REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

K-151/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Sanji Čule Poljak, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Milene Rogošić, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv okrivljenika JU, zbog kaznenog djela klevete – djelo opisano i kažnjivo po članku 149. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br.125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 - u daljnjem tekstu: KZ/11) na temelju privatne tužbe privatne tužiteljice CU iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana punomoćniku ŽU, odvjetniku u [adresa], nakon javno održane i zaključene rasprave 28. studenog 2024, u nazočnosti privatne tužiteljice, punomoćnika privatne tužiteljice ŽU, odvj. u [adresa], okrivljenika JU, braniteljice Marine Bosnić, odvjetnice u [adresa], a objavljene 3. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Na temelju čl. 453. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 - dalje u tekstu ZKP/08)

OKRIVLJENIK: JU, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin J i majke C, rođene Ž, rođen **.**.1982. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], sa završenom srednjom stručnom spremom kuhar/konobar, zaposlen s mjesečnim primanjima od oko 800 eura, razveden, otac jednog malodobnog djeteta, suvlasnik stana, vlasnik vozila Suzuki, kazneno osuđivan,

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

I. da bi dana 27. siječnja 2021. godine u Solinu, na internetskom portalu ''Solin Live'' i na facebook stranici istog portala, kao autor članka, u cilju iznošenja neistinitih činjeničnih tvrdnji koje su postale pristupačne većem broj osoba, znajući da su iste neistinite, za privatnu tužiteljicu naveo ''Velika muljaža iz solinskog odjela za EU fondove'', ''izgleda da je prva dama Solina uspjela nadmudriti i europske institucije.'', ''pročelnica odjela CU, kojoj su u gradskoj upravi dali nadimak “prva dama” 2019. predstavila je projekt “Tempus” u kojem je najavila obnovu i rekonstrukciju ex kina u Svetom Kaju, a izgleda da će novac potrošiti u prostorije nogometnog kluba Solin'' te ''umjesto ex kina u Svetom Kaju preuredit će “prvo dite” gradonačelnika Š, prostor nogometnog kluba Solin'', ''Hoće li napokon DORH i USKOK zaviriti u prostorije gradske uprave Solina, pročešljati sve ugovore, protok novca poreznih obveznika, a i novca EU ili će to učiniti neka EU tajna služba na nama je da čekamo.'', a što su sve neistinite činjenične tvrdnje koje škode časti i ugledu privatne tužiteljice

dakle, pred drugim za nekog iznio ili pronio neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da je neistinita, a djelo je počinjeno putem računalne mreže zbog čega je ono postalo pristupačno većem broju osoba,

II.pa da je time počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevetu – kazneno djelo opisano i kaţnjivo po čl. 149. st. 2. u svezi st. 1. KZ-a.,

III. Temeljem članka 158. stavak 2. ZKP/08 privatna tužiteljica ŠU se sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

IV. Na temelju članka 149. stavak 3. ZKP/08 dužna je privatna tužiteljica naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 u iznosu od 200,00 eura (dvjesto eura), na ime paušalne svote u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, dok je nužne izdatke okrivljenika i nužne izdatke i nagradu branitelja dužna privatna tužiteljica naknaditi u visini odmjerenoj posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Privatna tužiteljica CU podnijela je privatnu tužbu od 8. veljače 2021. protiv okrivljenika JU zbog kaznenog djela iz čl.149.st.2. KZ/11.

2. Izjašnjavajući se o osnovanosti privatne tužbe okrivljenik JU je naveo da se ne smatra krivim za kazneno djelo za koje se tereti privatnom tužbom.

3. U dokaznom postupku pregledani i pročitani su: objava na Internet portalu „Solin Live“ i na Facebook stranici istog portala (list 4-9 spisa), te je izveden dokaz saslušanjem privatne tužiteljice i svjedoka NU, HU i JUV. Pregledan je i pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenog prema kojem je kazneno osuđivan.

4. Okrivljenik je u svojoj obrani naveo da je dugi niz godina aktivist i predsjednik udruge „Street World Caut“ Solin i da devet godina objavljuje članke na web stranici "Solin live". Smatra da kao građanin [adresa] i porezni obveznik ima pravo na kritiku, a osim kritika koje objavljuje na toj web stranici objavljuje sve vezano za [adresa], pa tako piše i o sportu. Razlog za objavu predmetnog članka je bila objava na web stranici Solina koja je u njemu izazvala kritiku, a ono zbog čega smatra da je to sve muljaža je to što se predmetni prostor u čije uređenje su utrošena sredstva projekta "Tempus" spominje kao vlasništvo Grada Solina, a Grad Solin nije vlasnik; što se predmetni prostor nalazi u k. o. [katastarska općina] i što je u medijima objavljeno da je za uređenje zgrade u kojoj se nalazi predmetni prostor, dakle prvog i drugog kata, utrošeno milion eura, a po njegovim saznanjima, a na to su ga upozorili iz vrha solinskog HDZ, te arhitekt i inžinjer s kojima je razgovarao, za iznos od milion eura mogla se srušiti i predmetna zgrada i zgrada starog kina u Sv. Kaju i obnoviti. Što se tiče riječi "prva dama" njemu je više osoba iz gradske uprave Grada Solina, između ostalih i dogradonačelnik HU, kazali da privatnu tužiteljicu u upravi zovu "prva dama" jer je u vezi s gradonačelnikom [adresa], a i sam gradonačelnik [adresa] kao i bivša supruga gradonačelnika [adresa] su mu potvrdili da su gradonačelnik i privatna tužiteljica u vezi, a on je nazivom "prva dama" nije htio ni oklevetat ni uvrijedit. Što se tiče dijela članka koji glasi - Hoće li napokon DORH i USKOK zaviriti u prostorije gradske uprave [adresa], pročešljati sve ugovore, protok novca poreznih obveznika, a i novca EU ili će to učiniti neka EU tajna služba na nama je da čekamo" to je napisao ponukan nekim saznanjima do kojih je došao u svezi privatne tužiteljice i o kojima nije pisao, a on kao porezni obveznik Grada Solina ima pravo na poziv USKOK-a i DORH-a. Nadalje je naveo da njegovo pisanje na navedenom potralu je u interesu grada pa mu je tako i gradski vijećnik FU iako ga je kritizirao milion puta kazao da bi Grad Solin prema njemu trebao povući tužbe jer kritike koje objavljuje su nešto pozitivno za [adresa]. Što se tiče riječi da je privatna tužiteljica uspjela nadmudriti i EU institucije, pri tome nije mislio ništa loše jer riječ nadmudriti zapravo govori da je ta osoba pametna. Nadalje je naveo da on kritike piše i kao porezni obveznik [adresa] i smatra da ima prava na to pa je tako do sada kritizirao i druge projekte koji su izrealizirani od strane EU fondova ili njihovu realizaciju ukoliko smatra da nisu u redu. Tako je npr. projekt "Majdan" savršen projekt ali nije vođeno računa o navodnjavanju obzirom da su zelenilo i rijeka u blizini, a zbog čega se sad troše dodatna sredstva [adresa]. Konačno je naveo da mu nije žao što je objavio članak, da je bio je upoznat s činjenicom da može izvršiti uvid u projekt Tempus, on osobno da nije prijavio tužiteljicu ali poznaje ljude iz DORH, USKOK i sigurnosnih agencija i oni su mu pojasnili da svaka javna objava se tretira kao prijava, a da li će oni po tome postupiti, to ovisi o njima. On se navedenim člancima nije uhvatio privatne tužiteljice već Grada Solina, a obzirom da privatna tužiteljica radi u Gradu Solinu i od Grada Solina prima plaću izložena je da će on prijaviti kritiku u svezi njezinog rada ako taj rad nije u interesu grada. Osobno da smatra da javnost nije dovoljno bila obaviještena u svezi projekta "Tempus", a informacije koje je objavio nisu pogrešne jer se predmetni prostor ne nalazi u k. o. [katastarska općina], prostor koji je uređen sredstvima EU nije vlasništvo Grada Solina, a za milijun eura koliko je utrošeno mogla su se srušiti i izgraditi dva objekta.

5. Kritičkom analizom obrane okrivljenika, iskaza privatne tužiteljice i svjedoka te njihovom međusobnom usporedbom sud je utvrdio činjenično stanje.

