Poslovni broj: K-1707/22-40

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Mirku Aužini, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Branke Crnogorac, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženog ČO, zbog kaznenog djela iz članka 233. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17,118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici broj KO-DO-253/22 od 2. prosinca 2022., preuzete po Općinskom kaznenom državnom odvjetništvu u Zagrebu pod brojem KO-DO- 1022/23, izmijenjene 3. prosinca 2024., nakon održane javne rasprave 3. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenice OKDO-a u Zagrebu NO i optuženog ČO, dana 6. prosinca 2024., objavio je, a 3. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24; dalje: ZKP/08) stavlja se izvan snage kazneni nalog ovog suda broj K-1707/22 od 10. ožujka 2023.

II. Optuženi ČO, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Č i PO rođene N, rođen **.**.1985. u [adresa], državljanin RH, s prebivalištem u [adresa] (kod P), s adresom za dostavu pismena [adresa] (kod R), po zanimanju autolakirer, sa završenom SSS, zaposlen u "Tučić" d.o.o., s mjesečnim primanjima od 1.050,00 eura, neoženjen, bez djece, bez imovine, neosuđivan,

k r i v  j e

što je:

dana 19. veljače 2020., u Zagrebu, kao vozač-dostavljač zaposlen u obrtu [obrt], obrt za prijevoz, usluge i trgovinu, vlasnika RO, zadužen za dostavu paketa za trgovačko društvo DPD Croatia d.o.o. i polaganje novca od naplate pouzeća paketa, neovlašteno uzeo i zadržao za sebe novac primljen za pouzeće paketa u ukupnom iznosu od 8.338,15 kn, na koji način je u navedenom iznosu oštetio obrt [obrt], obrt za prijevoz, usluge i trgovinu, vlasnika RO,

dakle, protupravno prisvojio tuđu pokretnu stvar koja mu je povjerena na radu,

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine - pronevjera, opisano i kažnjivo po članku 233. stavku 1. KZ/11.

III. Na temelju članka 233. stavak 1. KZ/11 optuženi ČO

osuđuje se

na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

IV. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženom se izriče

UVJETNA OSUDA

te se određuje da se kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženi u vremenu provjeravanja od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

V. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećeniku MID USLUGE obrt vl. RO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dosuđuje se imovinskopravni zahtjev u iznosu od 1.106,66 eura (tisućustošesteurašezdesetšestcenta), te se nalaže optuženom ČO iznos od 1.106,66 eura (tisućustošesteurašezdesetšestcenta) isplatiti oštećeniku u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude, dok se sa preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva oštećenik upućuje u parnični postupak.

VI. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 optuženi ČO je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura (stoeura) i putne troškove svjedoka RO u iznosu od 12,06 eura (dvanaesteuraišestcenta), a koje troškove je dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude te nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja po službenoj dužnosti koji iznos će biti određen posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog ČO, zbog kaznenog djela iz članka 233. stavak 1. KZ/11, a koja optužnica je preuzeta od strane Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu.

2. Oštećenik MID USLUGE obrt vl. RO postavio je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 9.378,95 kuna.

3. Optuženi ČO pozvan da se očituje o optužbi i imovinskopravnom zahtjevu je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret te da nije suglasan sa imovinskopravnim zahtjevom.

4. Tijekom dokaznog postupka pročitan je Ugovor o radu (list 17-20), obrazac eM-2P Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 21), opomena pred raskid ugovora o radu (list 22), potvrda o vrsti i trajanju poslova koje je radnik obavljao (list 23), dokumentacija o iznosima koji su trebali biti položeni u trezor DPD-a (list 24-26), dopis DPD-a od 7. siječnja 2021. (list 27), u svojstvu svjedoka je ispitan RO, a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženog (list 95 i 126 spisa).

5. U svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka, optuženi je naveo da u prvom redu želi kazati da ovaj iznos kojeg je oštećenik naveo da nije položio u trezor DPD-a nakon što je odradio smjenu 19. veljače 2020. se odnosi na polog od dva dana jer automat odnosno trezor u DPD-u gdje je trebao položiti novac nije radio dva dana, zbog čega je bio prisiljen taj novac stalno imati kod sebe, međutim tog dana kada ga je trebao položiti u trezor DPD-a, nakon završetka smjene i to kada je došao u prostorije DPD-a shvatio je da je izgubio torbicu u kojoj se nalazio cijeli polog. Odmah je o tome obavijestio oštećenika, a kada mu je kazao što se dogodilo on je poludio, počeo se na njega derati i govoriti da on hoće svoje novce kao i da za njega više ne radi. Obzirom da su se upoznali preko prijatelja iz Trnskog, od strane oštećenika mu je rečeno da kod tržnice u Trnskom ostavi službeno vozilo i službenu opremu, s time da je prilikom razgovora sa oštećenikom istome kazao da ako mu već daje otkaz ugovora o radu da onda njegovu plaću preusmjeri na plaćanje dijela iznosa koji se odnosi na polog kojeg je izgubio, a da će mu on podmiriti ostatak iznosa, s time da je pojasnio kako je dogovorena plaća bila negdje 6.000 kuna, oštećenik mu je 4.000 kuna isplaćivao na račun, a ostatak na ruke, tako da bi onda bio dužan na ime pologa još uplatiti nekih 2.500,00 kuna, međutim naglasio je da za taj mjesec uopće nije niti dobio plaću već je oštećenik istu zadržao za sebe, s time da im se plaća obračunava od 15-og do 15-og, ali ne zna kada je bila isplata plaće, ista nije bila u svakom mjesecu na isti dan. Dodao je da nije jedini koji je imao problema sa oštećenikom obzirom da je s njim imao problem i DPD jer isti nije bio redovit u isplatama, a problem su imali i sami zaposlenici njegovog obrta jer cijelu plaću nije isplaćivao na račun, bili su problemi sa voznim parkom jer su njegova vozila bila razbijena i tehnički neispravna, a on je kao zaposlenik bio primoran voziti takva neispravna vozila, s time da je u više navrata iz DPD-a bio vraćen iz razloga što nije mogao dostavljati sa takvim neispravnim vozilima. Na posebno pitanje zastupnice optužbe da li je od trenutka davanja obrane prilikom prvog ispitivanja pa do danas oštećeniku naknadio bilo kakav iznos novca, odgovorio je da mu je onu istu večer kada je izgubio torbicu sa pologom ponudio da njegovu plaću preusmjeri na podmirenje dijela pologa, a da će mu vratiti, odnosno nadoknaditi ostatak iznosa, međutim on za to nije htio čuti već je rekao da to ne može tako i da on hoće svoj novac. Za kraj je dodao da mu je žao što je je sve ovako ispalo.

6. Ovdje u prvom redu treba kazati kako nije bilo sporno da je optuženi bio zaposlen na radnom mjestu vozač - dostavljač u obrtu [obrt], vlasnika RO, kao i da je isti bio zadužen za dostavu paketa za trgovačko društvo DPD Croatia d.o.o. i polaganje novca od naplate pouzeća paketa. Isto tako nije bilo sporno da iznos od 8.338,15 kn, koji je RO nakon predočene dokumentacije s lista 24 spisa, naveo kao iznos kojeg je optuženi trebao položiti na ime naplate pouzeće paketa, nije od strane optuženog položen u prostorijama DPD Croatia d.o.o., a radi se o novcu, odnosno tuđoj pokretnoj stvari koja je optuženom povjerena na radu. Isto tako nitko nije osporavao da je oštećenik obrt [obrt], vlasnika RO, trgovačkom društvu DPD Croatia d.o.o., naknadio štetu koja je naznačena u činjeničnom opisu.

7. Sporno je da li je optuženi novčani iznos iz činjeničnog opisa koji je primljen na ime pouzeća paketa neovlašteno uzeo i zadržao za sebe ili je optuženi izgubio torbicu sa novcem.

8. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka RO kao istinit i vjerodostojan, obzirom da je iskazujući na raspravi detaljno, okolnosno i sigurno, na životan i logičan način opisao cjelokupnu dinamiku zbivanja sa optuženim ne samo inkriminirane prigode, već za cjelokupno vrijeme dok je bio zaposlen u njegovom obrtu, a nastavno na to i događanja koja su uslijedila nakon što je od DPD Croatia d.o.o. obaviješten da optuženi nije položio novac od pouzeća paketa u trezor DPD Croatia d.o.o. te da se nije pojavio idućeg dana na poslu kada je ponovno trebao preuzeti pakete i izvršiti dostave. Ovakav iskaz svjedoka RO je u skladu sa materijalnom dokumentacijom u spisu sa kojom čini zaokruženu cjelinu na temelju čega je sud utvrdio sve okolnosti samog događaja.

9. Naime, svjedok RO, kao vlasnik obrta [obrt] je u svom iskazu detaljno pojasnio kako je optuženi i prije inkriminiranog događaja znao za sebe zadržati određeni iznos novca od pouzeća paketa koji novčani iznos bi onda on kao vlasnik obrta podmirio DPD Croatia d.o.o., iz čega sud izvodi zaključak da je oštećenik određeno vrijeme tolerirao takvo neprimjereno ponašanje optuženog kako bi održavao svoj obrt i nastavio suradnju s DPD Croatia d.o.o., a za što mu je trebao zaposlenik koji će vršiti dostavu iz kojeg razloga je podmirivao iznos koji optuženi ne bi položio u trezor. Da se ne radi o izoliranom slučaju kada optuženi ne bi položio primljeni iznos novca u trezor DPD Croatia d.o.o. proizlazi iz Opomene pred raskid ugovora o radu od 21. veljače 2020. (list 22 spisa) gdje se navodi kako poslodavac izdaje opomenu zbog kršenja procesa rada u nekoliko navrata u vidu zadržavanja novca koje šteti ugledu poslodavca i daljnjem poslovanju. Navedena opomena nosi datum 21. veljače 2020., što bi značilo dva dana nakon inkriminiranog događaja, pa je životan i logičan iskaz RO da je najprije od strane DPD Croatia d.o.o. bio obaviješten da se optuženi nije pojavio na poslu i da nije položio novac od dana ranije, što bi prema tijeku stvari značilo da je RO o tome obaviješten 20. veljače 2020., pa kako isti prema vlastitom kazivanju s optuženim nije mogao stupiti u kontakt, idućeg dana mu je izdao opomenu pred raskid ugovora o radu, a prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje proizlazi da je optuženi odjavljen s danom 25. veljače 2020., što korespondira sa iskazom RO da se optuženi ne samo više nije javljao, nego da iduća tri dana nije došao na posao, zbog čega mu je izvanredno otkazao ugovor o radu. Ponašanje RO kao vlasnika obrta koji surađuje kao vanjski suradnik sa DPD Croatia d.o.o. ukazuje kako je je isti tolerirao nedostatak manjih uplata u trezor DPD Croatia d.o.o. od strane optuženika te je radi nastavka poslovne suradnje sa DPD Croatia d.o.o. sam podmirivao iznose koji su nedostajali, s time da i u konkretnoj situaciji inkriminirane prigode RO nakon što je obavješten od strane DPD Croatia d.o.o. da se optuženi nije pojavio na poslu i da nije položio novac od prethodnog dana nije odmah otkazao ugovor o radu optuženom, već mu je nakon što cijeli dan s njim nije stupio u kontakt izdao opomenu pred raskid ugovora, što ukazuje da je unatoč tome imao volje nastaviti suradnju sa optuženim, međutim s HZMO-a je odjavljen 25. veljače 2020., obzirom da više nije dolazio na posao. Stoga sud, imajući u vidu sve naprijed navedeno, ne vidi nikakvog objektivnog razloga zašto bi RO neistinito iskazivao i lažno teretio optuženog da se događaji nisu odvili onako kako je to opisao u svom iskazu.

10. Optuženi u svojoj obrani, iako ne poriče da iznos novca koji je naznačen u činjeničnom opisu nije položio u trezor DPD Croatia d.o.o., osporava da je taj novac protupravno prisvojio, odnosno u svojoj obrani navodi kako je izgubio torbicu u kojoj se nalazio novac koji je trebao položiti u trezor DPD Croatia d.o.o., kao i da je o tome istog dana obavijestio RO. Međutim dinamika događaja prikazana po optuženiku je suprotna onoj koju je u svom iskazu opisao RO, a koji iskaz je sud u cijelosti prihvatio kao istinit i vjerodostojan. Naime, optuženi je u svojoj obrani naveo da je istog dana obavijestio RO da je izgubio torbicu s pologom, a da mu je RO kazao da hoće svoje novce i da za njega više ne radi. Osim što je ovakva dinamika događaja suprotna iskazu oštećenika RO, obrana optuženog je u suprotnosti sa materijalnom dokumentacijom u spisu. Naime, da je optuženi zaista istog dana obavijestio RO da je izgubio torbicu s pologom i da mu je ovaj kazao da više ne radi za njega, onda nije životno ni logično da bi RO **.**.2020. izdao opomenu pred raskid ugovora o radu, kao što je neživotno i nelogično da bi u takvoj situaciji optuženog odjavio sa HZMO-a tek 25. veljače 2020., već bi to učinio odmah ili idući dan nakon što ga je optuženi navodno nazvao te mu kazao da je izgubio torbicu s novcem. Optuženi se nastoji opravdati da je ponudio RO da dio njegove plaće preusmjeri na podmirenje štete, a da će mu on onda nadoknaditi i ostatak štete, ali da na to RO nije pristao već mu je rekao da hoće svoje novce i da za njega više ne radi, međutim u situaciji kada je RO i ranije podmirivao manje iznose koje optuženi nije položio u trezor DPD-a kako bi s jedne strane zadržao zaposlenika, a s druge strane nastavio suradnju sa DPD Croatia d.o.o, onda je neživotno i nelogično da RO ne bi pristao na takvu ponudu optuženog koji između ostalog do dana održavanja rasprave nije stupio u kontakt sa optuženim niti mu podmirio bilo koji iznos nastale štete.

11. Stoga je sud, stavljajući u korelaciju iskaz RO i materijalnu dokumentaciju u spisu sa obranom optuženog utvrdio da je takva obrana neživotna, nelogična i usmjerena na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti, te je sud prihvaćajući iskaz RO utvrdio da su se događaji odvili onako kako je to u svom iskazu koji je popraćen materijalnom dokumentacijom naveo RO, odnosno da ga optuženi nije kontaktirao, već da je od DPD Croatia d.o.o. obaviješten da optuženi nije položio novac u trezor te da nije idući dan preuzeo pakete, kao i da optuženog nije mogao dobiti na službeni mobitel, nakon čega mu je izdao opomenu pred raskid ugovora o radu, a potom ga odjavio sa HZMO-a obzirom da naredna tri dana nije dolazio na posao, iz čega je sud zaključio da je optuženi protupravno prisvojio novac koji mu je povjeren na radu, te da nakon što novac nije položio u trezor DPD Croatia d.o.o., nije kontaktirao RO, već da je njihov prvi susret i kontakt nakon inkriminiranog događaja bio na sudu. Pored toga, optuženi u svojoj obrani navodi da mu je RO kazao da za njega više ne radi te da ostavi službeno vozilo i opremu kod tržnice u Trnskom, međutim nije životno ni logično da bi RO postupio na takav način, odnosno da bi tražio od optuženog da mu ostavi službeno vozilo sa službenom opremom kod tržnice bez ikakvog nadzora, već bi bilo za očekivati, da je optuženi zaista kontaktirao RO te da su vodili razgovor kako je to isti naveo u svojoj obrani, da je RO pozvao optuženog da razduži službeno vozilo i opremu. Stoga je sud prihvatio iskaz RO da je on vozilo zaista pronašao kod tržnice u Trokutu, međutim da se nije radilo o dogovoru između njega i optuženog, već da je vozilo pronašao isključivo zbog toga što je vozilo imao GPS uređaj, a optuženi mu se na pozive nije javljao. Time je dodatno potvrđeno utvrđenje suda da optuženi nakon što nije položio novac u trezor DPD Croatia d.o.o., nije kontaktirao RO, već je novac protupravno prisvojio, isključio službeni mobitel te samoinicijativno službeno vozilo i službenu opremu ostavio kod tržnice u Trokutu, kako bi izbjegao bilo kakav kontakt sa RO.

12. Proanaliziravši i ocijenivši sve provedene dokaze, svaki pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, ovaj sud je našao nesporno utvrđenim da su se u radnjama optuženog stekla sva objektivna obilježja kaznenog djela pronevjere upravo na način kako mu je to činjeničnim opisom i stavljeno na teret obzirom da je optuženi kao vozač-dostavljač zaposlen u obrtu [obrt], obrt za prijevoz, usluge i trgovinu, vlasnika RO bio zadužen za dostavu paketa za trgovačko društvo DPD Croatia d.o.o. i polaganje novca od naplate pouzeća paketa, međutim optuženi iznos od 8.338,15 kuna koji je primio na ime pouzeća paketa i koji mu je povjeren na radu nije položio u trezor DPD Croatia d.o.o., već je taj novčani iznos zadržao za sebe čime je protupravno prisvojio tuđu pokretnu stvar koja mu je bila povjerena na radu, s time da je takvim postupanjem nastala šteta obrtu [obrt] vlasnika RO koji je novčani iznos od 8.338,15 kuna isplatio DPD Croatia d.o.o. Pri tome je optuženi postupao s oblikom krivnje koji se u pravu naziva izravna namjera, što znači da je bio svjestan svoga djela, te da je htio radnju počinjenja istog, vršeći i želeći predmetno djelo kao takvo i kao svoje. Naime optuženi je bio svjestan da je novčani iznos primljen na ime naplate pouzeća paketa novac koji mu je povjeren na radu i kojeg je dužan položiti u trezor DPD Croatia d.o.o., odnosno da taj novac ne smije zadržati za sebe, međutim unatoč tome optuženi novčani iznos od 8.338,15 kuna na koji je preuzeo na ime naplate pouzeća paketa nije položio u trezor DPD Croatia d.o.o., već ga je neovlašteno zadržao za sebe.

13. Svijest o protupravnost u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a tijekom dokaznog postupka se nisu pojavile okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost optuženog, zbog čega je sud utvrdio da je optuženi upravo svojim ponašanjem ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela pronevjere iz članka 233. stavak 1. KZ/11.

14. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

15. Kao olakotne okolnosti na strani optuženog sud je cijenio kaznenu neosuđivanost, kako prije tako i nakon počinjenja predmetnog kaznenog djela, korektno držanje pred sudom, protek vremena od počinjenja djela, te da je zaposlen i ostvaruje redovita mjesečna primanja, dok je otegotno cijenio prekršajnu osuđivanost zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

16. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 233. stavak 1. KZ/11, pri čemu je posebno cijenjeno postupanje optuženog, odnosno da je isti kazneno djelo počinio s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom, koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni. Isto tako, uzeta je u obzir i visina štete koja je nastala oštećeniku, kao i da mu ista nije naknađena.

17. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, optuženog osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, ali je potom optuženom izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Prilikom odmjeravanja kazne sud je prvenstveno vodio računa da je optuženi kazneno neosuđivan, kako prije, tako i nakon počinjenja ovog kaznenog djela, pri čemu se radi o kaznenom djelu počinjenom 2020. godine, slijedom čega je ocjena suda da kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, koja je dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela nije potrebno neposredno i izvršiti, jer će već i uvjetna osuda postići opću i specijalnu svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao optuženom. Također će optuženom ovakvom kaznom biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje i ponovno uključivanje u redovne životne tokove u kojima nema mjesta činjenju kaznenih djela, kao što će mu biti omogućeno da pokaže da je shvatio ozbiljnost i nedopuštenost ovakvog načina postupanja. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optuženog, ali i okolnosti vezane uz samo djelo i njegovo počinjenje, odnosno svijest i volju optuženog da postupa protivno zakonu, neovisno o pobudama koje su na njega u tom trenutku utjecale. Stoga sud smatra da je rok kušnje od 1 (jedne) godine, što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko u tom roku optuženi ne počini novo kazneno djelo, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, a u tom roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne istom će ostati mogućnost da pokaže da je izrečena uvjetna osuda na njega doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te će imati priliku pokazati da ovakvo protupravno postupanje nije usvojio kao uobičajeni obrazac ponašanja, te će ujedno imati mogućnost opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će mu se u protivnom uvjetna osuda opozvati i kazna zatvora na koju je osuđen izvršiti.

18. Tijekom postupka je RO, vlasnik obrta [obrt] postavio imovinskopravni zahtjev u iznosu od 9.378,95 kuna. Obzirom da iz činjeničnog opisa proizlazi da bi obrt RO postupanjem optuženog bio oštećen za iznos od 8.338,15 kn, što bi prema fiksnom tečaju konverzije (7,53450) iznosilo 1.106,66 eura, a što se odnosi na iznos protupravnog prisvojenog novca, sud je upravo u tom iznosu dosudio imovinskopravni zahtjev te je naloženo optuženom ČO iznos od 1.106,66 eura isplatiti oštećeniku u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude, dok je sa preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva koji premašuje iznos protupravno prisvojenog novca iz činjeničnog opisa oštećenik upućen u parnični postupak.

19. Sud je primijenio Kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, obzirom da kasnije izmjene i dopune Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24) nisu blaže za optuženog.

20. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 optuženom je naloženo naknaditi troškove kaznenog postupka razmjerno složenosti i trajanju postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura i putne troškove svjedoka RO u iznosu od 12,06 eura, a koje troškove je dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude te nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja po službenoj dužnosti koji iznos će biti određen posebnim rješenjem, pri čemu je sud uzeo u obzir da je optuženi zaposlen i ostvaruje redovita mjesečna primanja od 1.050,00 eura, da nema obveze uzdržavanja,slijedom čega je ocjena suda da ovim iznosom neće biti dovedena u pitanje njegova osnovna životna egzistencija.

U Zagrebu, 3. prosinca 2024.

S u d a c:

Mirko Aužina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud. Oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu.

DNA:

1. OKDO ZG na broj KO-DO-1022/23 -uz zapisnik sa rasprave od 3. prosinca 2024.

2. optuženi ČO, [adresa] (kod [adresa]), [adresa]

3. oštećenik RO, [adresa].