Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3606/2024-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Željke Rožić Kaleb člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Gradišek člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ana Srok Lopar, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-2259/2019-31 od 16. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2024.,

p r e s u d i o j e

I Odbija se žalba tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-2259/2019-31 od 16. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I, III i VI izreke.

II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-2259/2019- 31 od 16. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II izreke za dosuđenu svotu od 1.206,65 eura i dijelu pod točkom IV izreke za dosuđenu svotu od 4.029,74 eura i sudi:

Odbija se tužitelj SI sa tužbenim zahtjevom kojim traži od tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. isplatu svota od 1.206,65 eura i 4.029,74 eura.

r i j e š i o j e

1. Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-2259/2019-31 od 16. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata obračunatih

na iznos od 0,01 € od dana 02.11.2005.

na iznos od 0,01 € od dana 02.06.2006.

na iznos od 0,01 € od dana 02.08.2006.

na iznos od 0,01 € od dana 02.09.2006.

na iznos od 0,01 € od dana 02.11.2006.

na iznos od 0,01 € od dana 02.12.2006.

na iznos od 0,01 € od dana 02.04.2007.

na iznos od 0,01 € od dana 02.05.2007.

na iznos od 0,01 € od dana 02.06.2007.

na iznos od 0,01 € od dana 02.07.2007

na iznos od 0,01 € od dana 02.10.2007.

na iznos od 0,01 € od dana 02.11.2007.

na iznos od 18,30 € od dana 02.02.2008.

na iznos od 18,53 € od dana 02.03.2008.

na iznos od 18,75 € od dana 02.04.2008.

na iznos od 18,21 € od dana 02.05.2008.

na iznos od 18,05 € od dana 02.06.2008.

na iznos od 18,21 € od dana 02.07.2008.

na iznos od 17,88 € od dana 02.08.2008.

na iznos od 17,94 € od dana 02.09.2008.

na iznos od 18,26 € od dana 02.10.2008.

na iznos od 19,77 € od dana 02.11.2008.

na iznos od 18,61 € od dana 02.12.2008.

na iznos od 19,96 € od dana 02.01.2009.

na iznos od 20,04 € od dana 02.02.2009.

na iznos od 20,12 € od dana 02.03.2009.

na iznos od 19,85 € od dana 02.04.2009.

na iznos od 32,24 € od dana 02.05.2009.

na iznos od 31,76 € od dana 02.06.2009.

na iznos od 31,22 € od dana 02.07.2009.

na iznos od 31,42 € od dana 02.08.2009.

na iznos od 31,80 € od dana 02.09.2009.

na iznos od 31,40 € od dana 02.10.2009.

na iznos od 31,36 € od dana 02.11.2009.

na iznos od 31,80 € od dana 02.12.2009.

na iznos od 32,15 € od dana 02.01.2010.

na iznos od 32,60 € od dana 02.02.2010.

na iznos od 32,48 € od dana 02.03.2010.

na iznos od 33,28 € od dana 02.04.2010.

na iznos od 33,09 € od dana 02.05.2010.

na iznos od 33,27 € od dana 02.06.2010.

na iznos od 35,42 € od dana 02.07.2010.

na iznos od 34,92 € od dana 02.08.2010.

na iznos od 36,67 € od dana 02.09.2010.

na iznos od 35,78 € od dana 02.10.2010.

na iznos od 25,57 € od dana 02.11.2010.

na iznos od 27,20 € od dana 02.12.2010.

na iznos od 28,01 € od dana 02.01.2011.

na iznos od 27,38 € od dana 02.02.2011.

na iznos od 27,56 € od dana 02.03.2011.

na iznos od 27,02 € od dana 02.04.2011.

na iznos od 27,05 € od dana 02.05.2011.

na iznos od 16,08 € od dana 02.06.2011.

na iznos od 16,23 € od dana 02.07.2011.

na iznos od 17,27 € od dana 02.08.2011.

na iznos od 17,10 € od dana 02.09.2011.

na iznos od 16,27 € od dana 02.10.2011.

na iznos od 1,46 € od dana 02.11.2011.

na iznos od 1,45 € od dana 02.12.2011.

na iznos od 1,47 € od dana 02.01.2012.

na iznos od 1,49 € od dana 02.02.2012.

na iznos od 1,49 € od dana 02.03.2012.

na iznos od 1,46 € od dana 02.04.2012.

na iznos od 1,47 € od dana 02.05.2012.

na iznos od 1,47 € od dana 02.06.2012.

na iznos od 1,46 € od dana 02.07.2012.

na iznos od 1,46 € od dana 02.08.2012.

na iznos od 1,45 € od dana 02.09.2012.

na iznos od 1,43 € od dana 02.10.2012.

na iznos od 1,45 € od dana 02.11.2012.

na iznos od 1,45 € od dana 02.12.2012.

na iznos od 1,44 € od dana 02.01.2013.

na iznos od 1,42 € od dana 02.02.2013.

na iznos od 1,43 € od dana 02.03.2013.

na iznos od 1,43 € od dana 02.04.2013.

na iznos od 1,41 € od dana 02.05.2013.

na iznos od 1,39 € od dana 02.06.2013.

na iznos od 1,37 € od dana 02.07.2013.

na iznos od 1,38 € od dana 02.08.2013.

na iznos od 1,39 € od dana 02.09.2013.

na iznos od 1,40 € od dana 02.10.2013.

na iznos od 1,40 € od dana 02.11.2013.

na iznos od 1,40 € od dana 02.12.2013.

na iznos od 1,40 € od dana 02.01.2014.

na iznos od 1,01 € od dana 02.02.2014.

na iznos od 1,02 € od dana 02.03.2014.

na iznos od 1,01 € od dana 02.04.2014.

na iznos od 1,00 € od dana 02.05.2014.

na iznos od 1,00 € od dana 02.06.2014.

na iznos od 0,99 € od dana 02.07.2014.

na iznos od 1,00 € od dana 02.08.2014.

na iznos od 1,01 € od dana 02.09.2014.

na iznos od 1,01 € od dana 02.10.2014.

na iznos od 1,00 € od dana 02.11.2014.

na iznos od 1,01 € od dana 02.12.2014.

na iznos od 1,01 € od dana 02.01.2015.

na iznos od 1,00 € od dana 02.02.2015.

na iznos od 0,99 € od dana 02.03.2015.

na iznos od 0,99 € od dana 02.04.2015.

na iznos od 1,00 € od dana 02.05.2015.

na iznos od 0,99 € od dana 02.06.2015.

na iznos od 0,98 € od dana 02.07.2015.

na iznos od 0,98 € od dana 02.08.2015.

na iznos od 0,98 € od dana 02.09.2015.,

dijelu pod točkom IV izreke kojim je prihvaćen zahtjev za isplatu zateznih kamata obračunatih

na iznos od 3,38 € od dana 26.08.2005.

na iznos od 5,12 € od dana 27.09.2005.

na iznos od 4,71 € od dana 28.10.2005.

na iznos od 5,07 € od dana 01.12.2005.

na iznos od 3,12 € od dana 30.12.2005.

na iznos od 3,53 € od dana 09.02.2006.

na iznos od 0,60 € od dana 28.02.2006.

na iznos od 0,80 € od dana 29.09.2006.

na iznos od 4,99 € od dana 14.01.2009.

na iznos od 7,35 € od dana 11.02.2009.

na iznos od 11,24 € od dana 13.03.2009.

na iznos od 4,71 € od dana 08.04.2009.

na iznos od 0,65 € od dana 12.05.2009.

na iznos od 4,84 € od dana 30.01.2010.

na iznos od 6,50 € od dana 11.02.2010.

na iznos od 5,60 € od dana 12.03.2010.

na iznos od 9,44 € od dana 14.04.2010.

na iznos od 15,62 € od dana 18.05.2010.

na iznos od 17,36 € od dana 13.06.2010.

na iznos od 23,06 € od dana 16.07.2010.

na iznos od 26,99 € od dana 18.08.2010.

na iznos od 33,05 € od dana 22.09.2010.

na iznos od 28,21 € od dana 16.10.2010.

na iznos od 24,90 € od dana 05.11.2010.

na iznos od 32,05 € od dana 17.11.2010.

na iznos od 51,22 € od dana 22.01.2011.

na iznos od 44,10 € od dana 09.02.2011.

na iznos od 41,55 € od dana 09.03.2011.

na iznos od 38,04 € od dana 09.04.2011.

na iznos od 50,40 € od dana 11.05.2011.

na iznos od 63,64 € od dana 09.06.2011.

na iznos od 73,58 € od dana 13.07.2011.

na iznos od 95,23 € od dana 09.08.2011.

na iznos od 73,90 € od dana 22.09.2011.

na iznos od 61,30 € od dana 11.10.2011.

na iznos od 67,10 € od dana 09.11.2011.

na iznos od 67,09 € od dana 06.12.2011.

na iznos od 73,09 € od dana 02.01.2012.

na iznos od 76,72 € od dana 09.02.2012.

na iznos od 76,99 € od dana 06.03.2012.

na iznos od 74,40 € od dana 06.04.2012.

na iznos od 77,01 € od dana 26.04.2012.

na iznos od 77,58 € od dana 10.06.2012.

na iznos od 75,06 € od dana 12.07.2012.

na iznos od 75,92 € od dana 22.08.2012.

na iznos od 70,37 € od dana 11.09.2012.

na iznos od 71,99 € od dana 10.10.2012.

na iznos od 75,71 € od dana 22.11.2012.

na iznos od 74,90 € od dana 12.12.2012.

na iznos od 67,23 € od dana 19.01.2013.

na iznos od 71,62 € od dana 13.02.2013.

na iznos od 70,79 € od dana 16.03.2013.

na iznos od 75,32 € od dana 13.04.2013.

na iznos od 68,09 € od dana 15.05.2013.

na iznos od 67,50 € od dana 15.06.2013.

na iznos od 67,47 € od dana 17.07.2013.

na iznos od 68,17 € od dana 18.08.2013.

na iznos od 70,04 € od dana 19.09.2013.

na iznos od 71,62 € od dana 16.10.2013.

na iznos od 72,03 € od dana 19.11.2013.

na iznos od 75,50 € od dana 19.12.2013.

na iznos od 72,05 € od dana 22.01.2014.

na iznos od 43,72 € od dana 19.02.2014.

na iznos od 45,15 € od dana 19.03.2014.

na iznos od 43,60 € od dana 19.04.2014.

na iznos od 41,57 € od dana 21.05.2014.

na iznos od 42,11 € od dana 18.06.2014.

na iznos od 43,63 € od dana 18.07.2014.

na iznos od 44,71 € od dana 22.08.2014.

na iznos od 46,15 € od dana 11.09.2014.

na iznos od 47,43 € od dana 22.10.2014.

na iznos od 48,38 € od dana 13.11.2014.

na iznos od 48,58 € od dana 05.12.2014.

na iznos od 48,94 € od dana 13.01.2015.

na iznos od 89,86 € od dana 13.02.2015.

na iznos od 81,73 € od dana 17.03.2015.

na iznos od 87,11 € od dana 15.04.2015.

na iznos od 83,86 € od dana 22.05.2015.

na iznos od 84,21 € od dana 24.06.2015.

na iznos od 86,06 € od dana 22.07.2015.

na iznos od 75,41 € od dana 21.08.2015.

na iznos od 70,32 € od dana 18.09.2015.,

te dijelu pod točkom V i VII izreke i u tim dijelovima predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2. Odluka o troškovima postupka u povodu žalbi tužitelja SI i tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. se ostavlja za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 8. st. 2. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] koji je sklopljen dana 29. srpnja 2005. godine između tužitelja SI iz [adresa] (ranije na adresi u [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Erste&Steiermarkische Bank d.d., [adresa], OIB: 23057039320, kao kreditora solemniziran kod Javnog bilježnika Marije Grozdanić - Dekleva pod brojem OU-1560/2005 dana 3. kolovoza 2005. godine u dijelu koji glasi: "(...) u skladu s važećim odukama Banke (...)" pa kao takva ne proizvodi pravne učinke za ugovorne strane.

II. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische Bank d.d., [adresa], OIB: 23057039320, da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Presude, tužitelju SI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.206,65 EUR (slovima: tisućudvjestošesteuraišezdesetipetcenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim po stopi od 15% godišnje od dana 2. studenog 2005. godine do dana 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2008. godine do dana 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 12% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2011. godine do dana 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14% godišnje tekućim od dana 1. kolovoza 2015. godine do dana 31. prosinca 2015. godine, po stopi od 8,05% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2016. godine do dana 30. lipnja 2016. godine, po stopi od 7,88% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2016. godine do dana 31. prosinca 2016. godine, po stopi od 7,68% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2017. godine do dana 30. lipnja 2017. godine, po stopi od 7,41% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2017. godine do dana 31. prosinca 2017. godine, po stopi od 7,09% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2018. godine do dana 30. lipnja 2018. godine, po stopi od 6,82% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2018. godine do dana 31. prosinca 2018. godine, po stopi od 6,54% godišnje tekućim od 1. siječnja 2019. godine do dana 30. lipnja 2019. godine, po stopi od 6,30% godišnje tekućim od 1. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2019. godine, po stopi od 6,11% tekućim od 1. siječnja 2020. godine do dana 30. lipnja 2020. godine, po stopi od 5,89% godišnje tekućim od 1. srpnja 2020. godine do dana 31. prosinca 2020. godine, po stopi od 5,75% godišnje tekućim od 1. siječnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine, po stopi od 5,61% godišnje tekućim od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. godine, po stopi od 5,49% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2022. godine do dana 30. lipnja 2022. godine, po stopi od 5,31% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2022. godine do dana 31. prosinca 2022. godine, po stopi od 5,50% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine, po stopi od 7,00%godišnje tekućim od 1. srpnja 2023. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to na iznose kako slijedi:

na iznos od 0,01 € od dana 02.11.2005. pa do isplate na iznos od 0,01 € od dana 02.06.2006. pa do isplate na iznos od 0,01 € od dana 02.08.2006. pa do isplate na iznos od 0,01 € od dana 02.09.2006. pa do isplate na iznos od 0,01 € od dana 02.11.2006. pa do isplate na iznos od 0,01 € od dana 02.12.2006. pa do isplate na iznos od 0,01 € od dana 02.04.2007. pa do isplate na iznos od 0,01 € od dana 02.05.2007. pa do isplate na iznos od 0,01 € od dana 02.06.2007. pa do isplate na iznos od 0,01 € od dana 02.07.2007 pa do isplate na iznos od 0,01 € od dana 02.10.2007. pa do isplate na iznos od 0,01 € od dana 02.11.2007. pa do isplate na iznos od 18,30 € od dana 02.02.2008. pa do isplate na iznos od 18,53 € od dana 02.03.2008. pa do isplate na iznos od 18,75 € od dana 02.04.2008. pa do isplate na iznos od 18,21 € od dana 02.05.2008. pa do isplate na iznos od 18,05 € od dana 02.06.2008. pa do isplate na iznos od 18,21 € od dana 02.07.2008. pa do isplate na iznos od 17,88 € od dana 02.08.2008. pa do isplate na iznos od 17,94 € od dana 02.09.2008. pa do isplate na iznos od 18,26 € od dana 02.10.2008. pa do isplate na iznos od 19,77 € od dana 02.11.2008. pa do isplate na iznos od 18,61 € od dana 02.12.2008. pa do isplate na iznos od 19,96 € od dana 02.01.2009. pa do isplate na iznos od 20,04 € od dana 02.02.2009. pa do isplate na iznos od 20,12 € od dana 02.03.2009. pa do isplate na iznos od 19,85 € od dana 02.04.2009. pa do isplate na iznos od 32,24 € od dana 02.05.2009. pa do isplate na iznos od 31,76 € od dana 02.06.2009. pa do isplate na iznos od 31,22 € od dana 02.07.2009. pa do isplate na iznos od 31,42 € od dana 02.08.2009. pa do isplate na iznos od 31,80 € od dana 02.09.2009. pa do isplate na iznos od 31,40 € od dana 02.10.2009. pa do isplate na iznos od 31,36 € od dana 02.11.2009. pa do isplate na iznos od 31,80 € od dana 02.12.2009. pa do isplate na iznos od 32,15 € od dana 02.01.2010. pa do isplate na iznos od 32,60 € od dana 02.02.2010. pa do isplate na iznos od 32,48 € od dana 02.03.2010. pa do isplate na iznos od 33,28 € od dana 02.04.2010. pa do isplate na iznos od 33,09 € od dana 02.05.2010. pa do isplate na iznos od 33,27 € od dana 02.06.2010. pa do isplate na iznos od 35,42 € od dana 02.07.2010. pa do isplate na iznos od 34,92 € od dana 02.08.2010. pa do isplate na iznos od 36,67 € od dana 02.09.2010. pa do isplate na iznos od 35,78 € od dana 02.10.2010. pa do isplate na iznos od 25,57 € od dana 02.11.2010. pa do isplate na iznos od 27,20 € od dana 02.12.2010. pa do isplate na iznos od 28,01 € od dana 02.01.2011. pa do isplate na iznos od 27,38 € od dana 02.02.2011. pa do isplate na iznos od 27,56 € od dana 02.03.2011. pa do isplate na iznos od 27,02 € od dana 02.04.2011. pa do isplate na iznos od 27,05 € od dana 02.05.2011. pa do isplate na iznos od 16,08 € od dana 02.06.2011. pa do isplate na iznos od 16,23 € od dana 02.07.2011. pa do isplate na iznos od 17,27 € od dana 02.08.2011. pa do isplate na iznos od 17,10 € od dana 02.09.2011. pa do isplate na iznos od 16,27 € od dana 02.10.2011. pa do isplate na iznos od 1,46 € od dana 02.11.2011. pa do isplate na iznos od 1,45 € od dana 02.12.2011. pa do isplate na iznos od 1,47 € od dana 02.01.2012. pa do isplate na iznos od 1,49 € od dana 02.02.2012. pa do isplate na iznos od 1,49 € od dana 02.03.2012. pa do isplate na iznos od 1,46 € od dana 02.04.2012. pa do isplate na iznos od 1,47 € od dana 02.05.2012. pa do isplate na iznos od 1,47 € od dana 02.06.2012. pa do isplate na iznos od 1,46 € od dana 02.07.2012. pa do isplate na iznos od 1,46 € od dana 02.08.2012. pa do isplate na iznos od 1,45 € od dana 02.09.2012. pa do isplate na iznos od 1,43 € od dana 02.10.2012. pa do isplate na iznos od 1,45 € od dana 02.11.2012. pa do isplate na iznos od 1,45 € od dana 02.12.2012. pa do isplate na iznos od 1,44 € od dana 02.01.2013. pa do isplate na iznos od 1,42 € od dana 02.02.2013. pa do isplate na iznos od 1,43 € od dana 02.03.2013. pa do isplate na iznos od 1,43 € od dana 02.04.2013. pa do isplate na iznos od 1,41 € od dana 02.05.2013. pa do isplate na iznos od 1,39 € od dana 02.06.2013. pa do isplate na iznos od 1,37 € od dana 02.07.2013. pa do isplate na iznos od 1,38 € od dana 02.08.2013. pa do isplate na iznos od 1,39 € od dana 02.09.2013. pa do isplate na iznos od 1,40 € od dana 02.10.2013. pa do isplate na iznos od 1,40 € od dana 02.11.2013. pa do isplate na iznos od 1,40 € od dana 02.12.2013. pa do isplate na iznos od 1,40 € od dana 02.01.2014. pa do isplate na iznos od 1,01 € od dana 02.02.2014. pa do isplate na iznos od 1,02 € od dana 02.03.2014. pa do isplate na iznos od 1,01 € od dana 02.04.2014. pa do isplate na iznos od 1,00 € od dana 02.05.2014. pa do isplate na iznos od 1,00 € od dana 02.06.2014. pa do isplate na iznos od 0,99 € od dana 02.07.2014. pa do isplate na iznos od 1,00 € od dana 02.08.2014. pa do isplate na iznos od 1,01 € od dana 02.09.2014. pa do isplate na iznos od 1,01 € od dana 02.10.2014. pa do isplate na iznos od 1,00 € od dana 02.11.2014. pa do isplate na iznos od 1,01 € od dana 02.12.2014. pa do isplate na iznos od 1,01 € od dana 02.01.2015. pa do isplate na iznos od 1,00 € od dana 02.02.2015. pa do isplate na iznos od 0,99 € od dana 02.03.2015. pa do isplate na iznos od 0,99 € od dana 02.04.2015. pa do isplate na iznos od 1,00 € od dana 02.05.2015. pa do isplate na iznos od 0,99 € od dana 02.06.2015. pa do isplate na iznos od 0,98 € od dana 02.07.2015. pa do isplate na iznos od 0,98 € od dana 02.08.2015. pa do isplate na iznos od 0,98 € od dana 02.09.2015. pa do isplate.

III. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 7. st. 3. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] koji je sklopljen dana 29. srpnja 2005. godine između tužitelja SI iz [adresa] (ranije na adresi u [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Erste&Steiermarkische Bank d.d., [adresa], OIB: 23057039320, kao kreditora solemniziran kod Javnog bilježnika Marije Grozdanić - Dekleva pod brojem OU-1560/2005 dana 3. kolovoza 2005. godine kojom se otplata kredita vezuje uz valutu švicarski franak u dijelu koji glasi: „Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro – računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i eventualnim rizicima promjene tečaja.“ pa kao takva ne proizvodi pravne učinke za ugovorne strane.

IV Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische Bank d.d., [adresa], OIB: 23057039320, da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Presude, tužitelju SI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 4.029,74 EUR (slovima: četiritisućedvadesetideveteuraisedamdesetčetiricenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim po stopi od 15% godišnje od dana 26. kolovoza 2005. godine do dana 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2008. godine do dana 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 12% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2011. godine do dana 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14% godišnje tekućim od dana 1. kolovoza 2015. godine do dana 31. prosinca 2015. godine, po stopi od 8,05% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2016. godine do dana 30. lipnja 2016. godine, po stopi od 7,88% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2016. godine do dana 31. prosinca 2016. godine, po stopi od 7,68% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2017. godine do dana 30. lipnja 2017. godine, po stopi od 7,41% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2017. godine do dana 31. prosinca 2017. godine, po stopi od 7,09% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2018. godine do dana 30. lipnja 2018. godine, po stopi od 6,82% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2018. godine do dana 31. prosinca 2018. godine, po stopi od 6,54% godišnje tekućim od 1. siječnja 2019. godine do dana 30. lipnja 2019. godine, po stopi od 6,30% godišnje tekućim od 1. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2019. godine, po stopi od 6,11% tekućim od 1. siječnja 2020. godine do dana 30. lipnja 2020. godine, po stopi od 5,89% godišnje tekućim od 1. srpnja 2020. godine do dana 31. prosinca 2020. godine, po stopi od 5,75% godišnje tekućim od 1. siječnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine, po stopi od 5,61% godišnje tekućim od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. godine, po stopi od 5,49% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2022. godine do dana 30. lipnja 2022. godine, po stopi od 5,31% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2022. godine do dana 31. prosinca 2022. godine, po stopi od 5,50% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine, po stopi od 7,00%godišnje tekućim od 1. srpnja 2023. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to na iznose kako slijedi:

na iznos od 3,38 € od dana 26.08.2005. pa do isplate na iznos od 5,12 € od dana 27.09.2005. pa do isplate na iznos od 4,71 € od dana 28.10.2005. pa do isplate na iznos od 5,07 € od dana 01.12.2005. pa do isplate na iznos od 3,12 € od dana 30.12.2005. pa do isplate na iznos od 3,53 € od dana 09.02.2006. pa do isplate na iznos od 0,60 € od dana 28.02.2006. pa do isplate na iznos od 0,80 € od dana 29.09.2006. pa do isplate na iznos od 4,99 € od dana 14.01.2009. pa do isplate na iznos od 7,35 € od dana 11.02.2009. pa do isplate na iznos od 11,24 € od dana 13.03.2009. pa do isplate na iznos od 4,71 € od dana 08.04.2009. pa do isplate na iznos od 0,65 € od dana 12.05.2009. pa do isplate na iznos od 4,84 € od dana 30.01.2010. pa do isplate na iznos od 6,50 € od dana 11.02.2010. pa do isplate na iznos od 5,60 € od dana 12.03.2010. pa do isplate na iznos od 9,44 € od dana 14.04.2010. pa do isplate na iznos od 15,62 € od dana 18.05.2010. pa do isplate na iznos od 17,36 € od dana 13.06.2010. pa do isplate na iznos od 23,06 € od dana 16.07.2010. pa do isplate na iznos od 26,99 € od dana 18.08.2010. pa do isplate na iznos od 33,05 € od dana 22.09.2010. pa do isplate na iznos od 28,21 € od dana 16.10.2010. pa do isplate na iznos od 24,90 € od dana 05.11.2010. pa do isplate na iznos od 32,05 € od dana 17.11.2010. pa do isplate na iznos od 51,22 € od dana 22.01.2011. pa do isplate na iznos od 44,10 € od dana 09.02.2011. pa do isplate na iznos od 41,55 € od dana 09.03.2011. pa do isplate na iznos od 38,04 € od dana 09.04.2011. pa do isplate na iznos od 50,40 € od dana 11.05.2011. pa do isplate na iznos od 63,64 € od dana 09.06.2011. pa do isplate na iznos od 73,58 € od dana 13.07.2011. pa do isplate na iznos od 95,23 € od dana 09.08.2011. pa do isplate na iznos od 73,90 € od dana 22.09.2011. pa do isplate na iznos od 61,30 € od dana 11.10.2011. pa do isplate na iznos od 67,10 € od dana 09.11.2011. pa do isplate na iznos od 67,09 € od dana 06.12.2011. pa do isplate na iznos od 73,09 € od dana 02.01.2012. pa do isplate na iznos od 76,72 € od dana 09.02.2012. pa do isplate na iznos od 76,99 € od dana 06.03.2012. pa do isplate na iznos od 74,40 € od dana 06.04.2012. pa do isplate na iznos od 77,01 € od dana 26.04.2012. pa do isplate na iznos od 77,58 € od dana 10.06.2012. pa do isplate na iznos od 75,06 € od dana 12.07.2012. pa do isplate na iznos od 75,92 € od dana 22.08.2012. pa do isplate na iznos od 70,37 € od dana 11.09.2012. pa do isplate na iznos od 71,99 € od dana 10.10.2012. pa do isplate na iznos od 75,71 € od dana 22.11.2012. pa do isplate na iznos od 74,90 € od dana 12.12.2012. pa do isplate na iznos od 67,23 € od dana 19.01.2013. pa do isplate na iznos od 71,62 € od dana 13.02.2013. pa do isplate na iznos od 70,79 € od dana 16.03.2013. pa do isplate na iznos od 75,32 € od dana 13.04.2013. pa do isplate na iznos od 68,09 € od dana 15.05.2013. pa do isplate na iznos od 67,50 € od dana 15.06.2013. pa do isplate na iznos od 67,47 € od dana 17.07.2013. pa do isplate na iznos od 68,17 € od dana 18.08.2013. pa do isplate na iznos od 70,04 € od dana 19.09.2013. pa do isplate na iznos od 71,62 € od dana 16.10.2013. pa do isplate na iznos od 72,03 € od dana 19.11.2013. pa do isplate na iznos od 75,50 € od dana 19.12.2013. pa do isplate na iznos od 72,05 € od dana 22.01.2014. pa do isplate na iznos od 43,72 € od dana 19.02.2014. pa do isplate na iznos od 45,15 € od dana 19.03.2014. pa do isplate na iznos od 43,60 € od dana 19.04.2014. pa do isplate na iznos od 41,57 € od dana 21.05.2014. pa do isplate na iznos od 42,11 € od dana 18.06.2014. pa do isplate na iznos od 43,63 € od dana 18.07.2014. pa do isplate na iznos od 44,71 € od dana 22.08.2014. pa do isplate na iznos od 46,15 € od dana 11.09.2014. pa do isplate na iznos od 47,43 € od dana 22.10.2014. pa do isplate na iznos od 48,38 € od dana 13.11.2014. pa do isplate na iznos od 48,58 € od dana 05.12.2014. pa do isplate na iznos od 48,94 € od dana 13.01.2015. pa do isplate na iznos od 89,86 € od dana 13.02.2015. pa do isplate na iznos od 81,73 € od dana 17.03.2015. pa do isplate na iznos od 87,11 € od dana 15.04.2015. pa do isplate na iznos od 83,86 € od dana 22.05.2015. pa do isplate na iznos od 84,21 € od dana 24.06.2015. pa do isplate na iznos od 86,06 € od dana 22.07.2015. pa do isplate na iznos od 75,41 € od dana 21.08.2015. pa do isplate na iznos od 70,32 € od dana 18.09.2015. pa do isplate.

V. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische Bank d.d., [adresa], OIB: 23057039320, da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Presude, tužitelju SI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.560,49 EUR (slovima: dvijetisućepetstošezdeseteuraičetrdesetidevetcenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim po stopi od 8,14% godišnje tekućim od dana 30. rujna 2015. godine do dana 31. prosinca 2015. godine, po stopi od 8,05% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2016. godine do dana 30. lipnja 2016. godine, po stopi od 7,88% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2016. godine do dana 31. prosinca 2016. godine, po stopi od 7,68% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2017. godine do dana 30. lipnja 2017. godine, po stopi od 7,41% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2017. godine do dana 31. prosinca 2017. godine, po stopi od 7,09% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2018. godine do dana 30. lipnja 2018. godine, po stopi od 6,82% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2018. godine do dana 31. prosinca 2018. godine, po stopi od 6,54% godišnje tekućim od 1. siječnja 2019. godine do dana 30. lipnja 2019. godine, po stopi od 6,30% godišnje tekućim od 1. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2019. godine, po stopi od 6,11% tekućim od 1. siječnja 2020. godine do dana 30. lipnja 2020. godine, po stopi od 5,89% godišnje tekućim od 1. srpnja 2020. godine do dana 31. prosinca 2020. godine, po stopi od 5,75% godišnje tekućim od 1. siječnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine, po stopi od 5,61% godišnje tekućim od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. godine, po stopi od 5,49% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2022. godine do dana 30. lipnja 2022. godine, po stopi od 5,31% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2022. godine do dana 31. prosinca 2022. godine, po stopi od 5,50% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine, po stopi od 7,00%godišnje tekućim od 1. srpnja 2023. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema stopi koja se određuje, za svako polugodišteuvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“

VI. Odbija se kao neosnovan procesni prigovor radi prijeboja

- s osnova potplate valutne klauzule u iznosu od EUR 121,88 zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- kn 5,57 / EUR

0,74 od 02.04.2006. pa do isplate,

- kn 6,61 / EUR

0,88 od 02.05.2006. pa do isplate,

- kn 2,49 / EUR

0,33 od 02.06.2006. pa do isplate,

- kn 6,61 / EUR

0,88 od 02.07.2006. pa do isplate,

- kn 12,84 / EUR

1,70 od 02.08.2006. pa do isplate,

- kn 11,69 / EUR

1,55 od 02.09.2006. pa do isplate,

- kn 1,96 / EUR

0,26 od 02.10.2006. pa do isplate,

- kn 12,26 / EUR

1,63 od 02.11.2006. pa do isplate,

- kn 27,08 / EUR

3,59 od 02.12.2006. pa do isplate,

- kn 37,65 / EUR

5,00 od 02.01.2007. pa do isplate,

- kn 40,90 / EUR

5,43 od 02.02.2007. pa do isplate,

- kn 32,82 / EUR

4,36 od 02.03.2007. pa do isplate,

- kn 56,93 / EUR

7,56 od 02.04.2007. pa do isplate,

- kn 82,93 / EUR

11,01 od 02.05.2007. pa do isplate,

- kn 84,82 / EUR

11,26 od 02.06.2007. pa do isplate,

- kn 75,06 / EUR

9,96 od 02.07.2007. pa do isplate,

- kn 66,79 / EUR

8,87 od 02.08.2007. pa do isplate,

- kn 91,82 / EUR

12,19 od 02.09.2007. pa do isplate,

- kn 94,98 / EUR

12,61 od 02.10.2007. pa do isplate,

- kn 73,60 / EUR

9,77 od 02.11.2007. pa do isplate,

- kn 92,83 / EUR

12,32 od 02.12.2007. pa do isplate,

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

- s osnova potplate kamate u iznosu od CHF 1.193,77 odnosno u kunskoj protuvrijednosti iznos od EUR 1.003,51 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na sljedeće iznose:

- 50,25 EUR s kamatom tekućom od 2. veljače 2014. pa do isplate,

- 50,40 EUR s kamatom tekućom od 2. ožujka 2014. pa do isplate,

- 50,19 EUR s kamatom tekućom od 2. travnja 2014. pa do isplate,

- 49,84 EUR s kamatom tekućom od 2. svibnja 2014. pa do isplate,

- 49,65 EUR s kamatom tekućom od 2. lipnja 2014. pa do isplate,

- 49,70 EUR s kamatom tekućom od 2. srpnja 2014. pa do isplate,

- 49,95 EUR s kamatom tekućom od 2. kolovoza 2014. pa do isplate,

- 50,30 EUR s kamatom tekućom od 2. rujna 2014. pa do isplate,

- 50,30 EUR s kamatom tekućom od 2. listopada 2014. pa do isplate,

- 50,38 EUR s kamatom tekućom od 2. studenog 2014. pa do isplate,

- 50,55 EUR s kamatom tekućom od 2. prosinca 2014. pa do isplate,

- 50,48 EUR s kamatom tekućom od 2. siječnja 2015. pa do isplate,

- 50,45 EUR s kamatom tekućom od 2. veljače 2015. pa do isplate,

- 50,38 EUR s kamatom tekućom od 2. ožujka 2015. pa do isplate,

- 50,31 EUR s kamatom tekućom od 2. travnja 2015. pa do isplate,

- 50,22 EUR s kamatom tekućom od 2. svibnja 2015. pa do isplate,

- 50,15 EUR s kamatom tekućom od 2. lipnja 2015. pa do isplate,

- 50,08 EUR s kamatom tekućom od 2. srpnja 2015. pa do isplate,

- 50,00 EUR s kamatom tekućom od 2. kolovoza 2015. pa do isplate,

- 49,92 EUR s kamatom tekućom od 2. rujna 2015. pa do isplate,

te da sud konstitutivnom odlukom izvrši prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja, kao i sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom.

VII. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d. d., [adresa], OIB: 23057039320 da tužitelju ŽI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 2.502,41 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom V izreke, žali se tužitelj iz razloga predviđenih odredbom čl. 353. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i to bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP s prijedlogom, preinačiti pobijanu presudu a podredno ju ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

2.1. Tuženik se žali protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom I, II, III, IV, VI i VII izreke zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka, pogrešno primijenjenog materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba tužitelja je osnovana dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja donijetu u pobijanom dijelu pod točkom I i III izreke kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. 9., 11., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Prvostupanjski sud je također glede označenog dijela presude ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile budući da na ročištu 11. ožujka 2024. nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Tuženik u izjavljenoj žalbi opširno obrazlaže svoje stajalište vezano uz subjektivnu i objektivnu nepristranost suda, smatrajući kako je potrebno razmotriti postoje li okolnosti u smislu odredbe čl. 71. st. 7. ZPP odnosno, da sudac ili njemu bliska osoba ima/ili je imao kredit s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom i/ili valutnom klauzulom neovisno da li kod tuženika ili drugih banaka ili da bliska osoba sucu zastupa ili radi u odvjetničkom uredu koji zastupa veći broj tužitelja u sporovima sličnim ili istovrsnim predmetnom sporu a u kojem slučaju se izjavljena žalba tuženika ima smatrati u tom dijelu zahtjevom za izuzeće u smislu nastavnih odredbi čl. 73. ZPP s time, da tuženik istovremeno i predlaže postupanje sukladno odredbi čl. 72. st. 2. ZPP.

7. Ovaj sud međutim navedene prijedloge nije ocijenio pravno obvezujućim u odnosu na svoje postupanje s obzirom da se radi o teoretskoj analizi hipotetske situacije (jer tuženik ne konkretizira niti osobu suca niti konkretnu situaciju) u kojoj se uređujući sudac (ili njemu bliska osoba) nalazi u činjeničnoj i pravnoj situaciji u kakvoj se nalaze i stranke predmetnog postupka a čime, kako tvrdi, bi bila uvjetovana njihova pristranost, zbog čega niti žalbeni prijedlog da se uređujući suci preispitaju u smislu odredbe čl. 71. st. 7. ZPP i potom postupe u smislu daljnje odredbe čl. 72. st. 2. ZPP ovaj sud ne smatra zahtjevom za izuzeće s tim više što je podnijet, kako sam tuženik navodi – uvjetno, ukoliko bi uređujući suci našli da postoje drugi razlozi koji bi doveli u sumnju njihovu nepristranost a niti odredbe ZPP ne predviđaju uvjetno podnošenje zahtjeva za izuzeće.

8. Predmet tužbenog zahtjeva koji je prihvaćen u dijelu pod točkom I i III izreke je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti odredbi čl. 8. st. 2. i 7. st. 3. Ugovora o kreditu br. 5102548607 kojega su nesporno 29. srpnja 2005. sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor (dalje: Ugovor o kreditu) jer se radi o nepoštenim ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo čime su one i ništetne.

9. Prvostupanjski sud i nakon utvrđenja nesporne činjenice da je tužitelj zaključio s tuženikom Aneks Ugovora o kreditu dana 6. veljače 2016. (dalje: Aneks) na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15 – dalje: ZIDZPK) gdje je izvršena konverzija kredita uz valutnu klauzulu u euro, ocjenjuje da su odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa tijekom otplate kredita u skladu s važećim odlukama banke kao i gdje je otplata kredita vezana uz valutu švicarski franak nepoštena a što je utvrđeno i u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i potrošača pa prihvaća u tom dijelu tužbeni zahtjev.

10. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je u čl. 502. c ZPP propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

11. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023. je u odnosu na postavljeno pitanje: može li se sud, pozivajući se na ništetnost spornih ugovornih odredbi, u postupku pozivati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz Kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača i ne provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku zauzeo odgovor, kako je suprotan odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP) kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.

12. Ovo shvaćanje je također podudarno shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske koje je iznijeto u odluci tog suda broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022., da u pojedinačnom potrošačkom sporu nije moguće odbiti dokazni prijedlog za saslušanje zaposlenika banke na okolnost obaviještenosti određenog potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora (a koja nije bila predmet utvrđivanja u kolektivnom sporu), a potom utvrditi da banka, na kojoj je teret dokazivanja, tu okolnost nije dokazala i zaključiti da nije dala odgovarajuće obavijesti potrošaču prije sklapanja ugovora jer bi takvim tumačenjem nastala situacija u kojoj se odluka o tužbenom zahtjevu temelji na okolnosti koja zapravo nikad nije bila utvrđena, niti ju je banka mogla dokazivati ni u kolektivnom, ni u pojedinačnom potrošačkom sporu, što je suprotno zahtjevima jednakosti oružja i prava na pristup sudu.

13. Tuženik međutim nije predlagao dokaz saslušanjem svojeg djelatnika koji je sudjelovao u sklapanju Ugovora o kreditu a saslušanjem tužitelja i svjedoka GI je utvrđeno kako nije bilo mogućnosti pojedinačnog pregovaranja o odredbama Ugovora o kreditu pa nije ostvaren žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kojega ističe tuženik tvrdnjom, kako je bilo potrebno provesti kontradiktorni postupak radi utvrđenja označene činjenice.

14. Prema odredbi čl. 3. st. 1. ZZP je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti a saslušanjem tužitelja i svjedoka je utvrđeno kako je Ugovor o kreditu sklopljen radi kupnje kuće u kojoj stanuju i ne iznajmljuju je a na sastanku predsjednika odjela građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 23. studenog 2023. zaključeno je da u parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF tužitelj treba dokazati svoj status potrošača u smislu odredbe čl. 3. ZZP a ako tuženik to osporava, onda je teret dokaza na banci da taj status tužitelj nema, što tuženik u ovoj parnici da nije učinio pa svojstvo potrošača ne može s uspjehom žalbenim navodima osporavati tužitelju.

15. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je djelomično potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. a povodom tužbe tužitelja potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka je pravomoćno utvrđeno kako su banke u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita tako, što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristili ništetne i nepoštene ugovorne odredbe gdje je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača.

16. Dijelom Ugovora o kreditu, gdje je određena promjenjiva visina kamatne stope tuženik je, ugovarajući takvu kamatnu stopu postupio suprotno odredbi čl. 59. ZZP koji je važio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, s obzirom da se o tim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti su utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorene kamatne stope, što je uzrokovalo potrebu primjene odredbe čl. 81. st. 1. i 2. ZZP i naročito odredbe čl. 82. alineja 10. i 11. ZZP, sa posljedicom predviđenom odredbom čl. 87. st. 1. ZZP koja predviđa da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

17. Posljedica takve nepoštene odredbe jest njezina ništetnost budući da kamata mora biti određena odnosno, odrediva u smislu odredbe čl. 46. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005, dalje u tekstu: ZOO) koji je važio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu a ugovorna odredba gdje se promjena kamatne stope čini zavisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva ali nije razumljiva a jedino je sigurno kako visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke.

18. Presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. je u predmetu broj C- 26/13 odlučeno da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13, koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom treba tumačiti na način, da ugovorna odredba potrošaču ne samo mora biti gramatički razumljiva, što znači da su u ugovoru o kreditu tužitelju morali biti na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora o kreditu tako, da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.

19. Odredba o promjeni kamatne stope je odlučujuća ugovorna odredba a ona je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena pa tako ova odredba u dijelu čl. 7. Ugovora o kreditu, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja te dovodi do toga, da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. Tako se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci Ugovora a putem označene ugovorne odredbe tuženik je onemogućio utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamate što je suprotno odredbi čl. 26. ZOO koja propisuje da je Ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima Ugovora. Uz iznijeto, označeni dio odredbi čl. 2. Ugovora o kreditu suprotan je odredbi čl. 12. ZOO gdje je određeno da su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveze iz tih odnosa, dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja odnosno, da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa a mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti.

20. S obzirom da je kamata cijena a cijena je bitan element Ugovora o kreditu te mora biti određena odnosno, odrediva prema odredbama Ugovora, samim time već odredba ugovora koju koristi tuženik a na temelju koje se cijena određuje prema njegovoj jednostranoj odluci bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu, upućuje na ocjenu kako je označena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja.

21. Pravnim utvrđenjima iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu, gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. je nadalje utvrđeno, da su banke u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je postupljeno suprotno odredbama čl. 81. i 82. ZZP.

22. Tužitelj kao korisnik kredita nije izgubio pravni interes za utvrđenje pojedinih odredbi Ugovora o kreditu ništetnim s obzirom da ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla s time, da ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Zbog toga nije isključena mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih njegovih odredbi jer se ne radi o uzroku ništetnosti koji bi predstavljao zabranu manjeg značenja u smislu odredbe čl. 107. st. 2. ZOO, kako s obzirom na obvezujuće učinke odluka u kolektivnom sporu tako i činjenicu da su označene odredbe Ugovora o kreditu koje su predmet prijepora, predstavljale njegove bitne sastojke.

23. Navodi tuženika iz podneska od 1. ožujka 2024. (str. 717-719 spisa) se ne mogu smatrati istaknutim prigovorom radi prebijanja jer takav procesnopravni prigovor podrazumijeva da tuženik ne osporava potraživanje tužitelja iz tužbenog zahtjeva što ovdje nije slučaj jer tuženik tužiteljevu tražbinu u cijelosti osporava.

24. Osnovna pretpostavka prigovora radi prebijanja ne može se smatrati ostvarenom navodom tuženika : "ukoliko sud nađe ništetnom pobijanu odredbu….tada tuženik izjavljuje prigovor radi prebijanja“ jer prigovor radi prebijanja podrazumijeva zahtjev tuženika da se kompenzira utuženo potraživanje s protupotraživanjem tuženika u parničnom postupku na osnovi konstitutivne odluke suda odnosno, da sud, uz utvrđenje postojanja tražbine tužitelja utvrdi postojanje protutražbine istaknute radi prebijanja i potom ih svojom odlukom međusobno prebije.

25. Kako nije moguć uvjetni prigovor radi prebijanja jer se radi o tuženikovom procesnopravnom zahtjevu o kojem sud, primjenom čl. 338. st. 3. ZPP odlučuje jednako kao i o zahtjevu tužitelja, ako su za to ostvarene pretpostavke, žalba tuženika u odnosu na dio prvostupanjske presude pod točkom VI izreke nije osnovana.

26. Slijedom svega iznijetog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I, III i VI izreke.

27. Između stranaka nadalje nije sporno da su na temelju ZID ZPK sklopili Aneks Ugovora o kreditu gdje je izvršena konverzija kredita uz valutnu klauzulu u euro a odredbe ZIDZPK predstavljaju lex specialis u odnosu na opće odredbe obveznog prava u dijelu kojim se njime drugačije uređuju pojedini ugovorni odnosi i njihovi pravni učinci zbog čega odredbe Aneksa nisu nepoštene odnosno, ništetne jer se njegove odredbe osnivaju na odredbama toga Zakona.

28. U oglednom postupku koji se pred tim sudom vodio u predmetu Gos-1/2019, Vrhovni sud Republike Hrvatske, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, dao sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ Osim toga, Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK na temelju kojeg Zakona je među strankama sklopljen sporazum o konverziji, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

29. Aneks koji je sklopljen u skladu sa ZID ZPK sadrži odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, ali su te odredbe odraz prisilnih zakonskih odredbi ZID ZPK koje je unaprijed odredio zakonodavac, a ne tuženik.

30. Pokraj činjenice da je tuženik na temelju kogentnih odredbi članka 19.c Z I D ZPK u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužitelja, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi na kredite u valuti euro, kao i sve iznose koje je primio uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita te je postignut sporazum o korištenju utvrđene preplate, očito je da ta razlika koju tužitelj zahtijeva tužbom, nakon zaključenog Aneksa nije (više) u imovini tuženika bez pravne osnove pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane člankom 1111. ZOO/05.

31. Tuženik je na temelju sklopljenog Aneksa, u izračun konverzije koji je propisan ZID ZPK, unio iznose koje tužitelj traži tužbom a koji su doista na temelju nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope sadržane u Ugovoru o kreditu bez osnove bili prešli u njegovu imovinu do dana 6. veljače 2016. Ti su iznosi, međutim, zajedno s ostalim iznosima uplaćenim radi namirenja početno utvrđenih anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) u skladu sa sklopljenim dodatkom ugovora o kreditu iskorišteni za namirenje anuiteta u valutnoj klauzuli euro utvrđenih po novom otplatnom planu s valutnom klauzulom u euro a preplata je korištena za namirenje budućih anuiteta s valutnom klauzulom u euro.

32. Primjena ZID ZPK derogira opće odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 dalje u tekstu: ZOO/05) o pravnim posljedicama ništetnosti tako, da se svote koje su plaćene na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate i valutnoj klauzuli ne vraćaju potrošaču već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Aneksom, sa jasno propisanim načinom raspolaganja možebitno nastalom preplatom koja se, u slučaju da nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita prema novom otplatnom planu, koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta dok se, za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u eurima prema novom otplatnom planu, vraća potrošaču.

33. Tako je valjano prestala obveza tuženika sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO/05 za povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i valutne klauzule a koja su proizlazile iz čl. 1111. st. 1. ZOO/05 i te preplaćene svote nisu bez pravne osnove ostale u imovini tuženika.

34. Dakle, tražbina tužitelja na povrat preplaćenih svota po osnovi ništetne ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, budući da je zaključio Aneks na temelju odredbi ZID ZPK i posljedično izvršenoj konverziji u skladu sa ZID ZPK je podmirena jer su i uplate izvršene po toj osnovi u cijelosti uračunate prilikom obračuna konverzije kredita i na taj je način obveza kreditora na povrat tih svota prestala.

35. Tako slijedi zaključak da je sklapanjem Aneksa sukladno s odredbama ZID ZPK tužitelj restituiran za nepoštenu ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope i nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli koje su sadržane u U govoru o kreditu jer ga, s jedne strane, te odredbe ne obvezuju, a, s druge strane, isplate koje je na temelju njih učinio vraćene su u njegovu imovinu na način da su iskorištene za njegov račun, u ispunjenju valjane obveze preuzete Aneksom dok je preplata iskorištena za ispunjenje obveza koje je preuzeo valjanim Aneksom pa mu ne pripadaju isplate koje se traže tužbom.

36. To je pravno shvaćanje podudarno s pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 7. lipnja 2023. koje glasi: „Potrošač koji je s bankom sklopio dodatak/aneks, kojim je provedena konverzija u skladu sa ZID ZPK, nema pravo na restituciju isplatom temeljem nepoštenih (ništetnih) odredbi o načinu promjene ugovorene redovne kamatne stope i ugovorenoj valuti glavnice u CHF iz osnovnog Ugovora o kreditu.

37. Budući da je pobijanom presudom u dijelu pod točkom II i IV izreke glede isplate svota od 1.206,65 eura i 4.029,74 eura pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz članka 1111. ZOO/05 u svezi s čl. 19.c ZID ZPK, na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a u tom je dijelu, u povodu žalbe tuženika, preinačena prvostupanjska presuda tako, da je zahtjev za isplatu odbijen, ne ulazeći u osnovanost ostalih žalbenih navoda tuženika koji se odnose na te dijelove pobijane odluke.

38. Na 7. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 13. i 20. prosinca 2022., zauzeto je pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u eure i pravima potrošača tako, da potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c st. 1. toč. 6. ZID ZPK, nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo, u skladu s općim propisom iz čl. 1111. st. 1. ZOO/05 na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s čl. 1115. ZOO/05, od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.

39. Na taj način, glede materijalnopravnih učinaka izvršene konverzije u skladu sa ZID ZPK, je obveza tuženika na povrat više plaćenih svota po ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope i valutne klauzule iz Ugovora o kreditu prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK odnosno, zaključivanjem Aneksa, ali je ostala obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na te pojedinačne svote obračunate od dana dospijeća svake pojedine svote do dana prestanka obveze-izvršene konverzije i koja obveza proizlazi iz odredbe 1115. ZOO/05.

40. Stoga je činjenično stanje ostalo pogrešno utvrđeno u odnosu na pojedinačno zatražene kamate jer nije utvrđeno koliko iznose nepodmirene zatezne kamate na svaku pojedinačnu svotu obračunate od dana dospijeća svake pojedine do dana izvršene konverzije te je radi pravilnog utvrđenja potrebno održati novu glavnu raspravu pred prvostupanjskim sudom pa je, primjenom odredbe čl. 370. ZPP ukinuta prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom II i IV izreke glede dosuđenih zateznih kamata izreke i predmet u tom dijelu vraćen na ponovno suđenje.

41. I naposlijetku, prvostupanjski sud odbija dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim traži isplatu 2.560,49 eura, prema obrazloženju tužbe, kao isplatu "manjka" u iznosu od 19.291,99 kuna na temelju Aneksa razlogom, kako je ovim dijelom zahtjeva tužitelj tražio preplatu glavnice u konverziji što nije bilo niti predmet spora.

42. Kako se ovakav razlog prvostupanjske odluke kojim je označeno da nalazom vještaka nije utvrđena preplata iako zadaća vještaka nije niti bila izračunati razliku u glavnici ili utvrditi manjak, niti je vještak u svom nalazu vršio izračun preplate glavnice zbog razloga iz tužbe, razlozi prvostupanjske odluke u odnosu na ovaj dio zahtjeva su nerazumljivi i presuda se ne može ispitati te je počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. toč. 11. ZPP zbog čega je primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP ukinuta prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom V izreke i u tom dijelu također, predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

43. U ponovnom postupku je, budući da su Aneksom ugovorne strane suglasno utvrdile kako je na temelju ZID ZPK iznos konverzije kredita denominiran u CHF, mijenjan s iznosom kredita denominiran u euro te sadrži odredbu kojom se osnovni Ugovor mijenja u pogledu kamatne stope i valutne klauzule potrebno, o označenim odlučnim činjenicama odlučiti uz prethodno izjašnjenje vještaka (čl. 250. ZPP) postoji li manjak u izračunu u svoti od 2.560,49 eura prema tvrdnji tužitelja te, imajući na umu pravno shvaćanje iz ove odluke glede prava tužitelja na isplatu zatezne kamate na pojedinačno označene svote od dana njihova dospijeća pa do dana konverzije, utvrditi u kojem razdoblju i u kojoj visini bi tužitelju pripadale zatražene zatezne kamate u smislu odredbe čl. 1115. ZOO/05 čime će tek, cijeneći i daljnje žalbene razloge stranaka, biti donijeta nova i zakonita odluka.

44. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, trebalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku stranaka koja ovisi o njihovom uspjehu u parnici (čl. 154. ZPP u svezi čl. 380. toč. 2. ZPP) a odluka o troškovima u povodu žalbi stranaka se osniva na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 3. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

Andrina Raspor Flis

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte