Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: II Kž-537/2024-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te Sande Janković i dr.sc. Leona Kovačića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv maloljetnog OG, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 114/22. -dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi maloljetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Kvm-59/2024-5 (Km-1/2024-68) od 8. studenog 2024. o produljenju mjera opreza, u tijeku postupka nakon podnesenog prijedloga za izricanje maloljetničke sankcije, u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba maloljetnog OG kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda Varaždinu broj Kvm-59/2024-5 (Km- 1/2024-68) od 8. studenog 2024., u tijeku postupka nakon podnesenog prijedloga za izricanje maloljetničke sankcije, zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i drugih, pod točkom I izreke pobijanog rješenja na temelju odredbe članka 64. Zakon o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19. - dalje: ZSM) uz primjenu odredbi članka 98. stavka 1. i stavka 2. točaka 1., 3. i 9. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.), maloljetnom OG produljene su mjere opreza: zabrana napuštanja područja grada [adresa], obveza redovitog javljanja Policijskoj postaji Čakovec jednom mjesečno, između 1. (prvog) i 5. (petog) u mjesecu, radnim danom te zabrana uznemiravanja žrtve CG i žrtve JG.

1.1.Pod točkom II izreke pobijanog rješenja određeno je da u skladu s odredbom članka 98. stavka 7. ZKP/08., mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti odluke o maloljetničkoj sankciji.

1.2. Pod točkom III izreke pobijanog rješenja određeno je da na temelju odredbe članka 100. stavka 2. ZKP/08., navedene mjere opreza izvršavat će, sukladno člancima 9. i 10. Pravilnika o načinu izvršavanja mjera opreza ("Narodne novine" broj: 92/09., 66/14. i 73/21.), policijski službenici Policijske uprave međimurske, Policijske postaje Čakovec i svakih mjesec dana dostavit će pisano izvješće ovome sudu izvršava li maloljetnik mjere opreza.

1.3. Pod točkom IV izreke pobijanog rješenja dano je upozorenje maloljetniku da u slučaju nepridržavanja maloljetnog OG izrečenih mu mjera opreza iste će biti zamijenjene istražnim zatvorom.

2. Protiv navedenog rješenja žali se maloljetni OG po branitelju, odvjetniku Borisu Brljačiću zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. u vezi s člankom 495. ZKP/08., s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da ukine pobijano rješenje i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno podredno da preinači pobijano rješenje na način da produljene mjere opreza ukine u cijelosti.

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud najprije pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje odluke o primjeni mjera opreza, a potom i dao jasne, dostatne, neproturječne i valjane razloge za svoju odluku i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu te mjere, tako i one koji se odnose na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na strani optuženika kao posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Potom je, također pravilno zaključio i valjano obrazložio da se ista svrha u konkretnom slučaju može i nadalje s uspjehom ostvarivati i primjenom mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 1., 3. i 9. ZKP/08., a te razloge prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. kako to u svojoj žalbi pogrešno ističe maloljetnik kada navodi da je izreka proturječna razlozima rješenja.

6. Protivno žalbenim navodima maloljetnika, prvostupanjski sud je s pravom izveo zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela.

6.1. Naime, neovisno o tome što je isti do sada nije tretiran zbog kaznenih djela, opasnost od ponavljanja djela na strani maloljetnika i nadalje proizlazi iz činjenice da mu se u ovom kaznenom postupku na teret stavlja počinjenje čak tri kaznena djela, motivirana isključivo koristoljubljem, na štetu djece CG i JG, inače oboje štićenika u Odgojnom domu Mali Lošinj. Navedeno upućuje na zaključak da na maloljetnikovoj strani postoji znatan stupanj upornosti i kriminalne volje u protupravnom ponašanju. Kada se navedeno poveže s činjenicom da iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je maloljetnik za vrijeme svog boravka u Odgojnom domu Mali Lošinj bio neprihvatljivog ponašanja u smislu poštivanja pravila i urednog pohađanja nastave (opomene i ukori nisu polučili svrhu), uz iskazanu nekritičnost u svom ponašanju, da je eksperimentirao sa opijatima, da osoblje navedene institucije nije imalo nikakav odgojni utjecaj na njega, te da se ostalim štićenicima tog doma uspio nametnuti kao netko koga se trebalo bojati, pa mu posljedično i iskazivati bezrezervnu poslušnost, tada je i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilan zaključak prvostupanjskog suda da navedene okolnosti upućuju na konkretnu i predvidivu opasnost da će maloljetnik i ubuduće nastaviti s činjenjem istih ili sličnih kaznenih djela. Stoga je neprihvatljiv žalbeni navod maloljetnika kojim ističe da na njegovoj strani postoji samo "apstraktna opasnost" od ponavljanja kaznenog djela.

