Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-835/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku HL odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika HŠ d.o.o. [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz OD M & L iz [adresa], radi naknade štete i isplate, odlučujući žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Pr-423/2021-36 od 28. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 3. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Pr-423/2021-36 od 28. lipnja 2024. u pobijanom dosuđujućem dijelu izreke pod točkom I. i III.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju sveukupan bruto iznos od 14.023,32 € zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose od dospijeća do isplate kako je pobliže navedeno u točki I. izreke pobijane odluke. Pod točkom II. izreke odbijen je preostali dio zahtjeva tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima razlike plaće iz točke I. izreke pobijane presude, dok je pod točkom III. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 4.085,67 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. Protiv navedene presude u dosuđujućem dijelu izreke pod točkom I. i III., žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. -3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje odnosno podredno preinačiti u skladu sa žalbenim navodima uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika osporava žalbene navode u cijelosti kao neosnovane te predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatom razlike u plaći u iznosu od 14.023,32 € na ime prekovremenog rada koji se sastoji u dolasku na sabirno mjesto sat vremena ranije prije početka radnog vremena te dva sata dnevno provedenog kod kuće, nakon radnog vremena, koje je tužitelj proveo obavljajući radnju oštrenja lanca za motornu pilu za razdoblje od veljače 2011. do lipnja 2018.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti one koje žalitelj sadržajno ističe u žalbi. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama te ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu ukazuje tuženik u žalbi.

7. Nadalje, imajući u vidu sadržaj istaknutih žalbenih razloga proizlazilo bi da žalitelj ukazuje na ostvarenje relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 8. i čl. 220. ZPP-a. Stajalište je ovog žalbenog suda da su provedeni dokazi cijenjeni u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, dok u smislu čl. 220. st. 2. ZPP-a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza po strankama izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, pa nije u obvezi prihvatiti svaki dokazni prijedlog stranke ako smatra da on nije od važnosti za donošenje odluke. Isto tako, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP na koju sadržajno ukazuje žalitelj jer odbijanje njegovog dokaznog prijedloga uz obrazloženje stava da je isti za predmetni postupak nepotreban, jasno upućuje na činjenicu da je žalitelju bilo omogućeno raspravljanje, ali dokazni prijedlog nije usvojen.

8. Nadalje, tuženik žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja.

9. Tako je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno:

- da je u utuženom razdoblju tužitelj temeljem ugovora o radu kod tuženika obavljao poslove i radne zadatke radnog mjesta "šumarski radnik sjekač" te da je prilikom obavljanja tih radnih zadataka tužitelj kao osnovno sredstvo rada upotrebljavao motornu pilu za koju upotrebu je bilo potrebno redovito oštrenje lanca pile";

- da iz Pravilnika tuženika o sistematizaciji poslova i radnih zadataka iz 2011. proizlazi da u opis radnih zadataka radnog mjesta tužitelja ulazi i "redovno održavanje sredstva za rad uz otklanjanje manjih kvarova priručnim alatom" koje poslove bi tužitelj kao i ostali radnici trebali obavljati u okviru svog radnog vremena;

- da tuženik kao poslodavac tužitelja, kao i ostale radnike, prevozi na posao vlastitim prijevozom i to prvo do sabirnog mjesta gdje radnici zadužuju potrebnu opremu te nakon toga i do radnog mjesta-šume;

- da je tužitelju Ugovorom o radu ugovoreno radno vrijeme od 40 sati tjedno i to u trajanju od 7,00 do 15,00 sati, ali da je unatoč tako ugovorenom radnom vremenu, tužitelj po nalogu tuženika bio obvezan dolaziti sat vremena prije početka rada tj. u 6,00 sati ujutro da bi kroz to vrijeme preuzimao potrebna sredstva za rad, a potom bi mu se tek od 7,00 sati započelo s računanjem vremena;

- da se turpijom radnik u šumi u oštrenju lanaca može samo malo pomoći kako bi nastavio raditi, a ne kvalitetno naoštriti u prilog čemu upravo ide i činjenica da tuženik kao poslodavac dozvoljava radnicima da lance nose kući radi oštrenja a motorne pile ne, da je odmašćivanje lanaca obvezna pripremna faza prije oštrenja a da tuženik nije dao sredstva tužitelju ili bilo kojem drugom šumarskom radniku sjekaču da uspješno provede postupak odmašćivanja lanca:

