Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-538/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te Sande Janković i dr.sc. Leona Kovačića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene ŠŽ i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 111. točaka 4. i 5. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama okrivljene ŠŽ i okrivljenog PŽ podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kov-22/2024-229 od 24. listopada 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe okrivljene ŠŽ i okrivljenog PŽ kao neosnovane.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kov-22/2024- 229 od 24. listopada 2024., nakon podignute optužnice protiv okrivljene ŠŽ i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 111. točaka 4. i 5. KZ/11. i drugih, na temelju članka 131. stavka 3. u vezi s člankom 127. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. -Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog PŽ iz zakonskih osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. te protiv okrivljene ŠŽ iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Na temelju članka 131. stavka 2. ZKP/08. određeno je da istražni zatvor po tom rješenju može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, a sud će svaka dva mjeseca od pravomoćnosti prethodnog rješenja ispitati postoje li razlozi za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. U istražni zatvor okrivljenoj ŠŽ i okrivljenom PŽ je uračunato vrijeme lišenja slobode od 26. veljače 2024. pa nadalje.
2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je okrivljeni PŽ osobno i po branitelju, odvjetniku Branku Kirinu, ne navodeći žalbenu osnovu s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu i ukine istražni zatvor, podredno da preinači pobijano rješenje na način da zamijeni istražni zatvor nekom od blažih mjera. Obzirom da se obje žalbe međusobno nadopunjuju razmatrat će se kao jedinstvena žalba okrivljenika.
2.1. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela i okrivljena ŠŽ po branitelju, odvjetniku Bruni Džaiću, ne navodeći žalbenu osnovu s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu i ukine pobijano rješenje, podredno da isto preinači na način da istražni zatvor zamijeni istražnim zatvorom u domu ili mjerama opreza.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv okrivljenog PŽ i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. kao i za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog PŽ i okrivljene ŠŽ po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora protiv ovih okrivljenika te neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
6. Protivno žalbenim prigovorima okrivljene ŠŽ, osnovana sumnja da je zajedno sa okrivljenim PŽ počinila kazneno djelo iz članka 111. točaka 4. i 5. KZ/11., proizlazi iz dokaza na kojima se podignuta optužnica temelji i to, kako materijalnih, tako i personalnih dokaza koje je prvostupanjski sud detaljno naveo u pobijanom rješenju. Time je, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora. Pritom valja imati u vidu da prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sudovi nisu ovlašteni ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage predloženih dokaza. To je, naime, kao i utvrđivanje pravne oznake kaznenog djela prilikom donošenja prvostupanjske presude, a nakon provedene rasprave, ovlast i zadatak raspravnog suda, u slučaju da optužnica bude potvrđena. Stoga žalbeni navodi kojima žaliteljica tumači i ocjenjuje vjerodostojnost pojedinih dokaza nisu od značaja te se žalbeni navodi okrivljenice da je daljnje trajanje istražnog zatvora nerazmjerno snazi dokaza na kojima se temelji optužnica ukazuju u cijelosti neosnovanima.
7. Nasuprot daljnjim žalbenim prigovorima okrivljenog PŽ, opasnost da će okrivljenik eventualnim puštanjem na slobodu pobjeći i tako postati nedostupan sudu i na taj način osujetiti vođenje kaznenog postupka, kako to pravilno utvrđuje i valjano obrazlaže prvostupanjski sud, proizlazi iz činjenice da je okrivljenik državljanin Savezne Republike Njemačke, sa statusom stranca sa stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj u kojoj nema imovine, te je nezaposlen i bez stalnih prihoda. Prvostupanjski sud pravilno uzima u obzir i težinu kaznenih djela za koja se okrivljenik tereti i visinu propisane kazne. Sve su to okolnosti iz kojih proizlazi konkretna i razborito predvidiva opasnost od bijega i nedostupnosti okrivljenog PŽ tako da je i prema ocjeni drugostupanjskog suda protiv okrivljenika i nadalje nužna primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., u cilju otklanjanja postojeće opasnosti od bijega.
7.1. Slijedom navedenog bez utjecaja je ponovljeni žalbeni navod da se nazočnost okrivljenika može, u slučaju da napusti teritorij Republike Hrvatske, osigurati primjenom europskog uhidbenog naloga jer isti ne predstavlja "mjeru osiguranja prisutnosti okrivljenika i druge mjere opreza" predviđene odredbama ZKP/08.
8. Nadalje, postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja kaznenog djela na strani okrivljene ŠŽ i okrivljenog PŽ, kao posebne pretpostavke, prvostupanjski sud pravilno temelji na činjenici da se okrivljenici pojavljuju kao osnovano sumnjivi za počinjenje kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točaka 4. i 5. KZ/11., KZ/11. na štetu žrtve TŽ, da su oboje okrivljenika ranije osuđivani, i da su, prema opisu iz optužnice iskazali izrazitu bešćutnost i upornost, a stoga i izražen visok stupanj kriminalne volje. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da ove okolnosti, u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
9. Suprotno žalbenim navodima oba okrivljenika, okolnost da su ranije osuđivani zbog potpuno drugačijih kaznenih djela, ne isključuje niti umanjuje opasnost od ponavljanja kaznenih djela, budući se radi o osobama koje su višestruki počinitelji kaznenih djela, a sada su osnovano sumnjivi da su počinili teže kazneno djelo od onih za koja su ranije osuđivani što upućuje da njihovo kršenje zakona napreduje prema sve težim oblicima.
10. U odnosu na žalbene navode okrivljenog PŽ kojima se protivi korištenju podataka o njegovoj ranijoj osuđivanosti kritizirajući duljinu trajanja tih kaznenih postupka do njihove pravomoćnosti i pravosuđe u cjelini, tvrdeći kako zapravo više od 15 godina nije počinio nikakvo kazneno djelo, valja odgovoriti kako je prvostupanjski sud uzimajući u obzir raniju osuđivanost kao jednu od okolnosti koju cijeni prilikom odlučivanja o primjeni istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., dužan određeno i točno navesti presudama kojih sudova i zbog kojih kaznenih djela je okrivljenik ranije osuđivan. Stoga, takvi žalbeni navodi nisu od utjecaja prilikom odlučivanja o žalbi protiv rješenja o produljenju mjere istražnog zatvora. Niti pitanje razumnog trajanja pravomoćno okončanih postupka ne može biti predmetom drugostupanjskog razmatranja odluke o produljenju istražnog zatvora, već se propituje u okviru drugih pravnih sredstava.
11. Niti ponovoljeni žalbeni navod okrivljenog PŽ da je "sam čin eventualnog počinjenja kaznenog djela" potrebno tek utvrditi pravomoćnom sudskom odlukom, ne dovodi u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda jer se zaključak o postojanju osobitih okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. u ovome stadiju postupka temelji na osnovanoj sumnji da je kazneno djelo počinjeno na način i pod okolnostima kako je to opisano u optužnici. Pri tome, nije u pravu okrivljeni PŽ da se prvostupanjski sud protivno stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske, poziva isključivo na okolnosti počinjenja kaznenih djela, s obzirom na to da je prvostupanjski sud pravilno uzeo u obzir i podatke iz kaznene evidencije prema kojima je okrivljenik višestruko kazneno osuđivan.
12. Jednako tako, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava ovih okrivljenika. Naime, pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora te je produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.
13. Kraj takvog stanja stvari i zbog visoke razine iteracijske opasnosti za sada se, u žalbama predložene, mjere opreza i istražni zatvor u domu, ne ukazuju kao adekvatan supstitut lišenju slobode ovih okrivljenika i to unatoč isticanju vremena koje je proteklo od počinjenja djela i vremenu koje su okrivljenici do sada proveli u istražnom zatvoru.
14. U odnosu na žalbene navode okrivljene ŠŽ kojima ističe svoje zdravstveno stanje, napominje se da je u slučaju potrebe adekvatna zdravstvena skrb osigurana unutar zatvorskog sustava.
15. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 3. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Juriša
