Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-535/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te Sande Janković i dr.sc. Leona Kovačića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog SĐP, zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-iz-42/2024. (Kov- 39/2024.) od 7. studenog 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog SĐP kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-iz-42/2024. (Kov-39/2024.) od 7. studenog 2024., nakon podignute optužnice protiv okrivljenog SĐP zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. -Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. ZKP/08. te mu je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 13. ožujka 2024. pa nadalje.
2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je okrivljeni VĐP po branitelju, odvjetniku Domagoju Iliću zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati i pobijano rješenje prihvati.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv okrivljenika i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika te neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
5.1. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju upire žalitelj kada tvrdi da pravni argumenti sadržani u pobijanom rješenju nisu dostatni za zaključak o opravdanosti i osnovanosti produljenja istražnog zatvora, da dokazi na kojima se temelji optužnica ne daju dovoljno osnova da bi se moglo utvrditi postojanje osnovane sumnje, kao i da prvostupanjski sud nije vodio računa o tome može li se ista svrha ostvariti nekom blažom mjerom.
6. Osnovana sumnja da je okrivljeni VĐP počinio kazneno djelo iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. proizlazi iz dokaza na kojima se podignuta optužnica temelji i to, kako materijalnih, tako i personalnih dokaza koje je prvostupanjski sud naveo u pobijanom rješenju. Time je, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora. Stoga, u žalbi iznesena vlastita analiza i osobna ocjena pojedinih dokaza nije od utjecaja na odluku o istražnom zatvoru jer prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sudovi nisu ovlašteni ulaziti u pitanje vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage izvedenih dokaza. To je, naime, kao i ocjena pravne oznake kaznenog djela prilikom donošenja prvostupanjske presude, zadatak raspravnog vijeća, u slučaju da optužnica bude potvrđena.
7. Nasuprot daljnjim žalbenim prigovorima, opasnost da će okrivljeni VĐP eventualnim puštanjem na slobodu pobjeći i tako postati nedostupan sudu i na taj način osujetiti vođenje kaznenog postupka, kako to pravilno utvrđuje i valjano obrazlaže prvostupanjski sud, proizlazi iz činjenice da je okrivljenik državljanin Afganistana, koji je u Republiku Hrvatsku došao ilegalnim putem, ničime nije vezan za teritorij Republike Hrvatske te je do uhićenja boravio u Prihvatilištu za tražitelje azila u [adresa]. Prvostupanjski sud pravilno uzima u obzir i težinu kaznenog djela za koje se okrivljenik tereti i visinu propisane kazne. Sve su to okolnosti iz kojih proizlazi konkretna i razborito predvidiva opasnost od bijega i nedostupnosti okrivljenog SĐP, tako da je i prema ocjeni drugostupanjskog suda protiv okrivljenika i nadalje nužna primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., u cilju otklanjanja postojeće opasnosti od bijega.
7.1. Slijedom navedenog, pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije doveden u sumnju ponovljenim žalbenim navodima da okrivljenik nema namjeru napustiti teritorij Republike Hrvatske jer je tražitelj azila, da ima regulirano privremeno boravište u [adresa], da bi napuštanjem teritorija iste ugrozio svoj položaj tražitelja azila, a ovdje je došao kako bi poboljšao svoj životni standard, kao i da nema financijska sredstva da napusti teritorij Republike Hrvatske, niti poznanika izvan nje kod kojih bi mogao otići, da je sam put koji ga je naveo u Republiku Hrvatsku predstavljao nesigurnost i potencijalnu životnu ugrozu te nije spreman ponovno proživjeti takve okolnosti, a što bi se dogodilo kada bi se dao u bijeg. To stoga, jer nije životno izgledno da bi sve opisane okolnosti odvratile okrivljenika od bijega u trenutku kad mu prijeti izdržavanje kazne zatvora.
8. Nadalje, postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja kaznenog djela na strani okrivljenika, kao posebne pretpostavke, prvostupanjski sud pravilno temelji na činjenici da se okrivljenik pojavljuje kao osnovano sumnjiv za počinjenje kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., koje je počinio uporabom noža zadavši oštećeniku tešku tjelesnu ozljedu u vidu ubodne rane u predjelu prsa, što ukazuje na njegovu upornost u protupravnom djelovanju, a stoga i izražen visok stupanj kriminalne volje. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da ove okolnosti, u međusobnoj povezanosti, unatoč ranijoj neosuđivanosti okrivljenika, upućuju na zaključak o opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
8.1. Pritom nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 9. ZKP/08. jer prvostupanjski sud prilikom ocjene postojanja opasnosti od ponavljanja djela uzima u obzir okolnost da je okrivljenik nezaposlen i s obzirom na okolnosti počinjenja djela zaključak da okrivljenik moguće sredstva za život stječe naplaćivanjem ilegalnog prevođenja osoba preko državne granice, na koji način, prema mišljenju žalitelja, prvostupanjski sud "izlazi izvan okvira optužnice". Naime, iz pobijanog rješenja jasno proizlazi da se okrivljenik tereti na razini osnovane sumnje za počinjenje kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. koje je uslijedilo nakon verbalnog sukoba s oštećenikom te da prvostupanjski sud prilikom ocjene postojanja opasnosti od ponavljanja djela uzima u obzir okolnosti pod kojima je počinjeno inkriminirano djelo koje ukazuju na iteracijsku opasnost. Dakle, ni o kakvom prekoračenju optužbe se u konkretnom slučaju ne radi jer se okrivljeniku u činjeničnom opisu stavlja na teret kazneno djelo iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. koje je uslijedilo nakon verbalnog sukoba s oštećenikom vezano za financiranje prelaska granice, pa se tvrdnje žalitelja kako prvostupanjski sud okrivljeniku "nameće krivnju i za druga kaznena djela" zaključkom da "sredstva za život stječe naplaćivanjem ilegalnog prevođenja osoba preko državne granice", ukazuju u cijelosti neosnovanima jer mu državni odvjetnik to optužnicom uopće i nije stavio na teret. Pritom prvostupanjski sud s pravom okolnost da je okrivljenik nezaposlen ubraja (uz ostale okolnosti) u razloge koji ukazuju na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela. Naime i taj razlog se ne cijeni samo pojedinačno, nego i u svojoj ukupnosti i logičnoj povezanosti s ostalim utvrđenim okolnostima, a posebice zbog toga što je kazneno djelo zbog kojeg se vodi ovaj postupak uslijedilo nakon verbalnog sukoba s oštećenikom vezano uz novac, odnosno, uz aktivnost okrivljenika kojoj je motiv bio pribavljanje imovinske koristi.
9. Razmatrajući, dakle, sve navedene okolnosti, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da se svrha istražnog zatvora, za sada, ne bi mogla ostvariti primjenom mjera opreza kako to u žalbi predlaže okrivljenik.
10. Također, bez značaja su žalbeni navodi okrivljenika kako nema namjeru činiti nova kaznena djela tim više što i ovaj kazneni postupak za njega predstavlja otegotnu i tešku situaciju te isticanjem kako prije ovog događaja oštećenika nije nikada ranije vidio, niti je s njime na bilo koji drugi način povezan, osobno ni poslovno, jer navedene okolnosti ne umanjuju opasnost od ponavljanja djela niti ta opasnost postoji samo u odnosu na žrtvu u ovom kaznenom predmetu već i bilo koju drugu osobu.
11. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 3. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Juriša