- da do 2008. kod tuženika su bili oštrači lanaca na terenu gdje su bile locirane barake i oštrači lanaca kao iskusni te su taj posao obavljali za sve sjekače u okviru radnog vremena, a sjekači su samo preuzimali pile i lance, no nakon 2008. ukinuto je radno mjesto oštrača lanaca i od tada je ta obveza prešla na sjekače, koji taj posao obavljaju izvan radnog vremena i kod kuće, jer na terenu gdje obavljaju sječu i druge poslove to nije moguće učiniti;

- da u pravomoćno okončanim parnicama poslovni broj Pr-80/2016 (Županijski sud Zagreb - Gž R-2205/2021) Pr-296/2020 (Županijski sud Zagreb - Gž R- 2208/2022) vođenim po radnicima šumskim sjekačima iz Šumarije V, GN i ĐN utvrđeno da radnici sjekači na koje je prenesen posao oštrenja motornih pila (među kojima je bio i tužitelj), da tužitelj nije prošao obuku za oštrenje lanca motorne pile kao niti ostali radnici koji kod tuženika obavljaju poslove šumskog radnika sjekača te da radnici koji obavljaju poslove radnog mjesta šumski radnik sjekač, od poslodavca zadužuju samo turpiju kao alat za oštrenje lanca motorne pile te da je tužitelj, kao i ostali radnici tuženika koji obavljaju iste radne zadatke kao i tužitelj sam kupio stroj za oštrenje lanaca motorne pile i da se isti nalazi u kući tužitelja pa tužitelj kod kuće, izvan svog redovnog radnog vremena, lance motorne pile koje upotrebljava prilikom obavljanja svojih radnih zadataka kod tuženika, opere-odmasti, osuši i nakon toga lance motorne pile oštri na navedenom stroju, da te poslove obavi u vremenu od jedan i pol sat, da navedeni stroj predstavlja prikladno sredstvo za oštrenje lanaca jer je postavljen i učvršćen na prikladnom postolju koje omogućava da tužitelj prilikom izvođenja rada oštrenja lanaca pile sjedi na prilagođenom sjedalu, da oštrenje, s obzirom na teško postolje odnosno ukupnu težinu stroja, radnici sa tim stroju nisu u mogućnosti obavljati na licu mjesta u šumi;

- da je na okolnost utvrđivanja točnog broja prekovremenih sati koje je tužitelj odradio u utuženom razdoblju, uzimajući u obzir da je svaki dan na oštrenje lanaca motorne pile utrošio 80 minuta prekovremenog rada, a na prijevremeni dolazak na posao 40 minuta, odnosno sveukupno 120 minuta ili 2 sata, izveden dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku KS, a koji je vještačenje proveo temeljem evidencije radnog vremena za tužitelja za utuženo razdoblje, te odgovarajućih Pravilnika i Kolektivnih ugovora tuženika a koji reguliraju pitanje visine satnice redovnog i prekovremenog rada te je po varijanti 2 izračuna vještak utvrdio da bruto plaća za prekovremene sate iznosi 14.023,32 € i to za 2.558 prekovremenih sati, uz 2 prekovremena sata po danu rada s pilom bez zastoja u radu ili s 1 do 7 sati zastoja u radu, a što je vještak sve tabelarno prikazao po određenim mjesecima i godinama te je vještak broj prekovremenih sati izračunao uzimajući prije svega u obzir nalog koji mu je dan u rješenju o određivanju vještačenja odnosno da je nužno da u utuženom razdoblju uzme u obzir koja bi naknada pripadala tužitelju za sveukupno 2 prekovremena sata rada u utuženom razdoblju te je na taj način došao i do ukupnog broja od 2.558 prekovremenih sati u utuženom razdoblju i novčane protuvrijednosti tako određenih prekovremenih sati, uzimajući pri tome i odgovarajuću povećanu satnicu koja se primjenjuje kod prekovremenog rada u skladu sa Pravilnikom o plaćama i ostalim materijalnim primanjima radnika tuženika.

10. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik naložio tužitelju (kao i ostalim radnicima koji su podnijeli tužbe ovom sudu) da pilu, kao sredstvo rada održavaju, te da im nije omogućio da to vrše tijekom radnog vremena, obzirom da se s turpijom koju je osigurao tuženik nije mogla adekvatno naoštriti pila, tako da prvostupanjski sud zaključuje da se radilo o određenom nalogu tuženika kao poslodavca za obavljanje tih radnih zadataka izvan redovnog radnog vremena pa se izvršeni rad ima smatrati prekovremenim radom, slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja kao pod točkom I. izreke pobijane presude.

11. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

12. Naime, obaveza je poslodavca da radniku omogući adekvatna sredstva za rad, odnosno ona za obavljanje poslova radnog mjesta, osim u slučaju kada je radnik potpisom ugovora o radu preuzeo na sebe obvezu da će o istome sam brinuti pa stoga čak i u slučaju da važeći Pravilnik o radu na drugačiji način regulira materiju vezanu uz održavanje sredstava za rad (pile), nije niti u ingerenciji niti u dužnosti radnika da u cilju realizacije prava koja mu pripadaju, traži izmjene Pravilnika, već radnik, ukoliko zaista mora po nalogu poslodavca, u slobodno vrijeme, kod kuće, pripremati alate koji su mu neophodni za radni proces, ima pravo da mu se ti utrošeni sati priznaju kao prekovremeni rad, a tijekom postupka je utvrđeno vrijeme koje je bilo potrebno za obavljanje takvih radnji.

13. Žalbenim navodima tuženika ne dovodi se u pitanje opće jamstvo poštenog postupka iz članka 6. stavka 1. Europska Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj: 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010.) i članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010., 5/2014.), budući da su u pravomoćno okončanim parnicama po tužbama radnika šumskih sjekača Šumarije V protiv tuženika kao poslodavca s istim predmetom spora, u kojima je tuženik aktivno sudjelovao (Pr-80/2016, Pr-296/2020) učinkovito ispitani podnesci, argumenti i dokazi izneseni od stranaka u postupku (isti oni koje je tuženik predlagao u predmetnoj parnici) i po sudovima ocjenjena njihova mjerodavnost za ocjenu osnovanosti osnove potraživanja radnika sjekača, kao i u identičnom činjenično pravnom predmetu Pr-832/2020-41 u kojem je donesena presuda koja je potvrđena presudom ovog suda posl. br. Gž R-737/2024-2 od 3. rujna 2024.)

14. Osim toga, pravilo po kojem pravomoćnu presudu treba smatrati istinitom tiče se činjenične osnove presude u mjeri u kojoj predstavlja pravni odnos o kojem je odlučeno kao o glavnom pitanju, a kojim je sud vezan i ne može se ponovo upuštati u ispitivanje činjenica koje su poslužile kao osnova za donošenje pravomoćne odluke o tom pitanju (u konkretnom slučaju o osnovanosti osnove predmetnog potraživanja, odnosno da su svi šumarski sjekači u Šumarije V, među kojima je i tužitelj radili prekovremeno od 2011. godine od po 2 sata kada su efektivno radili u redovnom radnom vremenu).

