REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8

52100 Pula

Poslovni broj: Povrv-140/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola po sucu Saši Javoranu, kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijalista Gorana Lipljana, u pravnoj stvari tužitelja ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., sa sjedištem u [adresa], na adresi [adresa], PODRUŽNICA ZAGREBPARKING, sa sjedištem u [adresa], na adresi [adresa], OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Šunić, Lisec, Kancir d.o.o. Zagreb, odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženice MZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate - Predmeti proslijeđeni od JB po prigovoru na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave do 50.000,00 kn, nakon zaključenja glavne i javne rasprave 14. studenog 2024., održane u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja ŠZ, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu Šunić, Lisec, Kancir d.o.o. Zagreb, 20. prosinca 2024. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Kukučke iz Pule, poslovni broj Ovrv- 20150/16 od 6. prosinca 2016. te se odbija u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu postupovnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Dana 30. studenog 2016. ovrhovoditelj (sada tužitelj) je javnom bilježniku podnio prijedlog za ovrhu temeljem izvatka iz ovjerenih poslovnih knjiga radi naplate novčane tražbine u visini od 200,00 kn (sada 26,54 eur[1] ) s pripadajućim zakonskom zateznim kamatama, potražujući i trošak ovršnog postupka, zbog čega je javni bilježnik donio

1 Fiksni tečaj konverzije 1 eur = 7,53450 kn za sve dvojno iskazane iznose.

Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-20150/16 od 6. prosinca 2016.

2. Protiv Rješenja o ovrsi ovršenica, sada tuženica, podnijela je pravodoban prigovor pobijajući isto u cijelosti, uz navod da nema nikakva saznanja o navodnom dugu prema tužitelju te ističući prigovor zastare utužene tražbine.

3. Ovosudnim rješenjem, poslovni broj: Povrv-140/2023-6 od 11. siječnja 2024. stavljeno je izvan snage Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Kukučke iz Pule, poslovni broj: Ovrv-20150/16 od 6. prosinca 2016., u dijelu u kojemu je određena ovrha te su ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Podneskom od 24. listopada 2023. tužitelj se očitovao na prigovor tuženice na način da je naveo kako je tužitelj pravna osoba koja sukladno članku 4. Odluke o organizaciji i načinu naplate parkiranja (Službeni glasnik Grada Zagreba br. 12/2011; u daljnjem tekstu: Odluka), kojeg dostavlja u privitku, obavlja komunalnu djelatnost organizacije i naplate parkiranja na području Grada Zagreba. Sukladno članku 7. Odluke parkiranjem vozila na javnom parkiralištu vozač odnosno vlasnik vozila sklapa s organizatorom parkiranja ugovor o korištenju javnog parkirališta s naplatom uz korištenje dnevne parkirališne karte prihvaćajući uvjete propisane ovom odlukom. Člankom 24. Odluke propisano je da ako korisnik parkirališta u roku od 5 (pet ) minuta od parkiranja vozila ne istakne valjanu parkirališnu kartu u materijaliziranom obliku smatra se da je pristao preuzeti dnevnu kartu. U konkretnom slučaju tuženik je na javnom parkiralištu parkirao vozilo reg. oznake [registarska oznaka], a da pritom nije imao valjanu parkirališnu kartu, što je utvrđeno neposrednim nadzorom tužitelja kao organizatora parkiranja. Tuženik je spornog dana bio vlasnik prethodno navedenog vozila u dokaz čega u prilogu tužitelj dostavlja podatke iz informacijskog sustava MUP-a RH o vlasniku vozila. Kako spornog dana tuženik nije imao istaknutu valjanu parkirališnu kartu, očito je da je sukladno odredbama Odluke preuzeo dnevnu parkirališnu kartu s nalogom za plaćanje. Cijena dnevne parkirališne karte određena je člankom 7. Pravilnika o korištenju javnih parkirališta (Službeni glasnik Grada Zagreba br. 9/11, 10/11, 12/11 ) te za I. zonu iznosi 26,54 eura/200,00 Kn. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da Naslovni sud održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Kukučke iz Pule, poslovni broj Ovrv-20150/2016 od 06. prosinca 2016.godine, uz naknadu troškova ovog parničnog postupka kao i troška sudske pristojbe na presudu po određenju suda. U prilogu svog podneska, tužitelj je dostavio Odluku o organizaciji i načnu naplate parkiranja (Službeni glasnik Grada Zagreba br. 12/2011), Pravilnik o korištenju javnih parkirališta (Službeni glasnik Grada Zagreba br. 9/11, 10/11, 12/11 ), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o korištenju javnih parkirališta, od 30. svibnja 2011., Pravilnik o izmjeni Pravilnika o korištenju javnih parkirališta, od 11. srpnja 2011., Specifikaciju dnevnih parkirališnih karata po vozilu, za vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] odnosno račun broj 20120412593 od 30.04.2012, fotografije vozila, podatke iz informacijskog sustava MUP-a RH o vlasniku predmetnog vozila i presudu Županijskog suda Slavonski Brod, Gž-244/21.

4.1. Podneskom od 20. veljače 2024., tužitelj je u cijelosti ponovio navode iz podneska od 24. listopada 2023., te je ponovo dostavio istu dokumentaciju, uz dostavu Analitičke kartice tužitelja br. 52735.

5. Na pripremnom ročištu od 14. studenog 2024., održanom u odsutnosti uredno pozvane tuženice, tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbe, tužbenog zahtjeva i kod svih dotadašnjih navoda. Tužitelj se na ročištu suglasio da sud sudi temeljem postojećih dokaza u spisu, slijedom čega je zaključen prethodni postupak i provedena glavna rasprava čitanjem odnosno uvidom u cjelokupnu dokumentaciju spisa predmeta.

6. Radi razjašnjenja za ovaj postupak odlučnih okolnosti te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka pročitao odnosno izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu predmeta i to: prijedlog za ovrhu (str. 1. do 2. spisa), Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja - vjerodostojnu ispravu (str. 3. spisa), Rješenje o ovrsi javnog bilježnika Ivana Kukučke iz Pule, poslovni broj Ovrv- 20150/16 od 6. prosinca 2016. (str. 4. spisa), prigovor tuženice (str. 5. spisa), podnesak tužitelja od 24. listopada 2023. kojim se očituje na prigovor tuženice (str. 9. do 10. spisa) sa prilozima i to Odluku o organizaciji i načinu naplate parkiranja (Službeni glasnik Grada Zagreba br. 12/2011, str. 11. do 17. spisa), Pravilnik o korištenju javnih parkirališta (Službeni glasnik Grada Zagreba br. 9/11, 10/11, 12/11, str. 18. do 23. spisa), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o korištenju javnih parkirališta, od 30. svibnja 2011. (str. 24. do 25. spisa), Pravilnik o izmjeni Pravilnika o korištenju javnih parkirališta, od 11. srpnja 2011. (str. 26. spisa), Specifikaciju dnevnih parkirališnih karata po vozilu, za vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] odnosno Račun broj 20120412593 od 30. travnja 2012. (str. 27. spisa), fotografije vozila (str. 28. spisa), podatke iz informacijskog sustava MUP-a RH o vlasniku vozila reg. oznaka [registarska oznaka] (str. 29. spisa), Presudu Županijskog suda u Slavonskom brodu poslovni broj Gž-244/2021-3 od 1. travnja 2022. (str. 30. do 33. spisa), podnesak tužitelja od 20. veljače 2024. s prilozima (str. 45. do 51. spisa) i Analitičku karticu tužitelja br. 52735 (str. 52. spisa).

7. Sud je proveo predložene dokaze stranaka čitanjem cjelokupne dokumentacije spisa, pri čemu, u smislu članka 7. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08

– ispravljene, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13 i 89/2014; dalje u tekstu: ZPP), u svezi članka 3. stavak 3. ZPP nije bio ovlašten utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele, niti dokaze koje stranke nisu predložile, jer nije posumnjao da bi stranke raspolagale zahtjevima o kojima se ne bi moglo raspolagati.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.

9. Predmet tužbenog zahtjeva u ovom sporu male vrijednosti (članak 458 ZPP-a) jest zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 26,54 eur (ranije 200,00 kn) za izdanu dnevnu parkirnu kartu temeljem ugovora o korištenju javnog parkirališta s naplatom. Sukladno odredbi članka 461.a ZPP-a, u postupku u sporovima male vrijednosti tužba se uvijek dostavlja tuženiku na odgovor te su stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica. Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu. Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 3. ovoga članka sud neće uzeti u obzir.

10. Prema odredbi članka 219. ZPP svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. U smislu citirane odredbe svaka je stranka dužna dokazati istinitost svojih tvrdnji pa ukoliko u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva odnosno osnovanosti istaknutih prigovora. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP koja obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

11. U ovoj je pravnoj stvari nesporno da tužitelj potražuje od tuženice iznos od 26,54 eur (ranije 200,00 kn) na ime dnevne parkirne karte za parkiranje vozila tuženice na javnom parkiralištu pod naplatom, kojim upravlja tužitelj, bez valjane satne karte odnosno zbog povrede odredbi Odluke o organizaciji i načinu naplate parkiranja ( Službeni glasnik Grada Zagreba br. 12/2011; u daljnjem tekstu: Odluka).

11.1. Među strankama je sporna pravna osnova tužbenog zahtjeva odnosno sporno je da li je tuženik koristio usluge tužitelja parkiranjem svojeg vozila na javnom parkiralištu pod naplatom kojim upravlja tužitelj. Sporna je također i visina tužbenog zahtjeva, kao i da li je utužena tražbina zastarjela.

12. Uvodno je sud ispitao nalazi li se utužena tražbina u zastari. Odredbom članka 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008; u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Budući da je utužena tražbina dospjela na naplatu 31. svibnja 2012. (utvrđeno uvidom u vjerodostojnu ispravu – izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga tužitelja na str. 3. spisa te iz računa br. 20120412593 od 30. travnja 2012. na str. 27. spisa), a prijedlog za ovrhu (koji se sada smatra tužbom) je podnesen 30. studenog 2016., proizlazi da za to potraživanje do dana podnošenja tužbe nije protekao zastarni rok od 5 godina.

12.1. U odnosu na osnovanost osnove tužbenog zahtjeva, sud je uvidom u Specifikaciju izdanih dnevnih parkirališnih karata po vozilu – za vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] odnosno Račun broj 20120412593 od 30. travnja 2012. (str. 27. spisa), fotografije vozila za predmet broj 52735 (str. 28. spisa) te u MUP informaciju o vlasniku/ korisniku vozila (str. 29. spisa), utvrdio da je tuženica dana 20. travnja 2012. parkirala svoje vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] na parkirališnom mjestu javnog parkirališta Kneza Višeslava 12, Zagreb (I. zona), kojim sukladno članku 4. Odluke upravlja tužitelj. Nadalje, uvidom u članak 7. Pravilnik o korištenju javnih parkirališta (Službeni glasnik Grada Zagreba br. 9/11, 10/11, 12/11, str. 18. do 23. spisa), utvrđeno je da cijena dnevne parkirališne karte za I. zonu iznosi 200,00 kn (sada 26,54 eur). Međutim, stav je ovoga suda kako dnevna parkirališna karta predstavlja samo drugi naziv za ugovornu kaznu. Naime, Odlukom Ustavnog suda U-II/355/2007 od 10.12.2008. godine u potpuno istovjetnoj situaciji vezano za naplatu ugovorne kazne iz ugovora o parkiranju u svezi s neisticanjem parkirne karte, list 9 obrazloženja te odluke, nedvosmisleno i jasno je izraženo pravno stajalište Ustavnog suda kojim se za potpuno istovjetnu situaciju određuje narav ugovornog odnosa između davatelja usluge- parkiranja i korisnika usluge- korisnika parkirnog mjesta. Tako je Ustavni sud u svom pravnom stajalištu u toj Ustavnoj odluci, koja vezuje i svojim autoritetom i sudove bilo kojeg ranga, naglasio da je riječ o ugovoru koji ima pravna obilježja tzv. tipskog adhezionog ugovora iz čl. 295 ZOO-a pri čemu su ugovorne strane davatelj javne usluge parkiranja i korisnik parkirnog mjesta.

