REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3723/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Maje Bilandžić, suca izvjestitelja i Branke Šabarić Zovko, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KLANJČIĆ d.o.o., OIB 93058746593, Sveta Nedelja, Obrtnička 1, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Jelić, Vuković & Vukšić j.t.d., Zagreb, protiv tuženika HOTEL BOROVNIK d.o.o., OIB 51079505931, Tisno, Trg Šime Vlašića 3, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Višić i partneri d.o.o., Šibenik, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj Povrv-7/2023 od 12. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj Povrv-7/2023 od 12. srpnja 2024. u dijelu točke I. izreke kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu predvidivog troška ovršnog postupka.
II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj Povrv-7/2023 od 12. srpnja 2024. i sudi:
Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 8.260,93 eur sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 625,46 eur od 16. svibnja 2018. do isplate, na iznos od 6.504,01 eur od 29. svibnja 2018. do isplate, te na iznos od 1.131,46 eur od 30. lipnja 2018. do isplate, sve po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.928,12 eur.
IV. Tužitelj nema pravo na traženi trošak parničnog postupka u daljnjem iznosu od 600,00 eur.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj Povrv-7/2023 od 12. srpnja 2024., odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev i ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ljiljanke Malenica iz Šibenika, poslovni broj Ovrv-2748/2018 od 14. studenog 2018. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 8.260,93 eur sa zateznim kamatama koje teku na više pojedinačnih iznosa od njihovog dospijeća do isplate, kao i naknaditi mu trošak ovršnog postupka, te predvidivi trošak ovršnog postupka (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.186,44 eur (točka II. izreke).
2. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je naveo da se tužbeni zahtjev odnosi na troškove izvođenja radova na tuženikovoj ljetnoj kuhinji i nabavku određenih uređaja. Ocjenom izvedenih dokaza, naročito nalaza i mišljenja sudskog vještaka strojarske struke, prvostupanjski sud je pozivom na odredbe čl. 590. i čl. 604. st. 1. i čl. 605. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) zaključio da je tuženik po primitku robe, pravovremeno obavijestio tužitelja o nedostacima, a da tužitelj nije otklonio nedostatke na robi pa je odbio tužbeni zahtjev i ukinuo platni nalog, a o naknadi parničnih troškova odlučio primjenom odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP).
3. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači. U obrazloženju žalbe u bitnome navodi da se tražbina temelji na računima broj 133, 235, 282, 361 i 361-02-99 i da je ukupan iznos tih računa 20.610,50 eur, a da je tuženik prije pokretanja ovog postupka djelomično podmirio te račune, dok je nepodmiren ostao još iznos od 8.260,93 eur, koji iznos potražuje u ovom postupku. Žalitelj navodi da prvostupanjski sud tijekom postupka nije izvodio dokaze i utvrđivao činjenice koje se tiču tih računa, već je povodom tuženikovog prigovora postupak usmjerio na utvrđivanje činjenica koje nisu predmet ovog spora, odnosno nije utvrđivao na koju se robu odnose predmetni računi, jesu li plaćeni, ima li roba isporučena temeljem predmetnih računa nedostatke i koje i sl. Poziva se na nalaz i mišljenje vještaka financijske struke iz kojeg proizlazi da visina duga na dan podnošenja prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave odnosno 29. listopada 2018. iznosi utuženih 8.260,93 eur. Osporava i nalaz i mišljenje vještaka strojarske struke, s obrazloženjem da je vještak samo paušalno iznio tvrdnju da postoje nedostaci na robi, a nije naveo o kakvim se nedostacima radi, kada su i kako nastali. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, prebacujući teret dokaza na tužitelja. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 156,25 eur.
4. Tuženik nije odgovorio na tužiteljevu žalbu.
5. Tužiteljeva žalba je osnovana, osim u dijelu koji se odnosi na predvidivi trošak ovršnog postupka.
6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijana prvostupanjska presuda nepravilna i nezakonita, osim u dijelu predvidivih troškova ovršnog postupka.
7. Ostvareni su svi žalbeni razlozi, jer je prvostupanjski sud ponovno propustio pravilno i potpuno utvrditi odlučne činjenice te ocijeniti izvedene dokaze.
8. Predmet spora odnosi se na plaćanje tužiteljevih računa broj 133-01-99, 235-01-99, 282-01-99, 361-01-99 i 362-01-99, koje je tužitelj izdao tuženiku za isporučenu robu (hladnjak za vino, zidnu napu, izložbenu vitrinu, radni stol s perforiranim vratima, pult, inox zaštitu zida, zamrzivač) i uslugu ugradnje te robe (list 21. – 31. spisa).
9. Tužitelj je naveo da je po osnovi te isporučene robe, tuženik prije pokretanja ovog postupka djelomično podmirio predmetne račune u iznosu od 12.349,56 eur, pa se tužiteljev zahtjev odnosi na nepodmireni dio tih računa u iznosu od 8.260,93 eur. Dakle, tužitelj je naveo da je isporučio svu naručenu robu za koju ima ovjerene i potpisane otpremnice. Naveo je i da određena roba za koju tuženik tvrdi da mu nije isporučena odnosno da ima nedostatke (friteza, lampa na napi, priključak) nisu predmet ovog postupka.
10. Tuženik je s druge strane, u prigovoru i tijekom postupka naveo da su stranke usmeno dogovorile da tužitelj tuženiku isporuči fritezu i ljetnu kuhinju, no, da tužitelj nije postupio po tom dogovoru i isporučio sve dijelove za kuhinju (lampu za napu, priključak) i po pozivu tuženika dovršio naručeno djelo (postavio vrata na ljetnu kuhinju) odnosno otklonio nedostatke na dostavljenoj robi (fritezi), o kojima je pravovremeno obavijestio tužitelja, pa smatra da nije dužan podmiriti tužiteljevu tražbinu dok tužitelj ne isporuči svu robu odnosno ne dovrši naručene radove i otkloni nedostatke. Nadalje je naveo da je, budući da tužitelj nije postupio po pozivu i otklonio nedostatke, za otklanjanje nedostataka angažirao drugu tvrtku te da će uz te izdatke imati i izdatke za dovršetak ljetne kuhinje, što će ukupno iznositi oko 5.845,11 eur, koji bi iznos prefakturirao tužitelju.
11. Ovaj je sud rješenjem poslovni broj Pž-1133/2022 od 6. prosinca 2022. ukinuo prvostupanjsku presudu poslovni broj Povrv-1001/2018 od 12. studenog 2021. za utuženi iznos s pripadajućim zateznim kamatama te za trošak ovršnog postupka te je u tom dijelu predmet vratio na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, dok je u dijelu koji se odnosi na predvidivi trošak ovršnog postupka presudom poslovni broj Pž-1133/2022 od 6. prosinca 2022. potvrdio navedenu prvostupanjsku presudu od 12. studenog 2021.
12. Sukladno uputi navedenoj u ukidnoj odluci ovog suda prvostupanjski je sud trebao ispitati je li tužitelj isporučio robu tuženiku prema utuženim računima, jesu li računi plaćeni i u kojem dijelu, je li tužitelj ugradio svu opremu koju se obvezao ugraditi, ima li isporučena roba nedostatke i ako ima, koje, koja je vrijednost njihovog otklanjanja, je li tuženik pravovremeno prigovorio eventualnim nedostacima, te izvesti dokaz financijskim vještačenjem na okolnost visine tražbine. Ovo potonje stoga što je tužitelj tijekom prijašnjeg prvostupanjskog postupka, dakle prije donošenja ukidne odluke ovog suda, predložio prvostupanjskom sudu da uz strojarsko vještačenje izvede i dokaz financijskim vještačenjem na okolnost visine tražbine. Iako je tada prvostupanjski sud rješenjem odredio izvođenje dokaza kombiniranim strojarsko- financijskim vještačenjem, izveo je samo dokaz strojarskim vještačenjem, a propustio je izvesti dokaz financijskim vještačenjem.
13. U ponovnom suđenju, prvostupanjski je sud, iako je izveo i dokaz financijskim vještačenjem, ponovno bazirao svoju odluku na nalazu i mišljenju vještaka strojarske struke, temeljem kojeg nisu otklonjeni tužiteljevi prigovori tuženikovim tvrdnjama o nedostacima na isporučenoj i ugrađenoj robi. Dakle, prvostupanjski je sud isto kao i u odluci poslovni broj Povrv-1001/2018 od 12. studenog 2021. naveo da je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka strojarske struke na okolnost koju su opremu stranke ugovorile za ugradnju u kuhinju, koja je oprema ugrađena, je li ispravna i može li se koristiti, te je ocijenio da tužitelj nije otklonio nedostatke na robi - zbog čega je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim.
14. Pri donošenju pobijane odluke prvostupanjski sud nije uzeo u obzir nalaz i mišljenje vještaka financijske struke iz kojeg proizlazi da je tuženik dužan platiti tužitelju utuženi iznos od 8.260,93 eur, s osnove uredno izdanih računa za robu, čiji primitak je tuženik potvrdio. Prvostupanjski sud nije uzeo u obzir ni navode financijskog vještaka da se u nalazu i mišljenju vještaka strojarske struke uopće ne spominju računi broj 282-01-99 od 18. svibnja 2018., broj 362-01-99 i broj 361-01-99 oba od 29. lipnja 2018., zbog čega nije u mogućnosti utvrditi financijsku vrijednost utvrđenih nedostataka i neizvršenih usluga.
15. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka strojarske struke ovaj je sud utvrdio da je vještak u svom nalazu i mišljenju navodio „nedostatke“ na opremi - fritezi, lampi za napu u ljetnoj kuhinji te priključku na napu, koja oprema, kako proizlazi iz spisa, uopće nije predmet ovog spora, a u odnosu na predmetnu robu nije naveo o kakvim se konkretno nedostacima radi i kada su nastali (nije razvidno je li oprema iz tih računa isporučena tuženiku ili ne, na kojoj su opremi utvrđeni nedostaci i u kojoj mjeri, koje radove tužitelj nije izvršio i za koje su radove angažirane treće osobe).
16. Također, pogrešno je prvostupanjski sud u ponovnom suđenju zaključio da je teret dokaza na tužitelju. Tužitelj je dokazao visinu svog potraživanja temeljem uredno izdanih računa za robu, potvrđenih od strane tuženika (financijsko vještačenje), a budući da tuženik osporava visinu potraživanja, na njemu je bio teret dokaza da dokaže koji dio potraživanja je sporan, što on nije dokazao.
17. Dakle, i u ponovnom suđenju je prvostupanjski sud propustio pravilno utvrditi činjenično stanje te je pogrešno primijenio i materijalno pravo prebacivši teret dokaza na tužitelja.
18. Slijedom navedenog, odluku je moguće donijeti na temelju odredbe čl. 373. ZPP-a. Naime, tužitelj je dokazao visinu duga, dok tuženik, na kojem je teret dokaza, svoje navode ničim nije dokazao.
19. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 373. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu, tako da je tužbeni zahtjev prihvaćen kao osnovan, kojim tužitelj traži da sud naloži tuženiku da mu plati utuženi iznos od 8.260,93 eur sa zateznim kamatama koje teku na više pojedinačnih iznosa od njihovog dospijeća do isplate.
20. Kako se promijenio uspjeh stranaka u sporu valjalo je preinačiti točku II. izreke presude, s time da je objedinjena odluka o troškovima ovršnog i parničnog (te žalbenog) postupka. Temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 2. ZPP-a sud je donio odluku o troškovima postupka. Sukladno Pravilniku o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj: 8/11, 112/12, 114/12, 131/20 i 9/21), tužitelju je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: OT) priznat sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 200,00 eur po Tbr. 11.1. OT-a, sastav podnesaka od 1. travnja 2019., 29. lipnja 2021. i od 9. svibnja 2024. u iznosima od po 200,00 eur, jer se radi o obrazloženim podnescima iz Tbr. 8.1. OT-a, zastupanje na ročištima održanim 3. rujna 2019., 3. prosinca 2019., 28. rujna 2021. i 7. lipnja 2024., u iznosima od po 200,00 eur, prema Tbr. 9.1. OT-a, jer se na tim ročištima raspravljalo o glavnoj stvari odnosno izvodili su se dokazi, zastupanje na ročištima održanim 4. travnja 2021. i 14. rujna 2023. prema Tbr. 9. t. 2. Tarife u iznosu od 100,00 eur, jer se na tim ročištima raspravljalo samo o procesnim pitanjima, sastav žalbe od 22. studenog 2021. na ukidnu prvostupanjsku presudu od 12. studenog 2021.u iznosu od 250,00 eur po Tbr. 10.1. OT-a, te sastav žalbe na ukidnu prvostupanjsku presudu u ponovljenom postupku od 12. srpnja 2024., u iznosu od 125,00 eur, što sve uz pripadajući PDV od 25% ukupno iznosi 2.718,75 eur. Tužitelju pripada i trošak predujma strojarskog vještačenja u iznosu od 530,00 eur, trošak predujma financijskog vještačenja u iznosu od 400,00 eur, trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 142,34 eur te trošak javnobilježničke nagrade u predmetu javnog bilježnika prema odredbama čl. 6. i 3. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj 8/11 i 114/12) u iznosu od 137,03 eur što uz navedeni iznos od 2.718.75 eur ukupno iznosi 3.928,12 eur.
22. Tužitelju ne pripada traženi trošak pristupa na ročišta održana 4. veljače 2020. i 15 travnja 2024. u iznosima od po 200,00 eur po Tbr. 9.1. OT-a, jer ta ročišta nisu održana, kao ni daljnji trošak u iznosima od po 100,00 eur za ročišta održana 4. veljače 2021. i 14. rujna 2023. jer se na tim ročištima nisu izvodili dokazi niti se raspravljalo o glavnoj stvari nego se samo raspravljalo o procesnim pitanjima, za što je tužitelju dosuđen trošak u polovici traženog iznosa.
Zagreb, 3. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
Dubravka Zubović
