REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3624/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davora Pustijanca, predsjednika vijeća, dr. sc. Srđana Šimca, suca izvjestitelja i Nikoline Mišković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI TELEKOM d.d., OIB 81793146560, Zagreb, Roberta Frangaša Mihanovića 9, kojeg zastupa punomoćnik Boris Anišić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika A1 HRVATSKA d.o.o., OIB 29524210204, Zagreb, Vrtni put 1, kojeg zastupa punomoćnik Edin Karakaš, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-843/2023-18 od 9. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-843/2023-18 od 9. svibnja 2024. u točkama II. i III. izreke.
r i j e š i o j e
Odbacuje se kao nedopuštena tuženikova žalba kojom pobija presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-843/2023-18 od 9. svibnja 2024. u točkama I. i IV. izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koji je donio javni bilježnik Lada Škaričić-Sinčić iz Zagreba, Gajeva 2 poslovni broj Ovr-32157/2016 od 28. prosinca 2016. (točka I. izreke), naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 19.195,54 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke), naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.766,19 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (točka III. izreke), te je odbijen tužiteljev zahtjev za nadoknadom troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa (točka IV. izreke).
2. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tužba povučena za iznos od 1.835,62 EUR s pripadajućim zateznim kamatama te za troškove ovrhe od 253,83 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.
3. Predmet spora odnosi se na tužiteljev zahtjev za isplatu naknade za pružene usluge klimatizacije i napajanja električnom energijom tuženikove opreme smještene u kolokacijskim prostorima tužitelja u razdoblju od travnja 2015. do lipnja 2016. godine (uz iznimku srpnja 2015. i siječnja 2016. godine). Tužitelj je za pružene usluge izdao račune koje je tuženik samo djelomično platio.
4. Prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke 24. svibnja 2006. sklopile Ugovor o pristupu izdvojenoj lokalnoj petlji kojim su odredile uvjete pod kojima se tuženiku omogućava pružanje telekomunikacijskih usluga krajnjim korisnicima putem pristupne mreže tužitelja. Također su stranke naknadno sklopile pojedinačne Ugovore o pružanju kolokacijskih usluga, odnosno usluga najma prostora i tehničkih sadržaja potrebnih za prikladan smještaj i povezivanje tuženikove opreme u svrhu korištenja usluga pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji.
5. Potpisom navedenih Ugovora tuženik je prihvatio uvjete i cijene utvrđene u tužiteljevoj Standardnoj ponudi za usluge pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji od 1. listopada 2009., koja je odobrena od strane Hrvatske agencije za poštu i elektroničke komunikacije (danas Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti skraćeno: HAKOM) kao regulatornog tijela u području pružanja telekomunikacijskih usluga, te njene naknadne izmjene i dopune.
6. Iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke prvostupanjski sud je ocijenio da je tužitelj metodološki ispravno obračunao cijenu usluge, prema rješenju HAKOM-a od 16. veljače 2009. uz grešku u iskazivanju nabavne cijene električne energije u visini od 0,67 kn po kwH, umjesto 0,60 kn po kwH, kako je to naknadno ispravljeno prema sklopljenom Aneksu ugovora. Također je utvrdio da je tužitelj prilikom iskazivanja cijene svojih usluga vodio računa o broju operatora korisnika i broju aktivnih portova u pojedinoj kolokaciji.
7. Zbog navedenoga, kako je tuženik potpisom spornih Ugovora prihvatio uvjete i cijene utvrđene u Standardnoj ponudi kao sastavnom dijelu ugovora, koja je odobrena od HAKOM-a te kako je cijena obračunata sukladno Standardnoj ponudi, prvostupanjski sud je ocijenio osnovan tužbeni zahtjev.
8. Prvostupanjski sud pri tome nije održao na snazi platni nalog, sadržan u rješenju o ovrsi jer je uslijed statusnih promjena tuženika i promjene valute kuna u eur, došlo do izmjene njegova sadržaja. Zato je prvostupanjski sud obvezao tuženika, kao nespornog pravnog slijednika ranijeg ovršenika Metronet Telekomunikacije d.d. na isplatu utuženog iznosa u eurima, sukladno tužiteljevom zahtjevu kako ga je specificirao u podnesku od 4. ožujka 2023.
9. Tuženik je protiv pobijane presude podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
10. Tuženik je u žalbi naveo da neovisno o tome je li tužitelj obračunao cijenu svoje usluge sukladno sadržaju Standardne ponude, to ne isključuje tužiteljevu dužnost da poštuje kogentne zakonske odredbe i načela propisana u čl. 54., čl. 55. i čl. 60. Zakona o telekomunikacijama. To podrazumijeva tužiteljevu obvezu kao operatora sa znatnijom tržišnom snagom da drugim operatorima omogući pristup izdvojenoj lokalnoj petlji prema načelima transparentnosti, ravnopravnosti, nediskriminacije i troškovne usmjerenosti i da sukladno tim načelima formira cijene svojih usluga, da cijene pružanja usluga temelji na stvarnim troškovima pruženih usluga, uključujući i razumnu stopu povrata na ulaganja i to pod istim uvjetima koje koristi i sam.
11. Tuženik je istaknuo da sve i da je tužitelj postupao po rješenju HAKOM-a iz veljače 2009. godine da to nužno ne podrazumijeva da je tužitelj postupao zakonito, jer je i nakon 2009. godine HAKOM u više navrata tužitelju nalagao da svoje poslovanje uskladi sa zakonom.
12. Tuženik smatra da niti jednim dokazom koje je prvostupanjski sud izveo nije utvrđeno da je tužitelj obračun usluge klimatizacije tuženikove opreme obavio prema nabavnoj vrijednosti električne energije.
13. Konačno, tuženik drži da tužitelj pokušava naplatiti cijenu električne energije koja u stvarnosti nije bila potrošena. Ujedno, tuženik dostavlja sudsku praksu u kojoj je zauzeto shvaćanje da tužitelj kao operator sa znatnijom tržišnom snagu može obračunati i naplatiti samo stvarne troškove pruženih usluga.
14. Tužitelj je odgovorio na navode tuženikove žalbe te ih je ocijenio neosnovanima.
15. Tuženikova žalba nije osnovana.
16. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava.
17. U žalbenom postupku je sporno je li tužitelj cijenu pružene usluge obračunao sukladno izmjenama Standardne ponude prema rješenju HAKOM-a o provedenom stručnom nadzoru od 16. veljače 2009. Također je sporno je li način određivanja cijene pružene usluge klimatizacije tuženikove opreme smještene u tužiteljevim kolokacijskim prostorima, određene Standardnom ponudom kao sastavnim dijelom sklopljenih Ugovora između stranaka, unatoč odobrenju od strane nadležnog regulatornog tijela HAKOM-a, protivan odredbama i načelima prisilnopravne naravi sadržanim u Zakonu o telekomunikacijama. Sporno je jesu li odredbe Standardne ponude kao tužiteljevih općih uvjeta u smislu odredaba čl. 296. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO) ništetne zbog suprotnosti s prisilnim propisima.
18. Ocjena je ovoga suda da tuženikov prigovor ništetnosti sklopljenog Ugovora o pružanju kolokacijskih usluga u dijelu čl. 13. t. 3. i 4. tužiteljeve Standardne ponude nije osnovan. Tom je odredbom propisano da se potrošena električna energija plaća od datuma primopredaje kolokacijskog prostora u mjesečnim obrocima, a na osnovu deklarirane snage uređaja. Stvarna potrošnja obračunava se jednom godišnje u slučaju kada je na zahtjev i o trošku operatora instalirano kontrolno brojilo za mjerenje potrošnje električne energije. Na temelju ovog obračuna određuje se iznos obročnih plaćanja za narednu godinu. Ukoliko je Operator korisnik Standardne ponude samostalno ugradio kontrolno brojilo, očitanje istog Operator korisnik Standardne ponude je obvezan dostaviti T-com-u jednom godišnje u dogovorenom terminu ili češće po zahtjevu T-com-a kako je navedeno u čl. 10. st. 1 ove Standardne ponude. Cijena po kwh za operatora korisnika jedinstvena je za teritorij cijele Hrvatske ista je kao i za T-com, a određuje se po osnovu cijena po kwh koju naplaćuje HEP.
19. Odredbom čl. 296. st. 1. ZOO-a propisano je da su ništetne odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela. U smislu odredbe čl. 322. ZOO-a, o ništetnosti ugovora ili pojedine odredbe ugovora se radi onda kada postoji protivnost prisilnom propisu i kada zakon nije što drugo predvidio za određeni slučaj.
20. U slučaju da cijena, čiji je način određivanja propisan tužiteljevom Standardnom ponudom, kao sastavnim dijelom sklopljenih Ugovora o korištenju kolokacijskih usluga, ne udovoljava načelima troškovne usmjerenosti, tuženiku je na raspolaganju stajao drugi pravni put zaštite njegovih prava. Tuženik je mogao od nadležnog regulatornog tijela zahtijevati da ono svojom konstitutivnom odlukom izmijeni cijenu, kada je to opravdano, a sve u svrhu osiguranja nediskriminacije, poticanja ravnopravnoga tržišnog natjecanja, gospodarske djelotvornosti i najpovoljnijih uvjeta za korisnike usluga.
21. Dakle, zakon je za situaciju kada postoji protivnost cijena određenih tužiteljevom Standardnom ponudom načelu troškovne usmjerenosti, predvidio različitu pravnu posljedicu od ništetnosti ugovora. Ugovor i dalje vrijedi između ugovornih strana, ali povrijeđena strana može zahtijevati njegovu izmjenu od strane nadležnog regulatornog tijela (čl. 60. st. 10. i 12. Zakona o telekomunikacijama).
22. Iz spisa ne proizlazi, niti tuženik tvrdi, da se obratio regulatornom tijelu sa zahtjevom za izmjenu tužiteljeve Standardne ponude prije nego što su mu ispostavljeni računi utuženi u ovom predmetu, ili da je prije ispostave spornih računa ugradio kontrolna brojila u kolokacijskim prostorima koja koristi, slijedom čega bi od tada tužitelj bio dužan naplaćivati cijenu pruženih usluga prema stvarnoj potrošnji električne energije.
23. Također, suprotno tuženikovim tvrdnjama iznesenim u žalbi, u postupku pred prvostupanjskim sudom je izvedenim dokazom (nalazom i mišljenjem vještaka financijske struke) utvrđeno da je tužitelj umjesto prema nabavnoj cijeni električne energije od 0,60 kn po kwH, kako je to propisanom spornim odredbom čl. 13. t. 4. i 5. tužiteljeve Standardne ponude, pogrešno tuženiku naplaćivao cijenu od 0,67 kn po kwH.
24. Upravo je radi prihvaćanja utvrđenja vještaka tužitelj u podnesku od 4. ožujka 2024. djelomično povukao tužbu za iznos od 1.835,62 EUR, ustrajući samo kod tužbenog zahtjeva za isplatu cijene pruženih usluga u ukupnom iznosu od 19.195,54 EUR, koja je utvrđena nalazom i mišljenjem vještaka, a koja odgovara nabavnoj cijeni po kwh električne energije za tužitelja.
25. Slijedom svega navedenog, kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio odlučne činjenice - visinu cijene pružene usluge sukladno tužiteljevoj Standardnoj ponudi, kao općem uvjetu ugovora koji nije ništetan, time je ujedno pravilno primijenio materijalno pravo, jer Standardna ponuda predstavlja izvor prava između stranka. Također, pobijana presuda se može ispitati, razlozi koje je sud iznio u obrazloženju su jasni i razumljivi te ne postoji proturječnost razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza. Zato je odlučeno kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
26. Tuženik je žalbom izričito pobijao presudu prvostupanjskog suda u cijelosti, makar je u točkama I. i IV. izreke ostvario uspjeh u postupku pa nema pravni interes pobijati presudu u tom dijelu. Zato je odlučeno kao u izreci rješenja (čl. 358. st. 1. u vezi sa st. 3. ZPP-a).
Zagreb, 3. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
Davor Pustijanac
