Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-543/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te Sande Janković i dr.sc. Leona Kovačića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ZV, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.-dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu broj K- 11/2023-41 od 25. rujna 2024. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog ZV kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu broj K-11/2023-41 od 25. rujna 2024., u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog ZV, zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., pod točkom I. izreke na temelju članka 131. stavka 3. u svezi članka 123. stavka 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. -Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika.
1.1. Pod točkom II. izreke pobijane odluke na temelju članka 124. stavka 2. ZKP/08. optuženiku je u trajanje istražnog zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode od 11. travnja 2024. pa nadalje.
1.2. Pod točkom III. izreke pobijane odluke na temelju članka 134. stavka 2. ZKP/08. određeno je da žalba ne zadržava izvršenje rješenja.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi ZV po branitelju, odvjetniku Veljku Miljeviću, bez navođenja žalbenog razloga, s prijedlogom da se žalba prihvati i ukine pobijano rješenje.
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena nikakvim blažim mjerama.
5.1. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i obrazložio iz čega proizlazi osnovana sumnja da je optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo i to iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a takav zaključak pravilnim nalazi i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske. Osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu i vjerodostojnost istih, dok će odluku o tome je li optuženik počinio terećeno mu kazneno djelo donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza. Slijedom navedenog bez značaja je žalbeni navod optuženika koji ističe doprinos pokojnog oštećenika svom smrtnom stradavanju.
6. Protivno iznesenim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je zbog otklanjanja opasnosti od ponavljanja kaznenog djela protiv optuženika potrebno produljiti mjeru istražnog zatvora, jer jedino ta mjera s uspjehom otklanja navedenu opasnost.
7. Prije svega, kraj činjenice postojanja osnovane sumnje da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo u pripitom stanju s koncentracijom od najmanje 1,36 g/kg alkohola u krvi prouzročivši prometnu nesreću sa smrtnom posljedicom i to nakon što je prethodno u dva navrata prekršajno kažnjavan zbog prekršaja iz domene sigurnosti prometa na cestama (list 53-54 spisa) pri čemu mu je bila izricana i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom. Navedenom svakako treba pridodati i okolnost kako se optuženik nije pridržavao ranije izrečene mjere opreza u ovom kaznenom predmetu, već je istu prekršio, a što je i rezultiralo njezinom zamjenom istražnim zatvorom u ovom predmetu. Dakle, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da ukupnost iznijetih okolnosti upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela, unatoč njegovoj ranijoj kaznenoj neosuđivanosti (list 267-268 spisa), a zbog čega su ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
7.1. Naime, naročito cijeneći okolnost da je optuženiku već jedanput do sada bila određivana mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 8. ZKP/08. koju je optuženik i prekršio, unatoč danim jasnim upozorenjima o mogućnosti zamjene iste istražnim zatvorom, to i po mišljenju drugostupanjskog suda, mjere opreza nisu adekvatne za uspješnu prevenciju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela.
7.2. Stoga je sud prvog stupnja, i prema ocjeni drugostupanjskog suda, s pravom isključio primjenu blažih mjera, jer se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne može s uspjehom ostvariti primjenom bilo koje druge mjere iz kataloga blažih mjera propisanih odredbama ZKP/08.
8. Isto tako, bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja su i žalbeni navodi optuženika kojim ističe da brine o teško bolesnom ocu, kao i činjenicu da je priznao ranije kršenje mjere opreza i izrazio žaljenje radi toga, jer te okolnosti ne umanjuju opasnost od ponavljanja kaznenih djela.
9. Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije s uspjehom dovedena u pitanje niti isticanjem žalbenog navoda o mlađoj životnoj dobi optuženika, kao niti navodom o vremenu njegovog dosadašnjeg boravka u istražnom zatvoru.
10. U odnosu na žalbene navode kojima se žalitelj poziva na sudsku praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava, smatrajući da se ista može primijeniti, napominje se žalitelju da se svaka odluka o primjeni mjere istražnog zatvora procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima u vrijeme donošenja odluke. Pri tome doista uvjerenje suda o postojanju istražnozatvorske osnove mora proizlaziti iz osobitih okolnosti vezanih uz konkretan slučaj i uz konkretnu osobu pa činjenični argumenti iz neke druge odluke ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.
11. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 3. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Juriša