7. Također neosnovan je opetovani žalbeni navod kojim maloljetnik ističe, da je oduzimanje slobode maloljetniku koje je prethodilo ovim mjerama opreza, a s obzirom da mu je to prvi susret s kaznenopravnim sustavom, zasigurno utjecalo na njegovu svijest o štetnosti činjenja kaznenih djela do mjere da je opasnost od ponavljanja kaznenog djela u potpunosti prestala. Naime, prvostupanjski sud jest vrednovao prethodno oduzimanje slobode i činjenicu da se radi o maloljetniku pa je vodio računa o odredbi članka 66. stavka 1. Zakona o sudovima za mladež (Narodne novine broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15., 126/19. – dalje: ZSM), prema kojoj će se istražni zatvor prema maloljetniku odrediti samo kao krajnja mjera, u razmjeru prema težini djela i očekivanoj sankciji, u najkraćem nužnom trajanju i samo ako svrhu nije moguće postići primjenom mjera opreza, privremenog smještaja ili istražnim zatvorom u domu, a imajući na umu pritom i da je prijedlog državnog odvjetnika da se maloljetniku izrekne odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod, te da je maloljetnik napustio Odgojni dom na Malom Lošinju, međutim, valjano je utvrdio prvostupanjski sud, da opasnost od ponavljanja kaznenog djela i nadalje egzistira, no u konkretnoj situaciji svrha istražnog zatvora i nadalje s uspjehom može ostvariti njegovom zamjenom mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točke 1., 3. i 9. ZKP/08. Upravo će se tim mjerama utjecati na maloljetnikovo buduće ponašanje, odnosno spriječiti ga u daljnjem kriminalnom djelovanju, a time ujedno ostvariti i svrha koja bi se ostvarila i istražnozatvorskom mjerom. Stoga je zakonito i pravilno prema maloljetniku produljena primjena mjera opreza navedenih u izreci pobijanog rješenja.

7.1. Slijedom navedenog neosnovan je opetovani žalbeni navod maloljetnika kojim ističe pozitivan utjecaj svog dosadašnjeg vremena tada provedenog u istražnom zatvoru i da sada poštuje pravni poredak Republike Hrvatske, jer istaknute okolnosti ne umanjuju utvrđenu konkretnu opasnost od ponavljanja kaznenog djela.

8. Isto tako, ponavlja se žalitelju da iako, nema dvojbe da se izvršavanjem mjera opreze iz članka 98. stavka 2. točke 1. ZKP/08. osobi prema kojoj se one primjenjuju u stanovitom obliku i opsegu privremeno ograničava ostvarivanje određenih prava, u konkretnom slučaju prava na slobodno i nesmetano kretanje izvan određenih granica, suprotno tvrdnjama žalitelja upravo se zabranom napuštanja boravišta na području [adresa] nastoji osigurati nadzor nad kretanjem maloljetnika te time prevenirati opasnost od ponavljanja kaznenih djela, koje je prema prijedlogu za izricanje sankcije činio na području Malog Lošinja, a uostalom pridržavanje navedenog mu ne bi trebalo biti odveć otegotno, a sve s obzirom da je isti dijete bez odgovarajuće roditeljske skrbi, kojem je rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Čakovec od 27. studenog 2023. priznat smještaj u udomiteljskoj obitelji KG na području [adresa] (općina u [adresa]), dok iz dostupnih podataka u spisu ne proizlazi da isti ima potrebu obavljati bilo kakve aktivnosti izvan tog područja.

9. Nadalje, osnovano je i zakonito i produljenje mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. u vidu obveznog javljanja maloljetnika policiji jednom mjesečno jer ista predstavlja svojevrstan pojačani nadzor nad aktivnostima i funkcioniranjem maloljetnika, ali i na njegovo discipliniranje u smislu budućeg urednog ponašanja, time da bi redoviti kontakt maloljetnika s policijom, trebalo utjecati na njegovo buduće razmišljanje i postupanje u smislu društveno prihvatljivog ponašanja.

10. Jednako tako, a protivno žalbenim navodima vezano uz mjeru opreza iz članka 98. stavka 2. točke 9. ZKP/08., istu je prvostupanjski sud osnovano produljio jer će se tom mjerom spriječiti maloljetnika u daljnjem kriminalnom djelovanju na štetu djece žrtava CG i JG, a time ujedno ostvariti i svrha koja bi se ostvarila i istražnozatvorskom mjerom iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

11. Ponavlja se žalitelju da mjera opreza u sebi sadržava minimum društvenog opreza i minimum ograničenja ljudskih prava koja pripadaju maloljetniku, a kojima se može s uspjehom ispuniti svrha primjene istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., pri čemu su ograničenja prava koja je optuženiku u skladu s pobijanim rješenjem dužan podnijeti minimalna, u razmjeru s interesima kaznenog postupka koji se time ostvaruju.

12. Jednako tako, bez utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja je opetovani žalbeni navod maloljetnika kojim ističe kako su opisane mjere opreza nesvrhovite jer se od njihove početne primjene od prije 11 mjeseci maloljetnik istih uredno pridržavao, jer upravo ta činjenica potvrđuje da se mjerom opreza ostvaruje njezina svrha.

13. Konačno, ističe se da ovaj drugostupanjski sud nije našao da je došlo do povrede pretpostavke nedužnosti jer iz pobijanog rješenja jasno slijedi da je prvostupanjski sud o daljnjoj potrebi produljenja mjera opreza odlučio isključivo na temelju osnovane sumnje da je maloljetnik počinio terećena kaznena djela. Također, nije u pravu žalitelj kada upire na povredu tzv. dinamičkog pristupa navodeći da prvostupanjski sud "reprizira" obrazloženje ranijeg rješenja kojim nastoji opravdati pogrešan zaključak u pogledu postojanja iteracijske opasnosti jer okolnosti na kojima prvostupanjski sud temelji postojanje opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjera opreza pri čemu te okolnosti nisu izgubile na značaju protekom vremena.

14. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 3. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Juriša