Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kž-500/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Vlaste Patrčević Marušić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog ABC, zbog kaznenog djela iz članka 236. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11) odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: K-239/2022-27 od 30. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog AS kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja optuženi AS proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine, prijevarom u produljenom trajanju iz čl. 236. st. 1. u vezi čl. 52. KZ/11. Na temelju čl. 236. st. 1. KZ/11 optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine.
2. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. – u daljnjem tekstu ZKP/08-22) oštećeniku ABC i ABC dosuđeni su imovinskopravni zahtjevi te je optuženiku naloženo da oštećeniku ABC isplati iznos od 698,52 EUR, a oštećeniku ABC iznos od 241,45 EUR, u roku od 3 mjeseca od pravomoćnosti prvostupanjske presude.
3. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08-22 optuženi AS dužan je platiti trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08-22 u paušalnoj svoti od 66,36 EUR u roku od 15 dana.
4. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Dragutinu Rendeliju, odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima postupka, s prijedlogom da nadležni županijski sud preinači pobijanu presudu i optuženiku izrekne uvjetnu osudu.
4.1. Državni odvjetnik nije odgovorio na žalbu optuženika.
5. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.
6. Žalba optuženika nije osnovana.
7. Žalitelj opisno ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 u vidu proturječja izreke i razloga u pogledu pitanja da li je optuženik počinio produljeno kazneno djelo prijevare ili jedno kazneno djelo prijevare, kao i u vidu izostanka razloga o odlučnoj činjenici o sadržaju namjere optuženika. Ove žalbene tvrdnje nisu osnovane jer iz izreke pobijane presude jasno proizlazi da se radi o produljenom kaznenom djelu, to utvrđenje slijede i razlozi presude (toč. 14. razloga). Ispitujući pobijanu presudu u povodu podnijete žalbe, po službenoj dužnosti, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud drugog stupnja ne nalazi postojanje bitnih povreda odredba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti kao niti da bi u pobijanoj presudi kazneni zakon bio povrijeđen na štetu optuženika.
8. Optuženik se izjasnio da se smatra krivim za kazneno djelo pa ne može podnijeti žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja po čl. 464. st. 7. ZKP/08.
9. Žalitelj u žalbi tvrdi kako prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio utvrđene olakotne okolnosti, a da je precijenio značenje otegotnih okolnosti. Kod toga su naglašene okolnosti priznanja kaznenog djela, i da je otac dvoje malodobne djece za koje mora plaćati uzdržavanje. Osim toga ističe se i upitnost tvrdnje prvostupanjskog suda o višestrukoj osuđivanosti optuženika tvrdnjom da je optuženik samo jednom, presudom Općinskog suda u Zlataru osuđen za istovrsno kazneno djelo. Slijedom navedenoga pledira se za izricanje blaže kazne optuženiku, točnije uvjetne osude s duljim rokom kušnje.
9.1. Prvostupanjski je sud ispravno utvrdio olakotne okolnosti da je optuženik otac dvoje malodobne djece za koju plaća uzdržavanje i da je iskazao namjeru naknaditi štetu oštećenicima, dok je žalitelj u pravu da optuženiku nije cijenjeno priznanje kaznenog djela kao olakotna okolnost, iako prvostupanjski sud konstatira da je optuženik izjavio kako se smatra krivim za kazneno djelo. No, kada se promotri materijalna obrana optuženika, vidljivo je da on osporava postojanje prijevarne namjere, pa je ovu spornu činjenicu sud utvrđivao izvođenjem dokaza. Iz tih razloga ne može se govoriti o potpunom priznanju koje bi sud oslobodilo obveze utvrđivanja sporne činjenice izvođenjem dokaza, pa da bi priznanje optuženika dovelo do ekonomičnijeg okončanja kaznenog postupka. Stoga očitovanje o krivnji optuženika ne bi dovelo do drugačije odluke o izboru vrste i mjere kazne optuženiku. Ovo iz razloga jer mu je ispravno, prema izvodima iz prekršajne i kaznene evidencije vrednovana prethodna i naknadna osuđivanost, uz zaključak o sklonosti kršenju zakona optuženika, kojega izrečene sankcije nisu odvratile od ponavljanja kaznenih djela. Naime, optuženik je prema izvodu iz kaznene evidencije jednom osuđen prije počinjenja predmetnog kaznenog djela, a nakon istoga u tri navrata zbog istovrsnih kaznenih djela prijevara, isključivo uz izricanje uvjetnih osuda. Stoga je prvostupanjski sud na temelju stupnja krivnje, uzimajući u obzir svrhu kažnjavanja u općem i posebnom smislu, kao i utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, optuženiku, potpuno ispravno, izrekao kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, ipak pri donjem minimumu propisane kazne za kazneno djelo iz čl. 236. st. 1. KZ/11. Otegotne okolnosti ranijeg i naknadnog života optuženika, koji je 4 puta osuđivan zbog istovrsnih i drugih kaznenih djela (jednom ranije, tri puta nakon počinjenja djela u pitanju) uz izricanje isključivo uvjetnih osuda, u bitnome pretežu nad utvrđenim olakotnim okolnostima. Optuženiku je izrečena kazna pri donjem minimumu propisane kazne za ovo kazneno djelo, sukladno svim utvrđenim i cijenjenim okolnostima i koja kazna predstavlja ispravan kaznenopravni odgovor na produljeno kazneno djelo optuženika koje se sastoji od dvije radnje, s obzirom na utvrđene okolnosti od kojih zavisi izbor vrste i mjere kazne optuženiku. Stoga je upravo osuda na kaznu zatvora od 1 godine adekvatna kazna za optuženika i njegovo kazneno djelo kojom će se ostvariti svrha kažnjavanja u općem i posebnom smislu iz čl. 41. KZ/11.
10. Slijedom izloženog odbijena je žalba optuženog AS kao neosnovana te je pobijana presuda potvrđena primjenom čl. 482. ZKP/08.
U Varaždinu 3. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
Rajko Kipke
