u žalbi.

5. Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, ali je dijelom pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Tužitelj u tužbi navodi da je on prijašnji vlasnik i ovlaštenik naknade po Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine br. 92/96. i dr.), da je tuženik javni šumoposjednik prema odredbi članka 16. stavak 1. Zakona o šumama (Narodne novine br. 68/18. i dr.), koji gospodari šumama i/ili šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske, da je Rješenjem Ureda državne uprave u Virovitičko-podravskoj županiji, Služba za gospodarstvo i imovinsko pravne poslove [broj] [broj] od 30. studenoga 2017., a koje je postalo izvršno dana 12. travnja 2019., vraćena u vlasništvo tužitelju, među inim, k. č. br. [katastarska čestica] šuma K površine 391213 m2 upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (katastarski k. č. br. [katastarska čestica] šuma površine 391213 m2, upisana u posjedovni list 1116 k. o. [katastarska općina]), da je Rješenjem Ureda državne uprave u Virovitičko-podravskoj županiji, Služba za gospodarstvo i imovinsko pravne poslove [broj] [broj] od 11. prosinca 2017., a koje je postalo izvršno dana 12. travnja 2019., vraćeno u vlasništvo tužitelju, 187384/189208 dijela k. č. br. [katastarska čestica] šuma K površine 189208 m2, upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], katastarski 187384/189208 dijela k. č. br. [katastarska čestica] šuma površine 189208 m2, upisana u posjedovni list br. 1116 k. o. [katastarska općina] te k. č. br. [katastarska čestica] šuma K površine 169773 m2, upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (katastarski k. č. br. [katastarska čestica] šuma površine 169773 m2, upisana u posjedovni [broj] k. o. [katastarska općina]), da je tužitelj u međuvremenu i uknjižen kao vlasnik navedenih nekretnina, da je tuženik imao saznanja o postupcima povrata, da je bio u iste involviran i obaviješten o obvezi prestanka sječe, da je u zemljišnim knjigama u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pod brojem Z-388/14 izvršena zabilježba spora radi postupka povrata imovine, da je tom zabilježbom učinjeno vidljivim da se u pogledu predmetnih nekretnina vodi postupak pred nadležnim tijelom koji je od utjecaja na uknjižbu odnosno promjenu vlasničkog stanja, da se tužitelj 1. lipnja 2017. izravno obratio tuženiku sa zahtjevom da donese okvirnu odluku o prestanku sječe šuma koje su mu pravomoćno vraćene, ali nisu predane u posjed, kao i prestanku sječe svih šuma koje se još nalaze u postupku povrata. Tužitelj smatra da se ovdje radi o novom vlasničkom pravu (new property right) koje je zaštićeno konvencijskim pravom i člankom 48. stavak 1. Ustava RH, odnosno stečenim pravima i legitimnim očekivanjima prijašnjih vlasnika, te da se obim imovine ne može umanjivati ako se zna ili se može znati da je ista u postupku povrata. Nadalje navodi kako je tuženik najkasnije po zabilježbi spora u zemljišnim knjigama trebao napraviti rebalans plana godišnje sječe i ne vršiti daljnju sječu, kako je tuženik unatoč dogovoru odnosno obvezi prestanka stječe ipak poduzeo sječu nad šumama u k. o. [katastarska općina] pa je tako u vrijeme donošenja Rješenja o povratu na nekretninama čkbr. [katastarska čestica] (odjel 14a) te čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] (odjel 18a) sve k. o. [katastarska općina], zatečena porušena drvna masa, a količina do tada oborene drvne mase utvrđena je po zajedničkom povjerenstvu stranaka te je tuženik na prijedlog tužitelja pristao provesti javnu dražbu radi prodaje drvne mase koja je posječena i zatečena u šumi. Tužitelj smatra da ovlaštenik prava na povrat već samim podnošenjem zahtjeva za naknadu za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, ima imovinsku tražbinu i legitimna očekivanja koja uživaju zaštitu Republike Hrvatske. Tužitelj se pri tome poziva na članak 49. stavak 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, smatra da mu pripada pravo na naknadu za svu porušenu drvnu masu koja je u šumskim odjelima 14d i 18a, zatečena i nesporno evidentirana u trenutku donošenja prvostupanjskih Rješenja o povratu šuma za k. o. [katastarska općina], navodi kako imovina nije samo šuma i/ili šumsko zemljište već i drvna masa zatečena u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja te kako su stranke sporazumno riješile svoje odnose samo u dijelu koji se tiče drvne mase koja je porušena u razdoblju od dana 30. studenoga 2017., pa nadalje, u odnosu na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (odjel 14a) te od dana 11. prosinca 2017. u odnosu na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (odjel 18a). Također, navodi kako se Sporazumom o reguliranju obveza vezanih za eksploataciju i raspolaganje drvnom masom u šumama u k. o. [katastarska općina] čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (odjel 14a) i čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (odjel 18a) od 24. srpnja 2020. tuženik obvezao tužitelju isplatiti iznos od 566.081,23 kune s uključenim porezom na dodanu vrijednost, a navedena naknada odnosi se na dio drvne mase posjećene od dana donošenja prvostupanjskih rješenja, pa nadalje. Tužitelj ovom tužbom traži naknadu za drvnu masu koja je porušena prije donošenja prvostupanjskih rješenja, a zatečena je na stovarištu u šumama koje su predmetom povrata. Tužitelj smatra da posječena drvna masa zatečena u odjelima 14a i 18d također čini imovinu koja je predmet naknade.

Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj traži da mu tuženik na ime navedene naknade isplati iznos od 456.331,06 EUR / 3.438.226,35 HRK (bez PDV- a) zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama te da mu nadoknadi parnični trošak. 7. Tuženik smatra kako drvna masa koja je bila predmet izvršene sječe i eksploatacije prije dana donošenja citiranih prvostupanjskih rješenja, a koja kao odvojeni plod nije bila izvezena iz šume ili je ostala u stovarištima, ne može biti predmet naknade niti može predstavljati sastavni dio nekretnine koji je predmet povrata. Tuženik se pritom poziva odredbu čl. 49. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine.

Tuženik dalje navodi kako je priznao eksploataciju i sječu šume izvršenu nakon donošenja citiranih prvostupanjskih rješenja te je sukladno navedenoj zakonskoj odredbi sporazumno s tužiteljem utvrdio naknadu i istu isplatio. Tuženik smatra kako je do donošenja citiranih prvostupanjskih upravnih rješenja, imao pravo vršiti eksploataciju i sječu šume u skladu s zakonskim odredbama koje uređuju pitanje gospodarenja šuma. Tvrdi da je samom sječom stabla koje je bilo predodređeno za sječu i eksploataciju izvršio ubiranje ploda te stablo tim trenutkom više nije sastavni dio nekretnine koja je predmet povrata jer je odvojeno od nekretnine, a činjenica da je stablo kao odvojeni dio ostalo u šumi odnosno stovarištu ne znači da je stablo dio te šume već isto predstavlja odvojenu stvar odnosno pokretninu koja više ne prati pravnu sudbinu nekretnine sukladno čl. 9. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

Tuženik navodi kako je u svakom slučaju sve do dana donošenja citiranih prvostupanjskih upravnih rješenja bio pošteni i samostalni posjednik predmetnih nekretnina te je imao pravo ubirati plodove pa tako i vršiti stječu odnosno uzimati stabla kao plod šume.

8. Dakle, predmet spora je zahtjev za isplatu naknade za drvnu masu koja je porušena prije donošenja prvostupanjskog rješenja o povratu, a zatečena je na stovarištu u trenutku donošenja navedenih rješenja. Činjenice bitne za odluku u ovom sporu nisu sporne. Nesporna je i visina potraživanja odnosno dobit koju je ostvario tuženik (po odbitku svih troškova eksploatacije i prodaje) i ista prema sporazumnom utvrđenju stranaka iznosi 3.438.226,35 HRK odnosno 456.331,06 EUR. Među strankama je sporno ima li tužitelj pravo na naknadu i za stabla koja su porušena prije donošenja prvostupanjskog rješenja o povratu, a zatečena su na stovarištu na nekretninama koje su predmet povrata.

9. Sud prvog stupnja tužbeni zahtjev je odbio iz sljedećih razloga.

9.1. Članak 49. st. 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, br. 92/1996, 92/1999, 39/1999, 42/1999, 43/2000, 131/2000, 27/2001, 34/2001, 65/2001, 118/2001, 80/2002, 81/2002 i 98/2019; dalje Zakon o naknadi) propisuje da se imovina koja je predmet naknade daje prijašnjem vlasniku prema stanju i načinu korištenja u kojem se nalazi u vrijeme donošenja prvostupanjskoga rješenja o utvrđivanju prava vlasništva, bez obzira na način korištenja u kojem se imovina nalazila u trenutku oduzimanja.