15. U odnosu na prigovor o povredi prava na pravično suđenje s aspekta "jednakosti oružja" valja reći da pravo na pošteno (pravično) suđenje uključuje i pravo na procesnu ravnopravnost (equality of arms - "jednakost oružja"). Prema tom načelu svaka od stranaka treba imati razumnu mogućnost da u postupku brani svoja prava pod uvjetima koji ju ne stavljaju u bitno nepovoljniji položaj u odnosu na njenog protivnika. Iz prava na jednakost oružja izvode se i pojedina prava u odnosu na izbor i izvođenje dokaza. Razmatranjem predmetnog spisa razvidno je da je tijekom postupka tuženik bio u mogućnosti pratiti postupak i sudjelovati u njemu te poduzimati sve zakonom predviđene postupovne radnje pa stoga u postupku pred sudom prvog stupnja nije doveden u nejednak položaj u odnosu na tužitelja. Konačno, tuženik tijekom predmetnog postupka nije navodio okolnosti, a niti predlagao izvođenje dokaza koje/i bi odstupale od onih utvrđenih i dokazanih u pravomoćno okončanim parnicama vezano za osnovanost osnove potraživanja njegovih šumskih radnika sjekača iz Šumarije V ili bi se odnosile samo na tužitelja koji je nesporno u predmetnom razdoblju obavljao poslove šumskog radnika sjekača u Šumarije V, slijedom čega se neosnovanim ocjenjuje i njegovo pozivanje na povredu načela neposrednosti, a u prilog čemu naravno treba imati u vidu da povreda tog načela nema značaj apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka (osim u slučaju kad bi presudu donio sudac koji nije sudjelovao na glavnoj raspravi), a u konkretnom slučaju niti relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka. Isto tako, valja napomenuti da se tuženik prije donošenja pobijane odluke nakon što je prethodno bio odbijen tužbeni zahtjev i sam pozivao na donesene odluke iz činjenično pravno identičnih predmeta te se je pozivao na činjenice i utvrđenja iz činjenično pravno identičnih spisa, a koji predmeti su po žalbi ukinuti.

16. Nadalje, u odnosu na daljnje žalbene navode valja reći da je tuženik naložio tužitelju da pilu kao sredstvo rada održava, a što je jer tako proizlazi iz opisa njegovog radnog mjesta, te mu nije omogućio da to vrši tijekom radnog vremena jer se ti poslovi ne mogu obavljati u šumi bez adekvatnog stroja, u prilog čemu ide i nesporna činjenica da je do 2008. godine tuženik imao zaposlene radnike (oštrače) koji su u barakama na terenu oštrili pile, a nakon što je to radno mjesto ukinuto, poslovi oštrenja su raspoređeni na radnike zaposlene na radnom mjestu na kojem je zaposlen i tužitelj, tako da sama činjenica da poslodavac tužitelju decidirano nije rekao da te poslove obavlja kod kuće ne dovodi do zaključka da mu isti ne bi dao nalog za obavljanje tih poslova izvan radnog vremena kada je te poslove tužitelj morao obaviti prema opisu svog radnog mjesta.

17. Također, neosnovane su tvrdnje tuženika da je tužitelj pola radnog vremena koristio za pripremu alata (ne navodi kojeg, niti tko je obavljao druge poslove i radne zadatke šumarskog sjekača) kao i da je organizirani prijevoz mogao biti u 6:30 / 6:45 i da prema tome treba izračunati broj prekovremenih sati.

18. Naime, tužitelj kao šumski radnik sjekač bio zadužen uz ostale poslove i radne zadatke tog radnog mjesta i za redovno održavanje sredstava rada uz otklanjanje manjih kvarova priručnim alatom, među kojima je i motorna pila, dok je oštrenje lanca motorne pile složena radna operacija koju radnici sjekači nisu mogli izvoditi u terenskim uvjetima sa turpijama tuženika, već su to radili kod kuće nakon povratka s posla i izvan redovnog radnog vremena na aparatima za oštrenje koji su sami kupili, a kupnju kojih im je omogućio tuženik (poslodavac) i dozvolio da nakon isteka redovnog radnog vremena kući nose po dva lanca sa motornih pila radi oštrenja, a motorne pile odlagali u tuženikovim skladištu i preuzimali ih idući radni dan te je za oštrenje lanaca motorne pile na aparatu potrebno 80 minuta. Isto tako, tijekom postupka je utvrđeno, a što tuženik i ne osporava, da je radno vrijeme šumskog sjekača bilo od 7:00 do 15:00 (ljeti od 6:00 do 14:00) te da su organiziranim prijevozom šumarski sjekači dolazili na posao oko 6:20 da bi zadužio opremu i sredstva rada i počeo raditi u šumi u 7:00, slijedom čega vrijeme provedeno na takvim poslovima ulazi u radno vrijeme.

