Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-832/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Roberte Pandža, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ksenije Grgić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nemanja Nožinić, odvjetnik u [adresa], protiv tužene Croatia osiguranja d.d. [adresa], [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Krešimir Ćurković, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug, [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, poslovni broj Pn-31/2022-23 od 29. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja RA, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, poslovni broj Pn-31/2022-23 od 29. studenog 2022., u pobijanom dijelu pod točkom II. i III. izreke.

II. Odbija se žalba tužene Croatia osiguranja d.d., kao neosnovana i potvrđuje navedena presuda u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

IV. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja, pod točkom I. izreke, naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 255,36 eura (1.924,03 kuna), zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 24. kolovoza 2021. do isplate. Pod točkom II. izreke, odbijen je dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 713,51 eura (5.375,97 kuna) te dio tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos od 7.500,00 kuna za razdoblje od 24. kolovoza 2021. do 8. listopada 2021. Pod točkom III. izreke naloženo je tužitelju da tuženici naknadi troškove postupka u iznosu od 690,46 kuna.

2. Protiv navedene presude u dijelu u kojem nije prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, u dijelu pod točkom II. izreke (u kojem nije uspio u sporu) te u odluci o troškovima postupka pod točkom III. izreke, žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP). Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno u tom dijelu presudu ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zahtijeva i naknadu troška za sastavljanje žalbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 155,53 eura uz 25% PDV-a.

3. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I. izreke (u kojem nije uspjela u sporu), žali se tuženica zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. ZPP-a. Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno u tom dijelu presudu ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zahtijeva i naknadu troška za sastavljanje žalbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 468,75 kuna uz 25% PDV-a i troška sudske pristojbe za žalbu u točno nenaznačenom iznosu.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Žalba tuženice nije osnovana.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP- a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP- a, s time da nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju obje stranke u žalbi posebno upiru, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Rukovodeći se iznijetim činjenicama i predloženim dokazima stranaka, u provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu te je na osnovu tako izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno čl. 8 ZPP-a, u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

8. Žalbeni razlozi pogrešne primjene materijalnog prava, također nisu osnovani.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete (zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje) te za naknadu imovinske štete (za tuđu pomoć i njegu te za troškove liječenja) iz prometne nesreće od 15. kolovoza 2021.

10. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je da je tužitelj u prometnoj nesreći od 15. kolovoza 2021. zadobio ozljede za koje potražuje naknadu štete, s time da između stranaka nije bio sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženice, kao i činjenica podnošenja odštetnog zahtjeva po kojem je tuženica tužitelju isplatila iznos od 7.500,00 kuna.

11. Postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj od tuženice zahtijeva naknadu štete (neimovinske i imovinske) u ukupnom iznosu od 7.300,00 kuna (za neimovinsku štetu iznos od 5.500,00 kuna, za imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu iznos od 1.000,00 kuna te za troškove liječenja iznos od 800,00 kuna), zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 24. kolovoza 2021. (dan nakon podnošenja odštetnog zahtjeva), do isplate, s time da je potraživanje navedene štete umanjio za nesporno isplaćeni iznos naknade od 7.500,00 kuna, u odnosu na koji iznos zahtijeva isplatu zateznih kamata od 24. kolovoza 2021. do isplate.

12. Primjenom odredbe čl. 1100. i čl. 19. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO), temeljem prihvaćenog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Marcela Marcikića te njegovog usmenog očitovanja, sud tužitelju procjenjuje pravo na naknadu neimovinske štete (zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje), u iznosu od 8.500,00 kuna, cijeneći da je tužitelj u predmetnoj nezgodi zadobio natučenje čeonog dijela glave s više manjih ogrebotina kože i natučenje desnog koljena s manjim ogrebotinama, u svezi kojih ozljeda (koje vještak ukupno kvalificira kao laku tjelesnu ozljedu) je liječenje tužitelja objektivno završeno u roku od 10 dana nakon prometne nesreće, bez trajnih posljedica, vodeći pri tome računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova i straha, smatrajući primjerenom novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 8.500,00 kuna (po kriterijima pretrpljenih fizičkih boli u iznosu od 5.000,00 kuna i pretrpljenog straha u iznosu od 3.500,00), dok je za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, cijenio primjerenim iznos od od 924,03 kuna, odnosno sveukupno iznos od 9.424,03 kuna, koji iznos je umanjio za iznos od 7.500,00 kuna (kao nesporno isplaćeni iznos), u konačnome nalažući tuženici da tužitelju po osnovi naknade neimovinske štete isplatiti daljnji iznos od 1.924,03 kuna, odbijajući preostali dio zahtjeva u iznosu od 5.375,97 kuna, s time da uz navedeno tužitelju priznaje i naknadu štete za troškove liječenja u iznosu od 124,03 kuna.

