REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revx-16/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice SG iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Igor Belić, odvjetnik u Puli, protiv I. tuženika- protutužitelja JG iz [adresa] te II. tuženika EG iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Saša Drobnjak, odvjetnik u Puli, radi utvrđenja i diobe, odlučujući o reviziji tužiteljice - protutuženice protiv dijela presude Županijskog suda u Puli – Poli broj Gž Ob-172/2016-2, Gž Ob-173/2016-2 od 16. rujna 2016., kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Poli, Stalne službe u Pazinu broj P Ob-92/2015-92 od 22. svibnja 2015., u sjednici održanoj 3. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e :

Revizija tužiteljice-protutuženice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja u toč. I. izreke utvrđeno je da je tužiteljica - protutuženica suvlasnica u 440/960 dijela nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj je sagrađena obiteljska kuća, a koje pravo suvlasništva joj je I. tuženik - protutužitelj dužan priznati, dok je u toč. II. izreke tužbeni zahtjev tužiteljice - protutuženice radi utvrđenja suvlasništva odbijen. Toč. III. izreke naloženo je I. tuženiku - protutužitelju da tužiteljici - protutuženici isplati iznos od 41.823,14 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po propisanoj stopi na pojedine iznose kako je to određeno navedenom točkom za razdoblje od 1. veljače 2013. mjesečno do 1. travnja 2015., do isplate. Toč. IV. izreke utvrđeno je postojanje tražbine I. tuženika-protutužitelja prema tužiteljici-protutuženici u iznosu od 195.816,89 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, a toč. V. utvrđena je tražbina tužiteljice-protutuženice prema I. tuženiku-protutužitelju u iznosu od 197.504,91 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja po stopi određenoj Uredbom Vlade RH teče do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj Uredbom Vlade Republike

Revx-16/2017-2

Hrvatske, a od 1. siječnja 2008. po stopi eskonta HNB uvećanoj za pet postotnih poena na mjesečne iznose od 1. rujna 2003. do 1. siječnja 2013. (kako je to pobliže određeno navedenom toč. V. presude), sve do isplate. Toč. VI. izreke prebijeni su protutužbeni zahtjevi I. tuženika-protutužitelja u iznosu od 195.816,89 kn i tužiteljice- protutuženice u iznosu od 197.504,91 kn. Toč. VII. izreke je naloženo I. tuženiku i II. tuženiku da tužiteljici solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 31.606,25 kn, a toč. VIII. izreke naloženo je I. tuženiku-protutužitelju da tužiteljici – protutuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 24.775,00 kn, dok je u toč. IX. izreke odbijen zahtjev tužiteljice-protutuženice za naknadu parničnog troška preko dosuđenog i u toč. X. izreke odbijen je zahtjev I. tuženika – protutužitelja za naknadu parničnog troška.

1.2. Dopunskom presudom suda prvog stupnja odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznose od 51.315,00 kuna od 19. listopada 2004., 94.225,01 kuna od 17. studenog 2002. i 50.276,86 kuna od 15. listopada 2004. do presuđenja.

2. Drugostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijena je žalba I. tuženika- protutužitelja kao neosnovana, te je potvrđena toč. III. izreke prvostupanjske presude te u cijelosti dopunska presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Pazinu, posl.br. P Ob-92/2015-103 od 20. svibnja 2016. U toč. II. izreke prihvaćena je žalba I. tuženika-protutužitelja kao osnovana u dijelu te su preinačene toč. IV., V. i VI. izreke prvostupanjske na način:

„IV. Utvrđuje se postojanje I. tuženikove-protutužiteljeve tražbine u iznosu od 195.816,89 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena koja teče od 9. travnja 2015. do isplate.

V. Utvrđuje se postojanje tužiteljičine-protutuženičine tražbine u iznosu od 50.600,32 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena koja teče na iznos od:

- 1.032,00 kuna od 01.05.2010.,

- 1.549,01 kuna od 01.06.2010.,

- 1.549,01 kuna od 01.07.2010.,

- 1.549,01 kuna od 01.08.2010.,

- 1.549,01 kuna od 01.09.2010.,

- 1.549,01 kuna od 01.10.2010.,

- 1.549,01 kuna od 01.11.2010.,

- 1.549,01 kuna od 01.12.2010.,

- 1.549,01 kuna od 01.01.2011.,

- 1.549,01 kuna od 01.02.2011.,

- 1.549,01 kuna od 01.03.2011.,

- 1.549,01 kuna od 01.04.2011.,

- 1.549,01 kuna od 01.05.2011.,

- 1.549,01 kuna od 01.06.2011.,

Revx-16/2017-2

- 1.549,01 kuna od 01.07.2011.,

- 1.549,01 kuna od 01.08.2011.,

- 1.549,01 kuna od 01.09.2011.,

- 1.549,01 kuna od 01.10.2011.,

- 1.549,01 kuna od 01.11.2011.,

- 1.549,01 kuna od 01.12.2011.,

- 1.549,01 kuna od 01.01.2012.,

- 1.549,01 kuna od 01.02.2012.,

- 1.549,01 kuna od 01.03.2012.,

- 1.549,01 kuna od 01.04.2012.,

- 1.549,01 kuna od 01.05.2012.,

- 1.549,01 kuna od 01.06.2012.,

- 1.549,01 kuna od 01.07.2012.,

- 1.549,01 kuna od 01.08.2012.,

- 1.549,01 kuna od 01.09.2012.,

- 1.549,01 kuna od 01.10.2012.,

- 1.549,01 kuna od 01.11.2012.,

- 1.549,01 kuna od 01.12.2012.,

- 1.549,01 kuna od 01.01.2013., sve do 9. travnja 2015.

VI. 1. Vrši se prijeboj tužiteljičine-protutuženičine tražbine u iznosu od 50.600,32 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose (kako je tijek kamata podrobnije opisan toč. II./“V.“ ove presude) po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 9. travnja 2015. s dijelom tražbine I. tuženika-protutužitelja u iznosu od 50.600,32 kuna.

3. Nalaže se tužiteljici-protutuženici da I. tuženiku-protutužitelju isplati iznos od 145.216,57 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 9. travnja 2015. po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena sve do isplate, umanjen za iznos zakonske zatezne kamate koji joj pripada na prebijeni iznos.

4. Odbija se protutužbeni zahtjev I. tuženika-protutužitelja u preostalom dijelu, kompenziranom iznosu od 50.600,32 kn i iznosu koji predstavlja iznos zakonske zatezne kamate koji pripada tužiteljici-protutuženici prema toč. II/„VI.1.“ ove presude.“ U toč. III. izreke drugostupanjske presude prihvaćena je žalba I. tuženika- protutužitelja, kao osnovana, te su preinačene toč. VII., VIII. i X. izreke prvostupanjske presude na način da tužiteljica-protutuženica i I. tuženik-protutužitelj snose svaki svoje troškove postupka, II. tuženik je dužan tužiteljici nadoknaditi trošak postupka u iznosu od 1.875,00 kn, dok je odbijen zahtjev tužiteljice-protutuženice u preostalom dijelu prema II. tuženiku u iznosu od 29.731,25 kn.

5. Protiv dijela drugostupanjske presude kojim je preinačena toč. IV., V. i VI. prvostupanjska presude, reviziju je podnijela tužiteljica – protutuženica pozivom na odredbu članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,

Revx-16/2017-2

28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), jer da se radi o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a o kojem pitanju je revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno sa shvaćanjem revizijskog suda. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, pobijano dio drugostupanjske presude preinačiti na način da potvrdi presudu prvostupanjskog suda u odnosu na glavnu stvar i u odnosu na troškove postupka uz nadoknadu troškova sastava revizije.

6. Odgovor na reviziju nije podnesen.

7. Revizija tužiteljice – protutuženice je nedopuštena.

8.1. Prema odredbi članka 382. stavak 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi članka 382. stavak 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

8.2. Na temelju čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

8.3. U slučaju da je u reviziji izostala bilo koja od navedenih pretpostavki, nema uvjeta za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

8.4. U reviziji tužiteljica - protutuženica postavlja sljedeće pitanje:

„Primjenjuje li se odredba čl. 339. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 3/94, 107/95, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO/91) odnosno sada odredbe čl. 198. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 dalje: ZOO/05) jednako kod sudskog prijeboja povodom prigovora radi prebijanja jednako kao i kod građanskopravnog prigovora prijeboja?“

8.5. Kao razloge važnosti za postavljeno pitanje tužiteljica - protutuženica ukazuje da je revizijski sud već zauzeo shvaćanje u odluci posl. broj Rev-x-765/11-2 od 21. prosinca 2011. u kojoj je isto postavljeno pitanje te u kojoj je dan odgovor :“Odredba čl. 339. st. 1. ZOO/91 odnosno sada odredba čl. 198. st. 1. ZOO/05 primjenjuje se kod sudskog prijeboja povodom prigovora radi prebijanja jednako kao i kod građanskopravnog prigovora prijeboja“.

8.6. Pritom revidentica ističe da je u navedenoj odluci ovoga suda o tom pitanju revizijski sud izrazio pravno shvaćanje pozvavši se na odluku broj Rev-x-652/09 odnosno da su u tom sporu sudovi primijenili odredbu čl. 339. ZOO u svezi prigovora zastare tuženikove tražbine istaknute prigovorom radi prijeboja, jer su našli da se i u tom slučaju tražbina može prebiti sa zastarjelim potraživanjem ako ono još nije bilo

Revx-16/2017-2

zastarjelo u času kad su se stekli uvjeti za prijeboj, ističući da u navedenom slučaju obje tražbine glase na novac, obje tražbine su dospjele, te da nije relevantan čas izjave o prijeboju, već da je relevantno kad su se stekli uvjeti za prijeboj.

8.7. Stoga revidentica smatra da je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem revizijskog suda.

9. U ovoj fazi postupka sporno je, je li osnovan tužiteljičin-protutuženičin prigovor radi prijeboja iznosa od 197.504,91 kn (koji se odnosi na ime polovice iznosa najamnine i zakupnine koji joj pripada na ime njezinog suvlasničkog dijela nekretnine za razdoblje od kolovoza 2003. do prosinca 2012. s osnove naknade za korištenje njezine polovine kuće) sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine naznačene mjesečne iznose od 1. rujna 2003. do 1. siječnja 2013. s ukupnom tražbinom I. tuženika- protutužitelja u iznosu 195.816,89 kn (koji se odnosi na naknadu vrijednosti ½ njegovog suvlasničkog dijela zemljišta u iznosu od 51.315,00 kn kao njegove posebne imovine i za iznos od 144.501,89 kn na ime izvršenih ulaganja u zgradu (kao polovicu uloženog) nakon 18. srpnja 2003. sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 50.276,86 kuna od 15. listopada 2004. te na iznos od 94.225,01 kuna od 27. studenog 2012.

10. Nižestupanjski sudovi polaze, između ostalog, od utvrđenja:

- da je brak tužiteljice- protutuženice i I. tuženika – protutužitelja zaključen 26. svibnja 1990., te da je bračna zajednica prestala 18. srpnja 2003.,

- da je za vrijeme trajanja bračne zajednice sagrađena kuća na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na nekretnini koja predstavlja posebnu imovinu I. tuženika- protutužitelja,

- da je tuženik protutužitelj zatražio 3. veljače 2004. protutužbenim zahtjevom isplatu iznosa od 51.315,00 kn sa zateznom kamatom od 19. listopada 2004. pa do isplate na ime polovice vrijednost zemljišta k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojem su stranke sagradile obiteljsku kuću, prema nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke Ante Bandića; a nakon provedenog vještačenja isplatu polovice procijenjene vrijednosti ulaganja u kuću sagrađenu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izvršenih nakon prestanka bračne zajednice od 18. srpnja 2003. do isplate odnosno iznos od 144.501,89 kn (koji se odnosi na iznose 94.225,01 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 27. studenoga 2012. kada je izvršena procjena ulaganja po vještaku građevinske struke i na iznos 50.276,86 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. listopada 2004. kada je izvršena procjena),

- da je tužiteljica na ročištu za glavnu raspravu od 11. studenoga 2013. istaknula prigovor radi prijeboja njezinog potraživanja po osnovi prosječne zakupnine i najamnine u iznosu od 197.504,91 kn koji iznos predstavlja polovicu iznosa najamnine i zakupnine za tužiteljičin suvlasnički dio nekretnine za razdoblje od 18. srpnja 2003. do 27. studenoga 2012. kao dana izrade nalaza i mišljenja vještaka sve sa zahtjevom I. tuženika-protutužitelja zaisplatu ukupnog iznosa 195.816,89 kn (koji iznos čini naknadu za ½ vrijednosti zemljišta u iznosu od 51.315,00 kn te iznos od

Revx-16/2017-2

144.501,89 kn po osnovi ulaganja u kuću nakon prestanka bračne zajednice stranaka 18. srpnja 2003.

- da je I. tuženik-protutužitelj nakon toga istaknuo prigovor zastare potraživanja u odnosu na potraživanje tužiteljice-protutuženice za zakupninu i najamninu.

11.1. Prvostupanjski sud je prihvatio tužiteljičin prigovor radi prijeboja, utvrdivši postojanje tražbine I. tuženika–protutužitelja prema tužiteljici–protutuženici u iznosu od 195.816,89 kuna, a koja dijelom predstavlja naknadu koju tuženik-protutužitelj ima pravo tražiti na ime ½ izvršenih ulaganja u zgradu nakon 18. srpnja 2003. (preciznije 50.276,86 kuna prema procjeni od 15. listopada 2004. i 94.225,01 kuna prema procjeni od 27. studenog 2012.), a dijelom naknadu za stečenu ½ predmetne nekretnine po tužiteljici-protutuženici (zemljišta koje je bilo posebna imovina I. tuženika) u iznosu od 51.315,00 kuna, odnosno osnovanost protutužbenog zahtjeva tuženika-protutužitelja u tom dijelu, te utvrdivši postojanje tražbine tužiteljice – protutuženice prema tuženiku – protutužitelju u iznosu od 197.504,91 kune s pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačne iznose (od 1. rujna 2003. do 1. siječnja 2013. pa do isplate), a koja predstavlja naknadu za korištenje njenog suvlasničkog dijela zgrade (stana i poslovne prostorije) po tuženiku-protutužitelju te konačno prebivši navedene tražbine tužiteljice–protutuženice u iznosu od 197.504,91 kunu i tuženika–protutužitelja u iznosu od 195.816,89 kuna.

11.2. Pritom, prvostupanjski sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare I. tuženika- protutužitelja zaključujući da se u prijeboj može staviti potraživanje koje nije bilo zastarjelo kada su se stekli uvjeti za prijeboj, pri čemu nije odlučno to što je u trenutku izjave o stavljanju u prijeboj nastupila zastara, pozivajući se na odredbu čl. 198. st.1. ZOO/05.

11.3. Prvostupanjski sud smatra da se u ovom slučaju ne može primijeniti odredba čl. 198. st. 2. ZOO/05 kojom je propisano da ako su pretpostavke prijeboja nastale pošto je jedna od tražbina zastarjela, prijeboj ne nastaje ako je dužnik zastarjele tražbine istakao prigovor zastare, jer da protupotraživanje tužiteljice-protutuženice nije bilo zastarjelo u vrijeme kada se je „srelo“ dijelom 2004., a dijelom 2006., 2008., odnosno 2012. ,s potraživanjem tuženika-protutužitelja kojemu je stavljeno u prijeboj (s potraživanjem za isplatu naknade vrijednosti zemljišta te za naknadu izvršenih ulaganja). Stoga je prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 338. stavka 3. ZPP utvrdio potraživanje I. tuženika-protutužitelja kao i potraživanje tužiteljice- protutuženice te prebio navedene tražbine.

12.1. Drugostupanjski sud smatra da je pogrešno shvaćanje prvostupanjskog suda kako do zastare tražbine nije došlo (niti djelomično) a zbog čega je drugostupanjski sud preinačio odluku prvostupanjskog suda u toč. IV., V. i VI. izreke presude zaključujući da prvostupanjski sud djelomično pogrešno odbija prigovor zastare istaknut po I. tuženiku-protutužitelju za razdoblje do presuđenja, uz pogrešnu ocjenu kako se je tražbina tužiteljice-protutuženice s tražbinom tuženika-protutužitelja dijelom “srela” ranije (dijelom 2004., a dijelom 2006., 2008., odnosno 2012.), pa da su uvjeti za prijeboj, nakon što je tužiteljica-protutuženica istakla taj prigovor 2013.

Revx-16/2017-2

(time izjavila prigovor radi prijeboja), već tada postojali, zbog čega da nije odlučno što je u momentu izjave o stavljanju u prijeboj nastupila zastara.

12.2. U drugostupanjskoj presudi, polazeći od utvrđenja da je tužiteljica- protutuženica na ročištu glavne rasprave 11. studenoga 2013. u cijelosti osporila zahtjev I. tuženika-protutužitelja i izjavila prigovor radi prijeboja s tražbinom I. tuženika-protutužitelja koju ima s osnove jedne polovine njezine stvari (zgrade) po I. tuženiku-protutužitelju od 18. srpnja 2003. do 10. studenoga 2013., koji prigovor je jasno precizirala na ročištu glavne rasprave 18. prosinca 2003., iznosi se shvaćanje da je tužiteljica-protutuženica izjavila procesnopravni prijeboj te da u parnici u kojoj je istaknut prigovor radi prebijanja obje stranke u trenutku presuđenja imaju tražbine, da prijeboj još nije nastupio, a da sud konstitutivnom presudom vrši prijeboj ako nađe osnovanim obje tražbine (u ovom slučaju djelomično, jer je tražbina tuženika- protutužitelja veća), da je to i razlog zbog kojeg se deklaratornom odlukom i utvrđuje postojanje tražbina, a potom konstitutivnom odlukom vrši prijeboj pa se tražbine susreću i gase tek donošenjem te odluke (ovdje odluke prvostupanjskog suda).

12.3. Drugostupanjski sud zauzima shvaćanje da su uvjeti za prijeboj u ovoj pravnoj stvari nastupili 9. travnja 2015. kada je zaključena glavna rasprava i donesena prvostupanjska presuda te kada su se stekli uvjeti za vršenje prijeboja, kao i da je osnovan prigovor zastare tražbine obuhvaćene prigovorom tužiteljice-protutuženice radi prijeboja do 9. travnja 2010., pa do prijeboja tih tražbina da ne može doći. Stoga je drugostupanjski sud za dio tražbine tužiteljice-protutuženice do 9. travnja 2010. primijenio odredbu čl. 339. st. 2. ZOO odnosno sada važeću odredbu čl. 198. st. 2. ZOO/05.

13.1. Pravilno je shvaćanje drugostupanjskog suda da su uvjeti za prijeboj nastupili donošenjem konstitutivne odluke odnosno 9. travnja 2015.

13.2. Naime u situaciji kada se radi o procesno pravnom prigovoru, kao što je riječ u ovom slučaju, potrebno je reći da je ovaj sud o tome zauzeo shvaćanja u više svojih odluka (poslovni broj Rev-178/2014-4 od 14. studenoga 2018. i poslovni broj Rev- 2790/2015-2 od 6. studenoga 2019.). U navedenim odlukama zauzeto je pravno shvaćanje da kod procesnog prigovora, obje tražbine i dalje postoje i prebijanje se vrši tek odlukom suda koja ima konstitutivni značaj odnosno kada do prijeboja tražbina dođe u parnici konstitutivnom odlukom suda, povodom tuženikovog prigovora, obje tražbine postoje sve do donošenja te odluke, kada se gase konstitutivnom odlukom. To pravno shvaćanje predstavlja recentnu i sada već ustaljenu praksu revizijskog suda koje ovaj sud reafirmira i ovom odlukom.

13.3. Stoga je odgovor na postavljeno pitanje potvrdan, ali s obzirom da je u konkretnom slučaju drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo sukladno navedenom shvaćanju iz naprijed navedenih revizijskih odluka, ovaj sud je zaključio da postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Osim toga u konkretnom slučaju primijenjena je odredba čl. 198. st. 2. ZOO/05 (istovjetna odredbi čl. 339. st. 2. ZOO/91), na koju se pitanje niti ne odnosi.

Revx-16/2017-2

14. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 392.b st. 3. ZPP, odbaciti reviziju tužiteljice-protutuženice te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 3. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil