Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-2508/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Feuš kao predsjednika vijeća, te članova vijeća Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i Tomislava Aralice, u pravnoj stvari tužitelja OA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojega zastupa punomoćnik Damir Švec, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Damir Švec i Hanibal Hunjek u Zagrebu protiv tuženika Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Stubičke Toplice, Stubičke Toplice, Park Matije Gupca 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Sanja Barbarić, odvjetnica u Osroslavju, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj Pr-50/2018-41 od 2. lipnja 2022. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 3. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj Pr-50/2018-41 od 2. lipnja 2022. godine u pobijanom dijelu pod točkom II izreke i pod točkom III izreke u dijelu kojim mu nije dosuđen daljnji trošak. II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 26.314,44 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose glavnice kako je pobliže navedeno u izreci, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim dosuđenim bruto iznosima (točka I izreke). Odbijen je preostali dio tužbenoga zahtjeva za isplatu iznosa od 11.305,30 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama kao neosnovan (točka II izreke). Naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 8.972,50 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 2. lipnja 2022. godine do isplate (točka III izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj pod točkom II izreke i pod točkom III izreke u dijelu kojim mu nije odmjeren daljnji trošak zbog žalbenih razloga koji su propisani odredbom čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP) sukladno odredbi čl. 365. st. 1. ZPP, s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijani dio presude preinači u smislu žalbenih navoda. Zahtjeva naknadu troška žalbenoga postupka.

3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu kojim osporava žalbene navode tužitelja i predlaže da se pobijani dio presude potvrdi, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nije ustanovljeno da bi donošenjem pobijane presude kao i postupkom koji je prethodio donošenju pobijane presude bila počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu dodatka za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada kao i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi.

7. U ovome stadiju postupka sporno je ima li tužitelj pravo na dodatak za rad neradnim danom- nedjeljom u visini od 150%.

8. Temeljem utvrđenja da je tužitelj u pogledu rada nedjeljom istaknuo da se osnovna plaća radnika uvećava za 35% i da se uvećava za rad neradnim danom za 150% i da se ti dodaci ne isključuju pozivajući se na odredbu čl. 9. Zakona o potvrđivanju ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske, da pitanje neradnih dana uređuju odredbe Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08 i 74/11) tako da je odredbom čl. 2., koji je bio na snazi u utuženo vrijeme, propisano da su neradni dani za koje radnici imaju pravo na naknadu plaće: 1. siječnja, 6. siječnja, Uskrs i Uskrsni ponedjeljak, Tijelovo, 1. svibnja, 22. lipnja, 25. lipnja, 5. kolovoza, 15. kolovoza, 8. listopada, 1. studenoga, 25. i 26. prosinca, dakle, da nedjelja nije navedena kao neradni dan za koji bi tužitelju pripadala naknada plaće u visini od 150%, da je odredbom čl. 51. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, broj 126/11, 143/13, 96/15- dalje: KU) propisano da se osnovna plaća radniku uvećava za rad noću 40%, rad subotom 25%, rad nedjeljom 35%, prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili turnusima, da je stavkom 8. propisano da za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150%, dok je odredbom stavka 12. propisano da se ti dodaci međusobno ne isključuju, te da predmetni propis jasno razlikuje rad nedjeljom i propisuje ga u stavku 1. čl. 51. KU od rada na neradne dane utvrđene zakonom koje normira u stavku 8 pa je nesporno da radnik ima pravo na uvećanje za rad nedjeljom osnovne plaće za 35% što je različito od uvećanja od 150% koje radniku pripada isključivo za rad u dane blagdana, neradne dane i rad na dan Uskrsa, prvostupanjski sud je pravilno djelomično odbio tužbeni zahtjev za iznos od 11.305,30 kuna.

9. Žalitelj ponovno u žalbenome postupku ponavlja navode koje je isticao pred prvostupanjskim sudom i koje je taj sud valjano i obrazloženo otklonio. Naime, činjenica da je na snazi Zakon o potvrđivanju Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima (Narodne novine, broj 3/97) koji u čl. 9. propisuje da su nedjelje neradni dani ne može utjecati na zakonitost i pravilnost pobijane odluke. To iz razloga što navedeni Zakon nije pravna osnova za isplatu uvećanja na plaće radnika za rad na neradni dan već suradnja države u duhu Katoličke crkve, te iz razloga što se mogu kumulirati samo dodatak za rad nedjeljom od 35% i dodatak za rad neradnim danom utvrđenim zakonom od 150%.

10. S obzirom da nedjelja nije neradni dan utvrđen zakonom na koji bi tužitelj imao pravo na uvećanje plaće za rad na taj dan, pravilno je prvostupanjski sud djelomično odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnoga stanja iz čl. 355. ZPP kao niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava iz čl. 356. ZPP.

11. Odluka o troškovima parničnoga postupka pravilna je i zakonita po osnovi sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP imajući u vidu da je tužitelj u sporu uspio djelomično, pa su žalbeni navodi u tome pogledu neosnovani.

11.1. U odnosu na odbijeni trošak parničnoga postupka u odnosu na sastav podneska od 17. travnja 2021. godine (list 462- 464 spisa) treba reći da je u okolnostima konkretnoga predmeta gdje je tužitelj zaprimio poziv za ročište dana 22. ožujka 2021. godine za ročište za dan 19. travnja 2021. godine, a sukladno odredbi čl. 229.a st. 2. ZPP, morao je 8 dana prije ročišta predati predmetni podnesak, a što je propustio učiniti. Stoga mu pravilno nije odmjeren trošak za taj podnesak.

12. Slijedom svega navedenoga trebalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijani dio prvostupanjske presude, pa je odlučeno izrekom ove drugostupanjske presude pod točkom I.

13. Tužitelj nema pravo na naknadu troška žalbenoga postupka jer nije uspio u istome (čl. 166. st. 1. ZPP).

14. Tuženik nema pravo na nagradu za sastav odgovora na žalbu jer ta procesna radnja u postupku nije potrebna sukladno odredbi čl. 155. ZPP. Stoga je odlučeno pod točkom II izreke ove presude.

U Zagrebu, 3. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Vlasta Feuš