13. Zatezne kamate na dosuđeni iznos od 1.924,03 kuna (neimovinska štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te imovinska štete za tuđu pomoć i njegu), sud prvog stupnja temeljem odredaba čl. 1103. ZOO-a, dosuđuje od podnošenja odštetnog zahtjeva (odnosno od drugog dana nakon njegovog podnošenja), odbijajući dio zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos od 7.500,00 kuna (nesporno isplaćeni iznos dana 8. listopada 2021.), za razdoblje od 24. kolovoza 2021. (dan nakon podnošenja odštetnog zahtjeva) do 8. listopada 2021.

14. Tužitelj žalbenim navodima prigovara prenisko odmjerenom iznosu naknade neimovinske štete, upirući na to da prvostupanjski sud prilikom određivanja pravične novčane naknade nije u dovoljnoj mjeri cijenio obim pretrpljenih ozljeda i njihove posljedice, ustrajući kod prigovora na nalaz i mišljenje liječnika vještaka, osporavajući pravilnost pobijane odluke i u odnosu na imovinsku štetu za troškove liječenja, konkretno troškove prijevoza.

15. Tuženica žalbenim navodima prigovara previsoko odmjerenom iznosu naknade neimovinske štete, smatrajući da je isplatom iznosa od 7.500,00 kuna tužitelju u cijelosti nadoknađena pretrpljena šteta, osporavajući pravilnost pobijane odluke i u tijeku zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete, smatrajući da zatezne kamate mogu teći tek od presuđenja kada je utvrđena visina štete.

16. Dakle, u žalbenom stupnju postupka sporna je pravilna primjena odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, u svezi s čl. 19. ZOO-a, u odnosu na visinu naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, sporna je imovinska šteta za troškove prijevoza te tijek zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete.

17. Odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, s time da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sukladno odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO-a, voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

18. Cijeneći sadržaj navedene zakonske odredbe i činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim navodima stranaka, i po ocijeni ovoga suda, pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju za pretpljenu neimovinsku štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, ocjenio primjerenom novčanu naknadu u iznosu od 1.128,14 eura (ranije 8.500,00 kuna).

19. Takav pravilan zaključak prvostupanjskog suda jasno proizlazi iz svih izvedenih dokaza, a za koji zaključak je prvostupanjski sud dao vrlo uvjerljive i jasne razloge, koje stranke žalbenim navodima nisu dovele u sumnju.

20. Naime, pravilno je prvostupanjski sud u skladu s prihvaćenim nalazom i mišljenjem vještaka, po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova i straha, utvrdio obim zadobivenih ozljeda koje je tužitelj pretrpio u spornom štetnom događaju, imajući pri tome u vidu i to da je liječenje tužitelja objektivno završeno u roku od 10 dana nakon prometne nesreće, bez trajnih posljedica, temeljem čega je pravilno utvrdio da je tužitelju uslijed ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 19. st. 2. ZOO-a, za koju utvrđuje primjerenu novčanu naknadu u naprijed navedenom iznosu od 1.128,14 eura (ranije 8.500,00 kuna), pri tome, suprotno žalbenim prigovorima tuženice, vodeći računa i o cilju kojemu služi ta naknada i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

21. Suprotno žalbenim navodima obje stranke, tužitelju je visina naknade s osnove neimovinske štete dosuđena pravilnom primjenom Orijentacijskih kriterija, imajući u vidu pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. broj Su-IV-47/2020-5, kojim se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete i prema kojem su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu povećani za 50%, pri čemu valja reći da je visina naknade s osnove neimovinske štete pravilno odmjerena i s obzirom na utvrđene specifičnosti slučaja (dob tužitelja koji je rođen 2001. godine, kako to proizlazi iz medicinske dokumentacije, vrstu i težinu zadobivenih ozljeda, duljinu i način liječenja).

22. Pri tome su neosnovani žalbeni navodi kojima tužitelj i u ovom žalbenom stupnju postupka prigovara nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka dr. Marcela Marcikića, imajući u vidu da je vještak nalaz i mišljenje temeljio na kompletnoj medicinskoj dokumentaciji u spisu predmeta, prema pravilima struke i vještine, da je vještak detaljno opisao tijek liječenja, klinički status i sve povrede i posljedice povrede, te da je kao takav nalaz objektivan i stručan, a koji nalaz i mišljenje je navedeni vještak povodom prigovora tužitelja i usmeno obrazložio, čime je iste, i po ocjeni ovoga suda, otklonio, pa je pravilno sud prvog stupnja takav nalaz i mišljenje u cijelosti prihvatio, odbijajući prijedlog tužitelja za provođenjem novog vještačenja, pri tome imajući u vidu i to da prigovorima koje je iznosio na nalaz i mišljenje vještaka, tužitelj od vještaka nije tražio izjašnjenje o nekoj određenoj odlučnoj činjenici u vezi s njegovim nalazom i mišljenjem, već je samo iznosio vlastitu ocjenu težine i obima pretrpljenih ozljeda, kao što to čini i sada u žalbi, dok na ročištu na kojem je vještak usmeno obrazlagao svoj pisani nalaz i mišljenje, i očitovao se na prigovore tužitelja, tužitelj vještaku nije postavljao nikakva daljnja pitanja (kako to proizlazi iz zapisnika s ročišta od 20. listopada 2022.).