9.2. Odredbom čl. 2. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012 i 152/2014; dalje ZVDSP) propisano je da su nekretnine čestice zemljine površine, zajedno sa svime što je sa zemljištem trajno spojeno na površini ili ispod nje, ako zakonom nije drukčije određeno.

9.3. Člankom 9. stavkom 1. ZVDSP-a propisano je da pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje, a stavkom 2. propisano je da su trava, drveće, plodovi i sve uporabljive stvari koje zemlja rađa na svojoj površini dijelovi te nekretnine sve dok se od zemlje ne odvoje.

9.4. Imajući u vidu odredbe čl. 2. st. 3. te čl. 9. st. 1. i 2. ZVDSP-a, sud prvog stupnja smatra da odredbu čl. 49. st. 1. Zakona o naknadi treba tumačiti na način da stabla koja su odsječena prije donošenja prvostupanjskog rješenja o utvrđivanju prava vlasništva nisu sastavni dio nekretnine koja se kao predmet naknade daje prijašnjem vlasniku. Rješenja kojima je odlučeno o naknadi za oduzetu imovinu imaju konstitutivni karakter i tek donošenjem tih rješenja tužitelj je stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama. To znači da je tuženik kao javni šumoposjednik sve do trenutka donošenja prvostupanjskoga rješenja o utvrđivanju prava vlasništva imao pravo gospodariti predmetnim šumama i šumskim zemljištima sukladno Zakonu o šumama (Narodne novine, br. 68/2018, 115/2018, 98/2019, 32/2020, 145/2020 i 101/2023), a što podrazumijeva i ubiranje plodova odnosno sječu stabala u skladu s mjerodavnim propisima i planovima. Budući da posječena stabla više nisu sastavni dio nekretnine na kojoj su izrasla, neovisno o tome gdje se takva drvna masa nalazi, sud prvog stupnja smatra da tužitelj nema pravo na naknadu za stabla koja su posječena prije donošenja prvostupanjskoga rješenja kojima je utvrđeno njegovo pravo vlasništva.

9.5. Članak 49. st. 1. Zakona o naknadi jasno i nedvosmisleno određuje da je upravo vrijeme donošenja prvostupanjskoga rješenja o utvrđivanju prava vlasništva jedino mjerodavno za utvrđivanje stanja i načina korištenja imovine koja je predmet naknade pa stoga eventualno ranije saznanje tuženika da se vodi postupak radi naknade za oduzetu imovinu, isto kao i upis zabilježbe spora u zemljišnim knjigama, nisu od utjecaja na gore izneseno mišljenje.

10. Pogrešno je pravno shvaćanje suda prvog stupnja da tužitelju ne pripada pravo na naknadu za stabla koja su posječena prije donošenja prvostupanjskoga rješenja kojima je utvrđeno njegovo pravo vlasništva.

10.1. Prije svega treba istaknuti da Hrvatske šume d.o.o. u kontekstu ovog spora predstavljaju tijelo državne vlasti s obzirom da je njihov osnivač Republika Hrvatska koja ih je osnovala radi gospodarenja državnim šumama na čitavom području Republike Hrvatske.

10.2. Nadalje, posjećena stabla u vrijeme donošenja rješenja o povratu nalazila su se u stovarištima u šumama koje su predmet ovog spora.

10.3. Sud prvog stupnja točno navodi da se prema čl. 49. st. 1. Zakona o naknadi imovina koja je predmet naknade daje prijašnjem vlasniku prema stanju i načinu korištenja u kojem se nalazi u vrijeme donošenja prvostupanjskoga rješenja o utvrđivanju prava vlasništva, bez obzira na način korištenja u kojem se imovina nalazila u trenutku oduzimanja.

10.4. Međutim, u okolnostima kada je Hrvatskim šumama d.o.o. poznato odnosno moralo biti poznato još od 2014. da je u tijeku postupak za povrat imovine sukladno Zakonu o naknadi s obzirom da je izvršena zabilježba postupka povrata u zemljišnim knjigama, kao i da su se stabla u vrijeme donošenja prvostupanjskoga rješenja o utvrđivanju prava vlasništva nalazila u stovarištima tužiteljevih šuma, tumačenje suda prvog stupnja koje je prethodno izloženo predstavlja pretjerani formalizam koji je narušio pravičnost ovog postupka, a time doveo i do povrede prava na pošteno suđenje čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske te čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i povrede prava vlasništva (dalje u tekstu Konvencija) iz čl. 49. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.

10.5. Pravna stajališta koja su proizvod "mehaničke" primjene pozitivnog prava, bez uzimanja u obzir konteksta i bez sagledavanja pravnog problema kao jedinstvene cjeline, s aspekta zaštite ustavnih prava, ali i s aspekta temeljnih vrijednosti ustavnog poretka Republike Hrvatske, nisu prihvatljiva.

Prvostupanjski sud je pristupio mjerodavnom pravu na pretjerano formalan i nefleksibilan način, zanemario je opća načela hrvatskog pravnog poretka utemeljenog na vladavini prava i zaštiti individualnih ustavnih prava pojedinaca, kao i nepošten, nerazložan, nerazuman, pa i opresivan učinak primijenjenih zakona na individualnu pravnu situaciju tužitelja. Sud prvog stupnja mjerodavno pravo nije protumačio u svjetlu osobitih okolnosti konkretnog slučaja.

Pravna sigurnost - zajedno s načelom supremacije prava - podrazumijeva da je pravo stvoreno kako bi se primjenjivalo u praksi na konkretne životne situacije. Iako je apstraktno vrednovanje samog zakonodavstva važno za ostvarenje načela vladavine prava (...), kategoričnost objektivnog prava nikako ne znači da se pravna pravila smiju primjenjivati na konkretne životne situacije toliko nefleksibilno, mehanički i slijepo da postaje nemoguće uvažavati imperative razumnosti i pravičnosti. U svakom takvom slučaju uvijek će biti riječ o pretjeranom formalizmu protivnom Ustavu.

10.6. Uvažavajući prethodno navedeno, ovaj sud smatra da je tuženik dužan primjenom čl. 49. st. 1. Zakona o naknadi u svezi s čl. 29. st.1. 1. i 49. st. 1. Ustava RH i čl. 6. Konvencije i čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju naknaditi vrijednost stabala posječenih u tužiteljevim šumama, neovisno o tome što više nisu bili trajno spojeni s nekretninom.

10.7. Na iznos naknade vrijednosti posječenih stabala sukladno čl. 29. ZOO-a tužitelju pripadaju i zatezne kamate, i to od dana upisa u zemljišne knjige (9. prosinca 2019.) do isplate jer je tada tužitelj postao vlasnik predmetnih nekretnina i od tada je tuženik dužan isplatiti vrijednost prisvojenih stabala koje je prethodno prodao, a dio zahtjeva tužitelja u pogledu zateznih kamata, i to od 31. siječnja 2018. pa do upisa tužitelja kao vlasnika u zemljišne knjige, pravilno je odbijen.

11. Slijedom navedenoga, prvostupanjska je presuda pretežnim dijelom preinačena primjenom čl. 373. ZPP-a na način da je tužbeni zahtjev tužitelja pretežnim dijelom prihvaćen, a primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a u dijelu odluke o tijeku zateznih kamata žalba je odbijena kao neosnovana te je u tom dijelu prvostupanjska presuda potvrđena.

12. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP u vezi sa čl. 155. ZPP-a.

12.1. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 143/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22).

12.2. Tužitelju pripada pravo na naknadu troška sastava tužbe (Tbr. 8/1), troška sastava četiri podneska (Tbr. 8/1), troška sastava žalbe te troška zastupanja na tri ročišta (Tbr. 9/1), u vrijednosti 3439 bodova za svaku od navedenih radnji, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda (1,99 EUR) i uvećano za porez na dodanu vrijednost (Tbr. 42) po stopi od 25% iznosi ukupno 76.990,61 eur.

12.3. Tužitelju pripada i pravo na naknadu troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 331,81 eur, tako da sveukupno određeni trošak iznosi 77.990,61 eur.

13. Primjenom čl. 155. ZPP-a zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu je odbijen kao neosnovan jer nije bio potreban za vođenje spora.

U Zagrebu 3. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević