Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-858/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sanje Joke Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Ivi i Maji Smrké, odvjetnicima iz ZOU u Splitu, Riječka 18, protiv tuženika Sileo Resorts d.o.o., Zagreb, Kranjčevićeva 44, OIB: 42460248495, zastupanog po punomoćniku Igoru Svilaru, odvjetniku u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1172/2020 od 27. listopada 2021., dana 3. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 1172/2020 od 27. listopada 2021. u dijelu pod točkom I i IV izreke te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

I. Utvrđuje se da je Odluka tuženika o otkazu Ugovora o radu od 11. studenog 2019. sklopljenog između tužitelja i tuženika, koja Odluka je donesena 16. ožujka 2020. radi nezadovoljavanja radnika na probnom radu, nedopuštena i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu za vraćanjem na radno mjesto šefa kuhinje na kojem je radio prije donošenja Odluke o otkazu ugovora o radu.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu za naknadom plaće za razdoblje od 18. ožujka 2020. pa do vraćanja na posao u mjesečnom bruto iznosu od 22.805,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove.

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tuženik u dijelu pod točkom I i IV izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava kao i u pogledu odluke o troškovima parničnog postupka predlažući da drugostupanjski sud preinači presudu u pobijanom dijelu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku, podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tuženika je osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a međutim počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354.st.1.t.11.ZPP-a na koju osnovano ukazuje tuženik jer presude ima nedostataka zbog kojih se ne može na pravilan način ispitati jer nisu navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama koji bi opravdavali zaključak suda da je otkaz nedopušten.

5. Među strankama je sporno je li predmetni otkaz radi nezadovoljavanja radnika, ovdje tužitelja, na probnom radu a na što ovdje tuženik kao poslodavac ima pravo bez obrazlaganja koji su to razlozi, posljedica šikane tuženika koji je zloupotrijebio svoje pravo na otkazivanje Ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu u okolnostima kada postoje razlozi za drugu vrstu otkaza pa je stoga sporno da li je takav otkaz dopušten.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

-da iz Odluke o otkazu proizlazi da je tuženik otkazao Ugovor o radu radi nezadovoljavanja tužitelja na probnom radu,

-da iz obrazloženja proizlazi da je tužitelj u okviru navedenog radnog mjesta naročito trebao obavljati poslove: osmišljavanje menija, trening osoblja, organizaciju rada unutar kuhinje, nabavu i ostale poslove sukladno sistematizaciji društva, te da je tužiteljeva temeljna obveza iz Ugovora o radu dužnost da svoj posao obavlja s nužnom pozornošću dobrog domaćina i na način koji ne ugrožava svoj život ili zdravlje kao i zdravlje drugih radnika,

-da iz Odluke o otkazu proizlazi da tužitelj nije zadovoljio očekivanja poslodavca u okviru radnog mjesta na koje je zaposlen, te njihov radni odnos više nije moguće nastaviti.

-da iz iskaza tužitelja u bitnome proizlazi da je bio sous-chef u restoranu u Londonu s tri Michelinove zvjezdice te su ga zvali iz San Canziana da preuzme poziciju šefa kuhinje a službeno je tamo počeo raditi u studenom 2019. kada je sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme s tuženikom uz uvjet probnog rada,

-navodi da mu nitko nije bio nadređen niti mu je itko rekao da će netko ocjenjivati njegov rad ,a radio je u tom restoranu do 5. siječnja 2022. kada su svi otišli na godišnji odmor uključujući i njega i službeno je bio na godišnjem odmoru do 15. ožujka 2020., a da je hotel bio u renoviranju,

-da ga je gospodin HF zvao bar dva, tri puta tjedno i s njim se nalazio kako bi radili na kuhinji i ekonomiji kuhinje te je on bio zadovoljan s njegovim sposobnostima i excell tablicama,

- da je 25. veljače 2020. iz [adresa] došao u [adresa] kako bi vidio kako napreduju radovi i pokušao je organizirati kuhinju i tada je saznao da će mu MF kao menadžer hrane i pića biti nadređen kada se restoran otvori,

- cijelo to vrijeme čuo se s gospodinom A koji je 6. ožujka 2020. došao u [adresa] i on mu je pripremao jela s kojima je bio oduševljen, a o čemu postoje i dokazi u vidu whats app poruka,nakon dva do tri dana našao se sa BF i MF koji su mu rekli da će ga morati otpustiti jer da će hotel najvjerojatnije morati zatvoriti zbog korone i da će hotel financijski trpjeti, te su mu rekli da navodno nije zadovoljio neke uvjete i da nije odgovorio na nekakav e-mail a taj e-mail je bio poslan na njegov privatni e-mail u ponoć a do tada nije imao poslovni e-mail a sve što je radio za vrijeme godišnjeg odmora radio je preko svog privatnog e-maila, rečeno mu je da je otkaz dobio zbog toga što malo je, malo nije na poslu, na što je odgovorio da je samoinicijativno došao i da mu godišnji odmor još uvijek traje do 15. ožujka 2020. tako da on niti ne može zadovoljiti na radu koji uopće ne postoji,

-da je nakon što je gospodina HF izvijestio da će cijeli slučaj morati dati na sud ponudili su mu dva ugovora, prvi da nije zadovoljio na probnom radu, a drugi sporazumni s ponudom od 10.000,00 kuna za njegove recepte, na što on nije pristao,

-nakon što je otišao, 6 ili 7 ljudi koji su bili u njegovom timu su otišli od tuženika a naknadno je saznao da je njegov sous-chef dobio ponudu od gospodina BF da dođe raditi na njegovu poziciju, ali za manje novaca,

-navodi da nitko u hotelu nije adekvatan da ga ocijeni te MF nema kompetencije da ocijeni njegov rad, jer isti nikad nije radio u restoranu, niti u restoranu s Michelinovom zvjezdicom, a pogotovo s tri zvjezdice, kojih u Engleskoj ima 4, a on je radio u njih tri od četiri,

-da je bio na godišnjem odmoru ali je svakodnevno viđao g. BF i sa istim je komunicirao i on mu nije davao nikakve smjernice za rad, pričali su o tome koliko ima rezervacija, tko dolazi, je li netko vegan i slično, ako su gosti dolazili u grupama on bi napravio tri vrste jelovnika koje bi BF proslijedio njima i oni bi odlučili te je također sa istim komunicirao ako bi nekog trebalo zaposliti ili odrediti plaću, u Splitu se često nalazio s gospodinom HF oko poslovnih stvari te je kao chef kuhinje planirao i slagao jelovnik, zapošljavao kuhare, ugovarao s dobavljačima, radio normative jela, ekonomiju kuhinje, jelovnike za bazene, za bar, za room service, za doručak, a la carte jelovnik i fine dining jelovnike za večeru te je sve što je vezano za hranu išlo preko njega,

-da zakonski zastupnik tuženika HF navodi u svom iskazu da je kao vlasnik i direktor tuženika u ime tuženika donio pobijanu odluku o otkazu, a sve sukladno savjetu i prijedlogu BF, direktora hotela, i MF, voditelja odjela hrane i pića, zbog toga što tužitelj nije zadovoljio na probnom radu,

-navodi da je s tužiteljem komunicirao u razvojnoj fazi kada su dogovarali meni i cijeli koncept te je njegovo mišljenje bilo pozitivno što se tiče tužitelja kao kuhara međutim, nezadovoljstvo tužiteljem nije bilo zbog kvalitete njegovog kuhanja, već zbog toga što je od menadžmenta dobio informaciju da komunikacija i način vođenja kuhinje nije na nivou te je nadređena osoba pratila rad tužitelja i ocjenjivala njegov rad,

- misli da je restoran radio do 10. siječnja 2020., nakon čega je bila zimska pauza a za vrijeme zimske pauze vrše se pripreme za sezonu,

- u svom iskazu svjedok BF, direktor hotela San Canzian od 12. rujna 2019., iskazao je da je tužitelja upoznao kada je došao u hotel te je tužitelju Ugovor o radu otkazan zbog nezadovoljavanja na probnom roku,navodi da je sudjelovao u donošenju te odluke i to savjetodavno i sa informacijama o rezultatima, s obzirom da radi na terenu, odnosno u hotelu, da je hotel od 5. siječnja pa do 15. ožujka 2020. bio zatvoren da bi ga nakon tri dana ponovno zatvorili zbog lockdown-a te je u tom razdoblju tužitelj bio zadužen za pripremu kuhinje za narednu sezonu,radio je od doma u [adresa], dolazio je na sastanke u [adresa], te je i putovao, tužitelj je radio od sklapanja Ugovora o radu pa do pred Božić ili Novu godinu kada je otišao na godišnji odmor,do veljače 2020. hotel nije imao menadžera za hranu i piće, te je do tada on bio zadužen za te poslove, a od veljače 2020. je MF došao kao menadžer hrane i pića dok je tužitelj bio zadužen za pripremu jelovnika koji su na neki način trebali pratiti politiku i smjer cjelokupne firme, morao je voditi računa prilikom sastavljanja recepata o cijelom razredu jela, kao i o HACCP-u, odnosno zdravstvenoj ispravnosti hrane, bio je zadužen za strukturu tima, suradnju s dobavljačima, recepture, normative i slično,

-da je prije nego što je otvoren, hotel je imao suradnju s restoranom Noel iz Zagreba a nakon prekida suradnje s restoranom Noel tužitelj je po odabiru ljudi iz Noela trebao početi raditi samostalno u hotelu San Canzian,

-da tužitelj nije poštivao neke vremenske okvire, nekoliko puta su mu se trebale vraćati recepture, jer nije poštivao normativne stavke za izdavanje računa, te je bila i jedna situacija pred otvaranje hotela, odnosno jedan događaj na koji je došla agencija zadužena za priljev gostiju iz Amerike te je tužitelj s kuhinjom odradio dio koji se tiče fotografiranja hrane koja je dolazila iz kuhinje, ali to je bilo samo za promo materijale i za web stranicu, međutim, nije bila pripremljena hrana za goste iz Amerike, odnosno ista nije bila pripremljena na vrijeme te je tužitelj rekao da je on jednostavno zaboravio na taj dio,

-navodi da je tužitelja upozoravao na propuste odnosno iznosio mu je zamjerke, razgovarali su svaki dan, te su raspravljali i pozitivne i negativne stvari,

-svjedok MF u svom iskazu navodi da je kod tuženika "Food & beverage manager" od 1. ožujka 2020., da je s tužiteljem radio ta prva dva tjedna, te je tužitelju bio prvi nadređeni te je istoga viđao u ta dva tjedna isključivo u hotelu kada je bio tamo,

-da su njega za stručno mišljenje o radu tužitelja pitali direktor gospodin BF i vlasnik gospodin HF, te im je on i dao svoje mišljenje da nije bio zadovoljan s angažmanom tužitelja, odnosno njegovim performansom, zalaganjem, HACCP-om, tužitelj također nije dolazio na sastanke, nije sastavljao menije, nije vodio računa o organizaciji i treninzima tima koji se dogodio u prvih mjesec dana ožujka 2020. kada je u hotel dolazila jedna agencija iz [adresa], te tužitelj uopće nije znao za taj event i to je sve odradio jedan drugi dečko.

7. Prvostupanjski sud polazeći od utvrđenja da je tužitelj u vremenskom razdoblju od 5.siječnja 2020. do 15. ožujka 2020. bio na godišnjem odmoru, te da u navedenom razdoblju hotel nije radio ,a da je tužitelj u [adresa] došao 25. veljače 2020. te mu je nakon par dana od nadređenih rečeno da će mu tuženik zbog korene dati otkaz, izvodi pravni zaključak da je tuženik tužitelju dao otkaz zbog prestanka potrebe za njegovim radom zbog okolnosti koje su nastupile zbog pandemije uzrokovane virusom Covid-19 a ne zbog toga što isti nije zadovoljio na probnom radu pa je stoga tuženik kao poslodavac zloupotrijebio svoje pravo na otkazivanje ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu.

8. Međutim ovakav pravni zaključak prvostupanjskog suda za sada ne može prihvatiti ovaj sud jer u ovom konkretnom slučaju sud nije dao jasne razloge da se radi o zloupotrebi otkaza ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu a zapravo je otkaz tužitelju dan zbog pandemije korona virusom, jer iz dokaznog postupka proizlazi da i za vrijeme pandemije je hotel obavljao poslove neovisno što je hotel bio zatvoren za goste ali je i dalje postojala potreba za obavljanjem poslova vezanih za radno mjesto tužitelja poput pripreme jelovnika i normativa a iz iskaza nekih od svjedoka tuženika proizlazi da komunikacija sa tužiteljem nije bila zadovoljavajuća odnosno na nivou.

9. Prema odredbi čl. 53. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje: ZR-a) je propisano da nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdani razlog za otkaz ugovora o radu te je diskrecijsko pravo poslodavca procjenjivati da li radnik ovdje tužitelj zadovoljava na probnom radu ne samo u pogledu ostvarenja zadanih rezultata već i u pogledu ostalih osobina u komunikaciji i suradnji s nadređenima.

10. Pri tome diskrecijsko pravo poslodavca se ogleda u tome da isti nije dužan konkretizirati iz kojih razloga smatra da radnik nije udovoljio njegovim očekivanjima za vrijeme probnog rada a na što ukazuje recentna sudska praksa i na što osnovano ukazuje tuženik u žalbi.

11. Naime, ocjenu o tome je li radnik zadovoljio na probnom radu daje poslodavac i u toj ocjeni je sadržana subjektivnost samog poslodavca prema stručnim i radnim sposobnostima zaposlenika i to i jest smisao instituta probnog rada i to nezadovoljstvo poslodavca predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 53. st. 3. ZR-a.

12. Međutim nezadovoljstvo poslodavca radom radnika na probnom radu predstavlja samo po sebi posebno opravdan razlog ako taj otkaz nije šikanozan.

13. Međutim u pogledu okolnosti je li se ovdje radi o šikanoznom ponašanju poslodavca po mišljenju ovog suda sud nije dao konkretne razloge osim objektivnih okolnosti da je došlo do pandemije korona virusom zbog čega hotel nije radio za goste a što nije dovoljan razlog za izvođenjem zaključka da se radi o šikanoznom ponašanju poslodavca naspram radnika a upravo teret dokazivanja šikane je na tužitelju .

14. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl.369.st.1.ZPP-a valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje a kako je to odlučeno u izreci ove drugostupanjske odluke te ponovno odlučiti o troškovima parničnog postupka.

15. U nastavku postupka sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim drugostupanjskim rješenjem te nakon toga donijeti pravilnu i na zakonu utemeljenu odluku.

15. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci (čl. 166. ZPP-a)

U Zagrebu 3. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Sanja Joka Umićević