23. Stoga, tužitelju je za cjelokupnu neimovinsku štetu dosuđena pravična novčana naknada u primjerenom iznosu. Utoliko su neosnovani žalbeni prigovori tužitelja kojima upire na to da prvostupanjski sud prilikom određivanja pravične novčane naknade nije u dovoljnoj mjeri cijenio težinu i obim pretrpljenih ozljeda, ali isto tako i žalbeni navodi tuženice kojima prigovara previsoko odmjerenom iznosu naknade neimovinske štete.

24. Pravilno je, suprotno žalbenim navodima tuženice, sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo i u odluci o zateznim kamatama na dosuđeni iznos neimovinske štete.

25. Naime, ovdje se uz odredbu čl. 1103. ZOO-a, valja rukovoditi i odredbom čl. 12. st. 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, dalje ZOOP), kojom je propisano da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu za naknadu štete (ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne), ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva (u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne), a da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Dakle, imajući u vidu da se tužitelj prije utuženja obratio tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora, iz ZOOP-a proizlazi pravo tužitelja potraživati zatezne kamate na nastalu štetu od dana kada je tužitelj pozvao tuženicu da mu popravi štetu, pa su prigovori tuženice da se radi o šteti čija visina je utvrđena u vrijeme presuđenja, bez utjecaja na obvezu tuženice (kao odgovorne osobe za popravljanje štete), da tužitelju popravi pretrpljenu štetu od dana kada ju je tužitelj pozvao, čime su navedeni prigovori bez utjecaja i na obvezu tuženice da od tada plati i zatezne kamate (osim ako je šteta nastala nakon toga, a što ovdje nije slučaj), pri tome imajući u vidu i to da su tuženici već s danom podnošenja odštetnog zahtjeva bili poznati svi elementi navedene štete.

26. Pored nesporne činjenice podnošenja odštetnog zahtjeva tuženici 23. kolovoza 2021., kao i činjenice da isplata utužene štete nije u cijelosti izvršena u naprijed navedenom roku propisanom čl. 12. st. 1. ZOOP-a, tužitelju, s obzirom na citiranu odredbu ZOOP-a, pripada pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, a ne tek od presuđenja, kako to pogrešno smatra tuženica.

27. U odnosu na troškove prijevoza, suprotno žalbenim prigovorima tužitelja, pravilno sud prvog stupnja pozivom na odredbu čl. 219. ZPP-a, cijeni neosnovanim navedeni zahtjev, s obrazloženjem da tužitelj u spis nije dostavio dokaz da je pretrpio navedeni trošak (nije dostavio niti putnu kartu, niti potvrdu trgovačkog društva koje vrši prijevoz putnika o cijeni prijevoza između mjesta prebivališta do mjesta gdje su rađeni kontrolni pregledi), pravilno cijeneći da navedene troškove, ako ih je tužitelj i imao, tužitelj u ovom postupku nije dokazao. Takav zaključak suda prvog stupnja nije doveden u sumnju žalbenim prigovorima tužitelja kojima upire na to da navedeni trošak proizlazi iz medicinske dokumentacije, jer iz medicinske dokumentacije takvo što ne proizlazi dokazanim.

28. Pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka, koje troškove je sud prvog stupnja, tužitelju osnovom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, pravilno obračunao sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje: Tarifa), pri čemu je omjer uspjeha u parnici, suprotno žalbenim prigovorima tužitelja, sud prvog stupnja pravilno ocijenio vodeći računa o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove i visine zahtjeva. Slijedom navedenog, valjalo je potvrditi i odluku o troškovima parničnog postupka, u kojoj odluci sud drugog stupnja, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava.

29. Radi svega naprijed navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbiti žalbe obje stranke kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci pod točkom I i II.

30. Kako stranke nisu uspjele svaka sa svojom žalbom, sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, iste nemaju pravo na naknadu žalbenog troška.

31. Stoga je valjalo odbiti zahtjev oba žalitelja za naknadu žalbenog troška te odlučiti kao pod točkom III. i IV. izreke ove odluke.

32. Slijedom svega obrazloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 3. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš