Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-741/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlaste Patrčević Marušić, predsjednice vijeća, te Rajka Kipkea i Tomislava Brđanovića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆG, zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: K-59/2020-57 od 31. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog ĆG i potvrđuje pobijana presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja je na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP- 22) stavljen izvan snage kazneni nalog sadržan u presudi Općinskog suda u Varaždinu broj K-59/2020-2 od 9. travnja 2020. u odnosu na optuženog ĆG, a zatim je imenovani optuženik proglašen krivim zbog počinjenja dva kaznena djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 1. KZ/11 na način i pod okolnostima opisanim pod toč. II. izreke, te su mu na temelju čl. 139. st. 3. u vezi st. 1. KZ/11 utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo počinjeno na štetu GG u trajanju od šest mjeseci, a za kazneno djelo počinjeno na štetu oštećene BG u trajanju od osam mjeseci, nakon čega je uz primjenu čl. 51. st. 2. KZ/11 optuženi ĆG osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci. Na temelju čl. 55. st. 1. i 2. KZ/11 imenovanom optuženiku je navedena jedinstvena kazna zatvora zamijenjen radom za opće dobro na način da je 1 (jedan) dan zatvora zamijenjen s 2 (dva) sata rada, s time da je na temelju čl. 55. st. 7. i 8. KZ/11 optuženik upozoren da u slučaju ako se u roku od 8 (osam) dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu se poziv neće moći dostaviti na adresu koju je dao sudu ili ako ne da pristanak, tada će se pokrenuti postupak izvršenja kazne zatvora na koju je osuđen, a ako svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro, da će sud donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene jedinstvene kazne zatvora u neizvršenom dijelu. U izrečenu kaznu zatvora optužnom ĆG je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od uhićenja 8. travnja 2020. do 9. travnja 2020. kada je pušten na slobodu.

1.1. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP-22 žrtve GG i EG s imovinskopravnim zahtjevom upućeni su na parnicu.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP-22 optuženik je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP-22.

2. Protiv te presude je optuženi ĆG putem branitelja Davora Popovića, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da nadležni županijski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženika oslobodi optužbe, a podredno da presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak pred drugog suca.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj:

152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP-24) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-855/2024-3 od 24. listopada 2024. vratio ovome sudu drugog stupnja.

5. U skladu s čl. 475. st. 3. ZKP-24 sjednica vijeća drugostupanjskog suda održana je u odsutnosti Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu, optuženika i njegovog branitelja Nikole Mandića, odvjetnika, budući da su oni uredno izviješteni o njenom održavanju.

6. Žalba nije osnovana.

7. Nije u pravu žalitelj kad osporava pobijanu presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-24 navodeći da u razlozima presude postoje proturječja kako između samih razloga, tako i između razloga i izreke pobijane presude, da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza te da presuda ne sadrži razloge o krivnji optuženika kao odlučnoj činjenici. Naime, istaknutu žalbenu osnovu žalitelj obrazlaže prigovorima činjenične naravi na način da daje svoju ocjenu provedenih dokaza i to prvenstveno nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za informatiku i telekomunikaciju s tvrdnjom da iz istog ne proizlazi nedvojbeni zaključak o krivnji optuženika, a zatim i drugačije od suda prvog stupnja valorizira iskaze svih svjedoka te komunikaciju između Facebook profila optuženika "ĆG" i svjedoka "ŠG" na Facebook stranici za "Boljitak grada [adresa]". S obzirom da takva argumentacija spada u sferu žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, to će u okviru te žalbene osnove žalitelju biti i odgovoreno na navedenu žalbenu argumentaciju. Stoga je ovaj žalbeni sud pobijanu presudu ispitao u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. t. 1. ZKP/08-24, pri čemu nije uočio da bi sud prvog stupnja počinio ma koju od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje se u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti, uključujući i onu koja se sugerira predmetnom žalbom. Protivno mišljenju žalitelja, osporena presuda je jasna i razumljiva u svim svojim dijelovima, a sud prvog stupnja je u njoj iznio razloge o svim odlučnim činjenicama, koji nisu ni u kakvoj uzajamnoj proturječnosti.

8. Osporavajući pobijanu presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj u žalbi u bitnome ističe da ne postoji niti jedan dokaz iz kojeg bi nedvojbeno proizlazilo da je upravo optuženi ĆG osoba koja je putem svojeg profila na stranici "Facebook" objavila 28. i 29. kolovoza 2019. inkriminirani prijeteći sadržaj na štetu oštećenog GG, niti prijetila oštećenoj EG na radnom mjestu, zbog čega smatra da je sud prvog stupnja trebao osloboditi optuženika krivnje primjenom pravnog pravila "in dubio pro reo". U odnosu na toč. 1. optužbe i kazneno djelo prijetnje počinjeno na štetu GG kao gradonačelnika [adresa], žalitelj se za potvrdu svog stava poziva na iskaze svjedoka JG i AG kao svjedoka kojima je bilo poznato da je profil optuženika na društvenoj mreži Facebook u inkriminirano vrijeme bio "hakiran" te da je netko pod njegovim imenom objavljivao sadržaj na Facebook stranici "Boljitak grada [adresa]" i "Istinom protiv korupcije". Pritom žalitelj osporava pravilnost ocjene iskaza tih svjedoka po sudu prvog stupnja kao nevjerodostojnih uz tvrdnju da je sud prvog stupnja imao dvostruke kriterije kod ocjene iskaza svjedoka budući da je povjerovao iskazima svjedoka IG, ŽG, KG iako isti poznaju oštećenike EG i GG dok je iskaze svjedoka JG i AG cijenio nevjerodostojnim jer se poznaju s optuženikom. Žalitelj također ukazuje i na dio iskaza svjedoka CG, administratora Facebook stranice "Boljitak grada [adresa]" u djelu u kojem je potvrdio da mu je optuženik jednom prilikom govorio o postu koji nije napisao, a koji je iskaz sud cijenio vjerodostojnim, kakav zaključak smatra proturječnim zaključku suda prvog stupnja o optuženiku kao nedvojbenom počinitelju predmetnog kaznenog djela. U odnosu na toč. II. 2. optužbe žalitelj umanjuje vjerodostojnost iskaza žrtve EG te svjedoka IG, ŽG i KG s obrazloženjem da se radi o pristranim iskazima jer da su svi međusobno povezani sa žrtvom EG kao direktoricom komunalnog poduzeća Lukman d.o.o. na način da je IG odvjetnica koja za komunalno poduzeće Lukom d.o.o. obavlja određene pravne poslove i sugerirala je podnošenje kaznene prijave protiv njega, a ŽG i KG da su zaposlenici komunalnog poduzeća Lukom d.o.o. i u podređenom položaju u odnosu na direktoricu. Pritom žalitelj posebno ističe da se na iskazu svjedokinje IG ne može temeljiti pobijana presuda budući da je istoj kao punomoćnici oštećenog GG i kao osobi koja obavlja odvjetničke usluge za društvo Lukom d.o.o u kojem je oštećena direktorica i koja je inicirala da podnese kaznenu prijavu protiv optuženika, u interesu osuđujuća presuda.

9. Suprotno naprijed iznijetim žalbenim navodima sud prvog stupnja je na temelju valjane ocjene izvedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice koje se tiču predmetne inkriminacije, pri čemu je za svoje pravno relevantne činjenične zaključke iznio uvjerljive i argumentirane razloge, koji žalbom optuženika nisu dovedeni u razboritu sumnju.

9.1. Prije svega, sud prvog stupnja nije imao razloga posumnjati u vjerodostojnost iskazivanja prije svega samih žrtava, GG kao gradonačelnika grada [adresa] i EG kao direktorice društva Lukom d.o.o., koji su vrlo detaljno opisali sadržaj i okolnosti izrečenih prijetnji od strane optuženika, a čije iskaze, za razliku od obrane optuženika, dodatno potkrjepljuju materijalni i drugi personalni dokazi. Tako je u odnosu na kazneno djelo prijetnje počinjeno na štetu žrtve GG sadržajem objava od 28. i 29. kolovoza 2019. na Facebook stranici "Boljitak grada [adresa]", vještak za informatiku i telekomunikaciju, protivno ocjeni žalitelja, bez imalo dvojbe utvrdio da profil koji je objavio inkriminirani sadržaj pripada profilu optuženika. Naime, kraj utvrđenja vještaka da ostala tri profila istog imena i prezimena kao optuženik nisu ništa objavljivala na inkriminirane datume objave i najbitnije da avatar s odraslim čovjekom i djetetom na motorkotaču koji je te objave napisao odgovara osobi optuženika kako na tim objavama tako i na ostalim objava u kojima se taj profil deklarirao i kao gradski vijećnik, što je optuženik i bio, suprotno mišljenju žalitelja, utvrđenje IP adrese doista je irelevantno za pravilnost zaključka vještaka o optuženiku kao vlasniku navedenog profila. Također, po žalitelju selektivno izdvojena rečenica iskaza svjedoka CG kao administratora stranice "Boljitak grada Ludbrega" o nekonkretiziranoj usputnoj izjavi optuženika da neku objavu nije napisao, kraj sadržaja cijelog iskaza tog svjedoka iz kojeg proizlazi da je zbog neprimjerenog sadržaja brisao i inkriminirane objave optuženika, ali i druge njegove objave te da je optuženika opominjao zbog sadržaja objava, a u konačnici ga je i "blokirao" po pitanju objava na tri mjeseca i to upravo počevši od 30. kolovoza 2019., doista nema značaj koji bi dovodio u pitanje pravilnost ocjene iskaza tog svjedoka. Sud prvog stupnja također je pravilno ocijenio kao nevjerodostojne iskaze svjedoka JG i AG po pitanju aktivnosti na Facebook stranici "Boljitak grada [adresa]" i saznanja da je profil optuženika neko vrijeme bio "hakiran", i to ne samo zbog poznanstva i prijateljstva s optuženikom već i iz razloga što su imenovani svjedoci u svojim iskazima, za razliku od iskaza svjedoka s kojima komparira vjerodostojnost ocjene iskaza, bili nedosljedni, ali i nekonkretni u odnosu na inkriminirani događaj. Pritom je sud prvog stupnja svoju ocjenu iskaza pravilno i detaljno analizirao pod toč. 21.1. i 21.2. obrazloženja pa nema potrebe za daljnjim ponavljanjem argumentacije. Ujedno valja primijetiti da je optuženik, kad bi mu profil bio doista hakiran po pitanju objava inkriminiranog sadržaja, imao mogućnost sam tražiti brisanje tih objava i javno reagirati, posebno nakon što je "blokiran" od strane administratora, a što nije učinio.

9.2. U odnosu na kazneno djelo pod toč. 2. izreke pobijane presude osim iskaza žrtve EG, prvostupanjski sud je s pravom prihvatio kao vjerodostojno i istinito svjedočenja IG, ŽG i KG jer su svi oni, također za razliku od svjedoka u odnosu na koju žalitelj komparira ocjenu vjerodostojnosti, neposredno prisustvovali inkriminiranom ponašanju optuženika kada mu je žrtva EG uručila otkaz te su suglasno iskazivali o cijelom događaju. Nasuprot tome optuženik priznaje da je bio revoltiran otkazom te da je malo jače zalupio vratima, ali u potpunosti negira da bi prijetio EG na način kako ga se tereti smatrajući da je cijeli događaj "insceniran", a kakvoj obrani koju ne potkrepljuje niti jedan dokaz prvostupanjski sud opravdano nije povjerovao. Naime, i prema stavu ovog žalbenog suda doista nije životno uvjerljivo i logično da bi se četvero odraslih ljudi dovelo u situaciji da optuženika lažno tereti za predmetno kazneno djelo i izložilo se zbog toga kaznenom progonu sve samo da našteti optuženiku. Ujedno valja napomenuti da iskazi i žrtve EG i IG, ŽG i KG imaju jednaku težinu, odnosno pobijana presuda se ne temelji samo na iskazu svjedokinje IG niti je on presudan za pravilnost zaključka sud prvog stupnja kako to smatra žalitelj. Prema tome nema nikakve dvojbe da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju, na temelju ispravno i cjelovito utvrđenog pravno relevantnog činjeničnog stanja, osnovano donio pobijanu osuđujuću presudu, budući da je na bazi takvog činjeničnog supstrata, koji je preciziran u predmetnim inkriminacijama, sasvim opravdano zaključio da je opisanim postupanjem optuženik ostvario sva bitna obilježja bića kaznenog djela prijetnje, kako u objektivnom, tako i u subjektivnom smislu. Stoga žalitelj neosnovano smatra da je sud prvog stupnja trebao primijeniti pravno-logičko pravilo "in dubio pro reo" budući da do primjene istog dolazi tek ako sud i nakon sveobuhvatne ocjene dokaza u smislu čl. 450. st. 2. ZKP-24 i to primjenom načela slobodne ocjene dokaza u smislu čl. 9. st. 3. ZKP-24 nije u mogućnosti otkloniti dvojbe o postojanju odnosno nepostojanju nekih činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena neke druge odredbe kaznenog zakonodavstva.

9.3. Slijedom iznijetih razloga žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije prihvaćena.

10. S obzirom da se prvostupanjska presuda ne osporava zbog povrede kaznenog zakona, ovaj ju je žalbeni sud u tom segmentu ispitao u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. t. 2. ZKP-24, pri čemu nije uočio da bi sud prvog stupnja na bilo koji način na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon.

11. Budući da u smislu čl. 478. ZKP/08-24 žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji ovaj žalbeni sud ispitao je i odluku o kazni, te je utvrdio da je sud prvog stupnja valjanim vrednovanjem olakotne okolnosti u vidu dosadašnje neosuđivanosti optuženika, uz izostanak otegotnih okolnosti, ispravno postupio kada je optuženiku za konkretna kaznena djela utvrdio pojedinačne kazne zatvore od šest mjeseci i osam mjeseci te istog osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci u koje mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru, koju je kaznu na temelju čl. 55. st. 1. i 2. KZ/11 potom zamijenio radom za opće dobro na slobodi na način i uz upozorenja kao u izreci pobijane presude. S obzirom da je za kazneno prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 1. KZ/11 propisana maksimalna kazna zatvora od šest mjeseci do 5 godina i imajući u vidu dosadašnju neosuđivanost optuženika, ovaj je žalbeni sud također uvjerenja da su izrečene kazne te primijenjena kaznenopravna sankcija primjerena stupnju krivnje, pogibeljnosti djela i osobi optuženika, te podobna za ostvarenje opće i posebne svrhe kažnjavanja u smislu čl. 41. KZ/11.

12. Slijedom svega izloženog valjalo je žalbu optuženog ĆG odbiti kao neosnovanu i na temelju čl. 482. ZKP/08-24 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 3. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Vlasta Patrčević Marušić

U zamjenu potpisao

Sudac

Tomislav Brđanović