13. Člankom 350. stavkom 3. ZOO-a propisano je da ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obveze. U ovoj pravnoj stvari nedvojbeno je da je utužena novčana tražbina, po svom pravnom karakteru ugovorna kazna (sukladno navedenom u točci 12. ovog obrazloženja), po osnovi dnevna parkirna karta koju je tužitelj izdao 30. travnja 2012. (str. 27. spisa), zbog neplaćanja usluge parkiranja vozila tuženice (dakle zbog neispunjenja novčane obveze) na parkiralištu pod naplatom kojim upravlja tužitelj.

14. Iz stanja spisa, dakle, proizlazi da je utužena novčana tražbina u osnovi ugovorna kazna zbog neispunjenja novčane tražbine koju tužitelj ima prema tuženiku zbog neplaćanja satne karte za uslugu korištenja parkirnog mjesta.

15. Kako je odredbom članka 350. stavka 3. ZOO, a koja je kogentne naravi, izričito propisano da ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obveze, to je postupanje tužitelja kojim je izdao tuženiku dnevnu parkirnu kartu nezakonito. Pri tom je, po stavu ovog suda, potpuno irelevantno što je jedinica lokalne samouprave – Grad Pula, člankom 5. Odluke o lokacijama propisala da "parkiranjem vozila na javnom parkiralištu s naplatom vozač, odnosno vlasnik ili korisnik vozila sklapa s Organizatorom parkiranja ugovor o korištenju javnog parkirališta s naplatom uz korištenje dnevne parkirne karte prihvaćajući opće uvjete ugovora o korištenju javnih parkirališta s naplatom propisanih ovom Odlukom." Naime, člankom 37. stavkom 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 99/1999, 29/2002), propisano je da ako sud u postupku utvrdi da drugi propis koji bi trebao primijeniti odnosno pojedina njegova odredba nisu suglasni sa Ustavom i Zakonom na konkretan slučaj će primijeniti neposredno Zakon. Dakle, okolnost da korisnik usluge parkiranja nije platio minimalni iznos korištenja te usluge daje pravo davatelju usluge da potražuje isplatu cijene usluge za vrijeme koje je usluga korištena, pa i zatezne kamate koje bi korisnik zbog kašnjenja bio dužan platiti, no nikako ne daje pravo davatelju usluge da zbog neplaćanja cijene usluge potražuje unaprijed određeni iznos neovisno o pruženoj usluzi odnosno ugovornu kaznu. Naposlijetku, stav je ovog suda i da je suprotno načelu savjesnosti i poštenja te načelu jednakosti činidbi tvrditi da činjenica neplaćanja sata korištenja usluge parkiranja predstavlja pristanak da se plati cijena parkiranja u trajanju od 24 sata.

16. Slijedom svega navedenog, nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. ZPP, stav je ovoga suda kako je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, te je s toga valjalo temeljem odredbe članka 451. stavka 3. ZPP ("u odluci o glavnoj stvari sud će odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida") odlučiti kao u točci I izreke.

17. Odluka o trošku iz točke II izreke temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP (koji propisuje da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove), a slijedom činjenice da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu.

U Puli-Pola, 20. prosinca 2024.

Sudac

Saša Javoran

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u tri (3) istovjetna primjerka (osim ako se podnosi putem e-komunikacije), u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude i rješenja za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu.

O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnku,

2. Tuženici.