Zakon.hr

Poslovni broj: Us I-715/2024-13

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Lidiji Trogrlić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ČC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenicima Ani Mendrila Dobrović i Lei Lukšić Acinger, odvjetnicama u Odvjetničkom društvu Stanić i partneri d.o.o. Rijeka, Riva 4, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske (ranije Ministarstvo pravosuđa i uprave Republike Hrvatske), Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Republike Hrvatske zastupane po zakonskom zastupniku Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Gundulićeva 29a, Split, radi određivanja naknade za zemljište proglašeno pomorskim dobrom, nakon javne rasprave zaključene 7. studenog 2024. u prisutnosti zamjenika opunomoćenica tužitelja Boška Bojkića, odvjetnika u Splitu, te bez prisutnosti uredno pozvanih tuženika i zainteresirane osobe, objavljene 3. prosinca 2024.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943-05/21-01/27, URBROJ: 514-04-02-01-01/07- 24-03 od 19. siječnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-943-05/21-01/27, URBROJ: 514- 04-02-01-01/07-24-03 od 19. siječnja 2024., u povodu žalbe Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel, poništeno je rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko- pravne poslove, KLASA: UP/I-944-07/15-01/00002, URBROJ: 2181/1-13/565-21-37 od 29. listopada 2021., te je odbačen zahtjev ČC iz [adresa], ovdje tužitelja, za određivanje naknade za nekretninu, označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], u površini od 451 m2, koja je utvrđena pomorskim dobrom. Ujedno je riješeno kako svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. i II. je utvrđena naknada za proširenje granice pomorskog dobra, za nekretninu označenu kao ranija čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], u površini od 451 m2, prijašnjeg vlasništva DC, dopuštenog upisa kao pomorsko dobro, rješenjem Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Z-7811/09 od 20. lipnja 2012., kao i za poljoprivredne poboljšice na istom, u ukupnom iznosu od 679.610,95 kuna, koju je Republika Hrvatska dužna ovlašteniku naknade isplatiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti tog rješenja, a protekom roka je obvezna platiti i zakonske kamate tekuće od donošenja tog rješenja pa do isplate. Pod točkom 3. je riješeno kako Republika Hrvatska snosi troškove postupka, te je dužna ovlašteniku naknade isplatiti ukupan iznos od 11.569,50 kuna u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja, dok je pod točkom 4. obijen zahtjev ovlaštenika naknade za naknadu troškova za više zatraženi iznos. Pod točkom 5. je riješeno kako to rješenje ima snagu ovršne isprave.

3. U pravodobno podnesenoj tužbi, koja je kod ovog suda pod gornjim poslovnim brojem zaprimljena 15. ožujka 2024., tužitelj pobija osporeno rješenje tuženika u cijelosti, kao nezakonito. U bitnom iznosi kronologiju upravnog postupka od podnošenja zahtjeva za oduzeto pomorsko dobro (k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]) do donošenja osporenog rješenja, te navodi kako je netočno i nezakonito stajalište tuženika i Općinskog državnog odvjetništva u Splitu da se u konkretnom slučaju ne radi o proširenju granica pomorskog dobra iz članka 58. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine", broj 74/14 i 69/17, dalje ZION), već o prvom određivanju granica pomorskog dobra te da je predmetna čestica već po samom zakonu pomorsko dobro budući je ista brodogradilište. Potonje iz razloga što:

- na predmetnoj čestici nema nikakve brodogradilišne infrastrukture, te nikada nije bilo asfalta, već se radi o zelenoj površini, vrlo strmoj, koja na nikakav način ne služi iskorištavanju mora (nalazi vještaka sačinjeni tijekom upravnog postupka);

- predmetna čestica je Izmjenom odluke Vlade iz 2018. ("Narodne novine", broj 109/18) izuzeta iz koncesioniranog područja Brodogradilišta Split, i to upravo iz razloga što ista nije dio brodogradilišta, niti je brodogradilištu ikada služila;

- predmetna čestica se dijelom nalazi izvan ograde brodogradilišta, koji dio u svakom slučaju ne može biti dio brodogradilišta, a niti može služiti iskorištavanju mora, te u tom smislu ne može po samom zakonu nikako predstavljati pomorsko dobro (nalaz geodeta i vještaka građevinske struke);

- brodogradilište na lokaciji postoji od 1932., a prednici tužitelja od 1963. i dalje predmetnu česticu iznajmljuju društvu Monter iz Zagreba, dakle, istom se služe kao vlasnici, te čestica nije u posjedu postojećeg brodogradilišta.