6. Iz iskaza privatne tužiteljice proizlazi da su u članku okrivljenika objavljene laži i obmane ničim potkrijepljene i dokazane. Projekt Tempus se počeo provoditi 2019 i u taj projekt su bila uključena tijela RH i Italije, a prvotna ideja je bila da se osigura prostor gdje će mladi poduzetnici moći izrealizirati svoje ideje. Projekt se počeo provoditi 2019., a prvotna lokacija je bila bivše kino u Sv. Kaju. Međutim nakon što se krenulo u dublje sagledavanje te ideje kao i realizacije uz praćenje odgovarajućih stručnih osoba ustanovilo se da bi taj prostor trebalo najprije srušiti što nije bilo moguće u okviru tog projekta, a osim toga su bili sporni i imovinsko pravni odnosi. Problem je nastao jer je objekt bivšeg kina Sv. Kajo koristio Dalmacijacement, pravni slijednik Cemex, i ta imovina nije ušla u temeljni kapital dakle to bi bilo vlasništvo RH, a ukoliko se radi o vlasništvu RH onda su koraci u realizaciji projekta znatno teži što nije odgovaralo ni partnerima. Drugi problem je nastao što je objekt trebalo srušiti, osigurana sredstva su bila 200.000,00 eura pa da bi se taj prostor porušio, a poslije i obnovio bila su potrebna sredstva znatno veća od onih koja su osigurana za projekt. Zbog svega toga tražilo se rješenje tog problema i to zajedno, suradnjom svih 9 partnera i kontrolnih tijela i to od strane Italije i RH te je dobiveno odobrenje da bi se taj projekt izrealizirao ukoliko bi se našla odgovarajuća lokacija. Oni nisu htjeli odustaati od tog projekta, a posebno radi namjene tako da se došlo do ideje da bi druga lokacija bio gradski prostor na katu u objektu u kojem se u prizemlju nalazi prostor NK Solin. To je inače objekt grada [adresa] koji je malo korišten, bio je davnih dana restoran, dosta zapušten i to nije bilo privedeno svrsi. Dobili su odobrenje za tu lokaciju, koja je između ostalog odgovarala po kvadraturi i formulaciji samog projekta i što je najbitnije taj prostor se trebao samo obnoviti. Projekt je proveden i namjena projekta je ostvarena upravo u okviru te lokacije. Vezano za realizaciju projekta sve je bilo izloženo javnosti obzirom da je na stranici projekta postojao film kako je taj prostor izgledao prije, kako izgleda danas i on se koristi u skladu s namjenom projekta već godinu i pol dana. Realizacija projekta je započela 2019., dovršena je u ožujku 2023., sve je bilo dostupno javnosti u smislu da su objavljeni članci, objave, radionice, izložbe, svatko je mogao postavljati pitanja. Nekoliko puta na sjednicama vijeća se postavljalo pitanja za taj projekt, a projekt je bio izložen svim kontrolnim tijelima koji su pratili projekt i završeno izvješće projekta je prošlo bez kritika. Od samog početka realizacije ovog projekta pa do završetka okrivljenik joj se nije obračao u smisu upita vezanih za predmetni projekt a ona nema saznannja da li je isti sudjelovao u tim radionicama, izložbama i je li postavljao pitanja osobama koje su bile uključene u ovaj projekt. Nadalje je navela da je nakon objave njezin osjećaj bio tragičan, jer prije svega je vidila sebe na naslovnici, pa onda spim prve dame u [adresa], ali nije samo njezin osjećaj bio tragičan već i osoba koje su sudjelovale u tom projektu. Osjećala se tragično ne samo zbog navedenog već zbog reakcija po gradu, a osobno misli da joj je ovo sve nanijelo štetu i emocionalnu i profesionalnu, a uvažavajući da je u svojoj nadležnosti imala jako velik broj projekata koji su prije svega unaprijedili [adresa] i pri tome naglašava da ovo nije jedini projekt gdje je u samom ostvarenju projekta došlo do izmjene. Osobno da je čula i komentare da odlazi s vrećom novca, a to sve utječe na percepciju ljudi ali i na njezin profesionalni rad na način da se u kasnijim projektima često pita je li što krivo radi. Nadalje je pojasnila da unutar realizacije projekta može doći do promjena i to pogotovo vezano za infrastrukturu i ta odstupanja mogu biti veća ili manja. Bio je jedan takav slučaj kada su tijekom projekta pronašli arheološko nalazište te je trebali promijeniti lokaciju, naravno da je to bilo uz kordinaciju kontrolnih tijela. Ona da je bila voditelj predmetnog projekta i kada je pročitala predmetni članak da je plakala jer je okrivljenik oklevetao i njegove objave nisu potkrjepljene nikakvim dokazima i samo su usmjerene na njezinu osobnu diskreditaciju te su izazvale negativnu percepciju javnosti. Nadalje je navela da joj je u radu nadređen gradonačelnik [adresa], a ona je nadređena svima u odjelu. Također privatna tužiteljica je objasnila da gradska vijeća raspravljaju o pitanjima općenito vezana za grad i gdje se troši gradski novac, a na što su i gradonačelnik i čelnici dužni davati odgovore, i svako gradsko vijeće može postavljati bilo koje pitanje, ali ne kontrolira projekte pa tako ni predmetni projekat jer to nije u njegovoj nadležnosti, a predmetni projekt na novoj lokaiji je košatao upravo koliko je bilo osiguranih sredstava. Također, tijekom realizacije projekta Tempus su uređene i prostorije nogometnog kluba Solin koji se nalazi u prizmelju objekta jer se to ukazalo najekonomičnije s tim da je gradsko vijeće Grada Solina izglasalo sredstva za uređenje tog prostora. Vlasnik prostora koji je uređen evropskim sredstvima i koji se nalazi u k. o. [katastarska općina], s tim da to treba uzeti s rezervom je Republika Hrvatska i Hrvatske vode, a Grad Solin je s Hrvatskim vodama sklopio ugovor o građenju, a što se tiče znanja javnosti po pitanju vlasništva uređenog prostra svatko tko živi na području grada [adresa] zna gdje se nalazi objekt i koja je to k.o. kao i da te prostore koristi Grad Solin, a pitanje vlasništva se nije nikada postavilo kao kontroverzno u ovom projektu., a javnost je upoznata koliko je novca utrošeno i na uređenje predmetnog prostora kao i prostora NK Solin. Također je navela da je realizacije konkretnog projekta bila izložena javnosti, sve je objavljeno na stranici grada, a okrivljenik je mogao izvršiti uvid u dokumentaciju koja se odnosi na predmetni projekt.

.

7. Iz iskaza svjedoka HU proizlazi da obavlja dužnost zamjenika gradonačelnika Grada Solina od 2017, i da je sudjelovao u prijavi predmetnog projekta 2017., a provedba je započela 2019. Prilikom realizacije je utvrđeno da sredstva ne bi bila dostatna za prvotnu realizaciju te je došlo do izmjene projekta, promijenjena je lokacija i sredstva su uložena u uređenje prostora u čijem prizemlju se nalazi NK Solin. Ta izmjena je bila odobrena od strane kontrolnih tijela i partnera, dakle ništa nije bilo moguće bez tog odobrenja. Što se tiče javnosti ona ima pravo biti upoznata s projektom, to se objavljuje na službenim stranicama Grada Solina, a i sam gradonačelnik je komunicirao s građanima vezano za predmetni projekt. Također je naveo da je prilikom realizacije tog projekta na drugoj lokaciji odlučeno da se sredstva ulože i za uređenje prostorije NK Solin koji se nalazi u prizemlju obzirom da je za to bilo vrijeme jer je taj prostor bio jako derutan, s tim da uređenje tog prostora nije bilo iz sredstva EU fondova već je to financirao Grad Solin, a prostor gdje su uložena sredstva EU fondova i sredstva Grada Solina su vlasništvo grada [adresa]. Nadalje je naveo da mu je poznato da ja tokom realizacije projekta može doći do izmjene projekta odnosno da gotovo nema projekta u kojem nije došlo do nekakve izmjene, a na obnovu prostora NK Solin je utrošeno otprilike pola miliona eura.

8. Iz iskaza svjedoka NU proizlazi da je gradonačelnik Grada Solina, a da je projekt Tempus jedan od mnogih projekata EU Fondova, koji je predstavljen 2019., a predstavlja međugraničnu suradnju između RH i Italije. Prvotno je bilo odlučeno da se preuredi prostor bivšeg kina Sv. Kajo koje je bilo u jako lošem stanju međutim tijekom rada na realizaciji projekta je zapravo utvrđeno da bi taj objekt trebalo srušiti i ponovno sagraditi što je iziskivalo puno veća sredstva od onih koja su odobrena projektom i zbog toga je zatraženo od partnera i kontrolnih tijela da se omogući izmjena lokacije jer je bila namjena da se sredstva koja se realiziraju EU fondovima iskoriste. Dobili su odobrenje nove lokacije, promjena je bila 2021,. objavio ju je grad [adresa] na svojim stranicama, bilo je dostupno jasnosti, a nakon toga se krenulo s radnjama koje su potrebne za realizaciju projekta, javna nabava i ostalo, projekt je realiziran u svom okviru i roku i pokazao se kao odličan. Promjena lokacije projekta je objavljena i na službenim stranicama grada [adresa], a svaka osoba uključujući i okrivljenog je mogla postavljati pitanja na koja bi dobio odgovor, te je imao uvid u cjelokupnu dokumentaciju vezano za ovaj projekt. Nadalje je naveo da prostorije NK Solin koje se nalaze u prizemlju nisu uređena sredstvima EU, već isključivo sredstvima Grada Solina, dakle kada je došlo do izmjene lokacije, a uvažavajući činjenicu da su prostorije NK Solin u derutnom stanju i da se imalo namjeru iste urediti, iskoristila se situacija tako da su ti prostori renovirani ali isključivo sredstvima grada [adresa]. Prostori koji su uređeni su vlasništvo grada, a nalazi se u k. o. [katastarska općina], a to je činjenica poznata svima koji ondje žive. Nadalje je naveo da je on obzirom na funkciju navikao na slične objave i članke međutim djelatnici koji su radili na ovom projektu su bili povrijeđeni jer su posao radili marljivo te su bili zatečeni, a nije lako da vas neko proziva za kriminal, a prethodno se nije niti pokušao uvjeriti u svoje tvrdnje, a pogotovo ukolilo su takve prozivke vidljive širem krugu ljudi. Voditelj projekta je bila privatna tužiteljica i uz nju je bilo još osoba, a njemu kao gradonačelniku je bilo bitno da su radovi završeni na vrijeme, bez korekcija i da služe svrhi,

9. Svjedokinja JUV u svom iskazu je navela da je u predmetnom projektu Tempus sudjelovala od veljače 2020. Da je bila angažirana u građevinskom dijelu – izgradnja i adaptacije prostora dok je privatna tužuiteljica bila odgovorna osoba. Prva lokacija predmetnog projekta je bila ex kino u Sv. Kaju, ali kada se krenulo u taj projekt pokazalo se da je provedba u odnosu na taj prostor gotovo nemoguća, vremenski i financijski daleko zahtijevnija od predmetnog prostora. Kada je ona započela rad na predmetnom projektu isti je bio u fazi traženja nove lokacije u smislu realizacije projekta. Prvotni prostor je bio više zahtjevan u odnosu na konačni prostor jer nakon što je napravljen glavni projekt ustanovilo se da bi prvotni prostor (ex kino u Sv. Kajo) trebalo u cijelosti rušiti, a osim toga to je bio dvojni objekat naslonjen na privatnu kuću tako da bi to znantno premašilo i financijska sredstva koja su bila odobrena projektom Tempus, a i rokovi su bili upitni. Nije joj poznato je li se razišljalo o drugim alternativama izuzev prostora poviše NK Solin. Projek Tempus je bio transparentan u svim fazama, a do nje nisu došli ikakvi prigovori od strane javnosti vezano za konačni izbor lokacije. Svjedokinja je također navela da je predmetni prostor uređen sredstvima Europskih fondova dakle u okviru projekta Tempus s tim da je jedan dio financirao i grad [adresa] ali da njoj nije poznato koliko. Da je u tijeku provedbe projekta ukazala činjenica da se prostor nalazi na prvom katu, a u prizemlju se nalazi prostor NK Solin i da ne bi bilo dobro da je prostor na katu uređen, a prostor u prizemlju u kojem se nalazi NK Solin da ostane neuređen. Da je ona bila pobornik da se osim prostora na katu uredi i prostor NK Solin i to ne samo radi estetike već se radi o istoj zgradi i jer su ta dva prostora povezana npr. vode i struje, i bilo bi teško urediti prvi kat, a da se ne dira prostor u prizemlju. Sredstva za uređenje prostora u prizemlju je osigurao grad [adresa], dok su sredstva za uređenje kata bila u okviru projekta Tempus, s tim da je jednim dijelom sudjelovao i Grad Solin. Pri tome je pojasnila da je postojao troškovnik u kojem su bili specificirani radovi koji se odnose na prvi kat, radovi koji na odnose na prizemlje kao i radovi koji su zajednički za prvi i drugi kat. Pri tome neke radove se nije moglo u cijelosti izdvojti npr. uklanjanje pločica se moglo odvojiti ali radovi koji se odnose na zajedničke cijevi se nisu mogli odvojiti jer su to troškovi i kata i prizemlja. Nadalje je navela da nikada nije čula da se privatna tužiteljica oslovljava s prva dama, odnosno da je to prvi put čula kada je objavljen predmetni članak. Predmetni članak su joj pročitale kolege kada je došla na posao isti dan kada je objavljen, a za nju i kolege je taj članak bio frustrirajući jer su se trudili da kvalitetno obave svoj posao kako oni tako i pročelnica, a člankom su dobili „pljusku“. Predmetni prostor je namijenjen mladim poduzetnicima da bi realizirali svoje ideje, a tu je dvanaest radnih jedinica, konferencijska sala i još dvije prostorije koje se mogu unajmiti, projekt je zaista uspješan i u interesu građana, a isti je bio prekogranični, u suradnji s Italijom, s tim da je bilo više partnera i sve radnje pri realizaciji projekta podliježu kontroli komisija u okviru EU fondova, a tijekom i nakon realizacije projekta nikada nisu imali radnje provjeravanja od strane tijela RH u smislu da li su napravljene nezakonitosti, utaje i slično. Na svom radnom mjestu je radila na projektima odobrenim od EU i nije neuobičajeno da se mijenjaju tijekom izvedbe. Nakon objavljivanja predmetnog članka privatna tužiteljica je bila tužna, a nju osobno je npr. susjeda pitala što se to događa, odnosno što to oni rade. Ona radi u Gradu Solinu i od grada [adresa] prima plaću i misli da Grad Solin i osobe koje rade u Grdu Solinu trebaju biti izloženi kritikama svog rada ali te kritike trebaju biti utemeljene. Predmetnim uređenjem dakle i NK Solin i prostora poviše, uredila su se dva prostora, a prilikom odluke vodilo se računa o mišljenju stručnih osoba, pa je i ona kao stručna osoba bila i za uređenje prostora NK Solin. Njoj nije poznato u čijem je vlasništvo prostor koji se uređivao projektom Tempus ali je ona imala ugovor o pravu građenja s hrvatskim vodama, a njoj je to za njen dio posla bilo dovoljno, a prostor se nalazi u k. o. [katastarska općina].

10. Imajući na umu činjenični opis djela i iskaz okrivljenog u postupku nije sporno da je na internetskom portalu „Solin Live“ i na facebook istog portala napisan tekst koji se navodi u privatnoj tužbi. Nije sporno niti da bi je tekst napisao okrivljeni. Naime, isto proizlazi iz pregledane objave na internetskom portalu „Solin Live“ i na facebook stranici istog portala, što ni sam okrivljenik u svojoj obrani nije osporio.

11. Sporno je u postupku pak je li okrivljeni znao da to što je naveo za privatnu tužiteljicu nije istina, te da takve činjenice mogu štetiti ugledu i časti privatne tužiteljice.

12. Okrivljenom se ovdje stavlja na teret kazneno djelo klevete za koje je bitno da bi se ostvarilo da su ispunjene tri pretpostavke, navod da se radi o neistinitim činjenicama, da takve činjenice mogu štetiti ugledu i časti privatne tužiteljice i da je okrivljenik znao da se radi o neistinitoj tvrdnji. Dakle, ne samo da iznosi činjenice, da su neistinite i da mogu škoditi časti i ugledu osobe za koju se iznose tj. prenose. Nužno je da počinitelj zna da je činjenična tvrdnja koju prenosi tj. iznosi neistinita odnosno da nije imao opravdanog razloga posumnjati, povjerovati u njihovu istinitost.

13. Da bi kazneno djelo klevete opstojalo mora se raditi o kumulativno ispunjenim okolnostima i to da se radi o iznošenju neistinitih činjenica, da takve činjenice mogu štetiti ugledu i časti privatnog tužitelja i da je optuženik znao da se radi o neistinitim tvrdnjama.

14. Za kazneno djelo klevete predmet je samo neistinita činjenična tvrdnja. Počinitelj mora biti svjestan da je činjenična tvrdnja koju iznosi ili pronosi lažna, da može škoditi nečijoj časti ili ugledu te hoće (ili je siguran) u nastupanje zabranjene posljedice. S obzirom da su takve izjave napisane na internetsko portalu, to je sud zaključio kako je okrivljenik svjestan što izjavljuje/piše za privatnu tužiteljicu i da će to postati pristupačno više od dvije osobe, odnosno da će biti pristupačno većem broju osoba.

15. Ocjena je li neka izjava vrijednosni sud ili činjenična tvrdnja je questio facti i ovisi i o kontekstu, opsegu i načinu na koji je izjava dana.

16. S obzirom na sadržaj privatne tužbe, odnosno koji dijelovi tužbe se okrivljenom stavljaju na teret, sud je zaključio da navode iz privatne tužbe treba promatrati kao cjelinu i ocijeniti što prevladava budući je riječ o naizgled mješovitoj izjavi (pojedini dijelovi se zasebno mogu promatrati kao moguće činjenične tvrdnje, a pojedini ne). Dakle, nužno je prvenstveno ocijeniti je li prevladavaju vrijednosni sudovi ili činjenične tvrdnje.

17. Gledajući ukupnost izjava koje su sadržane u privatnoj tužbi, a koji se stavljaju na teret okrivljenom, a koje predstavljaju cjelinu, sud je zaključio da, u odnosu na činjeničnu tvrdnju okrivljenog koji je izjavio „Velika muljaža…“kod okrivljenika nije postojalo znanje da o tome iznosi neistinite činjenične tvrdnje ili je imao osnova vjerovati da se radi o istini posebice kada se uzme u obzir da je okrivljenik dugogodišnji aktivist na internetskom portalu, da isti dugi niz godina prati i kritizira događaje u [adresa] ukoliko smatra da ih treba kritizirati, da se prostor na koji se odnosio projekt Tempus čitavo vrijeme prezentira kao vlasništvo Grada Solina, a Grad Solin očito nije upisan kao vlasnik, da se predmetni prostor nalazi u k. o. [katastarska općina], a on ne želi financirati drugu k.o., a po njegovim saznanjima pa je pri tome naveo da je pričao s ljudima iz vrha HDZ koji po njemu sigurno imaju saznanja o predmetnom projektu kao i sa ljudima od struke koji su mu kazali da sredsta koja su utrošena za predmetni prostor su bila dovoljna da se sruši i taj prostor i prostor ex kina Sv. Kajo i da se sagrade novi, kao i kad se uzme u obzir i ostatak sadržaja privatne tužbe koji i ne bi predstavljao činjeničnu tvrdnju jer je riječ o uopćenim izričajima koji nemaju činjeničnu potkrjepu, odnosno činjenične sastavnice na temelju kojih bi se moglo utvrditi (ne)točnost ili (ne)pravilnost već predstavljaju poziv na kontrolu javne vlasti. Takve izjave u suštini predstavljaju mišljenje onoga tko je pisao na interneskom profilu, subjektivno viđenje, a poradi kontrole javne vlasti. Isto tako i dio teksta koji glasi „ izgleda da će novac potrošiti u prostorije nogometnog kluba Solin te umjesto ex kina u Svetom Kaju preuredit će prostor nogometnog kluba Solin, predstavlja mišljenju onoga tko je pisao na internetskom portalu jer isti navodi „izgleda“ da će se novac potrošiti, dakle ne tvrdi. Nadalje, prilikom prosudbe je li tvrdnja, izjava okrivljenog objektivno bila podobna naštetiti časti ili ugledu privatne tužiteljjice treba imati u vidu i da su granice dopuštene kritike kada je riječ o tijelima javne vlasti mnogo šire nego što je to slučaj s privatnim osobama. U konkretnom slučaju tvrdnja/kritika nije uperetna na privatnu osobu CU već na tijelo javne vlasti - pročelinca odjela . Naime i sam okrivljenik navodi da njemu namjera nije bila da uvrijedi/okleveta privatnu tužiteljicu i da se on nije uhvatio privatne tužiteljice u predmetnom članku već se uhvatio Grada Solina, a obzirom da privatna tužiteljica tu radi – pročelnica ureda – i prima plaću ista je izložena da će on objaviti kritiku jer on piše kritike, a da on osobno nema ništa protiv privatne tužiteljice kao osobe ali ukoliko ona sudjeluje u radnjama koje po njemu nisu uredu da će on to kritizirati pa je tako naveo i druge projekte koji su bili dobri i koji su izrealizirani ali provedba se pokazalala skupa jer se po njegovom mišljenju nije vodilo računa o odlučnim činjenicama te ih je kritizirao. Isto tako je naveo da su mu osobe koje su zaposlene u DORH, USKOK i sigurnosne agencije objasnile da se svaka javna objava tretira kao prijava a da li će oni postupiti po njegovoj javnog objavi u ovom predmetnom članku kao po prijavi da to ovisi o njima. Također i u samom članku se navodi velika muljaža iz solinskog ureda za EU fondove iz čega je razvidno da je činjenična tvrdnja – veljika mljaža usmjerena na solinski odjel za EU fondove a čija je pročelinca upravo privatna tužiteljica. Također treba navesti kako privatna tužiteljica nije dokazala postojanje prijeke društvene potrebe koja bi zahtjevala da se pravu privatne tužiteljice kao osobe koja obnaša dužnost zaštita njezina ugleda da prednost pred pravom okrivljenika na slobodu izražavanja.

18. Što se tiče dijela članka u kojem okrivljeni oslovljava privatnu tužiteljicu riječima „prva dama“ i pri tome ne konkretizira pojam prve dama već na raspravi pred sudom pojašnjava da je privatnu tužiteljicu tako nazvao jer ima saznanja da je u upravi nazivaju prvom damom obzirom da je ista u vezi s gradonačelnikom a da su mu i gradonačelnik i bivša supruga gradnačelnika potvrdili tu vezu, kao i dijela članka u kojem navodi da je privatna tužiteljica nadmudrila evropske institucije te na raspravi pred sudom pojašnjava da je tim riječima za privatnu tužiteljicu kazao da je pametna i da je ničim nije htio uvrijediti, po mišljenju suda nisu činjenične tvrdnje već isključivo vrijednosti sud okrivljenog o privatnoj tužiteljici a što u stvri predstavlja kazeno djelo uvrede. Međutim i po mišljenju ovg suda vrijednosni sud okrivljenog odnosno značenje prva dama i da je nadmudrila nije uvredljiv sadržaj niti za prosječnog građanina pa tako niti za tužiteljicu jer to nisu uvredljive izjave.

19. Stoga a kako se u ovom postupku utvrđuje da li je okrivljenik počinio kazneno djelo klevete iz čl. 149. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 za koje je bitno da bi se ostvarilo, da su ispunjene tri pretpostavke, navod da se radi o neistinitim činjenicama, da takve činjenice mogu štetiti ugledu i časti privatne tužiteljice i da je okrivljenik znao da se radi o neistinitoj tvrdnji, a kako za okrivljenog nije nedvojbeno tijekom postupka utvrđeno postojanja subjektivnog elementa terećenog kaznenog djela, odnosno prilikom vrednovanja je li kod okrivljenika postojalo znanje o tomu da iznosi neistinite činjenične tvrdnje ili je imao osnova vjerovati da se radi o istini. Imajući u vidu navedeno, nije dokazano da je okrivljeni JU počinio kazneno djelo iz članka 149. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11, na način i pod okolnostima kako je to opisano u činjeničnom dijelu privatne tužbe.

20. Privatna tužiteljica je postavila imovinsko pravni zahtjev, a obzirom da je okrivljenik oslobođen ista je temeljem odredbe članka 158. st. 2. ZKP/08 upućena u parnicu radi ostvarivanja svog imovinskog pravnog zahtjeva.

21. Budući je okrivljenik oslobođen optužbe, to je na temelju čl. 149. st. 3. ZKP/08 određeno da je privatna tužiteljica obvezna naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, dok je nužne izdatke okrivljenika i nužne izdatke i nagradu branitelju dužna privatna tužiteljica naknaditi u visini odmjerenoj posebnim rješenjem. Naime, u ovom trenutku nedostaju podaci o visini troškova koji se odnose na nužne izdatke okrivljenika i nužne izdatke i nagradu branitelja, ali sud je donio odluku o troškovima postupka koji se odnose na paušalnu svotu. Naime, u tom dijelu odluka o troškovima postupka donijeta je uzimajući u obzir složenost i trajanje ovog postupka i sud je naložio privatnom tužitelju da podmiri troškove ovog kaznenog postupka u paušalnoj svoti 200,00 eura.

U Splitu, 3. prosinca 2024.

Sudac

Sanja Čule Poljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- optuženiku

- braniteljici

- privatnoj tužiteljici

- punomoćniku privatne tužiteljice

- u spis