19. Isto tako, iz navoda tužitelja sa zapisnika od 12. rujna 2019. proizlazi da je kod tuženika vršeno snimanje norme te iz toga proizlazi da su sjekači morali doći s već dva naoštrena lanca na početku snimanja norme u 7.00 sati, a koje lance su oštrili kod kuće izvan snimanja norme, i što nigdje nije pri snimanju norme evidentirano, a isto tako pri snimanju norme se bilježi svaka stavka u svaku minutu što su sjekači radili od 7.00 do 15.00 sati, kao npr. točenje motorne pile gorivom, traženje stabla, pravljenje odstupnice (sigurnosti put kad se obara stablo), obaranje stabla, izrada stabla (kad se stablo prereziva ili kljaštre grane), razvoltavanje stabla (okretanje klada da se vidi kvalitet stabla), mjerenje stabla, promjere i dužina klade, primanje toga stabla (nakon izmjera, promjera i dužine stabla se u isto umeće pločica na čelo klade koja označava specifikaciju, kvalitetu i dr.) što je u opisu radnog mjesta sjekača i u tom vremenu oni nisu oštrili pilu, a niti su imali vremena za takvo oštrenje lanca, slijedom čega se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi da su radnici sjekači polovinu radnog vremena koristili za pripremu alata.

20. Nadalje, tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije osporavao nalaz i mišljenje vještaka S, koji se između ostalog temelji na tuženikovoj evidenciji efektivnog rada tužitelja u utuženom razdoblju tako da navodi žalbe kojima tuženik ističe da postoje dani u godini kada tužitelj ne može raditi zbog npr. kiše, snijega ili sličnih vremenskih neprilika, kao u slučaju korištenja bolovanja ili godišnjeg odmora / dopusta" u biti predstavljaju nove činjenice koje ne mogu biti predmetom razmatranja u žalbenom stadiju postupka (članak 352. stavak 1. ZPP-a).

21. Osim toga, iz neosporavanog nalaza stalnog sudskog vještaka financijsko knjigovodstvene struke, utemeljenog kako je navedeno na evidenciji radnog vremena tužitelja koju je vodio tuženik proizlazi da je vještak broj prekovremenih sati izračunao uzimajući prije svega u obzir nalog koji mu je dan u rješenju o određivanju vještačenja te je vještak u svom nalazu i mišljenju isto iskazao, pri čemu je posebno cijenio evidenciju radnoga vremena tužitelja, odnosno uzeo je u obzir za svaki pojedini mjesec u utuženom razdoblju period kada je tužitelj radio, odnosno odbio je eventualne izostanke s posla, godišnje odmore, bolovanja i slično, te je na taj način došao i do ukupnog broja od 2.558 prekovremenih sati u utuženom razdoblju i novčane protuvrijednosti tako određenih prekovremenih sati, uzimajući pri tome i odgovarajuću povećanu satnicu koja se primjenjuje kod prekovremenog rada, a koja je u skladu sa Pravilnikom o plaćama i ostalim materijalnim primanjima radnika tuženika, a što tuženik nije niti osporavao.

22. Prema tome, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo (članak 94. ZR-a) kad je naložio tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlika u plaćama po osnovi prekovremenog rada za razdoblje od veljače 2011. do 14. lipnja 2018. ukupan iznos od 14.023,32 € sa zateznim kamatama tekućim na svaki mjesečni iznos razlike od šesnaestog dana u mjesecu za protekli mjesec do isplate (članak 92. stavak 3. ZR-a, članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. ZOO-a4).

23. I odluka o parničnim troškovima pod stavkom III. izreke prvostupanjske presude, koju tuženik posebno niti ne osporava je pravilna u osnovi (članak 154. stavak 5. ZPP-a i visini (članak 151. stavak 1. i 2. u vezi sa 155. stavkom 2. ZPP-a i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine", broj: 138/2023./), te stopi i tijeku zateznih kamata (članak 151. stavak 3., članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. ZOO-a).

24. Slijedom svega navedenog, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. i III. izreke te odlučiti kao u izreci pod točkom I. 25. Zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspio te je stoga valjalo, sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP, odlučiti kao pod toč. II. izreke ove presude.

U Zagrebu 3. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Darija Horvat