Mišljenja je kako unatoč tome što je odlukom Vlade Republike Hrvatske predmetna k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] proglašena pomorskim dobrom i kao takva upisana u zemljišne knjige, te iako se radilo o prvom određivanju granice pomorskog dobra na tom području, sud ima ovlast utvrditi kako predmetna čestica 2000. nije po samom zakonu predstavljala pomorsko dobro, a što je i potvrđeno kasnijom izmjenom odluke Vlade, pa u tom smislu Odluka Vlade Republike Hrvatske iz 2000. predstavlja proširenje granice pomorskog dobra izvan zakonom propisane, slijedom čega tužitelju pripada naknada sukladno odredbi članka 58. ZION-a.

Nadalje, a u pogledu dijela osporenog rješenja kojim je odbačen njegov prijedlog za utvrđivanje naknade zbog nenadležnosti upravnog tijela, ističe kako je tuženik 30. listopada 2018. donio odluku kako je u ovoj upravnoj stvari nadležan upravo Ured državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Služba za imovinsko pravne poslove, da bi 2024. odbacilo njegov zahtjev, pa je takvo postupanje tuženika nezakonito. Nadalje, suprotno stajalištu tuženika, upućuje kako članak 30. Zakona o vlasništvu i drugim pravnim stvarima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje ZV) i članak 58. ZION-a nisu u koliziji niti predstavljaju različitu pravnu osnovu, već se međusobno potvrđuju na način da je odredba članka 58. ZION-a lex specialis, a odredba članka 30. ZV-a lex generalis, pri čemu napominje kako ničim nije propisano da upravno tijelo ne može odlučivati po članku 30. ZV-a, niti je Odlukom o nadležnosti iz 2018. određeno da je upravno tijelo nadležno samo ako će odlučivati po članku 58. ZION-a, a ne i ako bi odlučivalo po članku 30. ZV-a. Tužbenim zahtjevom predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika, te potražuje trošak upravnog spora.

4. U odgovoru na tužbu tužitelja tuženik se poziva na razloge iznijete u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže odbiti tužbu. Za istaći je kako je stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave („Narodne novine“, broj 57/24), odnosno 17. svibnja 2024. prestalo s radom Ministarstvo pravosuđa i uprave, a njegove poslove je u skladu s odredbom članka 15. stavak 1. tog Zakona preuzelo Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, koje tijelo je označeno kao tuženik u uvodu presude.

5. Pozvana u smislu ranije važeće odredbe članka 19. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21) da kao zainteresirana osoba sudjeluje u sporu, te se očituje na tužbe tužitelja, Republika Hrvatska po zakonskom zastupniku Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, u odgovoru na tužbu u bitnom ističe kako iz povijesnog zemljišnoknjižnog uloška broj [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] proizlazi da je nekretnina oznake 6749, K. O. [katastarska općina] rješenjem Sekretarijata za financija NO Općine Split broj NZ-917/59 nacionalizirana i uknjižena kao društveno vlasništvo pod brojem Z-1947/60, dok je u listu C upisano pravo korištenja prijašnjeg vlasnika UC pod brojem Z-1947/60 do deposesije. Na temelju rješenja Skupštine Općine Split, Odjela za financije od 29. listopada 1964. te položajnog nacrta je evidentirana dioba čestice 6749 na 6749/1,/2,/3,/4, a nekretnina oznake 6749/3 da danas odgovara dijelu nekretnina katastarske oznake 18/1 i 18/140. Iz povijesti promjena na katastarskoj čestici dostavljenoj uz tužbu kako proizlazi da je nekretnina već od 1964., dakle od stupanja na snagu nove izmjere, upisana u korist posjednika Brodogradilište Split. Ističe kako je zahtjev tužitelja nedopušten, budući da predmetna nekretnina nije izvlaštena, dok odluka o davanju koncesije nema, niti može imati značaj akta o oduzimanju vlasništva. Ovo stoga što je predmetna nekretnina oduzeta prednicima tužitelja i prešla u društveno vlasništvo ex lege po osnovi nacionalizacije temeljem Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta iz 1958., a prava vezana uz nacionaliziranu nekretninu tužitelj kako je trebao ostvarivati u postupku naknade za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, sukladno odredbama članka 16. i 17. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje Zakon o naknadi). Zaključno, ističe kako tužitelj nije ovlaštenik prava na naknadu za izvlaštenje već bi eventualno mogao biti ovlaštenik prava na naknadu sukladno Zakonu o naknadi, naravno, uz uvjet da je pravodobno podnijet zahtjev za naknadu oduzete imovine, slijedom čega je zahtjev za određivanjem naknade za izvlaštenje temeljem odredbi ZION-a nedopušten, pa je pravilna odluka od odbačaju istog.

6. Podneskom od 27. svibnja 2024. zainteresirana osoba je u spis dostavila dodatnu dokumentaciju (prijavni list KR-102/87), kao dokaz da je nekretnina oznake 1394/3 poništena 1988. zajedno sa ostalih 12 nekretnina na tom području budući su sve parcele spojene u jednu oznake 18/1, površine 442.329 m2, jer se sve nalaze unutar kruga brodogradilišta. Iz navedenog kako je razvidno da je stvarni posjednik k. č. [katastarska čestica] bilo brodogradilište - Brodosplit, odnosno da se cijelo područje koristi kao brodogradilišna luka i u vezi s tim, puno prije odluke o koncesiji, dakle, da predstavlja pomorsko dobro već od sredine prošlog stoljeća.

7. U podnesku od 30. srpnja 2024. tužitelj ističe kako je vlasnički list javna isprava, koju kao takvu moraju prihvati kako stranke, tako i sud. Navodi da iako je k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] katastarski poništena 1988. i spojena u jednu veliku katastarsku česticu, navedeno da nije utjecalo na vlasništvo čestice, jer promjene u katastru ne mijenjaju vlasničko stanje, dok je pravna prednica tužitelja nakon brisanja društvenog vlasništva bila vlasnica nekretnine. Opetovano ističe kako je predmetna nekretnina u naravi zelena površina, a što je bila i 1968., te da je i to danas, a što je već utvrđeno vještačkim nalazima, a činjenica da je predmetna čestica izuzeta iz koncesioniranog područja, da samo potvrđuje da ista nije nikad služila, niti danas služi brodogradilištu.

8. U sporu je održana rasprava 7. studenoga 2024. čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24, dalje ZUS), koji zakon je u skladu s odredbom članka 169. stavak 1. ZUS-a za primijeniti u konkretnom slučaju, dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju nisu pristupili uredno pozvani tuženik i zainteresirana osoba, pa je rasprava održana bez njihove prisutnosti, kojom prilikom je zamjenik opunomoćenika tužitelja istaknuo kako je prvostupanjsko tijelo nadležno odlučiti o zahtjevu tužitelja iz 2015., a o što je i tuženik utvrdio u pravomoćnom rješenju od 30. listopada 2018., koja uputa obvezuje svih, pogotovo tuženika, sukladno načelu zaštite stečenih prava. Smatra kako tužitelju pripada naknada za oduzet pomorsko dobro, a što kako je jasno razriješeno i u novom Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine", broj 83/23), u članku 10. stavak 11. i 12., koje citira, jer da se radi o činjenici koja nije po samom zakonu predstavljala pomorsko dobro, već je isto postalo donošenjem Odluke Vlade RH i dodijelim koncesije brodogradilištu na pomorskom dobru, čime kako je pomorsko dobro prošireno i na predmetnu česticu.

9. Opunomoćenik tužitelja je popisao trošak prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, dalje Tarifa) na ime sastava tužbe, podneska, zastupanja na raspravi 7. studenog 2024., svaka radnja po 1.356,00 eura, sve uvećano za vrijednost PDV-a od 25 %. Ujedno je zatražen trošak na ime sudske pristojbe, prema odluci suda.

10. U cilju ocjene zakonitosti osporenog rješenja tuženika tijekom dokaznog postupka pregledana je i čitana cjelokupna dokumentacija sadržana u sudskom spisu, te je pregledana i čitana dokumentacija sadržana u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu.

11. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

12. Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

13. Iz spisa predmeta tuženika proizlazi kako je tužitelj 5. ožujka 2015. podnio zahtjev prvostupanjskom tijelu za određivanje naknade za nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], prijašnjeg vlasništva DC, temeljem odredbi ZION-a. Uz zahtjev, tužitelj je priložio rješenje Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Z-7811/09 od 20. lipnja 2012., kojim je na temelju prijedloga IpH-DO-1995/09 od 11. kolovoza 2009., a u svezi odredbe članka 2. točke 4. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine", broj 158/03, 100/04, 141/06 i 38/09), Odluke o koncesiji pomorskog dobra u svrhu gospodarskog korištenja luke posebne namjene Brodogradilišta Split ("Narodne novine", broj 9/00) i odredbe članka 23. stavak 4. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 114/01, 100/04, 107/07 i 152/08) dopušten upis čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], kao pomorsko dobro, uz brisanje prava vlasništva DC.

14. Prvostupanjskim rješenjem, koje je doneseno u izvršenju rješenja tuženika KLASA: UP/II-943-04/15,01/242, URBROJ: 514-05-02-01-02-18-04 od 30. listopada 2018., tužitelju je određena naknada za predmetu nekretninu uz obrazloženje u bitnom kako su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje naknade u smislu odredbe članka 58. ZION-a. Naime, prvostupanjsko tijelo ističe kako je granica pomorskog dobra, određena Odlukom Vlade Republike Hrvatske o koncesiji pomorskog dobra u svrhu gospodarskog korištenja luke posebne namjene brodogradilišta Split od 20. siječnja 2000., na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica], u površini od 451 m2, izvan granice koja se po samom zakonu kojim se uređuje pomorsko dobro smatra pomorskim dobrom, a čime su utvrđene pretpostavke za primjenu navedene zakonske odredbe.

15. Tuženik u obrazloženju osporenog rješenja kojim je poništio prvostupanjsko rješenje o određivanju naknade, ističe kako u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe članka 58. ZION-a. Citira predmetnu Odluku Vlade Republike Hrvatske o koncesiji pomorskog dobra u svrhu gospodarskog korištenja luke posebne namjene Brodogradilišta Split, te ističe kako se radi o aktu nadležnog tijela koji je donesen na temelju zakona kojim se ureduje pomorsko dobro, lučko područje postojeće luke posebne namjene-brodogradilišta koje obuhvaća morsku obalu i prostor unutar morske granice i ta granica pomorskog dobra-lučkog područja je pobliže označena i koordinatama, odnosno određena je granica koja se po samom zakonu kojim se uređuje pomorsko dobro smatra pomorskim dobrom, pa se ne radi o proširenju granice pomorskog dobra izvan granice određene aktom nadležnog tijela donesenog na temelju zakona kojim se određuje pomorsko dobro, već se radi o zemljištu unutar te granice. Pri tome ujedno naglašava kako nije sporno da iz navedenih dokaza proizlazi kako je granicom obuhvaćen i dio kopna u najvećem dijelu širine veći od zakonskog minimuma širine pojasa kopna koji se smatra morskom obalom kao pomorskim dobrom, međutim, istovremeno upućuje da Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine", broj 158/03, 140/04, 141/06, 38/09, 123/11 i 56/16) nije mijenjana definicija lučkog područja posebne namjene u odnosu na definiciju lučkog područja luke posebne namjene prema Zakonu o morskim lukama, već je ista dopunjena na način da je granica lučkog područja ujedno granica pomorskog dobra.

16. Među strankama je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika, odnosno pripada li tužitelju pravo na naknadu u smislu odredbe članka 58. ZION-a.

17. Odredbom članka 58. stavak 1. ZION-a propisano je kako se u slučaju proširenja granice pomorskog dobra izvan granice koja se po samom zakonu kojim se uređuje pomorsko dobro smatra pomorskim dobrom odnosno izvan granice određene aktom nadležnog tijela donesenog na temelju zakona kojim se uređuje pomorsko dobro, za nekretnine na koje je proširena granica naknada, po zahtjevu prijašnjeg vlasnika, određuje u postupku i na način propisan ovim Zakonom (stavak 1.); kako obveznik naknade je Republika Hrvatska (stavak 2.); kako prijašnji vlasnik ostvaruje pravo na naknadu na temelju akta o određivanju granica pomorskog dobra i ovjerovljenog geodetskog elaborata (stavak 3.).

18. Odredbom članka 3. stavak 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisano je kako pomorsko dobro čine unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i podzemlje, te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi ili je proglašen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje. Stavkom 3. istog članka propisano je kako se dijelom kopna smatra: morska obala, luke, nasipi, sprudovi, hridi, grebeni, plaže, ušća rijeka koje se izlijevaju u more, kanali spojeni s morem, te u moru i morskom podzemlju živa i neživa prirodna bogatstva.

19. Prema odredbi članka 4. stavak 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama morska obala se proteže od crte srednjih viših visokih voda mora i obuhvaća pojas kopna koji je ograničen crtom do koje dopiru najveći valovi za vrijeme nevremena kao i onaj dio kopna koji po svojoj prirodi ili namjeni služi korištenju mora za pomorski promet i morski ribolov, te za druge svrhe koje su u vezi s korištenjem mora, a koji je širok najmanje šest metara od crte koja je vodoravno udaljena od crte srednjih viših visokih voda.

20. Odlukom o koncesiji pomorskog dobra u svrhu gospodarskog korištenja luke posebne namjene Brodogradilišta Split ("Narodne novine", broj 9/00), koju je donijela Vlada Republike Hrvatske na temelju članka 28. stavka 3. Zakona o morskim lukama ("Narodne novine", broj 108/95), na temelju prijave, u skladu s člankom 65. Zakona o morskim lukama i mišljenja Stručnog tijela za ocjenu koncesija osnovanog sukladno članku 63. stavku 3. Pomorskog zakonika prihvaćena je prijava Društva »Brodosplit- Brodogradilište« d.o.o. Split, te je Ovlašteniku dano ovlaštenje za gospodarsko korištenje luke posebne namjene luke brodogradilišta Split. Nadalje, tom odlukom je opisan prostor kojeg obuhvaća pomorsko dobro - lučko područje koje je predmet te Odluke u svrhu gospodarskog korištenja postojeće luke posebne namjene - brodogradilišta koja je od značaja za Republiku Hrvatsku, te je određeno kako opisani posjed, među ostalim, obuhvaća i predmetno zemljište (k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]). Nadalje je utvrđena morska granica, površina morskog dijela (222319 m²), te su određene i koordinatne točke kojima prolazi granica pomorskog dobra - lučkog područja.

21. Spisu tuženika je priloženo i očitovanje Upravnog odjela za turizam i pomorstvo Splitsko-dalmatinske županije, KLASA: 934-01/19-01/0122, URBROJ: 2181/1-06/03- 19-0002 od 18. travnja 2019. kako je uvidom u dokumentaciju kojom raspolaže taj odjel, utvrđeno kako je na dijelu K. O. [katastarska općina], predio luka posebne namjene Brodogradilište Split, Odlukom Vlade RH ("Narodne novine", broj 9/00) dodijeljena koncesija društvu „Brodosplit-Brodogradilište” d.o.o. Split temeljem Zakona o morskim lukama ("Narodne novine", broj 108/95). U točci I. citirane Odluke da su navedene parcele koje su obuhvaćene pomorskim dobrom - lučkim područjem među kojima je i predmetna č. zem. [katastarska čestica] (dio k. č. [katastarska čestica]) K. O. [katastarska općina]. Odluka o koncesiji je izmijenjena i dopunjena Odlukama Vlade RH u skladu s Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narode novine", broj 72/07, 81/07, 19/11 i 109/18), a u točki I. posljednje Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o koncesiji ("Narodne novine", broj 109/18) da nije navedena č. zem. [katastarska čestica] kao dio k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], slijedom čega je predloženo zatražiti Identifikaciju čestica od Područnog ureda za katastar Split. Ujedno je ukazao kako Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama definiciju lučkog područja luke posebne namjene nije mijenjao u odnosu na definiciju lučkog područja luke posebne namjene prema Zakonu o morskim lukama, već je istu dopunio na način da je granica lučkog područja ujedno i granica pomorskog dobra.

22. Tijekom postupka obavljeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za geodeziju Darku Rudanu, inž. geodezije, koji je u nalazu i mišljenju "U Splitu, 7. srpnja 2021.", naveo kako je čest. zem. [katastarska čestica] odgovarala nekadašnjoj kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], koja je prijavnim listom KR-102/87 od 25. veljače 1988. poništena i prešla u katastarsku česticu [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Nekadašnja kat. čest. [katastarska čestica] kako je imala površinu 451 m2, jednako kao i čest. zem. [katastarska čestica]. Jedan dio predmetne čestice kako se sada nalazi na dijelu k. č. [katastarska čestica] u površini od 104 m2, u naravi trotoar sjeverno od Put Lore, a drugi dio predmetne čestice kao se sada nalazi na dijelu k. č. [katastarska čestica] u površini od 347 m2, u naravi neuređeno zemljište, drveće i pokos.

23. Odredbom članka 65. u stavku 1. Zakona o morskim lukama je bilo propisano kako će u roku od 30 dana od stupanja na snagu ovoga Zakona nadležni županijski ured za pomorstvo objavit tri puta u službenim glasilima i u važnijim dnevnim listovima te oglasom u općinama i gradovima na području kojih se nalaze luke posebne namjene, poziv svim korisnicima pomorskog dobra u lukama posebne namjene koji su to pravo stekli po Zakonu o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima ("Narodne novine", br. 19/74., 39/75., 17/77. i 18/81.), odnosno koji su to pravo stekli na osnovi valjane pravne osnove, da odluku o davanju na korištenje pomorskog dobra u luci posebne namjene prijave u roku od šest mjeseci računajući od dana trećeg oglasa u "Narodnim novinama". Prema stavku 2. odluka o davanju na korištenje pomorskog dobra koja se pravodobno ne prijavi, prestaje važiti. Stavkom 3. je bilo propisano da ovlaštenik koji prijavi odluku u smislu stavka 1. ovoga članka dužan je pružiti dokaz o dobivenom pravu korištenja pomorskog dobra u luci posebne namjene, njegovom opsegu i pravnom naslovu stjecanja. Ako ovlaštenik ne pruži valjan dokaz, smatrat će se da nije stekao pravo koristiti pomorsko dobro u luci posebne namjene. Prema stavku 4. davatelj koncesije za pomorsko dobro u luci posebne namjene zamijenit će odluku o davanju na korištenje pomorskog dobra u luci posebne namjene odlukom i ugovorom o koncesiji, sukladno ovom Zakonu.

24. Odredbom članka 2. stavak 1. točka 3. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama je propisano da luka posebne namjene jest morska luka koja je u posebnoj upotrebi ili gospodarskom korištenju pravnih ili fizičkih osoba (luka nautičkog turizma, industrijska luka, brodogradilišna luka, ribarska luka i dr.) ili državnog tijela (vojna luka), a točkom 4. je propisano kako lučko područje luke jest područje morske luke, koje obuhvaća jedan ili više morskih i kopnenih prostora (lučki bazen), koje se koristi za obavljanje lučkih djelatnosti, a kojim upravlja lučka uprava, odnosno ovlaštenik koncesije, a granica lučkog područja je granica pomorskog dobra. Dakle, navedenom odredbom je utvrđeno kako po sili zakona granica lučkog područja predstavlja granicu pomorskog dobra.

25. Slijedom iznijetih zakonskih odredbi, te imajući u vidu iznijeto činjenično stanje, posebno sadržaj Odluke Vlade Republike Hrvatske o koncesiji pomorskog dobra u svrhu gospodarskog korištenja luke posebne namjene Brodogradilišta Split ("Narodne novine", broj 9/00), kojom je utvrđeno (deklarirano) kako prostor pomorskog dobra - lučkog područja obuhvaća i prostor k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], pravilna je ocjena tuženika kako u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe 58. stavak 1. ZION-a, pa je pravilno odbačen zahtjev tužitelja. Naime, pravna pretpostavka za primjenu navedene zakonske odredbe je postojanje odluke o naknadno promijenjenoj granici pomorskog dobra koja u konkretnom slučaju nije donesena. Pri tome je za istaći kako niti tužitelj tužbenim navodima ne spori naprijed utvrđeno činjenično stanje, dok ovaj sud nije ovlašten preispitivati navedenu Odluku Vlade Republike Hrvatske, pa tako niti utvrđivati kako predmetna čestica 2000. godine nije po samom zakonu predstavljala pomorsko dobro.

26. Slijedom sveg navedenog, ocjena je ovog suda kako osporenim rješenjem tuženika uz obrazloženje koje je njime dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Stoga je sud pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa je presuđeno kao u izreci presude.

27. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Splitu, 3. prosinca 2024.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. (članak 126. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. ČC iz [adresa], zastupan po opunomoćenicima Ani Mendrila Dobrović i Lei Lukšić Acinger, odvjetnicama u Odvjetničkom društvu Stanić i partneri d.o.o. Rijeka, Riva 4,

2. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

3. Republika Hrvatska, zastupana po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Gundulićeva 29 a

4. u spis

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte